- Poruka
- 7.921
Drugi me, ipak, ne razumeju
Tekst izašao u štampanom izdanju lista: Magazin Novosti - Život plus
Novinar: Tatjana Loš
Sagovornik: Bojana Škorić, master psiholog i psihoterapeut
Suočavanje sa izazovima deo je svakodnevnog iskustva, a deljenje prijatnih i neprijatnih impresija sastavni deo socijalne interakcije. U razgovoru o nezadovoljstvima i teškoćama, komentari i saveti okoline - kada su ih tražimo, dati bez osuđivanja - mogu da pomognu da probleme sagledamo iz drugačijih perspektiva i konstruktivije pristupimo prevazilaženju. Međutim, nekada iskazivanje nezadovoljstva i traženje podrške može da poprimi formu patološkog obrasca u komunikaciji. Prema teoriji ličnosti, transakcionoj analizi, jedan oblik psihološke igre prepoznaje se kada osoba ima manir da traži pomoć povodom nekog problema, a zatim odbija dobijene predloge. Osoba se ne aktivira da reši problem, trenutno se oslobodi neprijatnih emocija, a sagovornik ostane začuđen i upitan zašto njegovi pokušaji uvek naiđu na “zid” u komunikaciji.
Zašto, dakle, neki ljudi uporno traže savete, ali ih nikad ne usvajaju - tema je današnjeg “Života plus”, koju nam približava Bojana Škorić, psiholog.
Da li se iza toga krije, pre svega, izbegavanje odgovornosti za prevazilaženje nekog problema?
Pretpostavka je da ovakvo ponašanje donosi trenutno olakšanje od doživljaja neprijatnosti, a da se dugoročno potvrđuje jedan oblik negativnog, nerealističnog viđenja sebe i drugih na način: “Meni je uvek teško, ne umem da rešim problem”, negativno viđenje drugih kroz: “Oni ne razumeju koliko je meni teško”, “Nemam poverenja u njih jer mi nisu rešili problem”. Tako da izbegavanje može da postoji u vidu otpisivanja vlastite i prebacivanje odgovornosti na druge. Razgovor o problemu, uz njegovo nerešavanje, može da donese određenu vrstu sekundarne dobiti, socijalnu mrežu podrške, koja možda ne bi postojala ako bi se problem rešio - “Ako razrešim ono šta me muči, ljudi neće obraćati pažnju na mene”. Takođe, ova navika može da nastane kao usvojen model ponašanja iz okoline.
Da li to ima veze sa nesigurnošću, ali i sa rigidnošću?
Karakteristike komunikacije sa okolinom mogu da nam budu korisna informacija na putu sagledavanja i uočavanja negativnog mišljenja o sebi. Ako smo u poziciji da se često žalimo po pitanju istog problema, možemo da se informišemo koje su druge i nove opcije kako se problem može prevazići. Dobar smer je tragati za pozitivnim primerima u realnom životu. Obrazac u kom se pojedinac žali, a ništa ne preduzima, u dugoročnom okviru sugeriše na pasivnu poziciju u suočavanju sa problemima. Manjak samopouzdanja u lične veštine i sposobnosti može da spreči osobu da izađe iz poznatog okvira. Ostajanje na istom, makar ono bilo i neprijatno, znači ostajanje na poznatom “terenu”.
Nastavak na sajtu https://www.introspektiv.com/psiholoska-igra-da-ali
****
Da li ste nekada tražili savet i dobili, ali ga niste uvažili?
Da li poznajete osobe koje traže savete ali ih ne uvažavaju?
- U posebnom komentaru izneću moje mišljenje -