Kada je traženje saveta psihološka igra?

Džudi S

Domaćin
Moderator
Poruka
3.575
FORUM 1.jpg
Zašto neke osobe uvek traže savet od prijatelja i kolega, ali ga nikad ne uvažavaju

Drugi me, ipak, ne razumeju


Tekst izašao u štampanom izdanju lista: Magazin Novosti - Život plus
Novinar: Tatjana Loš
Sagovornik: Bojana Škorić, master psiholog i psihoterapeut


Suočavanje sa izazovima deo je svakodnevnog iskustva, a deljenje prijatnih i neprijatnih impresija sastavni deo socijalne interakcije. U razgovoru o nezadovoljstvima i teškoćama, komentari i saveti okoline - kada su ih tražimo, dati bez osuđivanja - mogu da pomognu da probleme sagledamo iz drugačijih perspektiva i konstruktivije pristupimo prevazilaženju. Međutim, nekada iskazivanje nezadovoljstva i traženje podrške može da poprimi formu patološkog obrasca u komunikaciji. Prema teoriji ličnosti, transakcionoj analizi, jedan oblik psihološke igre prepoznaje se kada osoba ima manir da traži pomoć povodom nekog problema, a zatim odbija dobijene predloge. Osoba se ne aktivira da reši problem, trenutno se oslobodi neprijatnih emocija, a sagovornik ostane začuđen i upitan zašto njegovi pokušaji uvek naiđu na “zid” u komunikaciji.

Zašto, dakle, neki ljudi uporno traže savete, ali ih nikad ne usvajaju - tema je današnjeg “Života plus”, koju nam približava Bojana Škorić, psiholog.


Da li se iza toga krije, pre svega, izbegavanje odgovornosti za prevazilaženje nekog problema?

Pretpostavka je da ovakvo ponašanje donosi trenutno olakšanje od doživljaja neprijatnosti, a da se dugoročno potvrđuje jedan oblik negativnog, nerealističnog viđenja sebe i drugih na način: “Meni je uvek teško, ne umem da rešim problem”, negativno viđenje drugih kroz: “Oni ne razumeju koliko je meni teško”, “Nemam poverenja u njih jer mi nisu rešili problem”. Tako da izbegavanje može da postoji u vidu otpisivanja vlastite i prebacivanje odgovornosti na druge. Razgovor o problemu, uz njegovo nerešavanje, može da donese određenu vrstu sekundarne dobiti, socijalnu mrežu podrške, koja možda ne bi postojala ako bi se problem rešio - “Ako razrešim ono šta me muči, ljudi neće obraćati pažnju na mene”. Takođe, ova navika može da nastane kao usvojen model ponašanja iz okoline.

Da li to ima veze sa nesigurnošću, ali i sa rigidnošću?

Karakteristike komunikacije sa okolinom mogu da nam budu korisna informacija na putu sagledavanja i uočavanja negativnog mišljenja o sebi. Ako smo u poziciji da se često žalimo po pitanju istog problema, možemo da se informišemo koje su druge i nove opcije kako se problem može prevazići. Dobar smer je tragati za pozitivnim primerima u realnom životu. Obrazac u kom se pojedinac žali, a ništa ne preduzima, u dugoročnom okviru sugeriše na pasivnu poziciju u suočavanju sa problemima. Manjak samopouzdanja u lične veštine i sposobnosti može da spreči osobu da izađe iz poznatog okvira. Ostajanje na istom, makar ono bilo i neprijatno, znači ostajanje na poznatom “terenu”.

Nastavak na sajtu https://www.introspektiv.com/psiholoska-igra-da-ali

****
Da li ste nekada tražili savet i dobili, ali ga niste uvažili?

Da li poznajete osobe koje traže savete ali ih ne uvažavaju?

- U posebnom komentaru izneću moje mišljenje -
 
Ovo nije zaista ništa novo, to je itekako primjetno na forumu. Npr, osoba se žali to i na to, npr usamljena je, ne može naći ili zadržati partnera, ima financijske probleme i sl. Za svaki konstruktivni prijedlog će takva osoba pronaći nekakav kontraargume t zašto to ne može napraviti, do takve mjere da će se početi svađati s osobama koje daju dobronamjerne savjete. Zanimljive su i teme za izbor automobila, više puta sam vidio da forumasi izaberu baš taj automobil kojeg ostali forumasi izričito ne preporučuju, čemu onda uopće pitanje?
 
Savete ne trazim javno.
Uvek u cetiri oka.
Naravno, samo od osoba u koje imam poverenja.
Onda primenjujem i gledam kako mi ide...
ako ne ide kako ocekujem ne krivim osobu koja je dala saveet vec gledam kakve su okolnosti bile...
mozda sam ja taj koji stalno gressi u necemu...
Ljudi su poznato po mentalitetu copora.
Ne pada mi na pamet da svoje intimne stvari iznesem u javnost.
To je greska koju su neki ovde napravili i platili je...
 
“Oni ne razumeju koliko je meni teško”, “Nemam poverenja u njih jer mi nisu rešili problem”. Tako da izbegavanje može da postoji u vidu otpisivanja vlastite i prebacivanje odgovornosti na druge.
Tražiti savet nije, samo po sebi, loše. Ali ne od bilo koga. Da bi nam neko dao dobar predlog za rešavanje konkretnog problema, morao bi da nas poznaje. Situaciju, karakter, eventualne ranije probleme.
Ponekad je čoveku zaista teško da sam pronađe izlaz. Dobro je čuti još neko mišljenje.
Da li ste nekada tražili savet i dobili, ali ga niste uvažili?
Nisam uvažila jedino savete koje sama nisam tražila. A tražim ih isključivo od jedne osobe.
Ovde, naravno mislim na ozbiljnije nedoumice i probleme.
Da li poznajete osobe koje traže savete ali ih ne uvažavaju?
Da.
 
Da li ste nekada tražili savet i dobili, ali ga niste uvažili?

Retko tražim savete i kada ih dobijem uvažavam ih.

Mislim da ljudi koji dobronamerno daju savete a dobro poznaju osobu koja pita za savet, odustanu posle nekog vremena. Ne daju više savete toj osobi.

Da li poznajete osobe koje traže savete ali ih ne uvažavaju?

Da.

***

Šta mislite o osobama koje uporno odbijaju svaki dobronamerni savet?

Da li se takve osobe promene posle nekog vremena?
 

Back
Top