Kafić Priče iz prošlog veka V - Krčma „Vrbopuc pod dudom” ✨️💞

To je na neki nacin normalan strah, ipak nije lako kad si u nedodjiji, jos ako si sam u autu.
Razmisljao sam, i mislim da ljudi iz ruralnih sredina lakse podnose taj osjecaj mraka i ceste. Mi graCka djeca imamo razvijeniji strah, jer nismo navikli na noc i pustaru. Zato nesto kontam da se ljudi iz ruralnih sredina lakse adaptiraju na posao sofera koji vozi daleke ture - voznja po nedodjiji, spavanje pored puta, itd.
Vala nije mi jasno da se ti, kao dijete Švrakinog, ičega plašiš? :D
 
Užas kakav šok doživjeh :(
Lik kojeg sam poznavala, super lik, juče se ubio :(
I to je na fb napisao status, oproštajnu poruku, okačio sliku roditelja i zamolio prijatelje da mu obilaze roditelje jer znaju da nemaju više nikoga :(
Užas. Jbt još je u tom statusu imenom i prezimenom okrivio djevojku zbog koje to čini.
Popeo se na terasu hotela (u Sa) sve to otipkao na mob i krenuo da skoči, konobar ga pokušao spriječiti, on mu samo rekao: moram brate i skočio :(
Užas..
 
Vala nije mi jasno da se ti, kao dijete Švrakinog, ičega plašiš? :D
U Svrakinu mozes ili da navuces traume zbog svakakvih budala, ili da ti sve bude ravno i vise da se nicega ne plasis 😁
Mada, odrastanjem tamo sam upoznao svakakog svijeta, i onda kada upoznas takve, nista ti poslije nije cudno.
 
Meni najveći strah zbog divljači na putu, pošto mi je tada uključeno četvrt mozga. Jednom zbog zeca od kg zamalo da sletim. 😁 A retko šta mi je opuštajuće kao vožnja noću, u đavolji sat, uz muziku. ☺️
Amater, Hecin tata namjerno zvekne neku divljač i u gepek je spakuje do rerne :D
 
Ja sam dijete za primjer :flert:

Šteta što za tebe ne možemo reći isto, ko zna kakve nebogougodne razloge odsustva sa foruma imaš :ljutka:
Jesi dete za primer - primer kako ne treba :aha:

Pao sam u depresiju kad sam video da ste me svi prestigli po broju poruka za jedan dan pa nisam više hteo da ulazim. Sad sam se već pomirio sa sudbinom, pa mi nekako lakše :mrgreen:

Bravo, nek si mu rekla :srecna:
A ti iskusna - ne oglašavaj se :mrgreen:
 
Pao sam u depresiju kad sam video da ste me svi prestigli po broju poruka za jedan dan pa nisam više hteo da ulazim. Sad sam se već pomirio sa sudbinom, pa mi nekako lakše :mrgreen:

tenor.gif

A ti iskusna - ne oglašavaj se :mrgreen:

I Lobica je dijete za primjer, ne možeš tako da joj kažeš :tiganj:
 
Uveče kad sam se vraćala jedino su me plašili psi lutalice kad su u čoporu.
Ili onih par kuća iz kojih samo izleti pobesneli pas.
Stavim slušalice i opušteno.

Koliko puta se dešavalo da se brat i ja, na selu, vraćamo pešice kući i naravno ko sve normalne osobe biramo prečicu
A prečica jedna mala stazica, okolo kukuruzi, nedaleko od te stazice, na uzvisini groblje, sa druge strane, na jednom delu poveća provalija.
Išli smo tom stazicom i leti i zimi.
 
Užas kakav šok doživjeh :(
Lik kojeg sam poznavala, super lik, juče se ubio :(
I to je na fb napisao status, oproštajnu poruku, okačio sliku roditelja i zamolio prijatelje da mu obilaze roditelje jer znaju da nemaju više nikoga :(
Užas. Jbt još je u tom statusu imenom i prezimenom okrivio djevojku zbog koje to čini.
Popeo se na terasu hotela (u Sa) sve to otipkao na mob i krenuo da skoči, konobar ga pokušao spriječiti, on mu samo rekao: moram brate i skočio :(
Užas..
Imao sam kolegu kom je to uradila devojka/ljubavnica, šta mu je već bila. Okrivila njega. Znam samo da su svi posle izbegavali da rade bilo šta sa njim koliko je bio pogubljen. Uništena dva života jednim potezom.
 

Back
Top