Pravoslavlje opovrgnuto? Slučaj sv. Maksima Ispovjednika i filioque.

Carolus_Rex

Zainteresovan član
Poruka
332
Uvod

Sv. Maksim Ispovijednik poznati je svetac koji se oštro zalagao protiv jednovoljne/monotelističke hereze koja je bujala na grčkom Istoku, koju su bizantski carevi prihvatili i zbog koje je sv. Maksim morao pobjeći na latinskom Zapadu. Prvo je otišao u Kartagenu, a potom u Rim gdje je sudjelovao zajedno sa papom Martinom na Lateranskom sinodu.
Sinod u pitanju je osudio jednovoljstvo a kasnije je Rim "nametnuo" dvojevoljstvo čitavoj Crkvi. Tu vidimo papinsko prvenstvo na djelu kao i to da je Rim bio stup pravovaljane dogme što je u skladu zadatkom koje je apostol Petar i njegovi nasljednici dobili od Gospodina Isusa Krista (Evanđelje po Mateju 16:18).
Međutim, tema neće biti papinsko prvenstvo i nepogrešivost, već filioque.

Pismo sv. Maksima Marinusu
Kako je sv. Maksim provodio dosta vremena među Latinima, primjetio je da pri izgovaranju Nicejskog vjerovanja govore jedan dodatak - odnosno filioque. Sv. Maksim je u pismu gore navedenom Marinusu komentirao filioque te je smatrao da nije hereza.

Filioque je u skladu sa kršćanskom vjerom
Ja sam pokušavao naći prijevod tog pisma na našem jeziku, međutim neuspješno. Stoga, primoran sam zalijepiti engleski prijevod što se nadam čitatelji neće zamjeriti:​
With regard to the first matter, they [the Romans] have produced the unanimous documentary evidence of the Latin fathers, and also of Cyril of Alexandria, from the sacred commentary he composed on the gospel of St. John. On the basis of these texts, they have shown that they have not made the Son the cause (aitian) of the Spirit — they know in fact that the Father is the only cause (aitian) of the Son and the Spirit, the one by begetting and the other by procession (ekporeusin); but [they use this expression] in order to manifest the Spirit’s coming-forth (proienai) through him and, in this way, to make clear the unity and identity of the essence (ousias)​
Iz ovoga teksta se lijepo vidi da sv. Maksim brani filioque. Smatra kako su mu Rimljani pokazali da su filioque zaključili iz spisa Kirila Aleksandrijskog i crkvenih otaca koji su pisali latinskim (za pretpostaviti je da se tu prvenstveno misli na sv. Augustina). Nadalje filioque ne negira Nicejsko vjerovanje.
“One should keep in mind that they cannot express their meaning in a language and idiom that are foreign to them as precisely as they can in their own mother-tongue, any more than we can do.”
Tu vidimo još jedan razlog zašto je došlo do filioquea prema sv. Maksimu. Grčki izvorni tekst Nicejskog vjerovanja nije se moglo bukvalno prevoditi, stoga su Latini kako bi se lakše izrazili morali dodati.

Implikacije
Pravoslavni apologeti protiv Katoličke Crkve tvrde filioque je inovacija Srednjeg vijeka i da je nastalo nakon Crkvenog raskola. Iz Maksimovog pisma vidljivo je da to nije točno, već se koristilo barem od 6. stoljeća u liturgijama.
Nadalje, uzima se kao dokaz nekakve hereze Katoličke Crkve. Ovo je čista propaganda carigradskog patrijarha Fotija koja u pravoslavnim krugovima živi danas. Sv. Maksim Ispovijednik opovrgava Fotija što je vidljivo iz njegovih pisama.
Isto tako je vidljivo da prije 9. stoljeća nitko u Crkvi nije imao ništa protiv filioque, baš naprotiv.
 
Uvod

Sv. Maksim Ispovijednik poznati je svetac koji se oštro zalagao protiv jednovoljne/monotelističke hereze koja je bujala na grčkom Istoku, koju su bizantski carevi prihvatili i zbog koje je sv. Maksim morao pobjeći na latinskom Zapadu. Prvo je otišao u Kartagenu, a potom u Rim gdje je sudjelovao zajedno sa papom Martinom na Lateranskom sinodu.
Sinod u pitanju je osudio jednovoljstvo a kasnije je Rim "nametnuo" dvojevoljstvo čitavoj Crkvi. Tu vidimo papinsko prvenstvo na djelu kao i to da je Rim bio stup pravovaljane dogme što je u skladu zadatkom koje je apostol Petar i njegovi nasljednici dobili od Gospodina Isusa Krista (Evanđelje po Mateju 16:18).
Međutim, tema neće biti papinsko prvenstvo i nepogrešivost, već filioque.

Pismo sv. Maksima Marinusu
Kako je sv. Maksim provodio dosta vremena među Latinima, primjetio je da pri izgovaranju Nicejskog vjerovanja govore jedan dodatak - odnosno filioque. Sv. Maksim je u pismu gore navedenom Marinusu komentirao filioque te je smatrao da nije hereza.

Filioque je u skladu sa kršćanskom vjerom
Ja sam pokušavao naći prijevod tog pisma na našem jeziku, međutim neuspješno. Stoga, primoran sam zalijepiti engleski prijevod što se nadam čitatelji neće zamjeriti:

Iz ovoga teksta se lijepo vidi da sv. Maksim brani filioque. Smatra kako su mu Rimljani pokazali da su filioque zaključili iz spisa Kirila Aleksandrijskog i crkvenih otaca koji su pisali latinskim (za pretpostaviti je da se tu prvenstveno misli na sv. Augustina). Nadalje filioque ne negira Nicejsko vjerovanje.


Tu vidimo još jedan razlog zašto je došlo do filioquea prema sv. Maksimu. Grčki izvorni tekst Nicejskog vjerovanja nije se moglo bukvalno prevoditi, stoga su Latini kako bi se lakše izrazili morali dodati.

Implikacije
Pravoslavni apologeti protiv Katoličke Crkve tvrde filioque je inovacija Srednjeg vijeka i da je nastalo nakon Crkvenog raskola. Iz Maksimovog pisma vidljivo je da to nije točno, već se koristilo barem od 6. stoljeća u liturgijama.
Nadalje, uzima se kao dokaz nekakve hereze Katoličke Crkve. Ovo je čista propaganda carigradskog patrijarha Fotija koja u pravoslavnim krugovima živi danas. Sv. Maksim Ispovijednik opovrgava Fotija što je vidljivo iz njegovih pisama.
Isto tako je vidljivo da prije 9. stoljeća nitko u Crkvi nije imao ništa protiv filioque, baš naprotiv.
Filioque nije deo originalnog tekst. Saborski oci su bacili anatemu na svaku izmenu testa, tako da razmisli malo o tome.
 
IMG_20250915_111957_1.jpg

IMG_20250915_112007_1.jpg
 
Лош је превод који цитираш. Треба да стоји:
И у Духа Светог, Господа животворног, који од Оца исходи, коме се са Оцем и Сином заједно клања, и заједно се слави, који је говорио кроз пророке.
 
Лош је превод који цитираш. Треба да стоји:
И у Духа Светог, Господа животворног, који од Оца исходи, коме се са Оцем и Сином заједно клања, и заједно се слави, који је говорио кроз пророке.
Превод је тачан, у питању је књига др Радомира Поповића.
Имаш доле грчки оригинал ради разјашњења.
 
Превод је тачан, у питању је књига др Радомира Поповића.
Имаш доле грчки оригинал ради разјашњења.
Καὶ – „I“
εἰς – „u“
τὸ Πνεῦμα – „Duha“ (dosl. „duh“)
τὸ Ἅγιον – „Svetoga“
τὸ κύριον – „Gospoda“
τὸ ζωοποιόν – „Životvornog“ (onoga koji daje život)
τὸ ἐκ τοῦ Πατρὸς – „koji od Oca“
ἐκπορευόμενον – „ishodi“ (izlazi, izvire)
τὸ σὺν Πατρὶ – „koji sa Ocem“
καὶ Υἱῷ – „i Sinom“
συμπροσκυνούμενον – „zajedno se obožava“ (dosl. „zajedno se klanja“)
καὶ συνδοξαζόμενον – „i zajedno se proslavlja“
τὸ λαλῆσαν – „koji je govorio“
διὰ – „kroz, preko“
τῶν προφητῶν – „proroka“
 
Изговор:
Καὶ εἰς τὸ Πνεῦμα τὸ Ἅγιον,
Кај ис то Пнеума то Агион,

τὸ κύριον, τὸ ζωοποιόν,
то Кирион, то Зоопион,

τὸ ἐκ τοῦ Πατρὸς ἐκπορευόμενον,
то ек ту Патрос екпоревоменон,

τὸ σὺν Πατρὶ καὶ Υἱῷ συμπροσκυνούμενον
то син Патри кај Иио симпроскинуоменон,

καὶ συνδοξαζόμενον,
кај синдоксазоменон,

τὸ λαλῆσαν διὰ τῶν προφητῶν.
то лалисан диа тон прoфитон.
 
Оригинални Символ вере:

В' пи́стеуо ис је́на Тео́н, Па́тера пантокра́тора,
поиите́н ура́ну ке гис, о́рантон те па́нтон ке ора́тон.
Ке ис је́на Ки́рион Иису́н Хри́стон, то́н Ио́н ту Теу́,
тон монојене́, тон ек ту Па́трос генити́нта про па́нтон то́н еоно́н.
Фо́с ек фо́тос, Тео́н али́тинон ек Теу́ али́тину,
генни́тента у́, поиити́нта, омоусио́н то Па́три, ди у па́нта еги́нето.
То́н ди’ има́с ту́с антро́пус ке ди́а тин име́теран сотири́ан
кателто́нта ек то́н урано́н, ке сарко́тента ек Пнев́матос Аги́у
ке Мари́ас тис Партхе́ну, ке ена́нтрописанта.
Ставро́тента те ипе́р имо́н епи Понти́у Пила́ту,
ке па́хонта ке тафе́нта.
Ке анаста́нта ти три́ти име́ра, ката̀ тас графа́с.
Ке ана́лтонта ис ту́с урано́ус,
ке катхи́сменон ек де́ксион ту Па́трос.
Ке па́лин ерхо́менон мета̀ до́ксис,
кри́нeн зо́нтас ке некру́с, у́ тис ва̀силе́jas ук е́сти те́лос.
Ке ис то Пнев́ма то А́гион, то Ки́рион, то Зоопио́н,
то ек ту Па́трос екпорево́менон,
то син Па́три ке Ии́о симпроскинуо́менон ке синдоксазо́менон,
то лали́сан диа̀ то́н профито́н.
Ис ми́ан Аги́an, катхо́лики́an ке апо́столики́an еккли́сиан.
Омо́лого е́н вапти́сма ис а́фесин амартио́н.
Про́сдо́ко ана́стасин некро́н,
ке зо́ин ту ме́лонтос еоно́с. Амин.
 
https://svetosavlje.org/zitija-svetih-2/22/?pismo=cir
Са светим Софронијем, тада још монахом, срео се преподобни Максим у Картагени, где је стигао са острва Кипра, и настанио се у једном манастиру избеглих монаха испред арапске најезде. У том манастиру беше игуман исти свети Софроније, који беше родом из Палестине, и који беше већ отпочео борбу против моноенергетске и монотелитске јереси, коју особито спровођаше патријарх Кир у Александрији. Софроније је још као јеромонах лично дошао да моли Кира александријског и Сергија цариградског да одустану од своје јереси, која их одвајаше од православне вере Светих Отаца. Но они га не послушаше. Штавише патријарх Сергије придоби за ову јерес и папу Римског Хонорија[8]. Када пак ускоро, 634. године, Софроније би изабран за патријарха Јерусалимског он сазва тамо сабор који осуди ову јерес и у писму, које он разасла свим патријарсима, изложи православно светоотачко учење. У Картагени пак борбу против монотелитства вођаше свети Максим са својим ученицима. Он потстрекаваше и картагенске епископе на борбу против ове јереси и писаше на све стране православнима, побијајући јеретичку лаж и излажући православно учење. Чувши за такво Максимово противљење јереси, патријарх Сергије покушаваше да га придобије за своју јерес и своју јеретичку политику, но у томе није успео, те се окрену против светог Максима. У то време умре и свети Софроније у Јерусалиму, те преподобни Максим остаде, такорећи, једини борац против монотелитства, јереси коју је царска власт поштопото хтела да спроведе и наметне свима.
 
Filioque ne mijenja značenje vjerovanja. Nitko nije imao ništa protiv filioquea do 9. V
Како да има против кад није ни постојала до тада?

Да сте јавно учили од ДВОУЗРОЧНОСТИ ДУХА СВЕТОГА раније, попили би већ сутра анатему, јер је на Другом Васељенском Сабору ЗАБРАЊЕНО ПОД АНАТЕМОМ МЕЊАЊЕ УСТАНОВЉЕНОГ СИМВОЛА ВЕРЕ...

Ви сте одлуке папе са Другог Васељенског сабора погазили мењањем Креда - саме вас свете папе из древности анатемишу за вашу фалификаторску и јеретичку лудост додавања речи ЗАЈЕДНИЧКОЈ Светој Вери
 
Poslednja izmena:
Filioque ne mijenja značenje vjerovanja. Nitko nije imao ništa protiv filioquea do 9. V
Нетачно.
Трећи васељенски сабор је забранио промену символа вере.
Римокатолици су усвојили Никео-цариградски символ вере.
То што су тај символ вере касније мењали није им неко други крив. Већ они сами себи.
20250915_200317.jpg

20250915_200349.jpg
 
Filioque je tek 1014. godine u Rimu ubačen u Simvol vere.
To je nezakoniti dodatak koji slabi blagodat u Rimskoj crkvi.
Filioque, uskraćivanje Krvi Gospodnje laicima (pričešćivanje na pola), slabljenje discipline posta i njegovo faktičko ukidanje, te nesrećna papska nepogrešivost i centralizacija vlasti u crkvi su umanjile Božiju blagodat i porodili sva ova zla poput protestantizma i ateizma koji su porodili još veća zla sa kojima sada imamo da se borimo - globalnu vladavinu masonerije i Sotonine sinagoge. Papa je za sve kriv.
 
IMG_20250915_211924_1.jpg


The filioque was first used in Toledo, Spain in 587 without the consultation or agreement of the five patriarchs of the Church at that time and in direct violation of canons of the Third Ecumenical Council that prohibited unilateral alteration of the Creed by anything short of another Ecumenical Council. The purpose of its addition in Spain was to counter a heresy that was local to that region, probably some form of Arianism brought there by the Goths (who had been missionized by the Arian bishop Wulfila). The practice spread then to France where it was repudiated at the Gentilly Council in 767.
Later, in 1014, the German Emperor Henry II of the Holy Roman Empire visited Rome for his coronation and found that the Creed was not used during the Mass.
https://orthodoxwiki.org/Filioque#Early_use_of_the_Filioque
 
Poslednja izmena:
Што је свети Максим анатемисао папу, који је свргао због истинске вере светог папу Мартина Исповедника са престола?
Ako misliš Honorija, njega je je koncil proglasio heretičarem. Slučaj Honorija ne negira nepogrešivost i papinsko prvenstvo, što mogu elaborirati.
 
Нетачно.
Трећи васељенски сабор је забранио промену символа вере.
Римокатолици су усвојили Никео-цариградски символ вере.
То што су тај символ вере касније мењали није им неко други крив. Већ они сами себи.
Pogledajte prilog 1784916
Pogledajte prilog 1784917
Dakle, to tebi svi istočni krščani su bili u zajedništvu sa heretičarima a da nisu znali?

Jeli sv. Maksim heretičar jer brani korištenje filioquea?
 
Filioque je tek 1014. godine u Rimu ubačen u Simvol vere.
To je nezakoniti dodatak koji slabi blagodat u Rimskoj crkvi.
Filioque, uskraćivanje Krvi Gospodnje laicima (pričešćivanje na pola), slabljenje discipline posta i njegovo faktičko ukidanje, te nesrećna papska nepogrešivost i centralizacija vlasti u crkvi su umanjile Božiju blagodat i porodili sva ova zla poput protestantizma i ateizma koji su porodili još veća zla sa kojima sada imamo da se borimo - globalnu vladavinu masonerije i Sotonine sinagoge. Papa je za sve kriv.
Čak i da to sve uzmemo za točno. Novus Ordo kvazi katoličanstvo je najveća religija na svijetu zbog čega se smatra da je kršćanstvo najveća religija na svijetu.
 
Čak i da to sve uzmemo za točno. Novus Ordo kvazi katoličanstvo je najveća religija na svijetu zbog čega se smatra da je kršćanstvo najveća religija na svijetu.
Šta si zapeo za Filioque i rimskog papu? Do 1014. godine se Filioque nije molio u Rimu kao deo Creda. Veruješ li ti u Boga ili u rimskog papu? Izgleda da veruješ u rimskog papu za kojeg kažeš da je masonski sluga. Izgleda da tvoje trežnjenje od papolatrije teško ide. Čoveče Božji, veruj u Boga. U Gospoda Isusa Hrista kao glavu Crkve. Moli se Bogu da ti otkrije šta je istina.
 
Нетачно.
Трећи васељенски сабор је забранио промену символа вере.
Римокатолици су усвојили Никео-цариградски символ вере.
То што су тај символ вере касније мењали није им неко други крив. Већ они сами себи.
Pogledajte prilog 1784916
Pogledajte prilog 1784917


Odkud ovi stekli pravo da daju prokletstva mimo onog sto su apostoli jasno naveli ???
 

Back
Top