Kada prijateljstvo pocne da gusi

authorite

Aktivan član
Poruka
1.667
Nije mi ovo prvi put, verovala sam da cemo ostati prijateljice do kraja, a onda... recimo da smo se bolje upoznale. Prvi put mi se to desilo pre 10ak godina, bile smo jaako bliske i mislile smo da smo slicne, dok nismo pocele da zivimo zajedno. Jedva sam cekala da se rastanemo i da je vise ne vidim. Ona je pokusavala da sa mnom odrzi kontakt, zvala me, slala poruke... jednostavno nisam vise mogla. Gusila me je, nije imala sovj zivot, razgovori su se uvek svodili na jedno te isto, uvek sam ja imala neke novosti, ona nista...prodisala sam kad smo prestale da se druzimo.
Ponovo imam problem. Druzimo se isto unazad nekoliko godina, obe ambiciozne, bile smo bliske, a onda je ona dobila nov posao, prenaporan, vecito je nadrkana i sa njom se ne moze razgovarati. ja to ne mogu i ne zelim da trpim. Razgovara sa mnom kao da mene krivi za sranja koja joj se trenutno desavaju. Ide mi na zivce. Mislim da takvo ponasanje ne zasluzujem i to sam joj i rekla. Zelim da prekinem.
Da li vam se nekad nesto slicno desilo? Da li ste iz slicnih razloga prekidali prijateljstvo? Da li zene mogu biti dobre prijateljica zauvek?
 
Ne verujem u prijateljstva do groba i ljudi su realno prsli s mozgom..iz casa u cas se menjaju sa svojim tripovima i kao ti trebas to ispratiti..gledaj svoj zivot i ne mesaj se u tudj..samo povrsno i ne slusaj nicije probleme samo ces ih i sebi napraviti..realno ako imas 1-2 prijatelja bogat si..i to naravno da niste nonstop zajedno
 
Nemam bas puno godina, ali verujem u prava prijateljstva. Jeste tesko odrzati ih, potrebno je ulagati dosta, biti uz tu osobu uvek u svakom trenutku, deliti sa njom i suze i smeh. Kazu da se pravi prijatelji prepoznaju u nevolji i verujem u to. Prijatelj u dobru ti moze biti svako, dok tebi ide svi su uz tebe, ali cim ti krene nizbrdo tek tada vidis kome je zaista stalo do tebe.
Nije mi se desilo nesto slicno, jer nisam imala duboko prijateljstvo, sto zbog svojih godina, sto zbog toga sto ne pustam svakome da mi pridje i bude blizak sa mnom. Naravno, imam drustvo, sa nekima sam prekinula kontakt, sa nekima sam i dalje u kontaktu bez obzira na daljinu.
Ali mogu reci da za sada imam samo jednu pravu drugaricu, osobu kojom mogu reci sve i koja je tu uz mene. Naravno, bilo je trenutaka kad smo bile nervozne, ponekad nepravedne jedna prema drugoj, ali nista od toga nije dovoljno da unisti nase prijateljstvo. Sad, koliko je ono zaista jako pokazace daljina na koju smo prinudjene zbog fakulteta, ali verujem da nam to nece biti problem.
 
Samo pijateljstva iz detinjstva su iskrena i ne proveravaju se

Imam par prijatelja takvog menatlnog sklopa koji ne bih mogao da podnesem da smo se sad upoznali kao odrasli.

Odrasle osobe uglavnom imaju interesna prijateljstva pa bilo da je reč o novcu ili opijanju na plus 40

A takva prijateljstva počnu da guše u sledećoj fazi:
- neko traži nešto od mene, da vidim koliko me to košta
- neko traži nešto od mene, ne košta me ništa, ali ajd i ja to da uradim
- neko traži nešto od mene, ne košta me ništa ali samo on to može ali mu treba moja pomoć dok ja to isto ne mogu da dobijem?
- a što onda da mu pomognem?
 
Poslednja izmena:
Nemam bas puno godina, ali verujem u prava prijateljstva. Jeste tesko odrzati ih, potrebno je ulagati dosta, biti uz tu osobu uvek u svakom trenutku, deliti sa njom i suze i smeh. Kazu da se pravi prijatelji prepoznaju u nevolji i verujem u to. Prijatelj u dobru ti moze biti svako, dok tebi ide svi su uz tebe, ali cim ti krene nizbrdo tek tada vidis kome je zaista stalo do tebe.
Nije mi se desilo nesto slicno, jer nisam imala duboko prijateljstvo, sto zbog svojih godina, sto zbog toga sto ne pustam svakome da mi pridje i bude blizak sa mnom. Naravno, imam drustvo, sa nekima sam prekinula kontakt, sa nekima sam i dalje u kontaktu bez obzira na daljinu.
Ali mogu reci da za sada imam samo jednu pravu drugaricu, osobu kojom mogu reci sve i koja je tu uz mene. Naravno, bilo je trenutaka kad smo bile nervozne, ponekad nepravedne jedna prema drugoj, ali nista od toga nije dovoljno da unisti nase prijateljstvo. Sad, koliko je ono zaista jako pokazace daljina na koju smo prinudjene zbog fakulteta, ali verujem da nam to nece biti problem.

Povodom ovoga - on the suffer heroes recognize themselves...

Ovako... Par prijatelja se iznenada okrenulo drogiranju. Nisam učestvovao u tim aktivnostima medjutim oni su u svojim glavam bili IN u nekom tom svetu narkomanije a mene eto kao iz malog mozga znali...

Kako to obično biva u narkomanskom IN COOL i Džizus Krajst svetu, neko češće plaća a neko se grebe pa počnu svadje i razdvajanja.

Njihovi roditelji su uzeli stvar u svoje ruke i postupno ih odvlačili jedne od drugih a narkoman bez baznog društva ne može sebi da uvrti da je IN COOL i Džizus Krajst...

Medjutim, jedan od njih je izgleda koristio neku sintetiku i totalno upropastio svoje zdravlje. Mora da uzima litijum da bi bio svestan stvarnog sveta.

I ja eto, kao drug mi je iz detinjstva, posrnuo daj da odem da ga obidjem...
Medjutim on u svojoj glavi i dalje živi za IN, COOL i Džizus Krajst stil života
On bi da ponovo okupi sve one koji sad imaju svoje živote i porodice a bili nekad u duvačkom orkestru sa njim a ne mogu očima da ga smisle. Moje prisustvo mu prija jer sam jedini koji ga obilazi ali ja nisam deo tog IN COOOL Džizus Krajst miljea...

A zapravo svako od njih je mizerija na svoj način...
Rekoh mentalni sklop koji inače ne bih mogao da podnesem da smo se recimo sad upoznali...
 
Nije mi ovo prvi put, verovala sam da cemo ostati prijateljice do kraja, a onda... recimo da smo se bolje upoznale. Prvi put mi se to desilo pre 10ak godina, bile smo jaako bliske i mislile smo da smo slicne, dok nismo pocele da zivimo zajedno. Jedva sam cekala da se rastanemo i da je vise ne vidim. Ona je pokusavala da sa mnom odrzi kontakt, zvala me, slala poruke... jednostavno nisam vise mogla. Gusila me je, nije imala sovj zivot, razgovori su se uvek svodili na jedno te isto, uvek sam ja imala neke novosti, ona nista...prodisala sam kad smo prestale da se druzimo.
Ponovo imam problem. Druzimo se isto unazad nekoliko godina, obe ambiciozne, bile smo bliske, a onda je ona dobila nov posao, prenaporan, vecito je nadrkana i sa njom se ne moze razgovarati. ja to ne mogu i ne zelim da trpim. Razgovara sa mnom kao da mene krivi za sranja koja joj se trenutno desavaju. Ide mi na zivce. Mislim da takvo ponasanje ne zasluzujem i to sam joj i rekla. Zelim da prekinem.
Da li vam se nekad nesto slicno desilo? Da li ste iz slicnih razloga prekidali prijateljstvo? Da li zene mogu biti dobre prijateljica zauvek?

pa mozda mogu ako umeju to mu dodje neshto ko veza. imala sam drugaricu, rpavu, jedino u osnovnoj skoli. spajalo nas je to sto smo umele da se zezamo dobro i pricale smo o decacima. onda smo jednom otisle zajedno na grupno letovanje i cini mi se da smo tad pocele da se hladimo. isle smo u razlicite srednje skole i ona je postajala devojka a ja sam ostajala na istom. pokusavala je da se druzi sa mnom ali kad je nasla decka, i to ozbiljnijeg, definitivno je umrlo, iako smo se videle par puta. cule smo se kasnije mozda neki put, kad je imala neki tezi dogadjaj i nije me trazila. nekad mi se cini da sam u stanju da budem ok, kao u osnovnoj skoli, i da bih joj banula na vrata, ali ne radim to. znam da je recimo i ona imala drugarice svoje, i to tako poneku jaku blisku, i znam da ih je menjala, da su pucala ta prijateljstva

e sad onda imas i neki krug drugarica nizeg nivoa, koje cesto idu u grupi i sa kojima nisi toliko blizak. tu mozda nema bas pucanja, nekako se odaljite ili ostajete na nekom nivou ali to nije ta bliska drugarica. sad nemam ni to, neke su se udale, neke ne cackam da ne preteram. u stvari to neke je mozda 2-3. dakle kod mene je pubertet bio uglavnom rpesudna tacka za smrt drugarica.

i kasnije ako bih se zblizavala koliko toliko to su uglavnm bili vise muski ljudi. one seks i grad drugarice su mi misaona imenica.

pokusaj mozda da spustis loptu, da je ti odredis da ide koliko ti odgovara, bez grubosti, prosto kad mozes da slusas, mozes, kad ne, nekako kulturno prekines. ako imas stav ne moze da te davi. a ako si tu nece te ostaviti. znaci i kad je neko tu, iako ne moze da ti pomogne, iako te mozda ne pita direktno, ali je makar tu.

valjda zene ulaze emotivno u sve to suvise i nadaju se da su pobegle od veze, ali to blisko drugarstvo je ipak tesko, tj nekad treba koristiti i mozak
a kad nemas bas nikog, mislim da je to prividno ok a realno da ima posledice. ali opet sta sad da insistiramo ...
 
Da li zene mogu biti dobre prijateljica zauvek?

Kod zenama to malo teze ide, valjda zbog nemogucnosti da tolerisu jos jednu osobu slicnog mentalnog sklopa pored sebe, na duze staza. Ali DA zena-zeni moze da bude dobra prijateljica
.
Da li je to zauvek?!
Jos nisma stigla da kraja svog zivota, pa na to i ne mogu odgovoriti iz licnog iskustva. Moja prijateljstva traju jako, jako dugo.

@Иван Чонкин je spomenuo, da su prijateljstva kao ljubav prema suprotnom polu. Ja bi samo dodala, da smo ne retko tolerantniji prema svom drugu/drugarici nego prema svojoj voljenoj osobi.
 
Kod zenama to malo teze ide, valjda zbog nemogucnosti da tolerisu jos jednu osobu slicnog mentalnog sklopa pored sebe, na duze staza. Ali DA zena-zeni moze da bude dobra prijateljica
.
Da li je to zauvek?!
Jos nisma stigla da kraja svog zivota, pa na to i ne mogu odgovoriti iz licnog iskustva. Moja prijateljstva traju jako, jako dugo.

@Иван Чонкин je spomenuo, da su prijateljstva kao ljubav prema suprotnom polu. Ja bi samo dodala, da smo ne retko tolerantniji prema svom drugu/drugarici nego prema svojoj voljenoj osobi.

Zato što ti je voljena osoba bliža i više ti je stalo do nje pa više i boli.
 
Nije mi ovo prvi put, verovala sam da cemo ostati prijateljice do kraja, a onda... recimo da smo se bolje upoznale. Prvi put mi se to desilo pre 10ak godina, bile smo jaako bliske i mislile smo da smo slicne, dok nismo pocele da zivimo zajedno. Jedva sam cekala da se rastanemo i da je vise ne vidim. Ona je pokusavala da sa mnom odrzi kontakt, zvala me, slala poruke... jednostavno nisam vise mogla. Gusila me je, nije imala sovj zivot, razgovori su se uvek svodili na jedno te isto, uvek sam ja imala neke novosti, ona nista...prodisala sam kad smo prestale da se druzimo.
Ponovo imam problem. Druzimo se isto unazad nekoliko godina, obe ambiciozne, bile smo bliske, a onda je ona dobila nov posao, prenaporan, vecito je nadrkana i sa njom se ne moze razgovarati. ja to ne mogu i ne zelim da trpim. Razgovara sa mnom kao da mene krivi za sranja koja joj se trenutno desavaju. Ide mi na zivce. Mislim da takvo ponasanje ne zasluzujem i to sam joj i rekla. Zelim da prekinem.
Da li vam se nekad nesto slicno desilo? Da li ste iz slicnih razloga prekidali prijateljstvo? Da li zene mogu biti dobre prijateljica zauvek?

Dešava mi se baš sad :lol: Mislim da neka prijateljstva mogu da traju dugo, dugo (da ne kažem večno), ali većina ne.

Krenu ljudi različitim putevima, pa im se interesovanja koja su ih držala na okupu promene. Ili, isplivaju potisnuta nezadovoljstva...
 
Nije mi ovo prvi put, verovala sam da cemo ostati prijateljice do kraja, a onda... recimo da smo se bolje upoznale. Prvi put mi se to desilo pre 10ak godina, bile smo jaako bliske i mislile smo da smo slicne, dok nismo pocele da zivimo zajedno. Jedva sam cekala da se rastanemo i da je vise ne vidim. Ona je pokusavala da sa mnom odrzi kontakt, zvala me, slala poruke... jednostavno nisam vise mogla. Gusila me je, nije imala sovj zivot, razgovori su se uvek svodili na jedno te isto, uvek sam ja imala neke novosti, ona nista...prodisala sam kad smo prestale da se druzimo.
Ponovo imam problem. Druzimo se isto unazad nekoliko godina, obe ambiciozne, bile smo bliske, a onda je ona dobila nov posao, prenaporan, vecito je nadrkana i sa njom se ne moze razgovarati. ja to ne mogu i ne zelim da trpim. Razgovara sa mnom kao da mene krivi za sranja koja joj se trenutno desavaju. Ide mi na zivce. Mislim da takvo ponasanje ne zasluzujem i to sam joj i rekla. Zelim da prekinem.
Da li vam se nekad nesto slicno desilo? Da li ste iz slicnih razloga prekidali prijateljstvo? Da li zene mogu biti dobre prijateljica zauvek?

Ne verujem u dozivotna prijateljstva jer se ljudi(pa i mi sami)menjamo zavisno od iskustva koje dozivljavamo.U nekom momentu zivota,jednostavno smo se nasli sa sebi slicnom osobom i verovatno je smatrali za pravog prijatelja.Mozda nas je spojilo slicno iskustvo,nacin razmisljanja....Kroz druge ljude,covek upoznaje sebe.Poneka je dobro da zastanemo i zapitamo se sta zelimo i kako se osecamo u nekom prijateljskom odnosu.Mozda saznamo mnogo toga.
 
Slicna situacija sa prijateljima i ovde, kao klinci relativno nerazdvojni mada su postojalne neke krupne razlike medju nama, a sada mi se cini da smo skoro potpuno drugacije osobe koje se ni ne poznaju skoro. Jedne iste, dosadne price, neprijatna druzenja koja bi najradije izbegao.
Izgleda se istorija jos jednom ponavlja.
 
Uguši prijateljstvo dok ono ne uguši tebe!
Mislim uglavnom ljude znamo samo iz jedne perspektive
A kad upoznamo druge može dođi do iznenađenje
e kad upoznaš i prihvatiš nekoga u svim opcijama
onda je to nešto... al to je put... a ko ima vremena za tolike puteve
 
gusenje se moze naslutiti odmah na pocetku i mada se nekima ostajemo u kontaktu godina dodje vreme kada vise nije normalno kontaktirati takve osobe i tu skoro sve komunikacije prestaju.dosta je nekolicina prijatelja da ih ima brojcano makar za fudbal na male golove.
 
Nije mi ovo prvi put, verovala sam da cemo ostati prijateljice do kraja, a onda... recimo da smo se bolje upoznale. Prvi put mi se to desilo pre 10ak godina, bile smo jaako bliske i mislile smo da smo slicne, dok nismo pocele da zivimo zajedno. Jedva sam cekala da se rastanemo i da je vise ne vidim. Ona je pokusavala da sa mnom odrzi kontakt, zvala me, slala poruke... jednostavno nisam vise mogla. Gusila me je, nije imala sovj zivot, razgovori su se uvek svodili na jedno te isto, uvek sam ja imala neke novosti, ona nista...prodisala sam kad smo prestale da se druzimo.
Ponovo imam problem. Druzimo se isto unazad nekoliko godina, obe ambiciozne, bile smo bliske, a onda je ona dobila nov posao, prenaporan, vecito je nadrkana i sa njom se ne moze razgovarati. ja to ne mogu i ne zelim da trpim. Razgovara sa mnom kao da mene krivi za sranja koja joj se trenutno desavaju. Ide mi na zivce. Mislim da takvo ponasanje ne zasluzujem i to sam joj i rekla. Zelim da prekinem.
Da li vam se nekad nesto slicno desilo? Da li ste iz slicnih razloga prekidali prijateljstvo? Da li zene mogu biti dobre prijateljica zauvek?

Žene mogu biti prijateljice. Meni se slično desilo pre par godina, ali ja sam ostala u dobrim odnosima sa tom devojkom, samo se ređe vidjamo. Imam problem sa jednom drugom drugaricom, jer me nervira njena izražena nacionalnost, jer znam da se malo folira. Traži loše stvari u svemu i svakome. Ima neke glupe predrasude prema muslimanima i svakom ko nije Srbin. Govori da Muslimani smrde jer nisu kršteni a u životu se nije približila nijednom.
Planiram da uradim istu stvar kao i sa prethodnom, samo ću smanjiti kontakt, i kada povede takve razgovore, diskretno ću promeniti temu.

Kod tebe je konkretno ispao problem jer ste živele zajedno, znam mnoga prijateljstva koja su tako pukla. Pa čak i ljubavne veze. Tek kada se najdeš pod istim krovom sa nekim, visdiš možeš li da živiš sa njim.
 
Nije mi ovo prvi put, verovala sam da cemo ostati prijateljice do kraja, a onda... recimo da smo se bolje upoznale. Prvi put mi se to desilo pre 10ak godina, bile smo jaako bliske i mislile smo da smo slicne, dok nismo pocele da zivimo zajedno. Jedva sam cekala da se rastanemo i da je vise ne vidim. Ona je pokusavala da sa mnom odrzi kontakt, zvala me, slala poruke... jednostavno nisam vise mogla. Gusila me je, nije imala sovj zivot, razgovori su se uvek svodili na jedno te isto, uvek sam ja imala neke novosti, ona nista...prodisala sam kad smo prestale da se druzimo.
Ponovo imam problem. Druzimo se isto unazad nekoliko godina, obe ambiciozne, bile smo bliske, a onda je ona dobila nov posao, prenaporan, vecito je nadrkana i sa njom se ne moze razgovarati. ja to ne mogu i ne zelim da trpim. Razgovara sa mnom kao da mene krivi za sranja koja joj se trenutno desavaju. Ide mi na zivce. Mislim da takvo ponasanje ne zasluzujem i to sam joj i rekla. Zelim da prekinem.
Da li vam se nekad nesto slicno desilo? Da li ste iz slicnih razloga prekidali prijateljstvo? Da li zene mogu biti dobre prijateljica zauvek?

Sve se menja u ovom kosmosu, znaš :).
Kao što se svaka čestica menja i transformiše vremenom, tako se menjaš i ti i tvoje prijateljice.
I sve vi imate neke svoje puteve i trenutne načine ispoljavanja.

U nekim segmentima života, u nekim fazama ste kompatibilne i idete u istom smeru.. taj smer će ostati isti samo ako se i transformišete i razvijate na isti način.
Ako ne, onda je neka vrsta razlaza neminovna..kad tad. Inače se međuodnos pretvori u društveno-prihvatljivu gnjavažu "radi-reda".

Nije to ništa strašno, sve je to deo jednog većeg ritma i ciklusa..
Imam par "večitih" prijatelja, ali ne družimo se toliko često do te mere da se isprepletemo - suviše preplitanja guši i uništava individualnost u međuodnosu.
BIlo je puno prijateljstava koja su se pojavila i koja su se ugasila... bilo je i onih koji su prošli i "paljenje" i "gašenje" više puta, u zavisnosti od životne faze...

I paradoksalno, ali ja ipak mislim da može postojati i prijateljstvo zauvek, ali samo ako obe strane imaju poprilično široku svesnost. Inače će to prijateljstvo podlegnuti gore opisanom kosmičkom zakonu transformacije :lol: ( i prolaznosti... ).
 
Hvala vama koji ste se javili sa odgovorima i iskustvima. Nas dve se nismo cule jedno duze vreme, pa od mog uvodnog posta. Znam da je ona u uzasno stresnoj centrifugi trenutno i da ima probleme, ali opet, imam i ja svojih licnih problema, niti mogu njoj trenutno da se poveravam niti zelim da cujem njen optuzivacki nadrkani ton. Pusticu da se sve to slegne, mozda nam i treba pauza. Ko zna zasto je sve to dobro.
 

Back
Top