ti te ljude ne poznajes, laskaviceDa... ne remeti me ni ova tema, niti to što pohvalim drugog, niti tuđa samohvala...
Mene su vaspitali da je samohvalisanje nepristojno i ruzno.
Sujeta ili sujetnost[2] je preterano verovanje u sopstvene mogućnosti ili privlačnost prema drugima. Pre 14. veka nije imala toliko narcističan prizvuk i samo je označavala puku beskorisnost ili uzaludnost.[3] Povezani termin hvalisavost ili slavoljublje danas se često smatra arhaičnim sinonimom za sujetnost, ali originalno je označavao „uzaludno hvalisanje [razmetanje rečima]”, odnosno neopravdano samohvalisanje;[4] mada, iako se reč slava danas vidi sa isključivo pozitivnim značenjem,[traži se izvor] latinska reč gloria (iz koje se ista izvodi; „glorija”) grubo znači upravo „samohvalisanje” i često se koristi kao negativna kritika.[5]
U religiji i filozofiji
U mnogim religijama, sujetnost (u svom modernom značenju) smatra se formom samoidolatrije... https://sr.wikipedia.org/sr-el/Сујета