Primarni i sekundarni kvaliteti


Međutgim Kant ima ,itekako zasluge za ćistije i jasnije mišljenje,te za razvoj logike i tautologije!
Njegova kategorizacija sudova je pokazala da smo bili u pogledu mnogih naših mišljenja u krivu,
jer smo mešali apriorne i aposteriorne sudove...
Naravno i kategorički moralni imperativ čini Kanta i dalje misliocem zaslužnim za razvoj mudrosti ljudske!
 
Međutgim Kant ima ,itekako zasluge za ćistije i jasnije mišljenje,te za razvoj logike i tautologije!
Njegova kategorizacija sudova je pokazala da smo bili u pogledu mnogih naših mišljenja u krivu,
jer smo mešali apriorne i aposteriorne sudove...
Naravno i kategorički moralni imperativ čini Kanta i dalje misliocem zaslužnim za razvoj mudrosti ljudske!

To sam bas hteo da kazem kad si spomenuo Kanta... bas u onom citiranom postoji ozbiljna protivrecnost al ne vredi pricati!
 
To sam bas hteo da kazem kad si spomenuo Kanta... bas u onom citiranom postoji ozbiljna protivrecnost al ne vredi pricati!

Jasno mi da misliš na Kopernikanski obrt koji je i omogućio takvu kategorizaciju...
No ja ne mislim da je Kant u duši odustao od realnog sveta,tek shvatio je koliko toga
imamo kao izmišljene nazive za komparacije ili asocijacije ,a koristimo ih kao reči za
objekte (pojave-fenomene objekata u svesti:mrgreen:)...Babe i žabe...
Bilo bi najčistije razmišljanje bez apriorija!
A samo razmišljanje apriorijama-dobiješ Parergu ili Fenomenologiju duha!:evil:
Pazi,kad i ja, i te kako, mogu da gombam i to nepogrešivo, s ovim znanjem strukture reči,
apriorne reči-misli! To je glupa misaona igra koja nije ničemu! Dovoljan je IQ nešto iznad
proseka da bi aproksimativno kontemplirao dijalošku introspekciju...Velika muda...:mrgreen:
 
Tvoje rečenice upućuju da si jedan nadmen i umišljen čovek!
Ko je kada i gde tvrdio da da su osećaji na predmetima?!
Ovo je ,naprosto,bezobrazluk i nametanje gluposti!
A glupost je preispoljna i Berlkijeva i Kantova i Šopenhauerova i drugih idealista
koji na osnovu toga što čovek doživljava svet subjektivno i nikako drukčije (refleksivno!),
zaključuju KARDINALNO da je svet sazdan od ideja uma

Па од чега је саздан твој објективан свет ако не од идеја ума?

Одузми некој сцени у природи све оно што јој је додала твоја свест и што постоји само у тој свести. Значи све осећаје боје, мириса, укуса, чврстоће, топлоте. Шта остаје од твог објективног света када одузмеш све те осећаје који постоје само у твојој свести.

Кажеш. остају вибрације, кваркови, честице, позиције. Као да си мантрањем тих мантри ваше научне религије нешто паметно рекао и додирнуо ствар по себи.

Сви ти појмови, вибрација, честица, позиција изведени су из опажања емпирјског света значи из онога што је састављено и што је продукт свести ио што постоји као такво само у свести.
Хајде мисли о вибрацији а да на уму немаш представу неког тела које вибрира. Мисли о честици а да немаш у свести слику неког тела , јелте слику честице.

Изван свести нису никакви кваркови, честице и вибрације већ ствар по себи, која је трансцендентна, сазнању непојљмива. Сасвим другачија од представе која те окруужује и коју зовеш објективан спољашњи свет.
 
Jasno mi da misliš na Kopernikanski obrt koji je i omogućio takvu kategorizaciju...
No ja ne mislim da je Kant u duši odustao od realnog sveta,tek shvatio je koliko toga
imamo kao izmišljene nazive za komparacije ili asocijacije ,a koristimo ih kao reči za
objekte (pojave-fenomene objekata u svesti:mrgreen:)...Babe i žabe...
Bilo bi najčistije razmišljanje bez apriorija!
A samo razmišljanje apriorijama-dobiješ Parergu ili Fenomenologiju duha!:evil:
Pazi,kad i ja, i te kako, mogu da gombam i to nepogrešivo, s ovim znanjem strukture reči,
apriorne reči-misli! To je glupa misaona igra koja nije ničemu! Dovoljan je IQ nešto iznad
proseka da bi aproksimativno kontemplirao dijalošku introspekciju...Velika muda...:mrgreen:

Nista gore od gordog uma koji misli da kroz odnos apstraktnog i konkretnog dolazi do nekakve istine. Kada se kroz cisti um zeli proveriti verodostojnost prakticnog uma Kantovim recnikom. Jer cim pokusas da primenis taj pristup dolazi do negacije ovog potonjeg ne zato sto je netacno nego zato sto postoji problem sa nasim kognitivnim sposobnostima. Recimo ako ti kazes da je znatizeljni mislilac zloban a ne mozes to zamisliti nego si prinudjen da moj duh izolujes jer je navodno "nesaznajan" dolazis do negacije. Da znatizeljni mislilac nije zloban, sto protivreci samom iskustvu uprkos nasilnom pozivanju na njega. Tako da su Fihte i Hegel spravom kritikovali Kanta ali to se ne dopada ovim mudroserima koji sve znaju jer niko ne zeli svet koji potrebuje odgovornost nego se stvara obicna fikcija pri cemu cak ispada kao jedina odgovornost mrzeti svet. Nice je to odlicno primetio..."njam,njam,prc,prc,đonj,đonj,opet njam,njam..." je ono sto se zeli a ukoliko se ne moze imati prelazi u patnju a onda u osvetu pri cemu se ne moze naci adekvatno oruzje u okviru realnosti pa se pribegava fiktivnom svetu odakle ces da gadjas protivnika kamenom.
 
Poslednja izmena:
Nista gore od gordog uma koji misli da kroz odnos apstraktnog i konkretnog dolazi do nekakve istine.


Однос конкретног и апстрактног је однос представе ( или слика које те окружују и које се мењају обликом и величном како се помериш а што зовемо јелте "конкретно") и апстракција изведених из тих слика рефлектовањем њихових сличности и апстраховањем њихових разлика при чему добијамо појмове. или ткз. представе из представа.

Дакле, бавио се конкретним или апстрактним и даље си у појави, у представи и ничим ниси додирнуо ствар по себи.

Tako da su Fihte i Hegel spravom kritikovali Kanta ali to se ne dopada ovim mudroserima koji sve znaju jer niko ne zeli svet koji potrebuje odgovornost nego se stvara obicna fikcija pri cemu cak ispada kao jedina odgovornost mrzeti svet. Nice je to odlicno primetio..."njam,njam,prc,prc,đonj,đonj,opet njam,njam..." je ono sto se zeli a ukoliko se ne moze imati prelazi u patnju a onda u osvetu pri cemu se ne moze naci adekvatno oruzje u okviru realnosti pa se pribegava fiktivnom svetu odakle ces da gadjas protivnika kamenom.

То ваше поседовање "njam,njam,prc,prc,đonj,đonj," можете окачити мачку о реп јер:

" Говориш: »Богат сам; обогатио сам се и не треба ми ништа«, а не видиш да си бедан, кукаван, сиромашан, слеп и го"
Откровење 3. 17

Овај свет у коме смо је мизерија, мочварна каљуга јада која заслужује једино негацију и презрење. Као и презрење метафизичке воље која се на тај начин објективише .

Патња само једног живог бића на овом свету потире целокупну вредност истог. Целе те "дивне креације" вашег милостивог фушера.
 
Poslednja izmena:
Патња само једног живог бића на овом свету потире целокупну вредност истог. Целе те "дивне креације" вашег милостивог фушера.

Jel ti to sebe nazivas fuserom? Posto si ti taj fuser u sustini kako kazes. Ti si stvar po sebi...i gle cuda, kada se vratis samom sebi..onako maestralno.. odjednom taj fuser nije nikakav fuser nego ono sto nazivas "apsolutnim dobrom". Jos uz sve to ti kao fuser jesi bozanstven sam po sebi a zlo otud sto te obmanjuju slike pa ne mozes da ispoljis svoju bozanstvenost. Jel tako?
 
Однос конкретног и апстрактног је однос представе ( или слика које те окружују и које се мењају обликом и величном како се помериш а што зовемо јелте "конкретно") и апстракција изведених из тих слика рефлектовањем њихових сличности и апстраховањем њихових разлика при чему добијамо појмове. или ткз. представе из представа.

Дакле, бавио се конкретним или апстрактним и даље си у појави, у представи и ничим ниси додирнуо ствар по себи.

Sto znaci da ti ne postojis jer je to upravo ono sto si rekao.

Tvoj stav "nemogucnost prilaska stvari po sebi" nije nista drugo do idealan nacin da u sebi natalozis zle sklonosti dok zaslepljeno gledas u "nepromenljivo "ja", sto pokazujes postovima kojima odise tvoja mrznja....u tolikoj meri da covek izgubi volju da ti odgovori. I sto ti se covek sve vise prijateljski postavlja to je sve gore. Predpostavljam da je to ta asketska smirenost koju promovises.
 
То ваше поседовање "njam,njam,prc,prc,đonj,đonj," можете окачити мачку о реп јер:

" Говориш: »Богат сам; обогатио сам се и не треба ми ништа«, а не видиш да си бедан, кукаван, сиромашан, слеп и го"
Откровење 3. 17

Овај свет у коме смо је мизерија, мочварна каљуга јада која заслужује једино негацију и презрење. Као и презрење метафизичке воље која се на тај начин објективише .

Taj citat se ne odnosi na ponistenje puta vec skrenutost sa puta..negiranje necega ima smisao samo ako postoji adekvatna zamena a ne ako postavis nesaznajno x pri cemu je ono tebi prijateljsko jer ti daje nagovestaj nestanka patnje kao i svega ostalog, jer nemas drugog izbora a u sustini radi se i dalje o strastima koje si samo prebacio u pasivnost. Nasuprot tome onaj koji spozna ljubav sebe ne moze doziveti kao prepreku vec podrzava relaciju a jos manje taj pojam izjednaciti sa strastima kao sto ti radis. Jer ti duhovno ni ne dodirujes vec potisnutu strast poistovecujes sa ljubavlju. U tom smislu cak i materijalista jeste iznad (takve) negacije volje. Ponistenje strasti bi se moglo nazvati "negacija volje" da Sopenhauer nije uprljao taj termin nebulozama. To je kada se zivot razmatra sam po sebi, kao fenomen...a tek posle toga pocinje pitanje pada ili pravi pesimizam koji nema nikakve veze sa nacinom bivstvovanja vec sa stanjem duha. A ne kako ti kazes "ovaj svet"....to je prazna apstrakcija, moze se odnositi na bilo sta. Ti zloupotrebljavas cinjenicu da problem postoji...pa? Postoji ali taj problem nema veze sa onim sto ti zelis da bude. To je zamena teza. On se ne dotice esencije vec necega sto u sebi treba da ispravis....ti narocito....a za to ti nije potrebna nikakva metafizika.
 
Jel ti to sebe nazivas fuserom? Posto si ti taj fuser u sustini kako kazes. Ti si stvar po sebi...i gle cuda, kada se vratis samom sebi..onako maestralno.. odjednom taj fuser nije nikakav fuser nego ono sto nazivas "apsolutnim dobrom". Jos uz sve to ti kao fuser jesi bozanstven sam po sebi a zlo otud sto te obmanjuju slike pa ne mozes da ispoljis svoju bozanstvenost. Jel tako?

Није тако. Метафизичка воља која се објетивише као овај мизеран свет јесте наша сопствена суштина која међутим не познаје нити ЈЕДНОСТ нити мноштво. Не могу рећи нити да је то моја воља нити да није, нити да је то заједничка воља мноштва.

Могу једино рећи да је то моја најунутрашњија суштина која је међутим изван могућности мог сазнања.

Јер:
Kao sto je svako potajni pozorisni direktor svojih snova, da isto tako i ona sudbina koja vlada nasim stvarnim zivotom u krajnjoj liniji polazi od volje koja je nasa sopstvena , ali koja je medjutim ipak ovde gde nastupa kao sudbina , delovala iz jednog regiona koji lezi visoko iznad nase predstavljacke svesti." Sopenhauer
Parerga i paralipomena 1

Aли ма шта то ми били у својој суштини , то није "добро беше веома" (1.Мој.1,31) како се каже у Библији него је нешто што не би требало да буде и да постоји на овја начин и да се објективише уопште. Нешто што треба да се негира и самим тим ПРОМЕНИ.

А ви који сте заљубљени у ову егзистенцију, па налазите у Ничеу потврду ваших жеља , имаћете овај драги вам свет колико вам душа жели, опет и опет. Баш како вам и ваш Ниче каже.
 
Ajde da obrnemo...zasto si zaljubljen u stvar po sebi? Koji je to motiv koji tebe tera da nesto apsolutno nepozeljno postavis kao ono sto treba da bude?

- - - - - - - - - -

Aли ма шта то ми били у својој суштини , то није "добро беше веома" (1.Мој.1,31) како се каже у Библији него је нешто што не би требало да буде и да постоји на овја начин и да се објективише уопште. Нешто што треба да се негира и самим тим ПРОМЕНИ.

Sto samo pokazuje da ta volja ne moze biti supstancija.
 
Tvoje rečenice upućuju da si jedan nadmen i umišljen čovek!
Ko je kada i gde tvrdio da da su osećaji na predmetima?!
Ovo je ,naprosto,bezobrazluk i nametanje gluposti!
A glupost je preispoljna i Berlkijeva i Kantova i Šopenhauerova i drugih idealista
koji na osnovu toga što čovek doživljava svet subjektivno i nikako drukčije (refleksivno!),
zaključuju KARDINALNO da je svet sazdan od ideja uma!
Ko god to zaključi treba mu uskratiti sva dobra ovog sveta pa nek jede svoje ideje i nek uživa u njima!
Dok se ne opameti!
Ne ,nego licemerno pljuje na objektivni svet,a onamo "njam,njam,prc,prc,đonj,đonj,opet njam,njam..." i
kao da to nema veze...
Otkriću ovde tajnu idealista (i nisam prvi i nije prvi put!)o razlogu koji ih motiviše da se drže kao
pijan plota tog solipsizma o svetu kao proizvodu njihovog uma:Misle da su time otkrili "živu vodu"
poput Gilgameša i da će večno postojati!
:mrgreen::mrgreen::mrgreen:
Hoće,ali malo morgen!
Jer metafizika treba da se traži u misteriji materije koja i nije materija i koja ko zna šta je!
I nema većnosti jer ni vreme ne postoji-tek to je izmišljotina ljudska! I to treba shvatiti,a tek kakav
"filozofski razbor" za tu surovu istinu treba...A šta reči na pamćenje i najmanje čestice svih
poziocija svemira?! Ko će to shvatiti...
Dakle,ta "filozofija" osamnajstog veka je takav trip da je to ne za smejanje već za plakanje od smeha!
Najgore od svega je što reč "trancedencija" i dalje čujemo i čitamo od poznatijih "intelektualaca" sveta
jer je ta zakukuljena reč koju "razumeju" samo oni koji poseduju "filozofski razbor" (:hahaha:) i koja
upućuje na "stvari po sebi" tj.na mistićno nesaznajno-nemoguće spoznatljivo ljudskom umu tek Ozimanima
ovog sveta dostupno kao "maglovita resa" i to slutnjom tj.intuicijom...:mrgreen:
Ajd s milim bogom...
Zaboravih da ti oprostim tvoje tvrdoglavo srljanje ka idejama sveta u tvom umu zbog tvog, opravdanog.
straha od večitog mraka koji te prinuđuje,kao i sve ostale idealiste,da se opijaš tim iluzijama o "oslobođenju
duha" negacijom volje te spoznajom bležene sopstvene "stvari po sebi"!
Ne zameram ti,mnogi i zaplaču pred dolaskom Dame u crnom...
 
Zaboravih da ti oprostim tvoje tvrdoglavo srljanje ka idejama sveta u tvom umu zbog tvog, opravdanog.
straha od večitog mraka koji te prinuđuje,kao i sve ostale idealiste,da se opijaš tim iluzijama o "oslobođenju
duha" negacijom volje te spoznajom bležene sopstvene "stvari po sebi"!
Ne zameram ti,mnogi i zaplaču pred dolaskom Dame u crnom...

Немој своје страхове да пројектујеш на друге. И да те наивне догме у које си заглибљен презентујеш као општа мишљења. Какав мрак? Какво ништа?
Мрак је осећај у свести и ако поставиш мрак поставио си са њим и свесни субјекат који је свестан мрака.
Ништа је псеудопојам без значења. Не зато што се идеалистима тако свиђа већ зато што се ради о чињеници.
Свет је представа не зато што се идеалистима свиђа да буде већ зато што је то тако како је. свиђало се неком, или не.

Као што више пута написах о том твом пројектовању твог страха на идеалисте.

Био неко уплашен тиме што је најкраћи пут између две тачке у равни права линија или не. то остаје најкраћи пут

И ко се уопште плаши нестанака ове драге нам егзистенције у којој смо. То је запправо наш највећи благослов и обећање јер да смо осуђени на вечну езистенцију на овакав начин у којој смо били бисмо у невољи неупоредивој са иједним паклом.

О бесмртности
http://forum.krstarica.com/entry.php...-O-besmrtnosti

Јесте утешно што знамо да ће се наша егзистенција суштински променити. Променити на сазнању непојмљив начин али ПРОМЕНИТИ.

"Staro prođe, gle, sve novo postade."

IsaIija. 43:7,

То јесте утешно, али било утешно или не тако је како је.

пс. Али знам. Све ово што рекох разбија се сада као јаје о зид, и следи песмица Свет је реалан баш онакав какав нам га чика научници на телевизији описују а идеалисти се само плаше мрака. Јел тако?
 
Ne,varaš se -ne razbija se...
Samo ti to misliš o zbilji u svom umu koji reflektuje nešto,a ja ne nešto već to
nazivam odomaćenim imenom stvarnost!
Mada ,ruku na srce,ni ja nisam načisto šta je ta stvarnost!
Ali je ,svakako,irelevantno.gledao ti to u sebi ili iz sebe...
Neko gleda očima ,a neko u sebi...:mrgreen:
P.s.Ups,zaboravio da su ti i oči predstava i da i njih gledaš umom...
Koju ono dioptriju nosiš?
 
Oduzmeš atribute? Kako se to oduzima? Obrišeš gumicom zvuk ili crvenu boju s autobusa?
Objasni postupak oduzimanja osobina objektima!
I šta su to "osobine",atributi,pridevi,ideje,forme...?

Особине, квалитети јесу субјективни продукти свести. Осећаји. Осећај боје, мириса, укуса, чврстоће , топлоте, јесте производ твоје свести и постоји као такав само у истој.

Питаш како одузимам те квалитете. Једноставно тако што се запитамо шта је од ове сцене коју опажам испред себе производ моје свести а шта је оно што егзистира независно од ње

И на тај начин можемо извести овај експеримент о коме са овде већ писао:

mqdefault.jpg


Уклонимо са ове сцeне коју опажамо све оно што је истој додала наша сопствена свест, значи све осећаје боје, мириса, укуса , чврстоће. или ткз. Локове секундарне квалитете. Шта остаје?

Рећи ћеш остају примарни квалитети тј. облик, простирање, просторност.

Грешка! Јер су и примарни квалитети производ наше свести и не постоје изван свести како је то Баркли доказао.

Значи, када смо одузели све то. Шта је остало? НИШТА!

0 ширина, 0 дужина, 0 висина и баш ништа што би деловало на наша чула.

А ипак то ПОСТОЈИ.

Тачно .постоји али то је трансцендентно постојање ,нама непојмљиво.

И зато немој да уз речи "ето постоји" и даље замишљаш твој драги објективан реалан свет. Јер он не постоји као такав изван свести. Постоји оно што се као тај свет објективише у свести али то је сазнању непојмљиво.

Толико непојмљиво и различита од свега што познајемо, да и та реч "постоји" нема важења јер она претпоставља да ствар по себи постоји у времену а она је изван времена.
 
Poslednja izmena:
primarni kvaliteti nisu proizvod nase svesti vec postoje izvan svesti a u svesti je aktualizacija tih kvaliteta, .

Примарни квалитети јесу производ наше свести јер облик и просторност, могу постојати само у свести као представа корелативно везана за сазнајући субјекат. То је аподиктички доказ да изван свести нема примарних квалитета, облика и просторности.

Оно што се тако као облик и просторност у свести указује, само по себи не познаје облик и просторност , који настаје тек у сазнајућој свести.

tako da Barkli nista nije dokazao

Так да је Баркли све доказао.
 
Примарни квалитети јесу производ наше свести јер облик и просторност, могу постојати само у свести као представа корелативно везана за сазнајући субјекат. То је аподиктички доказ да изван свести нема примарних квалитета, облика и просторности.

Оно што се тако као облик и просторност у свести указује, само по себи не познаје облик и просторност , који настаје тек у сазнајућој свести.
Так да је Баркли све доказао.

Ovde nema ni d od dokaza, ako ti u boldovanom ne mozes da vidis da nikakav dokaz nisi izneo ja ti u tome ne mogu pomoci.

И ко се уопште плаши нестанака ове драге нам егзистенције у којој смо. То је запправо наш највећи благослов и обећање јер да смо осуђени на вечну езистенцију на овакав начин у којој смо били бисмо у невољи неупоредивој са иједним паклом.

Naravno da bi bili mozgu, niko nikada nije ni tvrdio suprotno, niko nije tvrdio da bi bio raj vecno ziveti na ovaj nacin ali je razlika u tome sto ti pravis fikciju sam sebi pa ti je samo postojanje sinonim za pakao, jer sa jedne strane ne mozes se odreci nicega iz duhovnih vrednosti (nemas cega da se odreknes) a sa druge strane ne mozes uzivati u culnim zadovoljstvima. Zbog cega moras obesmisliti sve ono sto nisi savladao, jer je to jedini nacin da stvoris fiktivni mir. A sta je rezultat toga? To da ne mozes da napravis razliku izmedju hedonisticke i moralne teznje...pri cemu si prinudjen da oba oznacis kao "apsurd optimizma" apstrahovanjem svega sto vodi napretku i prosperitetu, tj. prinudjen si da oznacis kao isto, zato tvoja filosofija uopste ne poznaje um (jos jedan razlog zasto je Sopenhauer mrzeo Hegela), nego samo volju i slepe nagone.
Ako je sam nacin postojanja ono sto se karakterise kao pakao onda nema potrebe da se navodi Hjum, nema potrebe da se navode lose strane sveta jer ti i svet bez mana predstavlja takodje pakao, naravno u tvojoj zamisli. Tako da to sto ti pricas o "losem svetu" misleci da drugi misle da zla uopste nema nema nikakve veze, jer je svaki covek svestan losih strana..ako ne konkretnih onda sigurno nece reci "sve je rajsko stanje" a da taj iskaz ostavi kao takav, nepotpun..to ti tako dozivljavas druge samo u tvojoj klempi. Uostalom patnja kojoj vidis kraj moze biti smislena, cak poucna, ona kojoj ne vidis kraj (a u tvojoj filosofiji nema toga..rastvaranje sebe u nekakvo apstraktno nacelo, gde si pritom nesvestan sebe nije nikakva uteha) cini da vidis jedino pakao oko sebe. A ono sto ti stvara pakao nije tvoj nacin postojanja vec jeste upravo ono sto mislis da je blazenstvo, gubeci vreme na jedno te isto, iznova i iznova. Zadrzi tvoju nirvanu za sebe. U odnosu na to orgije, pljacka, ubistva, silovanja su pravo blazenstvo..ponavljam u odnosu na to.
 
Tzv."primarni kvaliteti uma" nastaju interakcijom aposteriornih sudova!
Neurološki-nove sinapse!
Psihološki-matrice i obrasci...
Fizičko biohemiski-tragovi neurotransmitera kao reakcija tkiva...
Znatiželni,očigledno ,misli na determinirajuće sile koje nas i okolinu uređuju zakonima "Prirode"...
To i jesu ,za nas,primarni kvaliteti...
Religijski "Duh sveti"...:manikir:
 
Poslednja izmena:
Ovde nema ni d od dokaza, ako ti u boldovanom ne mozes da vidis da nikakav dokaz nisi izneo ja ti u tome ne mogu pomoci.

Можеш. Јер се ти позиваш на интелект, на сазнање. Самим тим свако ко има зрно интелигенције морао би твоју замисао појмити. Или мислиш да си толико натпросечно интелигентнији ,рецимо од мене, па ја не могу никако интелектуално појмити оно што ти можеш.

То што ниси у стању да позивајући се на интелект нешто неком објасниш само показује да ни ти сам ништа од тога ниси укапирао. И да те не води разум већ убеђења.

]Ako je sam nacin postojanja ono sto se karakterise kao pakao onda nema potrebe da se navodi Hjum, nema potrebe da se navode lose strane sveta jer ti i svet bez mana predstavlja takodje pakao, naravno u tvojoj zamisli.

Твој "свет без мана" био би овакав:

Претпоставимо да је људска раса премештена у Утопију где би све аутоматски расло из земље а печени голубови летели около;,где би свако истог трена нашао своју драгу и не би имао потешкоћа да је задржи; онда би људи умирали од досаде или обесили сами себе, или би се борили, давили и убијали једни друге и тако себи изазвали више патње него што су им сада намењене по природи. Тако да за овакву расу, ниједна другачија егзистенција није погодна.

Шопенхауер Парегра и палипомена

Управо тако нешто би се десило у твом свету "без мана". Замисли само да мораш живети у њему не 100 , 200 , не хиљаду, него трилион година! Заправо не трилион, него квадралион. Па не ни толико већ ВЕЧНО!

Можеш ли појмити монструозност те замисли ма колико био заљубљен у овај свет и у његова мизерна задовољства?

Циљ је негација воље самим тим и негација овог света и овкавог начина егзистенције. Оно што тада бива је трансцендентно али ма шта то било то је наша права суштина. А то што је она запела у овакво стање или :

Koje su to fatalnosti sa one strane svakog moguceg iskustva a koje su ucinile da se volja po sebi objektivise na ovakav jadan nacin, kao svet u kome vlada patnja i smrt "
Sopenhauer Epifilozofija

Питање је без одговора.
 

Koje su to fatalnosti sa one strane svakog moguceg iskustva a koje su ucinile da se volja po sebi objektivise na ovakav jadan nacin, kao svet u kome vlada patnja i smrt "
Sopenhauer Epifilozofija

Питање је без одговора.


Sasvim naopako postavljeno pitanje i kao takvo i ne može imati odgovor!
Kao kad bi neko pitao:zašto drveće raste korenom prema gore i pruža nam slab i skoro nikakav hlad?:whistling:

Šta je,naime,Šopenhauer trebao pitati,a da bi pitanje bilo sinaktički i semantički ispravno?
Trebao je pitati:Kako to naša volje da je u koliziji s tokom dešavanja u kom ,nastajemo,učestvujemo i iz kog nestajemo?
Naravno,obzirom da potpada pod iste prirodne zakone kao i sam tok dešavanja!
Naravno da je to sasvim artikulisano pitanje o svojstvima i dejstvima ukupnog bitka! Za tako nešto veliko,Šopenhauer
nije bio dovoljno spreman! I svakako da Hegel jeste iako je uleteo u niz zabluda koristeći pogrešne stavove(premise-teze) o vremenu,
međutim nalazeći odgovor o Svetskom Duhu koji je veoma imponovao ljudima onog vremena!Za razliku od Šopenhauera,
on je bar odgovorio na ključno pitanje-kako tako,ali odgovorio...:lol::mrgreen:
 
zagrizem jabuku i javi se osećaj slatkog.
taj osećaj se javlja kao deo mog saznanja jabuke.
dakle, osećaji, iako nastaju u nama, služe saznavanju objekata, njihova funkcija je opstanak jedinke.

taj moj oset slatkog vrednuje jabuku da bih je pojeo. ja nemam kontrolu nad svojim osetom, on nastaje kao interakcija objekta sa mojim čulnim aparatom.
jabuka se kroz evoluciju potrudila da mi se svidi, i njena korist je što ću se posle posrati u nekom žbunju, a semenke (čija je zaštitna ljuspa nesvariva) biće lepo nađubrene i niknuće drvo.
vidimo kako je volja kroz proces evolucije sve to ukomponovala.
volja je u meni, volja je u jabuci, odnosno ta životna sila. gledano iz ugla jabuke, i ona pravi neku sliku o meni. dakle, subjekat i objekat su relativni pojmovi, postoje samo subjekti. čak i iz kamenja vire subjekti...
 
zagrizem jabuku i javi se osećaj slatkog.
taj osećaj se javlja kao deo mog saznanja jabuke.
dakle, osećaji, iako nastaju u nama, služe saznavanju objekata, njihova funkcija je opstanak jedinke.

taj moj oset slatkog vrednuje jabuku da bih je pojeo. ja nemam kontrolu nad svojim osetom, on nastaje kao interakcija objekta sa mojim čulnim aparatom.
jabuka se kroz evoluciju potrudila da mi se svidi, i njena korist je što ću se posle posrati u nekom žbunju, a semenke (čija je zaštitna ljuspa nesvariva) biće lepo nađubrene i niknuće drvo.
vidimo kako je volja kroz proces evolucije sve to ukomponovala.
volja je u meni, volja je u jabuci, odnosno ta životna sila. gledano iz ugla jabuke, i ona pravi neku sliku o meni. dakle, subjekat i objekat su relativni pojmovi, postoje samo subjekti. čak i iz kamenja vire subjekti...
Bravo momče-to zovemo fenomenom!

A reč"volja" je veoma neprimerena svojoj upotrebi u ovom kontekstu! Radi se o determinišućoj sili koju i mi ispoljavamo,kojom delujemo
nešto stvarajući ,čineći...Nasuprot njoj su destruktivne sile-tzv.nevoljne sile,sile zla(subjektivno gledano:mrgreen:)...
 
zagrizem jabuku i javi se osećaj slatkog.
taj osećaj se javlja kao deo mog saznanja jabuke.
dakle, osećaji, iako nastaju u nama, služe saznavanju objekata, njihova funkcija je opstanak jedinke.

Bravo momče-to zovemo fenomenom!

Осећај slatkog jeste јесте феномен али не феномен јабуке. Оно што зовете "јабука" скуп је осета у свести. Скуп осета боје, мириса, чврстоће. Осет слатког се само додаје истима. При чему немамо ту објективно постојећу јабуку и осећај слатког као феномена исте. Него имамо скуп осета, феномена, које зовемо "јабука" и који су сви продукти и постоје само у свести.

Оно што изазива те осете у нашој свести није јабука и не можемо га тако звати. Када једној јабуци одузмемо све оно што је продукт наше свести и што постоји само у истој, значи све боје, мирисе. укусе, облик и просторност а како би дошли до онога што их изазива у свести. Не остаје нешто што бисмо и даље звали "јабука".
Остаје ништа за сазнање или трансендентна ствар по себи.

Невероватна је та заблуда којом прибегавате све се држећи реализма и не видећи апсурд у који упадате.

Постављаш прво објективан свет,показујеш прстом на њега .Значи, сазнао си га и бараташ њиме. Указујеш на њега . Показујеш прстом уз речи; "Гледајте! Тај објективан свет!" Затим кажеш да у свести када сазнајемо тај свет он није такав каквим га сазнајемо.

Него какав је?

Јел онакав КАКАВ СИ ГА САЗНАО пре него што си га сазнао??

Јел онакав какав си га доживео пре него што си га доживео као скуп феномена?
 

Back
Top