A otkud vi znate sa kime i kako druge žene odlaze na abortuse, jeste li im držale sveću možda?
I šta vas briga ako neka želi da je partner drži za ruku dok se porađa, i otkud vam pravo da komentarišete uopšte tuđu zajedničku želju i odluku i nazivate istu pomodarstvom?
Seoska politika guranja noseva i raspredanja o tuđim odlukama koje su različite od sopstvenih - tužno.
Cekaj bre cvete
Nije nikog briga, nije ni mene briga, ljudi samo reaguju na to sto se ponekad suptilno a ponekad direktno imputira
I sto je deo holivudskih klishea i urbanih bajki
I sto porodjaj predstavlja kao jedan predivan, bajkoviti, bezbolni, takoreci prijatni cin, kakav on vrlo cesto nije
Pa ono kamera, snimanje, jeeee, srecni otac kome se u tom momentu otvara nepregledni okean ljubavi i koga zapljuskuje cunami osecanja, oci mu sijaju, on shvata da je postao otac, grli svoju presrecnu zenu i svoju predivnu bebu, svi presrecni, prelepi, sljokice svud naokolo, zatamnjenje, the end
Zasto robovati tom klisheu koga je neko uveo u modu i proglasio apsolutnim standardom i jedino ispravnim nacinom postupanja?
Zasto svaki argument i stav protiv prisustva oca porodjaju smatrati zatucanim razmisljanjem dostojnim najkaljavijeg balkanskog seljaka?
Eto, po meni je samo to sporno
A nije sporno da parovi samo dogovore sta im odgovara i da ocevi prisustvuju ako to zele ili ako to supruga zeli.
Zaista ne vidim u tome nista lose, ali ne vidim nista lose ni kod onih zena koje radije ne bi da partner bude prisutan
Svako ima svoje argumente, u oba slucaja stoje, i ja ih uvazavam.
Samo ne volim to drvlje i kamenje na sve sto odstupa od /mrzim tu rec/ urbanog, mejnstrima u misljenju ili postupanju