Kafić Priče iz prošlog veka V - Krčma „Vrbopuc pod dudom” ✨️💞

Tačno. Sad je to hotel Monti. Sjedi 5 :)
Nekad je to bio hotel Igman, cini mi se. Mislim da je bio jedini hotel na Igmanu, sjecak se da je imao bar sa pogldom na Veliko Polje, bio je na uzvisenju.
Na Igman smo cesto dolazili na neku livadu, na poccetku planine, na izlet. A i nekoliko Novig godina smo cekali u nekoj postanskoj kuci, iznad Malog polja - nije se moglo prici autom, i nije bilo srruje i vode tu.
Sa balkona stana sam vidio padine Igmana.
 
Dakle, u zadnje vreme na ulici pronasao:
- 10 albanskih leka
- 50 hrvatskih lipa (0,5 kuna)
- 5 BiH pfeniga (0,05 BAM)

Istovremeno, u zadnjih godinu dana sam izgubio jednom 2000, a jednom 1000 dinara, prvi put su mi ispali negde iz dzepa, a drugi put mi je sarmantna prodavacica u knjizari zaboravila da vrati jednu novcanicu u kusuru, a ja to primetio tek kada sam stigao kuci...
 
Dakle, u zadnje vreme na ulici pronasao:
- 10 albanskih leka
- 50 hrvatskih lipa (0,5 kuna)
- 5 BiH pfeniga (0,05 BAM)

Istovremeno, u zadnjih godinu dana sam izgubio jednom 2000, a jednom 1000 dinara, prvi put su mi ispali negde iz dzepa, a drugi put mi je sarmantna prodavacica u knjizari zaboravila da vrati jednu novcanicu u kusuru, a ja to primetio tek kada sam stigao kuci...
Mislio sam da čitam Pobednikov post 🤣
 
moj školski skoro svako jutro kad idemo ka školi nalazio dinar, dva... bili smo baš klinci... pre dvaestak godina dođem do njegovog emaila i počnemo da se dopisujemo. reko pa gde si, šta radiš i tako to. on tada bio podpredsednik u goldman sachs
😬
Dinar po dinar - goldman saks 😁 A mi nećemo da uzmemo ni metalni kusur 🤦‍♂️
 
Kuda se krećeš, kojim ulicama i sl...pitam onako informativno

U prvom slucaju, nemam pojma gde su mi ispale.
U drugom je bila u pitanju Lagunina knjizara kod Vukovog spomenika, ali s obzirom da mi je tog dana bio rodjendan, nisam hteo da se vracam i raspravljam sa kasirkom, kada sam vec bio nepazljiv da odmah prebrojim, neka je i ona zapamtila taj dan...

Taman slagvort za pricu iz proslog veka:

Negde u novembru 2000. bio sam na proputovanju kroz Podgoricu. Don Milo je ako se ne varam vec bio potpuno istisnuo dinar iz opticaja. Pljusti kisa ko iz kabla, ja nesto dokon setao ulicama cekajuci voz za Beograd, pokisao do gole koze. Videh da su banane bile vrlo jeftine i resio da kupim koje kilo da ponesem. Uglavnom vadim novcanicu od 10 DM, placam 3kg banana nekih 1,7DM, prodavacica mi vidno nervozna vraca peticu u papiru i gomilu sitnisa. Nenaviknut na toliku kolicinu kovanica, ispustam ih, one se razlete po celom trotoaru. Ja pop.izdio, po onoj kisi ih nekako skupljam cuceci, ali 4-5 najsitnijih su odletele u nekakvu prljavu baru i ne vide se. Taman kada sam se spremio da umocim ruku u onu vodu i pokusam da ih napipam i pokupim, notiram kako me dvojica starijih domorodaca sa znatizeljom posmatraju iz prikrajka. Bilo mi glupo da pred njima ceprkam dalje i uz bagatelisuci osmeh se pridizem sa sve onom kesom banana u drugoj ruci. Tek se jedan od njih takodje osmehne i kaze otprilike "A čuš, što ćes se saginjat i poganit za to, viđeli smo da su žute!" :lol::roll:
Najsmejem se ja od muke i odem, ali mislim se da mi propade jos jedno kilo banana u toj bari...
 
U prvom slucaju, nemam pojma gde su mi ispale.
U drugom je bila u pitanju Lagunina knjizara kod Vukovog spomenika, ali s obzirom da mi je tog dana bio rodjendan, nisam hteo da se vracam i raspravljam sa kasirkom, kada sam vec bio nepazljiv da odmah prebrojim, neka je i ona zapamtila taj dan...

Taman slagvort za pricu iz proslog veka:

Negde u novembru 2000. bio sam na proputovanju kroz Podgoricu. Don Milo je ako se ne varam vec bio potpuno istisnuo dinar iz opticaja. Pljusti kisa ko iz kabla, ja nesto dokon setao ulicama cekajuci voz za Beograd, pokisao do gole koze. Videh da su banane bile vrlo jeftine i resio da kupim koje kilo da ponesem. Uglavnom vadim novcanicu od 10 DM, placam 3kg banana nekih 1,7DM, prodavacica mi vidno nervozna vraca peticu u papiru i gomilu sitnisa. Nenaviknut na toliku kolicinu kovanica, ispustam ih, one se razlete po celom trotoaru. Ja pop.izdio, po onoj kisi ih nekako skupljam cuceci, ali 4-5 najsitnijih su odletele u nekakvu prljavu baru i ne vide se. Taman kada sam se spremio da umocim ruku u onu vodu i pokusam da ih napipam i pokupim, notiram kako me dvojica starijih domorodaca sa znatizeljom posmatraju iz prikrajka. Bilo mi glupo da pred njima ceprkam dalje i uz bagatelisuci osmeh se pridizem sa sve onom kesom banana u drugoj ruci. Tek se jedan od njih takodje osmehne i kaze otprilike "A čuš, što ćes se saginjat i poganit za to, viđeli smo da su žute!" :lol::roll:
Najsmejem se ja od muke i odem, ali mislim se da mi propade jos jedno kilo banana u toj bari...
Kako misliš Vukovog spomenika?
Paukov spomenik je :)
 

Back
Top