Pričao mi Vjetar...

1620809107215.png
 
San


Noćas sam sanjala

predivan san.



Šetala sam ulicama

rodnog grada, srećna,

nasmijana…

Slušala sam slapove Krke

kako žubore

dok mi lagani vihor

s Tvrđave stare

tiho šapućući odaje

sve njene tajne.

Ubrala sam prvu trešnju

iz našeg voćnjaka

i s Bratom je svojim podijelila.



Otvorih oči želeći

da bolje vidim dragi lik

ali ne vidjeh ni voćnjak

niti čuh žubor slapova

nit’ priče laganog vihora.



Oko mene su bili samo

hladni zidovi podstanarske sobe

u nečijem tuđem gradu.



Sve je to bio samo san.

Istina je drugačija. Bolna.



Ja sam stranac u tuđini.

Bez zavičaja. Bez Brata.

 
San


Noćas sam sanjala

predivan san.



Šetala sam ulicama

rodnog grada, srećna,

nasmijana…

Slušala sam slapove Krke

kako žubore

dok mi lagani vihor

s Tvrđave stare

tiho šapućući odaje

sve njene tajne.

Ubrala sam prvu trešnju

iz našeg voćnjaka

i s Bratom je svojim podijelila.



Otvorih oči želeći

da bolje vidim dragi lik

ali ne vidjeh ni voćnjak

niti čuh žubor slapova

nit’ priče laganog vihora.



Oko mene su bili samo

hladni zidovi podstanarske sobe

u nečijem tuđem gradu.



Sve je to bio samo san.

Istina je drugačija. Bolna.



Ja sam stranac u tuđini.

Bez zavičaja. Bez Brata.

Predivno :heart::heart::heart:
 
Oduvek i zauvek - svoj i ničiji

Nisam ja ničiji,
oduvek i zauvek svoj,
onako sam, usput,
od zvezda sazdan
i Nebom prožet,
svratio u vaše živote,
pokucao na vaša vrata
sazdana od " lepote i dobrote",
video i čuo
osetio i predosetio,
sve što sam želeo, hteo, smeo,
a smeo sam...smeo sam od svih više
od mnogih bolje
s puno želje i volje,
s premalo sujete i lukavstva
za ove puteve što do nikud vode.

Smeo sam, i hteo sam
svoj bio, svoj ostao,
onako sam, usput, samo svratio
da vam kažem da se živeti može
i lepše i bolje.
Da vam, onako, uz mnogo sete i
poneki osmeh,
pokažem kako se prašta, poštuje i voli.

I ne, nemojte me danas svojatati
nemojte za mnom plakati
nemojte me...danas voleti,
kasno, kasno je za sve,
sve se to dalo mnogo pre.

Govorio sam, nije da nisam,
očima više, nego rečima,
delima više nego osmesima,
vapio, tražio, nadao se
da ono malo, izgubljeno dete
sa neke druge planete
što vi ljudi Ljubavlju zovete
preživeti može, opstati,
u tom vašem svetu sazdanom
od "lepote i dobrote" ,
da mu neću suze gledati,
da ga neću zalud tešiti,
da ću ga uspeti od svih odbraniti.

I ne, nisam mogao,
nisam uspeo,
taj svet je svet u kojem ne opstaje
ništa što je dušom posejano,
ništa što je Suncem ogrejano,
ništa što je iskrenošću zalivano.

Tu, među vama, bez vida i sluha,
za mene malog, mesta nije bilo.
Samo sam, usput, s namerom nenamerno
neke od vas sobom okrznuo,
neke od vas ogrejao svetlošću
neprolaznih vatri pravednih,
i ne zamerite, od mene beše dosta,
ja sam svoj bio...svoj i osta.

Još ću vam jednom samo reći,
prost je put ka sreći,
uzalud tražite oko sebe,
sve što vam treba, srce u sebi krije,
sve tajne ono će vam reći.

I...ne dirajte to malo dete s druge planete,
ne terajte ga u večni plač,
Ljubav je bila i biće
i melem ...i mač.

Setite se, kad cvet zgazite,
korovu mesta dajete,
ne zaboravite, mene nema,
ali sam tu...smešim se,
i beležim svaku reč, korak svaki,
skupljam suze očiju mojih ukradenih,
i jednog ću dana u poplavu da ih sručim
s osmehom gledajući
kako plaču oni koji tuđe suze
nikada videli nisu,
oni koji ni moje oči gledali nisu,
a kažu...voleli su.

I ne, ničiji ja nisam bio,
odavde sam, sa svezda, do vas dosao,
tu sam se i vratio,
tu mi je dom oduvek i bio.

Zbogom sad, svete, znani i neznani,
i...ne vucite me vise međ' vas.
Onaj ko voleo nije, u Ljubavi neka
ne traži spas.

Zbogom, "dobri i lepi" svete,
meni je ovde sasvim dobro,
svoj sam na svome,
s osmehom večnim, večno dete,
čuvar sam nečijih snova
a za druge samo...usputni prolaznik
što je zalutao na vaša vrata
ni sam ne znajući zašto i kako,
nekog sam sobom ovlaš tak'o,
nekoga naučio svemu što sam znao,
malo sam tražio, a mnogo dao.

I ne zaboravite, tu sam ja,
u nekoj zvezdi,
cvetu, vetru, kišnoj kapi
zamahu leptirovih krila,
poju ptice u rujnu zoru,
ne hval'te se u prazno
da ste me znali, imali, voleli,
svu sam ja Ljubav u oko stavio
u dušu usekao
i sa sobom, na dalek put do beskraja,
u nezaborav poneo.

nn

zvezda-padalica-sujeverje-foto-pixabay-670x447.jpg
 
:klap::zag:
Oduvek i zauvek - svoj i ničiji

Nisam ja ničiji,
oduvek i zauvek svoj,
onako sam, usput,
od zvezda sazdan
i Nebom prožet,
svratio u vaše živote,
pokucao na vaša vrata
sazdana od " lepote i dobrote",
video i čuo
osetio i predosetio,
sve što sam želeo, hteo, smeo,
a smeo sam...smeo sam od svih više
od mnogih bolje
s puno želje i volje,
s premalo sujete i lukavstva
za ove puteve što do nikud vode.

Smeo sam, i hteo sam
svoj bio, svoj ostao,
onako sam, usput, samo svratio
da vam kažem da se živeti može
i lepše i bolje.
Da vam, onako, uz mnogo sete i
poneki osmeh,
pokažem kako se prašta, poštuje i voli.

I ne, nemojte me danas svojatati
nemojte za mnom plakati
nemojte me...danas voleti,
kasno, kasno je za sve,
sve se to dalo mnogo pre.

Govorio sam, nije da nisam,
očima više, nego rečima,
delima više nego osmesima,
vapio, tražio, nadao se
da ono malo, izgubljeno dete
sa neke druge planete
što vi ljudi Ljubavlju zovete
preživeti može, opstati,
u tom vašem svetu sazdanom
od "lepote i dobrote" ,
da mu neću suze gledati,
da ga neću zalud tešiti,
da ću ga uspeti od svih odbraniti.

I ne, nisam mogao,
nisam uspeo,
taj svet je svet u kojem ne opstaje
ništa što je dušom posejano,
ništa što je Suncem ogrejano,
ništa što je iskrenošću zalivano.

Tu, među vama, bez vida i sluha,
za mene malog, mesta nije bilo.
Samo sam, usput, s namerom nenamerno
neke od vas sobom okrznuo,
neke od vas ogrejao svetlošću
neprolaznih vatri pravednih,
i ne zamerite, od mene beše dosta,
ja sam svoj bio...svoj i osta.

Još ću vam jednom samo reći,
prost je put ka sreći,
uzalud tražite oko sebe,
sve što vam treba, srce u sebi krije,
sve tajne ono će vam reći.

I...ne dirajte to malo dete s druge planete,
ne terajte ga u večni plač,
Ljubav je bila i biće
i melem ...i mač.

Setite se, kad cvet zgazite,
korovu mesta dajete,
ne zaboravite, mene nema,
ali sam tu...smešim se,
i beležim svaku reč, korak svaki,
skupljam suze očiju mojih ukradenih,
i jednog ću dana u poplavu da ih sručim
s osmehom gledajući
kako plaču oni koji tuđe suze
nikada videli nisu,
oni koji ni moje oči gledali nisu,
a kažu...voleli su.

I ne, ničiji ja nisam bio,
odavde sam, sa svezda, do vas dosao,
tu sam se i vratio,
tu mi je dom oduvek i bio.

Zbogom sad, svete, znani i neznani,
i...ne vucite me vise međ' vas.
Onaj ko voleo nije, u Ljubavi neka
ne traži spas.

Zbogom, "dobri i lepi" svete,
meni je ovde sasvim dobro,
svoj sam na svome,
s osmehom večnim, večno dete,
čuvar sam nečijih snova
a za druge samo...usputni prolaznik
što je zalutao na vaša vrata
ni sam ne znajući zašto i kako,
nekog sam sobom ovlaš tak'o,
nekoga naučio svemu što sam znao,
malo sam tražio, a mnogo dao.

I ne zaboravite, tu sam ja,
u nekoj zvezdi,
cvetu, vetru, kišnoj kapi
zamahu leptirovih krila,
poju ptice u rujnu zoru,
ne hval'te se u prazno
da ste me znali, imali, voleli,
svu sam ja Ljubav u oko stavio
u dušu usekao
i sa sobom, na dalek put do beskraja,
u nezaborav poneo.

nn

zvezda-padalica-sujeverje-foto-pixabay-670x447.jpg
:heart:
Ti živiš gde zvezde tkaju sag od srebra .. I nevinošću sja tvoje lice .. Dok nedostižan kao sena nastavljaš svoj let .. Negde skriven tvoj je svet ( moj svet si ti ) večnom ljubavlju dodirni me i ostani uz mene …
Jer, ti si princeza .. Nekog drugog sveta, tvoja reč stvara čuda .. Budi iskrena uputi mi .. osmeh tek da znam, postojiš, nisam sam .. Negde izvan planeta … Još ne znam da l’ si zvjezda ili žena .. I samo jedan tren da postojiš .. K’o ružišasta morska pjena na žalu stojim sam .. Galebova stope briše val ( ali samo ) vječnom ljubavlju dodirni me i ostani uz mene …
Jer, ti si princeza .. Nekog drugog sveta, tvoja reč stvara čuda .. Budi iskrena uputi mi .. osmeh tek da znam, postojiš, nisam sam .. Negde izvan planeta … Jer, ti si princeza .. Nekog drugog sveta, tvoja reč stvara čuda .. Budi iskrena uputi mi .. osmeh tek da znam, postojiš, nisam sam .. Negde izvan planeta ... Izvan tog sveta …
 
Poslednja izmena:
:klap::zag:

:heart:
Ti živiš gde zvezde tkaju sag od srebra .. I nevinošću sja tvoje lice .. Dok nedostižan kao sena nastavljaš svoj let .. Negde skriven tvoj je svet ( moj svet si ti ) večnom ljubavlju dodirni me i ostani uz mene …
Jer, ti si princeza .. Nekog drugog sveta, tvoja reč stvara čuda .. Budi iskrena uputi mi .. osmeh tek da znam, postojiš, nisam sam .. Negde izvan planeta … Još ne znam da l’ si zvjezda ili žena .. I samo jedan tren da postojiš .. K’o ružišasta morska pjena na žalu stojim sam .. Galebova stope briše val ( ali samo ) vječnom ljubavlju dodirni me i ostani uz mene …
Jer, ti si princeza .. Nekog drugog sveta, tvoja reč stvara čuda .. Budi iskrena uputi mi .. osmeh tek da znam, postojiš, nisam sam .. Negde izvan planeta … Jer, ti si princeza .. Nekog drugog sveta, tvoja reč stvara čuda .. Budi iskrena uputi mi .. osmeh tek da znam, postojiš, nisam sam .. Negde izvan planeta ... Izvan tog sveta …

:):hvala:
 
"I đavo može citirati Sveto pismo za svoje potrebe." - reče Šekspir i reče istinu.

"...i zamisli sad, samo zamisli koliki sam ja đavo kad si se usudio moje usne poljubiti,
kosu mi mrsiti i izreći mi ime...
...zamisli, koliko je onda svaki poljubac bio laž, svaki dodir gluma, moje ime kao pokora...
...zamisli, kad te bude smrt u iskušenje pozvala, kakva je tek ona laž, kakva prevara...
...zamisli, to se samo đavo tobom poigrava...ili ipak ne, smrt je istina, njen poljubac ne iskušava.

Batali zamišljanje. Miliji mi je pakao od tvoga raja. Skloni se samo, nikad ne znaš koji đavo u ovoj ženi spava. " nn

 
tumblr_n0634t4zjU1rchj2io1_500.jpg


Prolazni vetar

Park, veče je, ljudi šetaju kraj mene,
A misli moje traže bolne uspomene.
Negde tamo u daljini, sija mesec plavi,
Suza suzu stiže, potok emocija me preplavi.

Posmatram beskrajne zvezde i njihov sjaj,
Nedostaje mi tvoj dodir, nedostaje tvoj zagrljaj.
Kazaljke životnog sata pokazuju mi da je kasno,
Izgubio sam te. Ne želim priznati ali je to jasno.

U tuđem si naručju, sa drugim osmeh tvoj deliš,
Sa drugim se grliš, voliš, sa drugim se veseliš.
Posmatram te iz tame, kao senka ljubavi naše,
O našoj ljubav i andjeli na nebu priču znaše.

Prolazni vetar o našoj ljubavi poruku nosi,
Svaku uspomenu kao lišće u parku raznosi.
Tužan šetam parkom, život je to tako hteo,
Suđeni ste jedno drugom šapnuo mi je anđeo.

Sa bloga @Baby Yoda

D.JPG
 

Back
Top