oziman
Veoma poznat
- Poruka
- 11.991
Zaboravih da napomenem zbog čega to samoposmatranje ne smatram tako velikim sopstvenim događajem...
Jednostavno,sarkastićno bih mogao reči-jer nema šta da se samoposmatra,a i bio bih veoma u pravu! Osim toga
što sam tako posmatrač Nirvane tj.Ničeg ili Lokove tabule raza i o samom posmatraču kao intelektu ne mogu da se baš
pohvalno izrazim...:mrgreen
Кажеш нема шта да се пoсмaтра у интроспекцији. У праву си, нема. Јер нам непосредно искуство не пружа представе да их посматараш, него нас ставља у додир са трансцендентном основом свега. Ономе што у себи садржи све представе на начин квалитативне множине. На начин прожимања.
Наравно да је материјалисти који је навикао да гледа испред себе тако нешто непојмљиво. Јер то је ништа за сазнање. Међутим, то је све и свја по себи. Искуство тога је више од свега што ти гледање појавног света може дати.
Ima sekundi kad vi iznenada osetite večnu harmoniju, koja ispunjava čitavo biće: To je kao kad čovek iznenada oseti u sebi celu prirodu i kaže — da, to je istina... to nije samo ljubav, to je više nego ljubav. Užasno je kako su ta osećanja tako jasna, a radost tako ogromna... U ovih 5 sekundi ja preživljujem čitav jedan život, čemu celokupni razvitak, kad je cilj već postignut.
Da, isplati se dati čitav Život za jedan takav trenutak... U ovim minutima bila mi je jasna duboka, čudovišno lepa reč: doći će jednom doba kad vreme neće više postojati.
цитат: Dostojevski
Шопенахуер је то описао овако:
Naša saznajna moć potpuno je usmerena napolje zato što je ona proizvod moždane funkcije nastale radi pukog samoodržanja, to jest radi traženja hrane i hvatanja plena. Stoga svako o sebi zna samo kao o jedinki, onakvoj kakva se pojavljuje u spoljašnjem opažanju. Ako bi, međutim, čovek mogao da postane svestan onog što je on osim toga i van toga, onda bi on rado odustao od svoje individualnosti, smejao bi se upornosti svoje vezanosti za nju, pa bi rekao: „Šta me se tiče gubitak te individualnosti kada ja u sebi nosim mogućnost bezbrojnog mnoštva individualnosti?" On bi uvideo da, iako mu ne predstoji trajanje njegove individualnosti, ipak je to isto tako dobro kao da on ima takvo trajanje, jer on u sebi nosi savršenu kompenzaciju za njega.
Шопенхауер
)

(U majkumu,skoro me rasplaka!
)
)
loptu po stolu, oni koji posmatraju ovaj dogadjaj ( makar i samo ti ) reci ce da se lopta krece. I nece pogresiti ako tako kazu, jer telo koje se kotrlja krece se menjajuci mesto u odnosu na druga tela.