Pricaj mi...

  • Začetnik teme Začetnik teme Nesi
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Ovo je prica o sedam malih srdasaca. Sedam srca kao sedam patuljaka, kao sedam cuda, kao magicni broj koji donosi srecu…
Jednoga suncanog dana, koji nije mogao da bude lepsi, bistriji I suncaniji, I nije mogao nikako da bude savrseniji, na svet je doslo sedam malih srdasaca. I svako srdasce je zmirkalo svojim cvrsto zatvorenim okama, jer im je dan bio previse lep da bi ga gledali sirom otvorenih ociju. I kad bolje razmislim, nisu okice bile slucajno zatvorene…kazu da je ljubav slepa…a sedam malih srdasaca je sigurno bilo rodjeno za ljubav. To je mogao da kaze svako ko ih je video. Ma dovoljan je bio samo jedan pogled…
Kazu da se nista ne desava slucajno. Tako da se ni srdasca se nisu slucajno rodila…neko je negde cekao na njihovu ljubav…
Spustila se prva noc. Radoznali mesec I zvezde su se sjatili da vide ljubav. I milovali su srdasca veselim nocnim povetarcem dok su spavala blazenim snom. Ali onda su se dva srdasca puna nemira probudila I toliko su se odusevila zvezdanim nebom, na kome je svetlucalo hiljadu zelja da su se zaljubila. Dva srdasca u dve zvezde namiguse. I srca su bila tuzna. Vezana ljubavlju majke velikog srca, dok su zvezde namigivale nestasno, pretrcavajuci nebeski svod. Tako su tuzno zaplakala, da se majka velikog srca rastuzila I resila da ih pusti za njihovom sudbinom. Jer znala je da se ljubav ne sputava, I u momentu kad se zacula tiha nocna muzika, dva su srdasca prestala da kucaju, ali su se na nebu pojavile dve nove zvezde. Majka je tiho uzdahnula I ispunila svoje veliko srce spokojem. Pred zoru je krisom namignula ocima punim zvezda, a onda nezno ususkala preostala srca koja su tek trebala da otkriju ko to na ovom svetu bas na njih ceka. Jer nista se ne dogadja slucajno. A ljubav uvek dodje, pre ili kasnije…

A u medjuvremenu, necije su zelje tiho gasnule na nebu dok ne dotaknu neku sledecu noc I neko sledece srce…koje ce sigurno da se rodi...

Posveceno mojim stencovima koji kuckaju svojim srdascima i onima koji na zalost vise ne kuckaju...:cry:
 
iluzionista:
Srdashca. :) Bas slatko... Nesi, Sheherezado. :) Bez tebe bi ovih 1001 (i jos pe neka noc) bile dosadne... ;)

:wink:
Mahnuh rukom. I opet. I opet. Pomislih da oteram muvu. Al' shvatih da sam zavistan od lepeta njenih krila, jer nista tako uporno ne remeti tisinu. Ko bi mi onda zujao u usima...Dosada...:? Ma opet mahnuh rukom...:wink:
 
Volela bih da sam cigance. Kazu: Das mu prst, a ono uzme celu saku.
I ja hocu...al' me sramota da trazim :lol:. Jer ja sam suvise ja.
Zelje traze nove otvore da izadju iz mene, jer nema vise mesta. Puci cu kao prezreo nar. Ukrasce me neko, tako oporu, zalepicu se, svojim kradljivim prstima...:wink:
 
Pricaj mi...Ne zatvaraj usta ako boga znas...Pricaj mi sta cemo da radimo kad se budemo videli...Ma pricaj mi...ma i o tome kako cemo da jedemo pasulj...sad mi i to zvuci uzasno pohotno...:lol: Samo mi pricaj...:D
 
Po nekad se stvarno pitam sta su to moji roditelji radili kad su me zaceli?
Nije to bio samo seks, ko zna kakve su se kosmicke sile tu umesale...
Mozda je proletela neka zvezda padalica, ili je sunce dobilo novu pegu, mozda je mesec zasvrbeo nos, pa je kinuo. Ili su patuljci iz pozemnog sveta kopajuci zlato, omanuli, pa zveknuli djavola po nozi...

Ko ce da smiri ove pundravce u meni. Mozda zato i imam ovaj sjaj u oku, i zato mi je nebo malo, i zato se moje korenje ne hvata, i zato mi srce druguje sa pticama...

Cudnu corbu su njih dvoje kusali. Ni krilo od sismisa ne cini recept za ludaka. A da su znali, tog bi se trena umirili...mozda...i mozda...

Ciju li cu glad ja da utolim?
A usne su mi slatke od kolaca, i osmeh od uva do uva...
:D :D :D
 
...Divlja-u-organu, ali...sve to nema veze. Čak je i bezveze. Sad. U ovm času. Ne času. Trenutku.
Naljućen je naroG ćinavoJ.
Mnoogo!
Prosrao se
Šatro - strogo.
Zar običaj, ljubavni žar, stari
Jedan naroG ćinavoJ, da nam kvari?!
Ti si, Nesi, jedan gadni rak!
Učiteljica , pre svega.
Lepo, kazni sad i njega.
Daj mu keca iz vladanja.
Da te pamti svak!

8)
 
[/b]

Uzalud plamti lomaca u tvojim krupnim ocima,
grc poljubaca zalud mi se sa usta otima,
i zudnja da grlim: ja hocu vise.

Kroz tvoje puti treperi zadihanost vrela,
sto bi kroz nebeske ponore letela gola k'o strela,
a zatim? Sta jos? Ja hocu vise.

Jaoj, kako mi pozuda u mozgu vriska i kipi,
kao kad viljuska o tanjir ostro zaskripi-
i kako mi mrcvari oci moje bolne!

O, sto bih voleo da s tobom budem jedno!
Da se krv moja i tvoja smesaju ujedno,
i da me ne muce vise zujec i gladne.

Da nam je dusa jedna i da u magnovenju
poleti u beskrajnost ka svome unistenju-
i zasiceno jedno telo koje vise ne zudi.

Iz tog dvojstva jedan cvet da procveta,
kao sto se spajaju miris i vetar
kad rusilacki grune oluj ludi.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top