Znaci bezis od odgovora o psenici, a hteo si prorocatsva, plus si dobio i jevandjelje?
zasto radis sa sotonom da vijete hriscane kao psenicu?
jel ja lepo nadovezah moju repliku na tvoje VAVILONISANJE?
da; pa zasto ti sada rusis to moje sabotazom o suboti? znas da je to posebna tema, a ja se u nju ne petljam uopste.
odgovaraj na Vavilon i na psenicu koju bi sotona da vije, imas Isaiju, imas Jevandjelje, imas sv. Petra koje sam citirao, subota vs nedelja me ne zanima.
Znaci intetesuje te!
Pa odgovori idu pod svaku tacku.
Rec je o Vavilonu, zbrci ucenja koja je dovela do otpada.
Tako odgovaram svima ne samo tebi.
Ps.pisto te interesuje.
Dalji oblici Vavilonske nauke:
Razlog br. 6 – Idolatrija
Religijska idolatrija predstavlja vezivanje za žive ili mrtve objekte obožavanja, kao što su vjerske vođe, razne relikvije i kipovi, ikone, krstovi, brojanice, svetilišta i hramovi, duhovi, osobe koje se smatraju umrlim svecima, i drugi navodni posrednici između čovjeka i Boga.
Jedan od vrlo jakih argumenata u prilog vjerodostojnosti Knjige koju nazivamo Riječ Božja upravo je način na koji ona razobličava idolatriju i uopšte svaku prevaru. Iz tog razloga Biblija je vjekovima bila stavljena van domašaja ljudi u indeks zabranjenih knjiga i to upravo od strane crkve, navodnog baštinika hrišćanstva. Drugi Božji Uput zabranjuje idolatriju (2. Mojsijeva 20:4-6), a vrlo precizan opis idolatrije u pojašnjenju ovog Uputa nalazimo u 5. Mojsijevoj 4:15-19: „Dobro pazite na svoje duše, jer niste vidjeli nikakav lik onog dana kad vam je Gospod na Horevu govorio iz vatre, da se ne biste iskvarili i napravili sebi rezan lik bilo kakvog idola, lik muškarca ili žene, ili neke životinje koja je na zemlji ili neke ptice koja leti nebom, ili bilo čega što se miče po zemlji, lik neke ribe koja je u vodama ispod zemlje, i da ne bi, kad podigneš oči prema nebesima i vidiš sunce, mjesec i zvijezde, svu tu nebesku vojsku, bio zaveden da im se klanjaš i da im služiš, jer ih je Gospod, tvoj Bog, dao svim narodima pod cijelim nebesima.“
Idolatrija uništava ispravnu predstavu čovjeka o Bogu. Na duhovnom i psihološkom planu, idolatrija predstavlja odbacivanje Boga i moralnih zahtjeva koje živi Bog postavlja pred čovjeka i mijenja ih mrtvim idolima koji ne zahtijevaju moralnu odgovornost. Na taj način čovjek gubi zdravi razum i postaje fanatik i fanatični branilac svojih idola koji su istovremeno postali predstavništva za obožavanje demona. Idolatrija omogućava svojim praktikantima upražnjavanje svakog grijeha i nemorala pod plaštom simulacije religioznosti. Zbog toga je idolatrija mnogo suptilniji kanal obmane i otpada od Boga nego što se to obično smatra, posebno u savremenoj civilizaciji gdje njeni primitivni oblici jedva postoje. Ali istina je da njena podmukla i razarajuća suština ostaje ista u svim vremenima, bez obzira na forme idolatrije.
Prema Svetom Pismu, idolopoklonici su isključeni iz nasleđa vječnog života (vidi: 1. Korinćanima 6:9, 10; Otkrivenje 22:14, 15). Sudjelovanje u idolatriji pred Bogom je grijeh koji diskvalifikuje sudionika izvan okrilja Božje milosti i spasenja. Idolatrija je odricanje od Boga putem simuliranja pobožnosti. To je jedan od mehanizama izbjegavanja suočavanja sa istinom i sopstvenim stanjem, gdje čovjek traži lažno utočište kroz pridavanje božanskih svojstava idolima koji ga ne pozivaju na moralnu odgovornost i koje može antropomorfizovati i poistovjetiti se s njima. Na taj način idolopoklonik zatvara kanale božanske blagodati i u duhovnoj realnosti sklapa savez sa demonima, bez obzira na ideologiju i/ili teologiju kojom to nastoji opravdati. Idolatrija je jedan od metoda prizivanja demona i sredstava za manifestacije demonskih aktivnosti.
