Preosetljive osobe

  • Začetnik teme Začetnik teme Paula
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
  • Avoiding violent movies or TV shows because they feel too intense and leave you feeling unsettled
  • Being deeply moved by beauty, either expressed in art, nature, or the human spirit, or sometimes even a good commercial
  • Being overwhelmed by sensory stimuli like noisy crowds, bright lights, or uncomfortable clothing
  • Feeling a need for downtime (not just a preference), especially when you have hectic days; needing to retreat to a dark, quiet room
  • Having a rich and complex inner life, complete with deep thoughts and strong feelings that go with them
Sve ovo me opisuje.
 
Vi svi kažete preterano razmišljanje, urezivanje tuđih misli u mozak, opažanje sitnica i naglašeno reagovanje na njih, ali to se sve u psihologiji smatra nečim na čemu se radi, ne prihvata se kao datost, naročito ako nam smeta

Ja isto mislim da sam takva ali mi se to uopšte ne dopada i volela bih da se izlečim. Kod mene je skopčano i sa zlobom pa to dodatno pogoršava stvar
 
Vi svi kažete preterano razmišljanje, urezivanje tuđih misli u mozak, opažanje sitnica i naglašeno reagovanje na njih, ali to se sve u psihologiji smatra nečim na čemu se radi, ne prihvata se kao datost, naročito ako nam smeta

Ja isto mislim da sam takva ali mi se to uopšte ne dopada i volela bih da se izlečim. Kod mene je skopčano i sa zlobom pa to dodatno pogoršava stvar
nema tu lečenja
mislim ne da se to promeni, to je nervni sistem takav, već bihejvioralno da se nađe način funkcionisanja, što uspešnijeg
to sam čula od psihologa
 
Ne znam sta bih rekla. Imala sam posla mislim sa hipersenzitivnim osobama.
Ima lepih strana, recimo meni se empatija i culnost kod tih osoba svidja.

Sa druge strane su i dodatan teret. Posebno u poslu. Imam koleginicu sa kojom trebas da pricas sa toliko predumisljaja, vaganja svake reci, tona glasa.
Bilo je da je izjurila sa sastanka uznemirena pa me je posle muz zvao kako joj je lose i sta smo joj uradili. Nismo nista. Imali smo diskusiju obicnu.
Nekada i bezrazlozno zaplace ili se uznemiri. Drugacije tumaci reci, gestove. Trebas da joj se opravdavas da je smiris.

Imam i u porodici takve osobe. Mislim da sam zbog njih delom postala skoro kontra. Mora neko da ne bude toliko osetljiv da bi stvari funkcionisale.

Nije lako biti sa takvim osobama, barem meni. Imam osecaj da sav teret sveta treba da preuzmem na sebe umesto njih. Pricam o bliskim osobama.
Cini mi se da takve osobe uvek trebaju imati specijalan tretman, razumevanje a imaju i opravdanja za svoje ponasanje.
Cesto sam ih smatrala i razmazenim iskreno.

Eto posto pricamo o tim nekim negativnim stranama :)
 
Vi svi kažete preterano razmišljanje, urezivanje tuđih misli u mozak, opažanje sitnica i naglašeno reagovanje na njih, ali to se sve u psihologiji smatra nečim na čemu se radi, ne prihvata se kao datost, naročito ako nam smeta

Ja isto mislim da sam takva ali mi se to uopšte ne dopada i volela bih da se izlečim. Kod mene je skopčano i sa zlobom pa to dodatno pogoršava stvar
Apsolutno se radi na tome.
To je jedini izlaz.
Ali to ne isključuje da je takva "postavka".
 
nema tu lečenja
mislim ne da se to promeni, to je nervni sistem takav, već bihejvioralno da se nađe način funkcionisanja, što uspešnijeg
to sam čula od psihologa
Ne slažem se, a i ne slaže se ni psihologija sa time. Taj psiholog mora da nije otvorio literaturu od 1980-ih. Danas se više nego ikad priča o plasticitetu nervnog sistema, i kako je sve u regulaciji istog. Nije normalno da neko bude preosetljiv na obične životne stimuluse.
 
Mene zanima najpre kako je njima dobro da doživljavaju npr zvuke, svetlost, dodir, miris intenzivno? Mogu da zamislim scenario u kome veoma lako dolazi do pregorevanja i potrebe za produženim odmaranjem, spavanjem, itd

Meni to deluje kao nervni sistem pod stresom, kao kad se osoba prenaglašeno cimne na neki sasvim običan stimulus iz okruženja, npr zvuk auspuha ili lavež psa. A u literaturi sam nailazila da su to simptomi zaostalog stresa od traume, nešto kao ptsd.

Ovo što si opisala je hipervigilnost što jeste patologija i obično posledica traume.
 
Ne slažem se, a i ne slaže se ni psihologija sa time. Taj psiholog mora da nije otvorio literaturu od 1980-ih. Danas se više nego ikad priča o plasticitetu nervnog sistema, i kako je sve u regulaciji istog. Nije normalno da neko bude preosetljiv na obične životne stimuluse.
Ne znam šta je normalno ili ne ali se slažem sa "plasticitetom"

Naravno niko od nas nije samo ovo ili samo ono.

Pored preosetljivosti znam da imam i druge prilično naizgled oprečne osobine i mene je to izvuklo iz mnogih okolnosti.

A u određenim okolnostima sam se pokazao mnogo otporniji i stabilniji od nekih naizgled stabilnih i otpornih.
 
Ne slažem se, a i ne slaže se ni psihologija sa time. Taj psiholog mora da nije otvorio literaturu od 1980-ih. Danas se više nego ikad priča o plasticitetu nervnog sistema, i kako je sve u regulaciji istog. Nije normalno da neko bude preosetljiv na obične životne stimuluse.
Pa mislim da to nije baš stvar izbora. Takav se rodiš. Možeš samo da radiš na sebi da ublažiš negativne strane toga.
 
Ne znam šta je normalno ili ne ali se slažem sa "plasticitetom"
Nije normalno u smislu ometa u življenju života kakvog želimo, koči ciljeve, ambicije, planove, košta osobe socijalnih veština... sve u svemu neisplativo, i ne razumem zašto neko želi da nosi ovu osobinu kao neki bedž.


Pored preosetljivosti znam da imam i druge prilično naizgled oprečne osobine i mene je to izvuklo iz mnogih okolnosti.

A u određenim okolnostima sam se pokazao mnogo otporniji i stabilniji od nekih naizgled stabilnih i otpornih.

Da, to je paradoks koji sam primetila, istovremeno ekstremna otpornost. Samo ne znam da li ona dolazi u paketu sa osetljivošću, kao neki failsafe, ili nastaje kao rezultat borbe i prevazilaženja preosetljivosti. Pre bih rekla ovo drugo.
 
Ја сам као дете био дебељко и носио наочаре. Сви су ме вређали и смејали ми се. Јако тешко сам то прихватао и гутао у себи али се нисам свађао и тукао због тога. Касније кроз живот је било свега. Поента је да бих у себи преживљавао догађаје изнова и изнова, али у суштини останем смирен и не реагујем. Моја мајка је тежак хистерик. Тек њу морам да истолеришем.
 
Ne znam sta bih rekla. Imala sam posla mislim sa hipersenzitivnim osobama.
Ima lepih strana, recimo meni se empatija i culnost kod tih osoba svidja.

Sa druge strane su i dodatan teret. Posebno u poslu. Imam koleginicu sa kojom trebas da pricas sa toliko predumisljaja, vaganja svake reci, tona glasa.
Bilo je da je izjurila sa sastanka uznemirena pa me je posle muz zvao kako joj je lose i sta smo joj uradili. Nismo nista. Imali smo diskusiju obicnu.
Nekada i bezrazlozno zaplace ili se uznemiri. Drugacije tumaci reci, gestove. Trebas da joj se opravdavas da je smiris.

Imam i u porodici takve osobe. Mislim da sam zbog njih delom postala skoro kontra. Mora neko da ne bude toliko osetljiv da bi stvari funkcionisale.

Nije lako biti sa takvim osobama, barem meni. Imam osecaj da sav teret sveta treba da preuzmem na sebe umesto njih. Pricam o bliskim osobama.
Cini mi se da takve osobe uvek trebaju imati specijalan tretman, razumevanje a imaju i opravdanja za svoje ponasanje.
Cesto sam ih smatrala i razmazenim iskreno.

Eto posto pricamo o tim nekim negativnim stranama :)

Ovo više liči na neurotičnu preosetljivost.

Osobe koje su "samo" preosetljive nisu teret drugima nego baš naprotiv, preuzimaju energiju i emocije drugih ljudi, često "upijaju" tuđ strah, gnev, negativne emocije uopšte. Zato im i treba toliko odmora i samoće, jer ih ljudi iscrpljuju.
 

Back
Top