Povratak u Beograd

Juče sretnem drugara čiji je brat došao iz Kanade na odmor sa klincima. Kaže tamo ne smeš da udariš svoje dete, ne da ga biješ već samo malo udariš, jer ćeš završiti u zatvoru. Onda deca ne smeju da se igraju na ulici ispred dvorišta već samo u dvorištu u protivnom ćeš opet biti prijavljen. I onda kapiram ja da je tamo sve uređeno ali može li čovek koji je naučio na drugačiji način života da živi po takvim pravilima gde je svaki njegov korak određen? Kaže taj moj drug tamo (u Kanadi) se živi a ovde (u Srbiji) se uživa.

Pa u uredjenim drustvima, vec je rekla Linda, imas obavezu da postujes sva pravila - nema slaloma kroz obaveze - shvatili neki drugi pametni ljudi da se pravila i za najsitnije stvari postavljaju i postuju a za uzvrat dobijes mnogo toga.

Ja licno nisam imala problem sa pravilima dok sam zivela u inostranstvu, ja sam imala onaj neresivi kretenski emotivni problem - sve mi je falilo - i mirisi, i ljudi, ja to mogu da shvatim, i da sam vec imala dete kad sam odlucila da se vratim, razmislila bih itekako sedamsto puta
 
Sto se tice tog iz Kanade, bojim se da je u pravu..... ako ti je neko vec odredio koju supu ces da jedes, onda je zivot dosadan.... sreca pa mi imamo oko nas iste budale kao i mi, srodne narode, da se sa njima, kao i medju sobom, takmicimo ko je naj naj naj, pa i kad nam uvedu taj super sistem uredjenja, mi cemo nastaviti da se takmicimo, jer smo takvi....
Nema nama dosade i to ti je.....
 
Uredjena drustva kroz svoje zakone i pravila stite i sebe i svoje gradjane...i onda je i problema mnogo manje...
Naravno da treba biti prijavljen neko ko pusti dete da se igra na ulici, jer ulica nije mesto za igru, za to postoje parkovi i dvorista...Jer, na ulici postoji rizik da dete bude zgazeno, kidnapovano...
A nasi ljudi su po pravilu takvi da se busaju i govore 'ko meni moze da zabrani...' ...i odbijaju da se ponasaju po OSNOVNIM pravilima...zbog slabo razvijene svesti, verovatno...
Takav smo narod, uzivamo u anarhiji i nedisciplini, a onda nam je djavo kriv...
 
Znam, samo ja živim na periferiji Beograda gde smo se kao deca igrali praktično na ulici jer nije postojala nikakva opasnost. Prvo zato što se ceo komšiluk poznavao i ko god bi od starijih bio na ulici pazio bi na decu i nekada ulice nisu bile tako prometne. U inostranstvu to nije slučaj jer ljudi nemaju vremena za druženje sa prijateljima a kamoli "da tračare na kapiji sa komšinicom".
 
Ovde u stvari tu razliku izmedju primanja i onoga sto se trosi pokrivaju u 99% slucajeva roditelji tj babe i dede. Nasi roditelji su uglavnom bolje prosli nego mi sto se tice posla i plate tako da je vecina svoje troskove svela na minimum da bi dali deci i unucima. Mnoge porodice zive u zajednici tako da ne placaju stan, a cesto roditelji/babe i dede finansiraju racune i slicno. Oni koji imaju svoje stanove u 99,9% slucajeva su ih dobili/nasledili od roditelja.

Iz mog okruzenja ne poznajem bas nikoga u cijem budzetu roditelji ne ucestvuju iz sve snage.

takođe imam takav utisak, družeći se sa prijateljima, rođacima (pomoć rodilja, nasledstvo stana-taj sam)..mada nas forumska klinička tema o osamostaljivanju sa 18, 20 godina u tome demantuje ( : mislim da je za ovu porodicu sasvim pogrešan izbor beograd kao start za povratak pre svega zbog nedostatka sopstvenog stana jer to najveći izdatak1/3 primanja. u svakom drugom gradu bi to bilo značajno rasterećenje za budžet. plus svi oni razlozi koje si navela i koji su apsolutno tačni...ako uzmemo prvu cifru kojom barataju.
 
Da, ali u drugim gradovima u unutrasnjosti tesko da bi imali primanja od 1000-1500 evra mesecno...

mi ovde pravimo soc. sliku srbije, a to nije tema. tema je da niko napamet ne bi kalkulisao sa pomenutim ciframa i niko ne bi dolazio da nema u izgledu neki posao koji je plaćen otprilike onoliko koliko je žena rekla. drugo, to je slobina emigracija, kad imaju malu decu ili nešto posle slobe, to nam je dobar vss kadar.
cene i troškovi beograd - unutrašnjost je nešto što uopšte ne može da se poredi,
lično ja sarađujem sa firmama iz unutrašnjosti npr. u aranđelovcu koji je totalno ek.uništen i u kome možeš u predratnoj vili da stanuješ za 300€, platiš sok u kafiću 50 dinara, kiflu 10din, nije sad reper..radi nekoliko priv. firmi u kojima je prosečna plata preko 1.000 e...i tako, po gradovima znam da imaju sasvim dobre zarade. i smešne rashode u odnosu na bg...ali pre svega, sve što je rečeno o bg-u, a napisala je harmony je pravo stanje na terenu...
 
Ма Хармони, ја сам одавно завршила причу на тему ''може ли се са хиљаду евра изнајмљивати стан и живети''.:lol:
Ја то с Торентеом причала о паровима и самцима и различитим прохтевима.;)
Nisi mi odgovorila koliki stan iznajmljuje tvoj drug kod Meka u Rakovici za 120 evra :)
 
Pročitah razloge za vraćanje postavljača teme, ima smisla i dobro sam upoznat sa time jer su se skoro svi moji prijatelji koji su otišli preko i osnovali porodice - vratili.
Život u Beogradu je neopravdano skup, namirnice su nam preskupe (u Holandiji je litar dugotrajnog mleka 38 centi u Grčkoj u Lidlu 42 centa) i to boli. Boli i činjenica da je iznajmljivanje iole boljih stanova trošak od 300€ pa na više. Sad se opet vraćam na ljude koji su se vratili (a dobili su useljeničke vize ili državljanstvo zemlje gde su otišli), vidim da dosta vode polemiku da li je pametno što su se vratili ili su trebali da upišu decu u školu i stegnu srce.
Imam primanja od oko 1000€, dvoiposoban stan u blokovima, dobar auto, samo jedno dete, ni od koga ne primam pomoć (to sebi ne dozvoljavam niti sam ikada dozvoljavao) iako je bilo teških trenutaka ali to je knap za normalan život tročlane porodice koja ne uzima kredite, ne koristi čekove, ne duguje nikome i ne oskudeva. Avantura je doći iz Kanade sa stečenim životnom navikama u Beograd gde je pre svega sve mnogo skuplje a primanja manja.
 
Znam, samo ja živim na periferiji Beograda gde smo se kao deca igrali praktično na ulici jer nije postojala nikakva opasnost. Prvo zato što se ceo komšiluk poznavao i ko god bi od starijih bio na ulici pazio bi na decu i nekada ulice nisu bile tako prometne. U inostranstvu to nije slučaj jer ljudi nemaju vremena za druženje sa prijateljima a kamoli "da tračare na kapiji sa komšinicom".

Ovo nije apsolutna kategorija - imati / nemati vremena je problem i u Srbiji ako imas posao, kucu, porodicu
 
Upravo tako - uvek na vreme, novac, socijalnu nepravdu mozes da se vadis

sve se moze kad se hoce, jel da?

Pa bas i ne moze:confused: stvarno je neizvodljivo.
Evo, ja na posao odem oko devet, deset ( pre tpga decu spremim za vrtic/skolu, popijem kafu sa muzem), vracam se oko pet, sest, sedam, nekada i osam) i normalno da taj mali ostatak dana provedem sa porodicom. Ukoliko se nadjem sa nekim prijateljem, to znaci da decu necu cak ni videti pre njihovog odlaska na spavanje. Ostaju samo vikendi...
I tako se prosecno sa prijateljima vidjam dva puta mesecno. Vremena objektivno nemam.
 
da sam vec imala dete kad sam odlucila da se vratim, razmislila bih itekako sedamsto puta

Meni se nesto bas i nije cimalo da u poznim tridesetim menjam drzavu. Lepo i pozitivno trazila sam i nalazila cak i u Beogradu kakav je poslednjih godina. Ali kada mi je se sin izjavio, sav fasciniran, da se ovde u vrticu deca medjusobno ne tuku, bila sam prilicno ljuta na sebe sto se ranije nisam odlucila na preseljenje
 
Moonja ne slažem se sa tobom...Jeste jeftinije u odnosu na BG ali ne preterano..U unutrašnjosti su plate manje, ali to ne znači i da su rashodi manji...Zavisi šta i gde kupuješ...U Beogradu imaš i veću konkurenciju, potražnju, pa se meni dosta puta desilo da sam identičnu haljinu u BG kupila za 3.000 a kod nas je prodaju za 5.000 i više...
 
Pa bas i ne moze:confused: stvarno je neizvodljivo.
Evo, ja na posao odem oko devet, deset ( pre tpga decu spremim za vrtic/skolu, popijem kafu sa muzem), vracam se oko pet, sest, sedam, nekada i osam) i normalno da taj mali ostatak dana provedem sa porodicom. Ukoliko se nadjem sa nekim prijateljem, to znaci da decu necu cak ni videti pre njihovog odlaska na spavanje. Ostaju samo vikendi...
I tako se prosecno sa prijateljima vidjam dva puta mesecno. Vremena objektivno nemam.

Slažem se. Dok nisam imala dete stizala sam na sto strana a sada jednostavno imam jako malo vremena za druženje sa prijateljima. Kao što si rekla ako posle posla odem da se vidim sa nekim to znači da neću stići da vidim dete ili jako kratko, a onda tu treba naći i nekog ko će da je čuva. Nešto drugačiji je život van Beograda ali nas i oni polako stižu u jurnjavi za životom.
 
Pa bas i ne moze:confused: stvarno je neizvodljivo.
Evo, ja na posao odem oko devet, deset ( pre tpga decu spremim za vrtic/skolu, popijem kafu sa muzem), vracam se oko pet, sest, sedam, nekada i osam) i normalno da taj mali ostatak dana provedem sa porodicom. Ukoliko se nadjem sa nekim prijateljem, to znaci da decu necu cak ni videti pre njihovog odlaska na spavanje. Ostaju samo vikendi...
I tako se prosecno sa prijateljima vidjam dva puta mesecno. Vremena objektivno nemam.

Pa moj zivot isto izgleda i u Beogradu - radim do 6, nekad i duze. Prijatelje i dete uklapam koliko mogu, prijatelji bez dece mi se prilagodjavaju, pa umesto u kafanu idemo zajedno u park ili setnju. Uspevam da organizujem koliko toliko pristojan i sadrzajan porodicni, poslovni i socijalni zivot i svesna sam da nije idealan ali je sad tako jedino moguce.

Po meni je apsolutno netacno da tamo nemas vremena samo zato sto si tamo a ovde imas samo zato sto si ovde
 
Moonja ne slažem se sa tobom...Jeste jeftinije u odnosu na BG ali ne preterano..U unutrašnjosti su plate manje, ali to ne znači i da su rashodi manji...Zavisi šta i gde kupuješ...U Beogradu imaš i veću konkurenciju, potražnju, pa se meni dosta puta desilo da sam identičnu haljinu u BG kupila za 3.000 a kod nas je prodaju za 5.000 i više...

Ma sto se tice cena po radnjama nema turazlike izmedju BG i unutrasnjosti cak mozda neke stvari mogu jeftinije da se nadju u Bg zbog ovih kineza i trznih centara tipa Tempo,Merkur,Rodic...i sl.

U unutrasnjosti je prednost sto stambeno pitanje mozes da resis mnogo lakse posto su tamo nekretnine daleko jeftinije , takodje ukoliko imas kucu pa uz nju i neku bastu samim tim mozes da malo uzgajas neko povrce/voce plus pilici,svinje i sl. i da time dosta ustedis ....i izlasci su jeftiniji u unutrasnjosti nego u BG.
 
muzevljevi rodjaci posle 10 godina zivota u Australiji..
pre 2 godine resili da se vrate za Beograd..
on dosao do nekih para, pa odmah nazad u rodnu grudu..
sa sve zenom i dvoje dece..
i imao covek planove, da kupi kucu, da kupi lokal..
(ni manje ni vise nego centar BG)
sa kim god je razgovarao..svi ga odvracali..
on ni da cuje..
i dosao..
prvo je padao u nesvest od cena kuca i lokala..
(ocekivao je...sta znam..bagatelu)..
izdrzao je pola godine..
onda se pokupio i vratio nazad...u Australiju..

stvar je o tome sto..gde god ne zivis..
ti si stranac..
pa ma koliko ti u inostranstvu mislio da ti je Srbija kuca..
shvatis da gresis kada dodjes toj svojoj..kuci..
i svako ima iskrivljenu sliku..
mi ovde o zivotu tamo negde..
i oni tamo o zivotu..ovde..
 
Meni se nesto bas i nije cimalo da u poznim tridesetim menjam drzavu. Lepo i pozitivno trazila sam i nalazila cak i u Beogradu kakav je poslednjih godina. Ali kada mi je se sin izjavio, sav fasciniran, da se ovde u vrticu deca medjusobno ne tuku, bila sam prilicno ljuta na sebe sto se ranije nisam odlucila na preseljenje
jao, jeste... ja sam primetila, da su deca ("nasa", mislim iz Srbije, bar poreklom jelte genetCki) agresivnija, a primetila sam i da smo mi mnogo agresivniji
znaci, ja kao zena mogu zubima da rastrgnem "njihove" opasne momke, ne zato sto sam jaca od njih... uglavnom nisam, mada ima slucajeva i da jesam (kada su sitniji muskarci u pitanju), nego uglavnom zato sto sam mnogo ludja od njih i spremna da odem do kraja

I moj sin, mada se mi ne tucemo, nikada nismo digli ruku na njega... mom sinu nije strano da udari (decake, a devojcice mazi i ljubi)... onako stidljivo, ali on je jako mali i nije jos video nikakvo klepanje u zivotu, ali kada vidi... mislim da ce to bas uzeti maha.
 
Poslednja izmena:
ali samo jos ovo da dodam, ja stvarno ne vidim nista lose u toj vrsti agresivnosti, deca treba da znaju da zastite svoje interese i da drze do sebe
druga stvar je kada se radi o maltretiranju i sistematskom izivljavanju, to je vec patologija
 

Back
Top