za poremećaje ne treba psihoaktivne supstance. njih tijelo nakon nekog vremena u pravilu izluči.
neprekidno pranje mozga od strane društva i njegovih spin-doctora je glavni alat vrlo postojane idiotizacije,
koja djeluje još desetljećima nakon što je prepoznata i obično stvara doživotna traumatična ograničenja,
koja ljudi često niti vlastitom niti dodatnom snagom više ne mogu nadvladati.
to znaju oni, koji su tokom života često radikalno mijenjali životno okružje.
i sad moram opet malo trolati, što je zapravo glavni motiv mog sudjelovanja na forumu

:
stoga crkva agresivno zahtijeva pristup djeci, koju u ranoj životnoj fazi može svojim slaboumnim postavkama najlakše trajno deformirati - ustvari osakatiti.
pod krinkom zdravstvenog odgoja u hrvatskoj upravo doživljavamo ogorčenu bitku antiljudskih monstruma za nevine duše.
u opoziciji je crkvi uspjelo idiotizirati niz generacija, koje su radosno klicajući uništile društvo, koje im je garantiralo kakav-takav opstanak
i izborile se za status obespravljene stoke. to se u neusprechu zove oslobođenje.
nagonski motivi su bili sebičnost, koristoljublje, radost na stjecanju, pohlepa, oholost
i sve što smatramo niskim, bezvrijednim i kriminalnim - esencija nauka kc.
to se sad manifestira u propadanju društva, koje je izgubilo moć živjeti iz vlastite snage,
a nema više ni snage opljačkati nekoga izvan svojih državnih granica,
što je stoljećima bio obrazac preživljavanja kršćanske kulture i svih etabliranih zapadnih društva, od starih grkljana nadalje.
prirodna mehanika uspjeha je slijedeća: kad uspiješ sve pretvoriti u ljudoždere,
požderat će se međusobno i propasti na svojem specijalitetu.*
ako zapad preživi ovaj ciklus, trebat će mnogo generacija, dok opet uspije proizvesti nekakav višak,
koji će ga uzdići iznad puke bijede. taj višak će opet pozvati parazite na pozornicu.
to su veliki dugotrajni procesi (s pogledom na ljudski vijek), koje nitko ne može nikakvim djelovanjem zaustaviti.
* prije 5000 godina rekli su da zlo propada na samom sebi, u trenutku kad dosegne vrhunac.
takav razvojni interval opisuju stari kinezi u
23. poglavlju ji đinga.
na žalost su te tekstove ofarbali konfucijanci sa svojim skoro pa kršćanskim fantazijama,
ali temeljna slika stoji.