Psiha i sredstva za smirenje

pustim u kolima radio da me malo muzika oraspoloži, ali problem je što neka stvorenja tamo samo nešto seru....
idem od stanice do stanice i molim dajte mi malo muzike, a njihovo čavrljanje doživljavam kao - evo ti k, evo ti k.....

eeee Simore, Simore, totalno te razumem........
 
Poslednja izmena:
problem je fikso (fikso, jesi se skinuo sa antidepresiva :lol:) sto danas ljudi zbog bojazni da ce biti shvaceni kao ludaci ne idu kod psihologa vec pribegavaju varijanti veselica. dakle nije sramota uzimati antidepresive, ali je sramota ici kod cika doce...u prvom slucaju si pod stresom, a u drugom si cvec lud. iskreno ja mislim da bi sam razgovor mogao da bude od pomoci ida tabletice ne bi ni trebale u vecini slucajeva...
opet se izuzimam od teskih depresija. ja govorim o opstoj pojavi da se pri svakom manjem stresu uzima tabletica - selimo se rokni jednu, dete mi je bezobrazno rokni dve, muz me vara daj tri...a to se danas radi...
Pri stresu se ne uzimaju antidepresivi vec sedativi.
A antidepresivi nisu nikakve "veselice" vec ozbiljni lekovi za tretman ozbiljnog poremecaja u mozgu i psihi.
 
Najbolje je resiti napetost i stres prirodnim putem...kafa, cokolada, valerijana, shetanje u prirodi, ali mnogo puta to nije dovoljno i moguce(u globalu govorim )...
Zivimo u teskim, napetim vremenima...a drugo, razlicito ljudi reaguju na stres.
Po meni, niposhto nije sramota ici kod chika doce, chak je i pozeljno, a ne uzimati sredstva na svoju ruku...
Anksiolitike, antidepresive, sedative i ostale lekove i lekice iskljucivo treba da prepise lekar, pogotovo sto su u danasnje vreme skloni da se cesto zloupotrebljavaju...
 
Stres je ozbiljna pojava koja se u principu neozbiljno tretira u ranoj fazi dok pomenuti ne izazove teže posledice.

Danas se stres definiše kao: "nespecifični odgovor organizma na zahteve koji nadilaze njegove mogućnosti."

Naplata dolazi kasnije kroz druge patologije. Lično preporučujem razgovor i zašto ne i sa stručnim licima ili grupnu terapiju.

Nikako nije dobro da organizam na duži vremenski period bude izložen stres(ovima) bez adekvatnog tretmana.
 
Najbolje je resiti napetost i stres prirodnim putem...kafa, cokolada, valerijana, shetanje u prirodi, ali mnogo puta to nije dovoljno i moguce(u globalu govorim )...
Zivimo u teskim, napetim vremenima...a drugo, razlicito ljudi reaguju na stres.
Po meni, niposhto nije sramota ici kod chika doce, chak je i pozeljno, a ne uzimati sredstva na svoju ruku...
Anksiolitike, antidepresive, sedative i ostale lekove i lekice iskljucivo treba da prepise lekar, pogotovo sto su u danasnje vreme skloni da se cesto zloupotrebljavaju...

Nikada nisam razumeo 2 vrste ljudi - Oni koji ne idu kod psihijatra , obozavaju da se drogiraju lekovima , a ovi sto idu kod psihijatra imaju odbojnost da uzimaju lekove koji su im veoma neophodni jer snagom svoje psihe ne mogu vise sami sebi da pomognu i psihoterapija je nedovoljna.....A ovi sto mogu sami autosugestijom da sebi pomognu, cak i bez strucnog lica, oni ni 5 ni 6 nego krknu lek samoinicijativno, pozajme od prijatelja ili od neke matore babe komsinice. ......Sve naopako.
 
što se psiholoških tehnika tiče
dok me prolife proseravanja totalno bacaju u bedak
razmišljanje o samoubistvu deluje umirujuće na mene....
pomisao da možeš prekinuti ovu agoniju življenja kad god poželiš ume da relaksira.....

hodao sam sad kroz snežnu belinu i mogao sad da ostanem u snegu, da legnem tu negde pijan i izgubim svu toplotu, našli bi me smrznutog, da sam hteo. dakle, nikakvo posebno cimanje nije potrebno... i super što je tako....
 
Kljucna rec je teeesko depresivan. Idi leci se covece! To kako se osecas i razmisljas NIJE PRIRODNO I NIJE ZDRAVO. Ne rade ti lepo instinkti zivota jer verovatno nemas dovoljno serotonina u mozgu.

Da se umre moze se kad hoces i na razne nacine a ziveti se mzoe samo jednom, samo jednom prosecno oko 80 godina, a 80 godina u odnosu na beskonacnost je tooooooooliko kratko da je totalno besmisleno da se preskoci taj detalj u univerzumu - proziveti ceo zivot trudeci se da bude sto kvalitetniji i srecniji za nas, a nistavilo ti ne gine kad tad, ali posle nema hocu nazad hocu opet zivot, hocu ovo da radim , hocu ono da radim.....

Razumes? Mi koji smo zivi, smo veliki srecnii sto smo svedoci ovoga svega.....Ovoga svega sto se desava i postoji.... Znamo da zbog gravitacije jabuka pada sa drveta, znamo da se kosmos siri, znamo da crna rupa usisava materiju u sebe, znamo da nas DNK materijal nasledjuje nas predak........Nisu li te stvari fantaaticne, i nije li fantasticno iskusiti tako mnogo toga.........

Ljudi su nesrecni i zapadaju u depresije jer se previse vestacki trude da budu srecni, previse se trude da budu SAVRSENI I DA JE SVE SAVRSENO OKO NJIH, a ne znaju da to ne postoji i da je savrsenost zapravno nesavrsenost i da su takvi kakvi su savrseni a nije savrsen lik koji su oni zamislili u glavi kakvi trebaju da budu, sta da rade i kako da se ponasaju.

Idi kod doktora. Kada popijes tablete, one ce ti reci ovo isto sto i ja, pa ces me tada mozda malo bolje i razumeti sta sada pricam.
 
što se psiholoških tehnika tiče
dok me prolife proseravanja totalno bacaju u bedak
razmišljanje o samoubistvu deluje umirujuće na mene....
pomisao da možeš prekinuti ovu agoniju življenja kad god poželiš ume da relaksira.....

hodao sam sad kroz snežnu belinu i mogao sad da ostanem u snegu, da legnem tu negde pijan i izgubim svu toplotu, našli bi me smrznutog, da sam hteo. dakle, nikakvo posebno cimanje nije potrebno... i super što je tako....
Tebi treba lecenje, decko.
Umesto da se ufuravas u to kako mozes umreti kad hoces sto i nije neki izbor bolje se trgni i gledaj da od svog zivota nesto napravis.
 
  • Podržavam
Reactions: Nez
misao o samubistvu daje jednu vrstu slobode:)
secam kad sam imala 16 godina, imala sam tako neke pomalo suicidne ideje..:mrgreen:
e al onda ideja o zavrsetku, a nisam ovo i nisam ono, i ako vec ono onda nemam sta da izghubim, i onda bih mogla prvo ono i ono i ono..
zivot zapravo ima nebrojeno mnogo mogucnost, a bolest je ta koja suzava vidik..
nesloboda , narocito u drustvo kao sto je anse, gde smo bukvalno okovani teskim zivotom, je fenomenalan nacin da ubije u coveku zivotnu radost i nadu..
smrt tu doje kao konacni obracun> ko vas h, uvek mogu da odem..:)
 
  • Podržavam
Reactions: Nez
Rad oslobadja.
Znam da je parola potrosena, ali jeste istinita.
Rad okupira misli, (tezak rad i fizicku snagu), i daje jednom delu dana i zivota smisao, cilj.
Tesko je ziveti bez cilja.
Rad nudi kratkorocne ciljeve, i to je ono sto je dobro, ne uzima celog coveka, ne trazi preveliku posvecenost.
Posle zavrsenog rada, ma koliko on koristan ili besmislen bio, dolazi endorfin, spoznaja da nesto mozemo, da nesto vredimo, da nesto umemo.
Da smo vredni.
I niko tada nece ubiti vrednog coveka.
Rad je i jaka veza sa drugim ljudima. Covek koji radi ne moze izbeci susrete sa drugim ljudima.
Ako sretnete dobrog, ucite od njega. Ako sretnete budalu, razmislite zasto je bas vas nasao. Ako sretnete ljubav, uzmite.
Rad oslobadja.
 
gledajte da se rasteretite... da nemate previse poslova odjednom i da resavate previse problema. veliki su mozda i neresivi ali mali nisu. to sam sve pisala >I
npr dok mislis kako je zivot tezak i svi su face osim tebe eno stoji djubre na terasi treba se baci... pa baci djubre pa misli dalje
i onda je vreme za krevet
dosadno al shta ces
 
Rad oslobadja.
Znam da je parola potrosena, ali jeste istinita.
Rad okupira misli, (tezak rad i fizicku snagu), i daje jednom delu dana i zivota smisao, cilj.
Tesko je ziveti bez cilja.
Rad nudi kratkorocne ciljeve, i to je ono sto je dobro, ne uzima celog coveka, ne trazi preveliku posvecenost.
Posle zavrsenog rada, ma koliko on koristan ili besmislen bio, dolazi endorfin, spoznaja da nesto mozemo, da nesto vredimo, da nesto umemo.
Da smo vredni.
I niko tada nece ubiti vrednog coveka.
Rad je i jaka veza sa drugim ljudima. Covek koji radi ne moze izbeci susrete sa drugim ljudima.
Ako sretnete dobrog, ucite od njega. Ako sretnete budalu, razmislite zasto je bas vas nasao. Ako sretnete ljubav, uzmite.
Rad oslobadja.

Da, potpuno se slazem. Bitne zivotne istine leze u tim vec izlizanim frazama.
Jasno definisani ciljevi, dugorocni, ali i oni kratkorocni od danas do sutra, predstavljaju snazan motiv i pokretacku snagu coveka. Rad je odlican primer. Bez ciljeva je potpuno drugacije stanje svesti, osecaj bezvoljnosti i besmisla zivljenja.

Samo bih pored cilja dodala i smisao.
Viktor Frankl je osmislio logoterapiju, ili ,,terapiju smislom’’. Posao je od uverenja da je osnovna teznja coveka teznja za smislom. Ali opet ne mora da bude neki mistican, religijski ili uopste neki apstraktan smisao.
On ce se menjati od situacije do situacije, ali smisao u svom zivotu u svakom trenutuku treba traziti, autenticne predstave o sebi i svom zivotu u tom trenutku i vrednostima kojima tezimo.
Uz bitnu napomenu, koju sam dobro zapamtila, da nas osnovni poriv i zivotni cilj treba da bude samoprevazilazenje, ne samooostvarivanje. Samoostvarivanje se moze postici tek kad prevazidjemo sami sebe, ne kada se predstavi kao cilj koji je sam sebi svrha ili koji nudi lazne vrednosti.
 
Nisam ja za tako grube podele, na postene i one druge. Ne samo zato sto bih morala i sebi tu da trazim mesto, :mrgreen: vec zato sto mislim da je covekova priroda mnogo vise fluidna, te u opstem slucaju moze da moze biti i ovakav i onakav, zavisno od mnogih okolnosti, naravno u nekim granicama koje postoje unutar svakog coveka .
Ovo o cemu sam pricala uopste nije namenjeno ljudima narocitih kvaliteta, mozda je tako zvucalo. Namenjemo je svakodnevnom zivotu i obicnom coveku.
A ovo je jedna od najlepsih pesama na prostorima bivse Jugoslavije. Hvala ti za podsecanje na nju. :)
 

Back
Top