prevara u braku

Ti si moj idol, čoveče. Idol!
Da li bi mogao da nam, hipotetički, izvedeš zaključak kako bi se osećao taj tip, kada bi situacija bila obrnuta? Sve isto, samo njegova žena našla vezu sa strane, i time održava zdravlje nekog tipa, a on je zamolio da bude diskretna. Kuva mu redovno, razume se, pere, pegla, itd.
Problem je što se ovde izvode hipotetički zaključci o tuđim emocijama a ne neguju svoje pozitivne i to je suština odnosa. Sve što sam napisao važi i obrnuto i ne radi se o tome da neko ima vambračnu vezu da bi održavao nečije zdravlje već svoje. I da se ljudi nalaze i spajaju jer imaju iste potrebe. I kakve veze ima sad pranje, kuvanje i peglanje. Ja nisam pisao o zapostavljanju sopstvene porodice. Ali se ne mogu zapostaviti ni sopstvene potrebe.
A ako ti još uvek nije jasna razlika između potreba i hirova, onda se obavesti. U tom smislu možeš da potražiš i stručnu pomoć, da ne bi previše lutao.
E onda se vrati pa napiši - "ma doktori nemaju pojma".
 
Ovde si ironičan, a nema potrebe za tim.
Prva nemam predrasude, ne znam šta je kajanje, niti griža savesti... + potreba.
Ono što ne shvatam je ta ljubav, bez sexa... ne mogu da povežem. Niti takve žene koje prećutno znaju mogu shvatim, niti one kojima je sex dosadio.
Prilično ne shvataš. Ali potrudi se. Ti želiš da shvatiš tako što ćeš da se poistovetiš, a ne možeš. E pa shvati da ljudi mogu da budu različiti i da odstupaju od onoga što je karakteristično za tebe u svakom pogledu. Recimo, nabavi knjigu FORMULE LJUBAVI - Dr Zoran Milivojević (Kako ne upropastiti sopstveni život tražeći pravu ljubav! Investirajte u svoju ljubavnu budućnost! Čitanje ove knjige može biti jedna od vaših najboljih investicija u sebe i svoju ljubavnu sudbinu.)

Ima mnogo gorih stvari od prevare.
Prevara je stvar odluke... kao i mnoge druge stvari koje možemo, a ne želimo da kontrolišemo.
Ako si mislio na osudu sa moje strane, onda da krenem prvo od sebe?... Ne mogu da shvatim pronalaženje izgovora. Iskreno bi bilo reći: imam jaku potrebu, treba mi više partnerki; brak mi je u rasulu, potražiću utehu na drugoj strani, zaljubio sam se u drugu ženu... bilo šta, samo ne tražiti izgovore i opravdanja. Na kraju krajeva, da li si ih kome dužan?
Opet ne možeš da shvatiš.
Trebalo bi da možeš da shvatiš psihološku potrebu za pronalaženje izgovora bez obzira šta da je u pitanju.
Ali ovde nije bit u pronalaženju izgovora već da partner koji se smatra ugrožen "prevarom" shvati realno svoj odnos sa partnerom, pa i njegove potrebe, ako mu je partner i njegove potrebe važan.

To što druga strana pristaje na dvostruki život partnera, interna je stvar njih dvoje... uopšte sve ovo o čemu se drobi je lična stvar i niko nema pravo da osuđuje... jer ti se u životu najčešće desi upravo ono u šta si se kleo da neće.
Razumna diskusija ne bi trebalo da zavisi od ove poslednje izjave u ovom citatu. Jer šta će nekome značiti sada to što će tek kasnije biti pametan. Ali, u pravu si. Treba biti razumniji i obazriviji u svojim izjavama, jer čovek može lako sam sebe da iznenadi. Lako je teoretski prodavati pamet (što i ja radim), ali znam da su neke stvari teško shvatljive i prihvatljive iako čvrsto stoje. Da bi se nešto shvatilo često je potrebno odbaciti sebe (staviti sebe na stranu).
Ova prevara o kojoj ti pričaš nema veze sa onom o kojoj sam ja pričala. A to su prevare kao produkt loših brakova. Koji kao takvi opstaju, partnerke se menjaju, u kući haos, deca ispaštaju... i niko ništa ne rešava. To osuđujem, i uvek ću osuđivati.
Da, to jeste za osudu. ali lako je osuđivati druge jer mi nismo oni. Kada bi smo imali mozak i pamet kao oni i mi bi smo isto radili. Zato su za mene te situacije pre za žaljenje nego za osuđivanje. Ono što upravo pokuđavam je da makar za trun pomerim nečije shvatanje i možda i spasim nešto što je vredelo spasiti. Naravno, ne treba sve spašavati i po svaku cenu.
 
Problem je što se ovde izvode hipotetički zaključci o tuđim emocijama a ne neguju svoje pozitivne i to je suština odnosa. Sve što sam napisao važi i obrnuto i ne radi se o tome da neko ima vambračnu vezu da bi održavao nečije zdravlje već svoje. I da se ljudi nalaze i spajaju jer imaju iste potrebe. I kakve veze ima sad pranje, kuvanje i peglanje. Ja nisam pisao o zapostavljanju sopstvene porodice. Ali se ne mogu zapostaviti ni sopstvene potrebe.
A ako ti još uvek nije jasna razlika između potreba i hirova, onda se obavesti. U tom smislu možeš da potražiš i stručnu pomoć, da ne bi previše lutao.
E onda se vrati pa napiši - "ma doktori nemaju pojma".

Ma, doktori nemaju pojma.
Samo su sujetni i misle da sve znaju. Baš kao i ti. :aha:
 
Prilično ne shvataš. Ali potrudi se. Ti želiš da shvatiš tako što ćeš da se poistovetiš, a ne možeš. E pa shvati da ljudi mogu da budu različiti i da odstupaju od onoga što je karakteristično za tebe u svakom pogledu. Recimo, nabavi knjigu FORMULE LJUBAVI - Dr Zoran Milivojević (Kako ne upropastiti sopstveni život tražeći pravu ljubav! Investirajte u svoju ljubavnu budućnost! Čitanje ove knjige može biti jedna od vaših najboljih investicija u sebe i svoju ljubavnu sudbinu.)

Gledaću da se edukujem po pitanju ljubavi. :lol:

Opet ne možeš da shvatiš.
Trebalo bi da možeš da shvatiš psihološku potrebu za pronalaženje izgovora bez obzira šta da je u pitanju.
Ali ovde nije bit u pronalaženju izgovora već da partner koji se smatra ugrožen "prevarom" shvati realno svoj odnos sa partnerom, pa i njegove potrebe, ako mu je partner i njegove potrebe važan.

Aaaaa... pa tako reci... da svoje potrebe podredim potrebama partnera, ili da ih se odreknem... prc, neće da može.

Razumna diskusija ne bi trebalo da zavisi od ove poslednje izjave u ovom citatu. Jer šta će nekome značiti sada to što će tek kasnije biti pametan. Ali, u pravu si. Treba biti razumniji i obazriviji u svojim izjavama, jer čovek može lako sam sebe da iznenadi. Lako je teoretski prodavati pamet (što i ja radim), ali znam da su neke stvari teško shvatljive i prihvatljive iako čvrsto stoje. Da bi se nešto shvatilo često je potrebno odbaciti sebe (staviti sebe na stranu).

Sa ovim imam problem, generalno, ne samo po pitanju ljubavi...

Da, to jeste za osudu. ali lako je osuđivati druge jer mi nismo oni. Kada bi smo imali mozak i pamet kao oni i mi bi smo isto radili. Zato su za mene te situacije pre za žaljenje nego za osuđivanje. Ono što upravo pokuđavam je da makar za trun pomerim nečije shvatanje i možda i spasim nešto što je vredelo spasiti. Naravno, ne treba sve spašavati i po svaku cenu.

Ja sam bila jedna od tih... i osudila sam sebe i izrekla sebi presudu i odlučila da prekinem farsu. Kontam da svako ima neki razlog za ostati, ili otići... ali je i dalje mislim da izbor uvek postoji... razlozi=izgovori, i u jednom i u drugom slučaju. I u pravu si, takve situacije jesu za žaljenje.
Ne treba... naročito ne po svaku cenu. :)
 
Opet ne možeš da shvatiš.
Trebalo bi da možeš da shvatiš psihološku potrebu za pronalaženje izgovora bez obzira šta da je u pitanju.
Ali ovde nije bit u pronalaženju izgovora već da partner koji se smatra ugrožen "prevarom" shvati realno svoj odnos sa partnerom, pa i njegove potrebe, ako mu je partner i njegove potrebe važan.
Aaaaa... pa tako reci... da svoje potrebe podredim potrebama partnera, ili da ih se odreknem... prc, neće da može.
Aaaaa... pa nisam rekao tako... ja ne govorim o podređivanju već o razumevanju. Nisam napisao ni da se sve treba prihvatiti bez obzira na razumevanje. Vrlo sam precizan u svojim izjavama tako da bi bilo poželjno držati ih se onako kako sam napisao i ne tumačiti na osnovu pretpostavke šta sam "hteo" da kažem.

Vratimo se malo unazad:
Prevara je stvar odluke... kao i mnoge druge stvari koje možemo, a ne želimo da kontrolišemo.
Ne precenjuj ljudsku volju i moći. Pđi od sebe. Ne možeš uvek da kontrolišeš sebe i često prevagne ono što želiš.

Ja sam bila jedna od tih... i osudila sam sebe i izrekla sebi presudu i odlučila da prekinem farsu. Kontam da svako ima neki razlog za ostati, ili otići... ali je i dalje mislim da izbor uvek postoji... razlozi=izgovori, i u jednom i u drugom slučaju. I u pravu si, takve situacije jesu za žaljenje.
A zašto si osudila sebe? Zar ni sebe ne možeš da razumeš? Zar ne vidiš da u tebi postoje dve osobe - ona koja želi i ona kaja razmišlja. Često je to teško razdvojiti, a upravo je to bitno da bi se donele razumne odluke i da bi smo mogli razumeti sebe i druge i razumno prihvatati i uticati (prvenstveno na sebe).
Između razlozi i izgovori si ti stavila znak jednakosti. A da li je to uopšte bitno i šta si htela time da kažeš? Dobri razlozi jesu i dobri izgovori. Pitanje je kako ko razmišlja i šta ko uvažava. I tu postoje razumni i emotivni stavovi.
A tvoja odluka je sasvim nešto treće i ne treba sve trpati u isti koš. I tvoja odluka ima razloge=izgovore (kako si već ti napisala).

Pozdrav
 
Poslednja izmena:
Ma, doktori nemaju pojma.
Samo su sujetni i misle da sve znaju. Baš kao i ti. :aha:

E sad, ovo govori o tvom nivou razmišljanja. Za tebe si ti najkompetentniji i najpametniji i u tome ti ne želim oponirati. To je tvoje apsolutno pravo koje niti mogu niti želim da osporavam.
Iskreno se nadam da to neće unesrećiti ni tebe ni nekoga drugog.
 
E sad, ovo govori o tvom nivou razmišljanja. Za tebe si ti najkompetentniji i najpametniji i u tome ti ne želim oponirati. To je tvoje apsolutno pravo koje niti mogu niti želim da osporavam.
Iskreno se nadam da to neće unesrećiti ni tebe ni nekoga drugog.

Kad čovek govori o nekoj potrebi, ili o "potrebi" on treba da zna : imati potrebu, shvatiti otkuda ona dolazi, iz čega proizilazi, šta je izaziva i odoleti joj- to je ono što čini razliku između čoveka i životinje.
Opravdavnje (ne)dela učinjenih iz potrebe ne ukazuje na bitnu razliku od životinje koja robuje instiktima i potrebama.
 
Aaaaa... pa nisam rekao tako... ja ne govorim o podređivanju već o razumevanju. Nisam napisao ni da se sve treba prihvatiti bez obzira na razumevanje. Vrlo sam precizan u svojim izjavama tako da bi bilo poželjno držati ih se onako kako sam napisao i ne tumačiti na osnovu pretpostavke šta sam "hteo" da kažem.

Nekome ko ne ume da da razumevanje, jer je subjektivno umešan u celu priču je lakše da kaže: ne mogu da se odreknem svojih potreba tek tako, ne kažem nikad, ali mi je teško. A reći da ne umem da dam razumevanje je pomalo sebično sa moje strane, tako da sam prebacila svu krivicu na drugog.
Znam ja šta si ti hteo da kažeš... a jel tebi sad jasnije šta sam ja htela da ne kažem? :lol:

Ne precenjuj ljudsku volju i moći. Pđi od sebe. Ne možeš uvek da kontrolišeš sebe i često prevagne ono što želiš.

Tačno, ali imaš vremena da razmisliš, ne radiš takve stvari nesvesno, već jednostavno ne želiš da potisneš želji i da se iskontrolišeš. Ne precenjujem, ima ljudi koji mogu da iskontrolišu, ja teško. Ne razmišljam mnogo o posledicama svojih postupaka, generalno... što ne znači da smo svi isti.

A zašto si osudila sebe? Zar ni sebe ne možeš da razumeš? Zar ne vidiš da u tebi postoje dve osobe - ona koja želi i ona kaja razmišlja. Često je to teško razdvojiti, a upravo je to bitno da bi se donele razumne odluke i da bi smo mogli razumeti sebe i druge i razumno prihvatati i uticati (prvenstveno na sebe).

Da razumem sebe mogu, da oprostim sebi, ne mogu, jer nisam bila sama u celoj priči. Vidim.
Problem sa mnom je što je "želim" uvek ispred "razmišljam"... ili "ne želim", nebitno. To je još jedna stvar koju sebi ne mogu da oprostim, pasivnost, ne vidiš, ili ne želiš da vidiš ono što ti je pred očima, jer je tako ponekad lakše. Linija manjeg otpora... sebi sam najgori sudija. I ne vidim ništa loše u tome, jer neke stvari nikada ne bih promenila, da nije tako.

Između razlozi i izgovori si ti stavila znak jednakosti. A da li je to uopšte bitno i šta si htela time da kažeš? Dobri razlozi jesu i dobri izgovori. Pitanje je kako ko razmišlja i šta ko uvažava. I tu postoje razumni i emotivni stavovi.
A tvoja odluka je sasvim nešto treće i ne treba sve trpati u isti koš. I tvoja odluka ima razloge=izgovore (kako si već ti napisala).

Boldovano sam htela da kažem. To što su dobri razlozi, ne znači da nisu loši izgovori. A dobar razlog je jako lako naći, za ostati. Za promenu i otići, dobar razlog, jako teško... jer tu dolazimo u sitaciju kada se suočavamo sa bilon nepoznatih + neizvesnost.
Da sam razmišljala o posledicama, a nisam se vodila emocijama, teško da bih bilo šta u životu promenila... i svaka promena mi je donela dobro, što nisam mogla da znam, jednostavno je tako ispalo. Razum je blokada, gura u stranu emocije i tu pored već postojeće patnje tinja još jedna, tiho nezadovoljstvo.


Aj...
 
Svi ovi saveti,dobronamerni ili ne,ne verujem da ce ti puno pomoci...sto ih vise budes citala,vise ce te dovoditi u dilemu...skoro svi te osudjuju,uglavnose ispastam zbog deteta. Jeste da dete tu najvise ispasta(ni krivo ni duzno),ali ja te ne osudjujem...ako bih mogao nesto pametno da te posavetujem...razlog da se razvedes od nekog nikada ne bi trebao biti neko drugi...to bi trebao biti taj od koga se razvodis...neka ti je sa srecom!
 
Kad čovek govori o nekoj potrebi, ili o "potrebi" on treba da zna : imati potrebu, shvatiti otkuda ona dolazi, iz čega proizilazi, šta je izaziva i odoleti joj- to je ono što čini razliku između čoveka i životinje.
Opravdavnje (ne)dela učinjenih iz potrebe ne ukazuje na bitnu razliku od životinje koja robuje instiktima i potrebama.
Da, to je tvoje lično mišljenje. I ono je zakon. Tebe i ne zanima mišljenje i znanje onih iza čijeg zanja stoje decenije rada mnogobrojnih naučnika.
Zapanjio bi se kada bi znao koliko čovek po tom pitanju nije daleko od životinje. Ili ti umišljaš da je čovek Bog, ili u najmanju ruku savršeno biće. Ja i ne govorim o tome da se nagoni i potrebe ostvaruju na način koji će da neposredno ugrožava nekoga. Ja ne govorim o psihopatiji (ako znaš šta je to). Ja govorim o jednom od osnovnih i bitnih nagona u ljudskoj prirodi čije neispunjenje može da ima pogubne psihičke i ili somatske posledice. I takođe govorim o pravu na sebe, svoje telo i emocije.
Naravno da čovek ne samo da treba, već i mora da se izbori sa nekim svojim porivima, ali sa nekima može biti pogubno izboriti se. Ako ti treba baš drastičan primer evo: čovek može da se uzdrži i od jela i to do te mere da umre. E to se ne radi i ne savetuje.
A ti upravo to radiš. Možda se seks kosi sa tvojim shvatanjem morala, ali je po meni nemoralnije trućati i savetovati ljude o onome o čemu se ne zna i što može kada bi te slušali da bude opasno po njih. Za tebe je to tra-la-la, ali za nekoga je vrlo ozbiljna informacija.
Ti sam ne shvataš koliko su i tvoje misli i delanje pod uticajem dva suprotstavljena pola podsvesti i koliko oni upravljaju tobom. Samo je tvoj život ušao u rutinu, uobičajene rituale, utabanu stazu, pa i ne primećuješ to. Ali važno je da bez osnova pametuješ, krećući se i dalje utabanom stazom ne pitajući se da li se njena ispravnost sastoji samo u tome što je utabana.
 
Nekome ko ne ume da da razumevanje, jer je subjektivno umešan u celu priču je lakše da kaže: ne mogu da se odreknem svojih potreba tek tako, ne kažem nikad, ali mi je teško. A reći da ne umem da dam razumevanje je pomalo sebično sa moje strane, tako da sam prebacila svu krivicu na drugog.
Znam ja šta si ti hteo da kažeš... a jel tebi sad jasnije šta sam ja htela da ne kažem? :lol:
Jeste, ali onda to što hoćeš to i kaži a ne nešto drugo.
Tačno, ali imaš vremena da razmisliš, ne radiš takve stvari nesvesno, već jednostavno ne želiš da potisneš želji i da se iskontrolišeš. Ne precenjujem, ima ljudi koji mogu da iskontrolišu, ja teško. Ne razmišljam mnogo o posledicama svojih postupaka, generalno... što ne znači da smo svi isti.
Ne da nismo svi isti, već mi nismo isti ni sa samim sobom. Odnosno JA nije jednako JA čak ni u jednom momentu. Jer, kako bi smo u stvari trebali da poimamo reč "momenat"? Ako je to infinitezimalni interval vremena, onda si ti tokom tog "momenta" izložena neizbežnim promenama. Ili je "momenat" čisto matematička apstrakcija, to jest, nula vremena? Ali, sve postoji u vremenu; i samo postojanje je neprekidan proces transformacije; vreme je shodno tome osnovni element postojanja. Stoga aksiom "A" jednako "A" označava da je stvar jednaka sama sebi ako se ne menja, to jest, ako ne postoji.
Da razumem sebe mogu, da oprostim sebi, ne mogu, jer nisam bila sama u celoj priči. Vidim.
Problem sa mnom je što je "želim" uvek ispred "razmišljam"... ili "ne želim", nebitno. To je još jedna stvar koju sebi ne mogu da oprostim, pasivnost, ne vidiš, ili ne želiš da vidiš ono što ti je pred očima, jer je tako ponekad lakše. Linija manjeg otpora... sebi sam najgori sudija. I ne vidim ništa loše u tome, jer neke stvari nikada ne bih promenila, da nije tako.
Ali kako ti sebi ne opraštaš nešto za šta ne možeš da budeš kriva. Sve što si već uradila uradila si jer si tako morala pod uticajem svih datih spoljašnjih i unutrašnjih uticaja. Kada bi smo mogli da vratimo vreme i tebe u vremenu u ono isto stanje, ponovo bi se isto desilo (isto bi uradila). Sve je kauzalno, pa i ti.
Boldovano sam htela da kažem. To što su dobri razlozi, ne znači da nisu loši izgovori. A dobar razlog je jako lako naći, za ostati. Za promenu i otići, dobar razlog, jako teško... jer tu dolazimo u sitaciju kada se suočavamo sa bilon nepoznatih + neizvesnost.
Da sam razmišljala o posledicama, a nisam se vodila emocijama, teško da bih bilo šta u životu promenila... i svaka promena mi je donela dobro, što nisam mogla da znam, jednostavno je tako ispalo. Razum je blokada, gura u stranu emocije i tu pored već postojeće patnje tinja još jedna, tiho nezadovoljstvo.
E sad ti meni logički odgovori kako su onda razlozi=izgovori, što si ti napisala. Jer ako je jednako onda je jednako i sve jedno je koji će pojam biti upotrebljen. Tako u iskazu "To što su dobri razlozi, ne znači da nisu loši izgovori" pojam može biti zamenjen pa može glasiti "To što su dobri razlozi, ne znači da nisu loši razlozi" ili "To što su dobri izgovori, ne znači da nisu loši izgovori". Ali, bože moj, tako se tera voda na svoju vodenicu. :lol:


Aj...
 
Da, to je tvoje lično mišljenje. I ono je zakon. Tebe i ne zanima mišljenje i znanje onih iza čijeg zanja stoje decenije rada mnogobrojnih naučnika.
Zapanjio bi se kada bi znao koliko čovek po tom pitanju nije daleko od životinje. Ili ti umišljaš da je čovek Bog, ili u najmanju ruku savršeno biće. Ja i ne govorim o tome da se nagoni i potrebe ostvaruju na način koji će da neposredno ugrožava nekoga. Ja ne govorim o psihopatiji (ako znaš šta je to). Ja govorim o jednom od osnovnih i bitnih nagona u ljudskoj prirodi čije neispunjenje može da ima pogubne psihičke i ili somatske posledice. I takođe govorim o pravu na sebe, svoje telo i emocije.
Naravno da čovek ne samo da treba, već i mora da se izbori sa nekim svojim porivima, ali sa nekima može biti pogubno izboriti se. Ako ti treba baš drastičan primer evo: čovek može da se uzdrži i od jela i to do te mere da umre. E to se ne radi i ne savetuje.
A ti upravo to radiš. Možda se seks kosi sa tvojim shvatanjem morala, ali je po meni nemoralnije trućati i savetovati ljude o onome o čemu se ne zna i što može kada bi te slušali da bude opasno po njih. Za tebe je to tra-la-la, ali za nekoga je vrlo ozbiljna informacija.
Ti sam ne shvataš koliko su i tvoje misli i delanje pod uticajem dva suprotstavljena pola podsvesti i koliko oni upravljaju tobom. Samo je tvoj život ušao u rutinu, uobičajene rituale, utabanu stazu, pa i ne primećuješ to. Ali važno je da bez osnova pametuješ, krećući se i dalje utabanom stazom ne pitajući se da li se njena ispravnost sastoji samo u tome što je utabana.
Često u prodavnici vidim ljude koji nemaju dovoljno novca da kupe namirnice kojima bi utolili glad. Grčevito stiskaju svoju stodinarku svojim drhtavim rukama posutim staračkim pegama. Oni bi da utole glad, trebaju hranu, tu nasušnu potrebu. Nemaju je koliko bi je želeli,čak ni koliko im treba, ali ipak je ne otimaju od obesnog debelog derišteta, čijem bi to zdravlju koristilo , po tvom tumačenju( smanjilo bi njegovu kilažu i holesterol) i svi bi bili zadovoljni.
U nekoj emisiji o pedofilima Nataša Mićić se namučila da privede emisiju kraju, a da ne dođemo do zaključka da je to bolest, i da bolesne ljude ne smemo izopštavati iz društva i kažnjavati. Ako ti neki od njih polno bude opštio sa tvojim detetom, hoćeš li imati razumevanja za njegovu potrebu? Uostalom, i deca od 14-te godine imaju seksualnu želju, zar ne ? Taj čovek je to prepoznao, on je uradio samo ono što je dete želelo, i što je on želeo, a dete se opiralo samo zato što je sputano nametnutim normama balkanskog okruženja...?
Govoriš da ja pametujem, dok ti pametuješ. Stalno ponavljaš da ja ne znam, iz čega treba da proizilazi da ti znaš, da to što ti govoriš jeste jedna jedina, božanska istina?
Koga ubeđuješ?
Mene, ciljane forumašice ...ili sebe?
Radi kako misliš da treba. Voleo bih da ti vidim lice kad jednog dana budeš saznao kako ti je uzvratila :lol:
 
Često u prodavnici vidim ljude koji nemaju dovoljno novca da kupe namirnice kojima bi utolili glad. Grčevito stiskaju svoju stodinarku svojim drhtavim rukama posutim staračkim pegama. Oni bi da utole glad, trebaju hranu, tu nasušnu potrebu. Nemaju je koliko bi je želeli,čak ni koliko im treba, ali ipak je ne otimaju od obesnog debelog derišteta, čijem bi to zdravlju koristilo , po tvom tumačenju( smanjilo bi njegovu kilažu i holesterol) i svi bi bili zadovoljni.
U nekoj emisiji o pedofilima Nataša Mićić se namučila da privede emisiju kraju, a da ne dođemo do zaključka da je to bolest, i da bolesne ljude ne smemo izopštavati iz društva i kažnjavati. Ako ti neki od njih polno bude opštio sa tvojim detetom, hoćeš li imati razumevanja za njegovu potrebu? Uostalom, i deca od 14-te godine imaju seksualnu želju, zar ne ? Taj čovek je to prepoznao, on je uradio samo ono što je dete želelo, i što je on želeo, a dete se opiralo samo zato što je sputano nametnutim normama balkanskog okruženja...?
Govoriš da ja pametujem, dok ti pametuješ. Stalno ponavljaš da ja ne znam, iz čega treba da proizilazi da ti znaš, da to što ti govoriš jeste jedna jedina, božanska istina?
Koga ubeđuješ?
Mene, ciljane forumašice ...ili sebe?
Radi kako misliš da treba. Voleo bih da ti vidim lice kad jednog dana budeš saznao kako ti je uzvratila :lol:
Da li ti uopšte znaš o čemu ja pišem? I sa kime se ti svađaš. Sa mnom, sa sobom ili sa naukom. Ja nisam toliko pisao o svome mišljenju koliko onome što psihologija kao nauka govori. Malo si pomešao stvari sa tvojim primerima. Ali očigledno ne znaš šta je psihopatija. Niti ja niti psihologija tvrdi da ono što se razume treba i prihvatiti. To znači, možemo razumeti i zlo, ali ga ne trebamo prihvatiti (ne vezujem se za tvoje primere). Imaš vrlo površno shvatanje o ovoj, a ne verujem da se udubljuješ i u bilo koju drugu temu niti te zanima stručno mišljenje bilo koga (sem možda automehaničara).
A da te podsetim. Ovde se govori o "prevari u braku" a misli se na seksualni odnos van bračne veze. To znači da je jedan bračni partner imao seksualni odnos sa osobom sa kojom nije u braku. Po tebi je to za osudu i abnormalno bez obzira na okolnosti. Bez obzira što bračni partner ničim nije uvučen u to. Dakle, nema ugrožavanja ni nasilja ni nad kim.
Voleo bih da ti vidim lice kad jednog dana budeš saznao kako ti je uzvratila :lol:
Evo, ti kao nešto znaš o meni i izigravaš proroka. A rezultat tvog nagađanja događaja i moje reakcije je tvoj egocentrizam.
Stvarno nemam nameru da ponavljam ono što sam već pisao a tvoja pamet i stav su iskazani u:
Ma, doktori nemaju pojma.
Samo su sujetni i misle da sve znaju. Baš kao i ti.
Izvor tvog mišljenja si jedino ti i tvoja sujeta.
Ja ovde niti ne demonstriram svoju pamet sem utoliko što se držim stručnog mišljenja, ali zato ti demonstriraš svoju glupost.
Glupi se uče na greškama, a pametni na fakultetima.
 
Poslednja izmena:
Moja sujeta, moje neznanje, moja glupost...tvoja nauka, tvoje znanje, tvoja pamet, tvoja potreba, tvoj život, tvoje ubeđivanje samog sebe u ispravnost i neophodnost baš takvog tvog ponašanja, tvoja samoreklama...Prestani da se ubeđuješ i promovišeš, tvrdeći da nešto objašnjavaš.
E, da, rekoh da bih voleo da ti vidim lice kad saznaš :lol: Jeste da neće biti nimalo lep prizor, ali , ipak..:lol:
 
Poslednja izmena:
Moja sujeta, moje neznanje, moja glupost...tvoja nauka, tvoje znanje, tvoja pamet, tvoja potreba, tvoj život, tvoje ubeđivanje samog sebe u ispravnost i neophodnost baš takvog tvog ponašanja, tvoja samoreklama...Prestani da se ubeđuješ i promovišeš, tvrdeći da nešto objašnjavaš.
E, da, rekoh da bih voleo da ti vidim lice kad saznaš :lol: Jeste da neće biti nimalo lep prizor, ali , ipak..:lol:
Za tebe stoji, za mene ne. Sem ako nemaš tako visoko mišljenje o meni. Nauka nije moja, niti je prisvajam, ali pripada svakome ko hoće nešto da nauči. Ja sam i napisao da se moje mišljenje bazira na naučnim stavovima (znači prihvatio sam), tako da to ne može biti samoreklama. Ali šta je to kod tebe, sam definiši, jer možda sam ja previše grub. Evo ti budi blagonakloniji prema sebi. A prema kome ćeš ako ne prema sebi. :)
 
Za tebe stoji, za mene ne. Sem ako nemaš tako visoko mišljenje o meni. Nauka nije moja, niti je prisvajam, ali pripada svakome ko hoće nešto da nauči. Ja sam i napisao da se moje mišljenje bazira na naučnim stavovima (znači prihvatio sam), tako da to ne može biti samoreklama. Ali šta je to kod tebe, sam definiši, jer možda sam ja previše grub. Evo ti budi blagonakloniji prema sebi. A prema kome ćeš ako ne prema sebi. :)

Nemam visko mišljenje o tebi. Mnogo više cenim tu Anonimnu koja je postavila temu i otišla da nastavi da se sa uživanjem hebe, bez potrebe da sebe i druge ubeđuje u ispravnost tog što radi. To što su danas naučna dostignuća- koliko sutra mogu biti opovrgnuta od nekih drugih doktora.
Za mene je prevara neprihvatljiva.
Za tebe je prihvatljiva. Ok, tvoj život, i tvoja odgovornost za njega, kao i za to što činiš ljudima u svom okruženju.
Tvoji "argumenti" su:
-Prevara(seks koji se njom dobija) je nasušna potreba, pa je time i opravdana
-Prevarom niko nije povređen, a neki su zadovoljeni, što je čini opravdanom
-"Nauka kaže da sam ja u pravu, u vezi sa ovim što govorim, tako kažu doktori..."
Prvo pomenuto je tvoj razlog, a drugo dvoje su tvoja opravdanja i obrazloženja.
-Ja navedem primer zaista nasušne potrebe(koja ako se ne zadovolji dovodi do smrti, dok nismo čuli da nedostatak seksa dovodi do smrti, izuzev ubistva iz xxx razloga indirektno vezanih sa tim nedostatkom)mada donosi dosta negativnih efekata; navedem nekoliko drastičnih primera u kojima ljudi ne povređuju druge ljude radi zadovoljenja svojih potreba, i primera gde ljudi povređuju ljude radi zadovoljenja svojih potreba
- vezano za drugi tvoj navod da niko nije povređen, jer ja mislim da neko od direktnih ili indirektnih učesnika mora biti povređen(to što ti ne vidiš to, ne znači da niko ne pati)
- i sa ironijom prokomentarišem doktore koji juče tvde jedno, a sutra tvrde drugo( zato što nauka stalo napreduje, zato što ni jedno znanje nije apsolutna istina, i zato što se zaključci i važeće teorije često menjaju, čak i u geografiji, a o psihoanalizi i da ne govorim,
Dok ti, kao osmogodišnje dete ponavljaš: "Doktori tako kažu, a ja sam pametan zato što to prihvatam" direktno tvrdeći da je to dokaz tvoje inteligencije, potpuno zanemarujući da samo inteligentni ljudi svuda i svaga sve dovode u pitanje i ništa ne prihvataju "zdravo za gotovo"(da nije tako takvi kao ti bi još druge učili kako je Zemlja ravna ploča na leđima tri slona)
Naravno, svi koji ne misle kao ti su balkanci koji hodaju utabanim stazama lažnog morala, a ti to nisi, i ne hodaš utabanim stazama koje su trasirali tvoji doktori..ne, ne, razume se. Osim toga ti si tobože pametan, iz čega treba da proizilazi ( po tvom mišljenju) da su svi drugi koji ne misle kao ti - glupi.
Sa omalovažavanjem govoriš o "malim" ljudima, što ne ide u prilog tvojoj umišljenoj slici o sebi kao o velikom čoveku širokih shvatanja, jer veliki ljudi nikada nemaju potrebu da se uzdižu omalovažavajući druge ljude(automehaničare, i one koji im protivureče)
Možemo dugo tupiti o ovome, i svako će ostati pri svojim stavovima.
Ljudima sudi vreme, a o njima govore njihova dela, pa tako neka i ovde bude.
Šta bih ti, umesto srdačnog pozdrava, poručio za kraj?
Poseti jednog od tih tvojih omiljenih doktora, čućeš od njih svašta novo o sebi, i obradovaće se tvojoj pojavi:ok:
 
Nemam visko mišljenje o tebi.
Ovo me posebno zabole.
Tvoji "argumenti" su:
-Prevara (seks koji se njom dobija) je nasušna potreba, pa je time i opravdana
-Prevarom niko nije povređen, a neki su zadovoljeni, što je čini opravdanom
-"Nauka kaže da sam ja u pravu, u vezi sa ovim što govorim, tako kažu doktori..."
Prvo pomenuto je tvoj razlog, a drugo dvoje su tvoja opravdanja i obrazloženja.
Seks nije uvek nasušna potreba iako je važan, ali u nekim slučajevima jeste (da budemo načisto).
A šta ne stoji u ovom drugom argumentu?
Ne stavljaj znake navoda ako me već doslovno ne citiraš.
E sad još objasni ovo "razlog". Za šta razlog? I po čemu MOJ razlog?
Sve što navodim je iz stručne literature.
Pošto nisu svi dovoljno pismeni da čitaju stručnu literaturu, navodim i kompetentna lica za tu oblast (doktore specijaliste i psihologe).
Čak i specijalisti za druge vrste bolesti potvrdiće ovu vezu. Dakle, pošto nemaš visoko mišljenje o meni, kao što sam i pretpostavljao, navodim one u koje bi trebalo imati poverenja. Ili sam možda trebao da ti navedem ime neke vračare. To bi ti izgleda bilo primerenije.
-Ja navedem primer zaista nasušne potrebe(koja ako se ne zadovolji dovodi do smrti, dok nismo čuli da nedostatak seksa dovodi do smrti, izuzev ubistva iz xxx razloga indirektno vezanih sa tim nedostatkom) mada donosi dosta negativnih efekata; navedem nekoliko drastičnih primera u kojima ljudi ne povređuju druge ljude radi zadovoljenja svojih potreba, i primera gde ljudi povređuju ljude radi zadovoljenja svojih potreba
Ti navedeš primer. Pa to sam i ja naveo. Naravno da je hrana takođe nasušna potreba. I na ovoj planeti umiru od gladi. A to što neko gladuje i ne otima može se napravati paralela sa tim da neko ko ima seksualni nagon ne siluje. Ali ja ne bih poredio ova dva. I svakako bih do nekle ovo prvo i opravdao dok ovo drugo nikada ne bih. Ako već govorimo o moralu.
- vezano za drugi tvoj navod da niko nije povređen, jer ja mislim da neko od direktnih ili indirektnih učesnika mora biti povređen (to što ti ne vidiš to, ne znači da niko ne pati).
Ko kaže da mora biti povređen? Ti kažeš? A zašto pati? To je u tvojoj glavi. I tako si vaspitan. Ponavljam - u TVOJOJ glavi i TVOJE vaspitanje (mislim na uticaj okoline - roditelji, društvo)
- i sa ironijom prokomentarišem doktore koji juče tvde jedno, a sutra tvrde drugo (zato što nauka stalo napreduje, zato što ni jedno znanje nije apsolutna istina, i zato što se zaključci i važeće teorije često menjaju, čak i u geografiji, a o psihoanalizi i da ne govorim,
Da si bar neku naučnopopularnu knjigu iz psihologije pročitao... da, onda bi verovatno napisao psihoogija a ne psihoanaliza.
Dok ti, kao osmogodišnje dete ponavljaš: "Doktori tako kažu, a ja sam pametan zato što to prihvatam" direktno tvrdeći da je to dokaz tvoje inteligencije, potpuno zanemarujući da samo inteligentni ljudi svuda i svaga sve dovode u pitanje i ništa ne prihvataju "zdravo za gotovo" (da nije tako takvi kao ti bi još druge učili kako je Zemlja ravna ploča na leđima tri slona).
A gde ja to direktno tvrdim da je to dokaz moje inteligencije? Ajde citiraj a ne izlupavaj se. Pa ti ne znaš i ne shvataš ni šta sam pisao u okviru ovog dijaloga ili teme, pa kako očekivati nešto više od tebe?
Tačno je da inteligentni ljudi svuda i svagda mnogo toga (ne sve) dovode u pitanje i ništa ne prihvataju "zdravo za gotovo". Pa si se ti svrstao među njih? Samo postoji jedna sitna razlika koja ti je promakla. Oni dovode u pitanje a ti sve (neosnovano) poričeš. Što se tebe tiče, ni ono znanje koje trenutno postoji ne bi bilo validno, tako da ne da svet po tebi ne bi napredovao nego bi se kretao unazad. :D
Naravno, svi koji ne misle kao ti su balkanci koji hodaju utabanim stazama lažnog morala, a ti to nisi, i ne hodaš utabanim stazama koje su trasirali tvoji doktori..ne, ne, razume se. Osim toga ti si tobože pametan, iz čega treba da proizilazi ( po tvom mišljenju) da su svi drugi koji ne misle kao ti - glupi.
Pričao ja a prdeo - isto. Ja ga krsim a ono...
Govorio sam o mišljenju nauke koju ti osporavaš. Dakle sve ono dokle je ovo društvo došlo ti si sklon da osporavaš na osnovu nula argumenata. Ne radi se ni o mišljenju doktora kao pojedinaca. Oni su predstavnici naučnog mišljenja u određenoj oblasti i terapeuti. Niti si obavešten o toj nauci niti o tome što osporavaš. Ali ti sve osporavaš. I nikada nisam tvrdio da su svi koji ne misle kao ja, balkanci koji hodaju utabanim stazama lažnog morala. Ali to tvrdim za one koji se o ovoj temi i o odnosu prema nauci i vrhu ljudskoga intelekta, odnose tako kao ti (sa nipodaštavanjem i negiranjem svega). Zaista, postoje segmenti za koje nauka iznosi pretpostavke, ali postoje segmenti o kojima nauka zna. Kod tebe sve ide u isti koš. Ti, inteligencijo, ne dovodiš to samo u pitanje, već poričeš, a da nemaš predstavu o toj oblasti. Pa i pitanje da bi postavio treba da imaš nekog znanja. Ne, tebi to nije potrebno.
Sa omalovažavanjem govoriš o "malim" ljudima, što ne ide u prilog tvojoj umišljenoj slici o sebi kao o velikom čoveku širokih shvatanja, jer veliki ljudi nikada nemaju potrebu da se uzdižu omalovažavajući druge ljude(automehaničare, i one koji im protivureče)
Da, sa omalovažavanjem govorim i to opravdano.
Ako će automehaničar da soli pamet o psihologiji, a da ni elementarne informacije nema o istoj, onda je dostojan omalovažavanja.
Isto ću da tvrdim za psihologa koji će da pametuje automehaničaru a da pojma nema o mehanici i automobilu sem da sedne i vozi.
Možemo dugo tupiti o ovome, i svako će ostati pri svojim stavovima.
Ljudima sudi vreme, a o njima govore njihova dela, pa tako neka i ovde bude.
Velike istorijske reči. O ovom dijalogu će istorija dati svoj sud. Šta serreš? Evo čovečanski te pitam - šta serreš?
Mene zabole da li ćeš da me uvažavaš ili ne.
Postavlja se pitanje da li ti bilo koga ili bilo šta (instituciju) uvažavaš. Možda vračare?
Ili si jedino ti pametan i svet počinje sa tvojom pameću. Još kada bi ti bio vlast... Ti bi znao šta bi radio. Tih punih znanja i sebe, kao što si ti, se najviše plašim. Njima ništa nije sveto što nije prosto i glupo.
 
Poslednja izmena:
Postavlja se pitanje da li ti bilo koga ili bilo šta (instituciju) uvažavaš. Možda vračare?
Ili si jedino ti pametan i svet počinje sa tvojom pameću. Još kada bi ti bio vlast... Ti bi znao šta bi radio. Tih punih znanja i sebe, kao što si ti, se najviše plašim. Njima ništa nije sveto što nije prosto i glupo.

Ali, kako mozes ovo da napises kad se ti ustvari tako ponasas????....ovde smo da iznosimo SVOJA misljenja i sta nam sad tu to pravo osporavas aaa????.....i nauci da komuniciras kao covek, bez vredjanja, kad se neko ne slozi sa tvojim OBJEKTIVNIM misljenjem.....
 
Velike istorijske reči. O ovom dijalogu će istorija dati svoj sud. Šta serreš? Evo čovečanski te pitam - šta serreš?
.
Tupadžio, treba ti prevod? :lol:
O ljudima ne govore njihove reči, već njihova (ne)dela.
Vreme će ti suditi, a kad ti ispostavi ceh, jadno ćeš izgledati. (Jedan sličan tebi je pre dve nedelje lipsao kao ker, sam i zaboravljen, našli ga posle četiri dana.)
Nisi bio kod doktora? Nije to sramota.
 
Jeste, ali onda to što hoćeš to i kaži a ne nešto drugo.

Rekoh: da ne kažem... nebitno.

Ne da nismo svi isti, već mi nismo isti ni sa samim sobom. Odnosno JA nije jednako JA čak ni u jednom momentu. Jer, kako bi smo u stvari trebali da poimamo reč "momenat"? Ako je to infinitezimalni interval vremena, onda si ti tokom tog "momenta" izložena neizbežnim promenama. Ili je "momenat" čisto matematička apstrakcija, to jest, nula vremena? Ali, sve postoji u vremenu; i samo postojanje je neprekidan proces transformacije; vreme je shodno tome osnovni element postojanja. Stoga aksiom "A" jednako "A" označava da je stvar jednaka sama sebi ako se ne menja, to jest, ako ne postoji.

:huh:

Ali kako ti sebi ne opraštaš nešto za šta ne možeš da budeš kriva. Sve što si već uradila uradila si jer si tako morala pod uticajem svih datih spoljašnjih i unutrašnjih uticaja. Kada bi smo mogli da vratimo vreme i tebe u vremenu u ono isto stanje, ponovo bi se isto desilo (isto bi uradila). Sve je kauzalno, pa i ti.

Sada, u ovakvom mentalno/emotivnom stanju... ne da ne bih isto uradila, nego bih sve suprotno.
Ne oprostiti sebi neke stvari ne znači da osećam grižu savesti, ili kajanje... jok, ni za šta se ne kajem, ali da jesam grešila u mnogim bitnim stvarima, jesam. I još uvek to radim.

E sad ti meni logički odgovori kako su onda razlozi=izgovori, što si ti napisala. Jer ako je jednako onda je jednako i sve jedno je koji će pojam biti upotrebljen. Tako u iskazu "To što su dobri razlozi, ne znači da nisu loši izgovori" pojam može biti zamenjen pa može glasiti "To što su dobri razlozi, ne znači da nisu loši razlozi" ili "To što su dobri izgovori, ne znači da nisu loši izgovori". Ali, bože moj, tako se tera voda na svoju vodenicu. :lol:

Izgovor uvek možeš da nađeš, dobar izgovor, potkrepljen razlogom, zato i jeste znak jednakosti. Imam svoj razlog, znači još uvek se držim nekih izgovora. E, a kada taj razlog Za, postane razlog Protiv, a postaće, upravo taj isti izgovor,ili razlog će da se izvrne... skontaš koliko ti je malo potrebno naći razlog Za, a koliko mnogo priznati sebi da postoji i Protiv i uopšte uspostaviti neku ravnotežu. Što se mene tiče, ne postoji dovoljno razloga Za, koliko jedan Protiv može da bude i više nego dovoljan.
Logički zaključci su često pogrešni, to verovatno znaš... idu po šablonu, tako i život naučiš da živiš, po šablonu. Nema kod mene logike, kada su emocije u pitanju...


:lol:
 

Back
Top