Bastiani
Poznat
- Poruka
- 7.659
je li moguce da se neko pojavio ko me razumije?
pravo pitanje: 5 ili 10 eura
da li je samo to nasim ljudima vazno?
samo djeca koja se vrate u otadzbinu ostanu srbi, ostali su teza mjesavina koja se gubi izmedju dva svijeta
Saša, ja razumem tvoj problem mada nikada nisam bio u sličnoj situaciji.
Tebi je jasno da ti nikad nećeš postati Nemac, da će ti deca biti ni tamo ni ovamo, a da tek unuci eventualno mogu da budu asimilovani (mada je i to pitanje), što se tebi u svakom slučaju ne dopada.
Znači, to su razlozi koji u tvome slučaju pretežu nad razlozima životnog standarda koji su, normalno, u prilog Nemačke. Sve je stvar ličnog izbora i ne postoji šablon za rešavanje tih pitanja. Forumaši koji leče svoje frustracije životom u Srbiji pričom "si bre lud, kak'a Srbija, pali preko" nisu korektni prema tebi. Koliko sam ispratio, ovde samo Moderna Pevacica navela životnu situaciju koja je za tebe informativna a ostali uglavnom lamentiraju o patriotizmu.
Poznajem osobu koja je batalila svoj sređen i udoban život (u Kanadi) i vratila se upravo jer je shvatila da to nije život koji je ispunjava. Da li se pokajala, ne znam. Znam i za druge slične slučajeve. Činjenica je da mnogi od onih koji su se vratili nisu pokretali privatni biznis, nego su se zapošljavali po firmama i ustanovama, NGO-ovima i sl.
Za čoveka kojem je pitanje identita i pripadnosti važno, a izgleda da je to tvoj slučaj, život u inostranstvu je prokletstvo. Sa tim mogu da se izbore samo oni koji su pregoreli domovinu i rešili da se asimiluju, ili ako ne oni, a ono da se žrtvuju za decu koja će biti Amerikanci/Kanađani/Nemci itd.
Ti rešio da se upustiš u relativnu egzisetncijalnu neizvesnost, ali nećeš da život provedeš u Nemačkoj maštajući ceo život o Srbiji. To je tvoj izbor. Kada bi se unapred znalo šta je bolje, izbori ne bi ni postojali, nego bi svi radili samo ono što je bolje.

Poznajem ja puno, jako puno dobrih Nemaca, njihov najveci kulturni lik Göthe je nekada davno rekao: Nemci kao pojedinci, su najbolji ljudi na svetu, ali kao nacija, katastofa, imao je malo...prava, poznavao ih bolje nego bilo ko drugi. A to, "zdravstvo, skolstvo, sudstvo", se sve vise priblizava...Americkom (treba otici i videti kako je to...divno), pricacemo za...par godina
imas bonu....




"Nikom' ne veruj.. kad' ti ja kazem..." To se cuje na svakom koraku.. najomiljeniji savet 'docekne komisije'. Ali nemoguce je izbeci to i sakriti da si nov u nekoj sredini.. pocev od toga da ne znas ulice u gradu, do naglaska koji se posle sedamnaest godina velikom verovatnocom makar maalo izvitoperio. Mozes li zamisliti da me pitaju na trafici da li sam rodjena ovde, posle jedne kratke recenice.. "Jeste li vi iz....?"