Previše sam davao i sebe davao drugima, i sad je došlo do straha za budućnost.

Maeeeestro

Aktivan član
Poruka
1.213
Nekako, ja sam došao u tu kompliciranu situaciju da sam ostao bez posla, i još neki ljudi koji su trebali vratiti novce, nisu vratili.

Nakon duljeg vremena, ja strahujem za budućnost.


Posao ću vjerojatno pronaći kroz nekoliko tjedana, ali me prilično koči to što sve češće padam u depresivna raspoloženja.



Kako se postaviti?

Kako biti jači?
 
Ако си верник, више се моли и нађи друштво себи сличних креативаца и оптимиста... мрачњаке под обавезно избегавај

Страх схвати као препреку да се исправљаш и мислиш оптимистички... прекрстити се и призвати Име Христово у помоћ је најбоље код страха

Ако пак ниси верник, храбри себе изнутра и исто тако само позитивне душе имај за соци конекторе, јер си због бескорисних веза, наивног давања и трошења скоро истрошио батерије оптимизма и самоподстицања ка нади...

Такође, кретање је битно

...И да... захваљују Богу и за добро и за лоше јер те уче животном искуству или бар бодри себе да оно ''што те не убија, јача те''
 
Ne bih rekla da je strah za budućnost kukanje.

Onaj koji nije prethodnim generacijama obezbeđen i treba da živi od plate naravno da se plaši i treba da se plaši. Normalno je da se plašiš i sasvim je u redu.
Problem je što taj strah nekada parališuće deluje. Nije baš normalno da danas ljudi žive od danas do sutra. Ne bi trebalo da je normalno ali se dešava.

Valjda je prvi korak prihvatanje da je tako kako jeste i da krivica nije uvek naša.
Onda se prisili da tražiš aktivno posao jer svakim danom koji ne koristiš za to gubi se nada da će se brzo i lako izvući iz situacije.
Možda iskoristi to vreme koje sad imaš da se dobro odmoriš, družiš i radiš ono što voliš dok ne nađeš drugi posao.

Sretno ti :cvet:
 
Nekako, ja sam došao u tu kompliciranu situaciju da sam ostao bez posla, i još neki ljudi koji su trebali vratiti novce, nisu vratili.

Nakon duljeg vremena, ja strahujem za budućnost.


Posao ću vjerojatno pronaći kroz nekoliko tjedana, ali me prilično koči to što sve češće padam u depresivna raspoloženja.



Kako se postaviti?

Kako biti jači?
Gubitak posla, svakako da je stres i izaziva neprijatna osecanja. Kad nadjes drugi, bolje ces se osecati...
 
Nekako, ja sam došao u tu kompliciranu situaciju da sam ostao bez posla, i još neki ljudi koji su trebali vratiti novce, nisu vratili.

Nakon duljeg vremena, ja strahujem za budućnost.


Posao ću vjerojatno pronaći kroz nekoliko tjedana, ali me prilično koči to što sve češće padam u depresivna raspoloženja.



Kako se postaviti?

Kako biti jači?
Moras zaboraviti te "Takozvane prijatelje" i krenuti dalje.Ne vredi misliti o proslosti koja nije dobra,nego se priberi i kreni dalje.Nema druge.Naci ces druge prijatelje,samo ces biti iskusniji da ih ocenis,na vreme kakvi su.
 
Ne bih rekla da je strah za budućnost kukanje.

Onaj koji nije prethodnim generacijama obezbeđen i treba da živi od plate naravno da se plaši i treba da se plaši. Normalno je da se plašiš i sasvim je u redu.
Problem je što taj strah nekada parališuće deluje. Nije baš normalno da danas ljudi žive od danas do sutra. Ne bi trebalo da je normalno ali se dešava.

Valjda je prvi korak prihvatanje da je tako kako jeste i da krivica nije uvek naša.
Onda se prisili da tražiš aktivno posao jer svakim danom koji ne koristiš za to gubi se nada da će se brzo i lako izvući iz situacije.
Možda iskoristi to vreme koje sad imaš da se dobro odmoriš, družiš i radiš ono što voliš dok ne nađeš drugi posao.

Sretno ti :cvet:
Hvala, da, ne smijem pasti u stanje tuge, jer prečesto sam prije bio tužan

Smanjiti izlazke, naći posao, i imati više samopouzdanja
 
Moras zaboraviti te "Takozvane prijatelje" i krenuti dalje.Ne vredi misliti o proslosti koja nije dobra,nego se priberi i kreni dalje.Nema druge.Naci ces druge prijatelje,samo ces biti iskusniji da ih ocenis,na vreme kakvi su.
Da, oni koji nisu bili pravi prijatelji, puno su rekli o sebi
 
Ja bih predložila upravljanje danom:
1.svako jutro nekoliko sati - listanje oglasa, slanje prijava i sl, obaveštavanje sve koje znaš da tražiš posao - nikad se ne zna ko može pomoći.
2.ostatak dana radiš sve drugo - hodaš, manuelni rad, hobi da budeš zaokupljen i da se umoriš!
3.uveče opet samo baci pogled na poštu a pred spavanje se opusti kao da je sve u najboljem redu.
(Važno je da održiš strukturu dana, i da ne razvlačiš ceo dan u šta će biti i šta je bilo.)

Naučio si ono što je trebalo da znaš - prijateljima se ne pozajmljuje novac sem u iznimnim slučajevima jer je najbolji način da izgubiš prijatelja :da mu pozajmiš novac.
-kad radiš i imaš od čega onda štediš upravo za dane kao što su ovi.

Iz svega izađemo ili sretniji ili pametniji - ovaj put je bilo ovako,sledeći put neće.
 
Nekako, ja sam došao u tu kompliciranu situaciju da sam ostao bez posla, i još neki ljudi koji su trebali vratiti novce, nisu vratili.

Nakon duljeg vremena, ja strahujem za budućnost.


Posao ću vjerojatno pronaći kroz nekoliko tjedana, ali me prilično koči to što sve češće padam u depresivna raspoloženja.



Kako se postaviti?

Kako biti jači?
Потражи помоћ. Сам себи нећеш помоћи. Подржавам те❣️
 
Кад неком неко каже да је нешто "кукање" то је тотални недостатак емпатије.

У праву си што се тако осећаш, то су реални разлози, само још ниси научио да су људи и друштво го*на, искоришћаваће те док си им добар, а шутнуће те и паметовати како је проблем само у теби када упаднеш у проблеме, шта рећи када нечију добродушност изједначавају са приликом за гажење. Друштво је и дискриминишуће, уместо да свако у сваком тренутку има могућност да ради и зарађује, налазак посла мора да буде тешко сналажење, само јер је друштво такво.

Тражи сад помоћ од оних којима си давао, на то имаш права.
 
Ja imam slican problem, jos gori od tvog...
Nekad kad sam ostavio neki poso za mesec dva sam nalazio drugi i bilo mi je lako da se pokrenem plus odmorim malo od negative predhodnog posla i u novi ulazim svez...

Sada se mnogo toga nakupilo u meni, losih iskustva na poslovima, rad sa losim ljudima, nepravda itd plus problemi van toga i postao sam anksiozan i ne mogu i nemam volju i inspiraciju da se pokrenem i da se uklapam, ta neizvesnost sta ce biti, strah da ne budem dobar dovoljno, da ne budem spor, da se ne povredim, obrukam, da li sam spreman i da li mogu to da radim i izdrzim itd...

Od marta ove godine ne radim, pokusavao sam nesto i imao par razgovora ali neuspesno...Leti mi se u vrucini jula meseca ne pocinje nista ako pre toga vec nisam krenuo da radim...Evo avgust prolazi i ja ne znam sta cu...Pokusavam nesto online da nadjem jer kontam ako radim od kuce da bih imao manji strah i anksioznost te idem u tom smeru a znam samo Engleski jezik i slabo nalazim poslove koje bih mogao da radim i treba ce vremena...

Uhvatila me neka depresija, sve mi se skupilo i nikako da nadjem neku svetlu tacku nesto da me pokrene osim sto odem na pecanje ali po vrucini ne mogu i nerviram se kuci kako se nigde na online poslovima ne uklapam i tu gde mogu nema mesta...Blejim u telefon serije, izadjem i na tim izlazcima sve isto i drustvo takodje sranje, postovanje slabo itd...Nemam nijednu osobu koja bi me pokrenula...Totalno sam zabrinut i ne zelim da se probudim...
Imam neku ustedjevinu mizernu i delimo troskove u kuci s mojima i ne mogu vise na njihov racun i treba mi nesto stabilno dugotrajno bez tih pauza jer svaki put kad se desi osecam se lose a sad plus ne mogu da se pokrenem, sav sam slomljen psihicki i fizicki se osecam slabo...Cesto puta ne zelim da se probudim ujutru...

Ne zelim vise ni brak ni decu, odustao sam od toga posle losih veza i iskustva i slomljenog srca...Zelim partnerku, neku osobu da bude tu i da mi da motivaciju, neznost i volju za zivotom pa da time mozda i promeni i da volju i prostor ako krenu stvari bolje i za vise...

Zelim skroman zivot a ne instagram iluzije i trke na drustvenim mrezama...Zelim slobodu i da ne trosim zivot i zivce radeci 10sati i samo da spvam i jedem i to za 40 000 dinara...

Tako da jos nemas sta da brines dokle god imas volje i motivacije...
 
Ja bih predložila upravljanje danom:
1.svako jutro nekoliko sati - listanje oglasa, slanje prijava i sl, obaveštavanje sve koje znaš da tražiš posao - nikad se ne zna ko može pomoći.
2.ostatak dana radiš sve drugo - hodaš, manuelni rad, hobi da budeš zaokupljen i da se umoriš!
3.uveče opet samo baci pogled na poštu a pred spavanje se opusti kao da je sve u najboljem redu.
(Važno je da održiš strukturu dana, i da ne razvlačiš ceo dan u šta će biti i šta je bilo.)

Naučio si ono što je trebalo da znaš - prijateljima se ne pozajmljuje novac sem u iznimnim slučajevima jer je najbolji način da izgubiš prijatelja :da mu pozajmiš novac.
-kad radiš i imaš od čega onda štediš upravo za dane kao što su ovi.

Iz svega izađemo ili sretniji ili pametniji - ovaj put je bilo ovako,sledeći put neće.
Da ..treba napraviti dobar plan i ne se previse vezati za one kojima očito nije stalo
 
Кад неком неко каже да је нешто "кукање" то је тотални недостатак емпатије.

У праву си што се тако осећаш, то су реални разлози, само још ниси научио да су људи и друштво го*на, искоришћаваће те док си им добар, а шутнуће те и паметовати како је проблем само у теби када упаднеш у проблеме, шта рећи када нечију добродушност изједначавају са приликом за гажење. Друштво је и дискриминишуће, уместо да свако у сваком тренутку има могућност да ради и зарађује, налазак посла мора да буде тешко сналажење, само јер је друштво такво.

Тражи сад помоћ од оних којима си давао, на то имаш права.
Da....i meni je to sad bizarno, jer se ja osjećam vrlo loše što sam počeo kukati, ali ljudi me navikli vidjeti opuštenog
 
Ja imam slican problem, jos gori od tvog...
Nekad kad sam ostavio neki poso za mesec dva sam nalazio drugi i bilo mi je lako da se pokrenem plus odmorim malo od negative predhodnog posla i u novi ulazim svez...

Sada se mnogo toga nakupilo u meni, losih iskustva na poslovima, rad sa losim ljudima, nepravda itd plus problemi van toga i postao sam anksiozan i ne mogu i nemam volju i inspiraciju da se pokrenem i da se uklapam, ta neizvesnost sta ce biti, strah da ne budem dobar dovoljno, da ne budem spor, da se ne povredim, obrukam, da li sam spreman i da li mogu to da radim i izdrzim itd...

Od marta ove godine ne radim, pokusavao sam nesto i imao par razgovora ali neuspesno...Leti mi se u vrucini jula meseca ne pocinje nista ako pre toga vec nisam krenuo da radim...Evo avgust prolazi i ja ne znam sta cu...Pokusavam nesto online da nadjem jer kontam ako radim od kuce da bih imao manji strah i anksioznost te idem u tom smeru a znam samo Engleski jezik i slabo nalazim poslove koje bih mogao da radim i treba ce vremena...

Uhvatila me neka depresija, sve mi se skupilo i nikako da nadjem neku svetlu tacku nesto da me pokrene osim sto odem na pecanje ali po vrucini ne mogu i nerviram se kuci kako se nigde na online poslovima ne uklapam i tu gde mogu nema mesta...Blejim u telefon serije, izadjem i na tim izlazcima sve isto i drustvo takodje sranje, postovanje slabo itd...Nemam nijednu osobu koja bi me pokrenula...Totalno sam zabrinut i ne zelim da se probudim...
Imam neku ustedjevinu mizernu i delimo troskove u kuci s mojima i ne mogu vise na njihov racun i treba mi nesto stabilno dugotrajno bez tih pauza jer svaki put kad se desi osecam se lose a sad plus ne mogu da se pokrenem, sav sam slomljen psihicki i fizicki se osecam slabo...Cesto puta ne zelim da se probudim ujutru...

Ne zelim vise ni brak ni decu, odustao sam od toga posle losih veza i iskustva i slomljenog srca...Zelim partnerku, neku osobu da bude tu i da mi da motivaciju, neznost i volju za zivotom pa da time mozda i promeni i da volju i prostor ako krenu stvari bolje i za vise...

Zelim skroman zivot a ne instagram iluzije i trke na drustvenim mrezama...Zelim slobodu i da ne trosim zivot i zivce radeci 10sati i samo da spvam i jedem i to za 40 000 dinara...

Tako da jos nemas sta da brines dokle god imas volje i motivacije...
Da ........a previše tog ovisi o drugim ljudima, npr vezano za posao, osim ako sam stvorim uvjete da otvorim vlastitu firmu, ali, do tada, vidim o volji onih koji će me, ako će me , zaposliti
 
Da ........a previše tog ovisi o drugim ljudima, npr vezano za posao, osim ako sam stvorim uvjete da otvorim vlastitu firmu, ali, do tada, vidim o volji onih koji će me, ako će me , zaposliti
znam.
I teško je.
al opet - ako ne tu pa ima posla negde drugo jel? Ako si sam trenutno i nikog drugog ne izdržavaš tj ne zavisi finans od tebe- vreme je da ispitaš opcije idealno.
Ozbiljno. Da vidiš, da probaš, da promeniš, da rizikuješ... sve to lakše dok samo sebe "nosiš".
 

Back
Top