Gost 302004
Iskusan
- Poruka
- 6.118
ja bio sa zenom na porodjaju, bilo ujutru 3 kad se probudio i bukvalno je uterao u kola, vozio ko blesav kroz sva crvena koja bila kao ko narucena, uleteo u porodiliste bukvalno, uveo zenu uredno i postavio na krevet, spremio se da kidnem junacki kuci kad mi sestra dezurna preprecila put i rekla prc, kad si ga pravio nisi bezao e neces ni sad, hm
slegnem ramena, junak po moranju, i polukruzno nazad, doduse nisam smeo da razgledam okolinu da nebih kojim slucajem video nesto sto nikako nisam ni hteo niti smeo da vidim tamo dole
drzao sve vreme uredno zeni ruku i pomagao kad se napinjala, brisao celo, dodao vodu par puta, tesio i razmisljao gde da kupim rostilj meso za rucak sutra ( bijo drzavni praznik).
sve u svemu izgledalo je kao da sam se traumirao, sa strane, cak sam zbog toga sto sam ucestvovao u svemu tome dobio i kompliment sestre (inace mlada lepa em fina Cileanka) za ulozeni mi trud
u 4 bilo sve fino gotovo, ja odahnuo i izvalio se u fotelju pored kao da odmorim, zena podjila maleckog, slikali se, zvali babe dede, slozili se za ime. malecki sisao pa zaspao, zena drema, u pola 7 izlazim i nemogu da verujem kako lep izlazak sunca
Kako muški. Žena se porađa, a on gleda sestrice

Ne zameri, šalim se malo..

) a za drugi porođaj bi se uvredila ako on ne želi da prisustvuje uprkos činjenici da to nije njegov izbor i da mu je to "nelagoda". Pa stani malo, i to dete koje si nosio devet meseci, kad presečeš pupčanu vrpcu postale ličnost, postaje čovek, individua... Isto tako si na porođaju individua, ne mislim da nečije prisustvo može da ti pomogne/odmogne koliko ti sama sebi i svojoj bebi. To je najvažnije!
)