Prijateljstvo izmedju muskarca i devojke:DA ili NE?

Sandrina nemoj da se izvinjavas, bas si lepo odgovorila na moj post.
Nismo svi isti, to je razumljivo...
Ja sam od onih koje ne postavljaju suvisna pitanja, ne proveravaju, ne zvocam, ne gusim, pruzajuci potpuno slobodan prostor svakome, ne ukazujem direktno muskarcu na njegove minuse, vec indirektno pokazujem u svrhu samoinicijativnog korigovanja...
To je valjda tiha vladavina..hehe...
Znam da i posle godina provedenih zajedno muskarcu nekad delujem nedefinisano, ali takva sam...jer kontrola i ljubomora nece uciniti cuda, to je ipak neka vrsta sile, a taj nacin ne donosi dobre rezultate, kao sto ne mora ni ovaj moj, tzv. pacificko-liberalan...jednostavno, ako napravi glupost, napravio je sebi, jer mene gubi...ako u toj gluposti mozda pronadje bolju polovinu za sebe, srecno!
Cini mi se da ljudi u ljubomornim ispadima gube samo na svom dostojanstvu!
Sad odosmo na temu ljubomore, zatvorice nas!
 
ja sam imala dva tipa koji su bili uzasno ljubomorni. ali mnooooooogo ljubomorni. i kad smo pricali o tome, sve se svodilo na to da nisu sigurni sa mnom, da se osecaju nesigurnim, nedovoljno dobrim, bla bla, nedovoljno dobrim za mene i sl. to je sve bio razlog da sam morala da odem. neku umereniju ljubomoru mogu da istolerisem, mada, objektivno gledano, to bude smesno i bezveze. i zato sam srecna sto nisam ljubomorna.
 
@Pravnica,
Slazem se da se ljubomornim ispadima gubi na dostojanstvu...svom...dok se druga strana time samo, samo(za)dovoljava, hahah...a i dobija u ocima svojih sunarodnjakinja il' kako ih je on vec zvao...
Ovo iz licnog iskustva, kad sam jednom dozvolila sebi da izgubim samokontrolu...ne tvrdim da je bilo slucajno...donekle i namerno...pokazala da mi je stalo, a da bih dozivela da se sa mnom sprdaju on i " njegovi", a cini mi se i da pokusavaju da nastave kroz nekakve insinuacije, mada sam se sklonila...otisla i prepustila im njihov prostor...njihovog coveka...njihovo nebo, ne pozelevsi vise nikada ni da dodjem u blizinu tog grada...drzave...meni ne vise ni drage ni simpaticne... :?

Znam da je oftopic, al' me nesto povuklo i nisam mogla da izdrzim da vec jednom to ne izbacim iz sebe, al'...'ebi ga...sve je to iskustvo i sto bi rekao Marfi : " Ko zna zasto je to bilo dobro"...!
 
NovaIsta:
ja sam imala dva tipa koji su bili uzasno ljubomorni. ali mnooooooogo ljubomorni. i kad smo pricali o tome, sve se svodilo na to da nisu sigurni sa mnom, da se osecaju nesigurnim, nedovoljno dobrim, bla bla, nedovoljno dobrim za mene i sl. to je sve bio razlog da sam morala da odem. neku umereniju ljubomoru mogu da istolerisem, mada, objektivno gledano, to bude smesno i bezveze. i zato sam srecna sto nisam ljubomorna.

Blago tebi...Ja sam mislila da nisam..dok se nisam bas,bas zaljubila..U stvari,dok nisam shvatila da ga volim.E tad sam sama sebi bila najgori neprijatelj.
 

Back
Top