Povelje bosanskog bana Mateje Ninoslava (1232-1250) o Srbima (Bošnjanima) i Vlasima (Dubrovčanima)

Nikako sa tim izmrcvarenim prijevodom kojeg si ti priložio.
"Kad se približi Savi, pređe preko nje na drugu rijeku, koja se naziva Drina, i koja izvire sa nešto višeg mjesta i dijeli/razdvaja zemlju Bosnu od druge ("άλλης") zemlje Srbije. Sama Bosna nije podvrgnuta srpskom velikom županu, nego narod u njoj ima poseban naćin života i upravljanja."
Нити један историк византолог не преводи тако тај пасус Јована Кинама. Ево превода и обраде византолога Јованке Калић ("Византијски извори за историју народа Југославије том IV", стр 28, овдје)
Jovan Kinam.jpg

Уважени форумаш је исправно написао, ријека Дрина одваја Босну од остале Србије, Око тог пасуса код византолога не постоји дилема, то што си ти написао могао си копирати само са неког хрватског форума, никако из неког рада историчара.
Kinam tu opisuje ugarsko-bizantski rat iz 1149., kada je Raškom vladao župan Uroš II. Prvoslav.
Описује догађаје 1150.године и битку на Тари, није Првослав него Примислав (Πριμίσθλαβος, овдје), управо га Кинам тако именује.
Njegova kći Jelena je bila udata za nasljednika ugarskog prijestolja Belu II. Slijepog, a mlađi brat Uroša - Beloš - bio hrvatski ban i ugarski palatin
Јелена (о којој узгред мађарски аутори позитивно пишу) није била кћерка (Уроша) Примислава него сестра. Њен брат Белош није био хрватски бан него бан тадашњих угарских покрајина Далмације и Хрватске, уједно и једини бан тих покрајина до друге половине XIII вијека који није био Мађар.
Savez snaga u ovom ratu je bio:
~Ugarski kralj, maloljetni Gejza I., pod vodstvom svoga strica, hrvatskog bana i ugarskog dvorjanika Beloša
~Upravitelj Bosne, ban Borić
~Ugarski saveznik, veliki župan Raške Uroš II.
Ово дефинитивно није тачно, у спису Јована Кинама се не помиње нити се може закључити да је Борич учествовао у том рату и бици на Тари 1150.године. Напротив, Кинам Борича везује за много касније догађаје (овдје од стр 131), Борич дефинитивно није био егзарх Босне прије 1154.године.

Како си бануо на овај еминентни српски форум, када изнесеш неку тврдњу или превод неког историјског списа, пожељно је приложити извор, историјски рукопис или рад историчара који даје потврду таквој тврдњи, на овом српском форуму се тако ради. Копирањем садржаја се неких хрватских форума или портала са сврхом брзе индоктринације малоумног крда, не помажеш бољем сагледавању теме.
 
Poslednja izmena:
Tema je jasno, a neki Muslimani tvrde da to nije tako.
https://www.pregled.unsa.ba/index.php/pregled/article/view/376/387

No osobno, mislim da je to jadno. Recimo da u 13. st. u 3 (pa da je i 30) povelja u prepisci spominju se Srbi kao obitavatelji nekog ozemlja. Na tom ozemlju nije ostalo ništa što je iz toga doba, a srpsko je. Profil tih pisama je takav da nije vidno srpski po obliku, nego uvjetno rečeno staroštokavski vernakular prožet crkvenoslavizmima. U 700 godina promijenila se i demografija, i kultura, i identitet, i lojalnost, i jezik sam, i konfesija, i sve kod tih ljudi, a koji sugurn ni demografsko-genetski više nisu bili ti isti, genentski, ni 200, a kamoli 500 i više godina kasnije.

Ako vam povijesne pretenzije vise na nekoliko spomena imena, a ne na jasnom kulturnom kontinuitetu koji se vuče od ranih modernih vremena, okvirno od 1400-1500.- onda je to praktički ništa.
 
Tema je jasno, a neki Muslimani tvrde da to nije tako.
https://www.pregled.unsa.ba/index.php/pregled/article/view/376/387

No osobno, mislim da je to jadno. Recimo da u 13. st. u 3 (pa da je i 30) povelja u prepisci spominju se Srbi kao obitavatelji nekog ozemlja. Na tom ozemlju nije ostalo ništa što je iz toga doba, a srpsko je. Profil tih pisama je takav da nije vidno srpski po obliku, nego uvjetno rečeno staroštokavski vernakular prožet crkvenoslavizmima. U 700 godina promijenila se i demografija, i kultura, i identitet, i lojalnost, i jezik sam, i konfesija, i sve kod tih ljudi, a koji sugurn ni demografsko-genetski više nisu bili ti isti, genentski, ni 200, a kamoli 500 i više godina kasnije.

Ako vam povijesne pretenzije vise na nekoliko spomena imena, a ne na jasnom kulturnom kontinuitetu koji se vuče od ranih modernih vremena, okvirno od 1400-1500.- onda je to praktički ništa.
Ovakve priče ne mogu da popiju ni deca iz vrtića
 
Ako vam povijesne pretenzije vise na nekoliko spomena imena, a ne na jasnom kulturnom kontinuitetu koji se vuče od ranih modernih vremena, okvirno od 1400-1500.- onda je to praktički ništa.
Вук Крсто Франкопан и његов син Фран јасан су показатељ када се та културолошка промена одвијала.
Само та промена није под утицајем хрватске културе већ франачке, млетачке и угарске на предходну српску.
Пошто се ради о седамнаестом столећу очигледно да се не ради ни о каквој тисућлетњој миксаној култури,
накнадно названој хрватска, већ о много млађој.
 
- Khal Drogo
"Niti jedan istorik vizantolog ne prevodi tako taj pasus Jovana Kinama. Evo prevoda i obrade vizantologa Jovanke Kalić ("Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije tom IV", str 28, ovdje)"
Ne znam za bizantologe, no ovo je prijevod koji zastupaju Mandić i Draganović:
"Drina, koja, utječući drugdje, dijeli Bosnu od druge, srpske zemlje. A Bosna nije podložna velikom županu Srba, nego je sama za se narod, koji svojim zasebnim načinom živi i sobom upravlja."

"Uvaženi forumaš je ispravno napisao, rijeka Drina odvaja Bosnu od ostale Srbije, Oko tog pasusa kod vizantologa ne postoji dilema, to što si ti napisao mogao si kopirati samo sa nekog hrvatskog foruma, nikako iz nekog rada istoričara."
Kako sam već napomenuo, riječ koju Kinam tu koristi se isto može prevesti kao "drugi" tj. "drugačiji", "različit".
Jedino i tako ulomak dobiva smisao - Kinam razlikuje upravu i narod (iliti način življenja) Bosne od Srbije. Kakve veze onda ima Bosna sa Srbijom, na koji način bi se uopće smatrala dijelom Srbije, kada je različita od nje glede uprave i naroda? Da je Kinam tu naznačavao kako je Bosna prethodno bila u sastavu jedinstvene cjeline Srbije, valjda bi to napomenuo. Zato je ovaj prijevod "dijeli Bosnu druge (zemlje) Srbije" smisleniji od ovog koji vi prilažete.


"Opisuje događaje 1150.godine i bitku na Tari, nije Prvoslav nego Primislav (Πριμίσθλαβος, ovdje), upravo ga Kinam tako imenuje.

Jelena (o kojoj uzgred mađarski autori pozitivno pišu) nije bila kćerka (Uroša) Primislava nego sestra. Njen brat Beloš nije bio hrvatski ban nego ban tadašnjih ugarskih pokrajina Dalmacije i Hrvatske, ujedno i jedini ban tih pokrajina do druge polovine XIII vijeka koji nije bio Mađar"
Upravu ste, moja greška.

"Ovo definitivno nije tačno, u spisu Jovana Kinama se ne pominje niti se može zaključiti da je Borič učestvovao u tom ratu i bici na Tari 1150.godine. Naprotiv, Kinam Boriča vezuje za mnogo kasnije događaje (ovdje od str 131), Borič definitivno nije bio egzarh Bosne prije 1154.godine."
I ovdje ste upravu kod događanja 1149. i 1150. godine, moja greška. Borić nije zabilježen kao učesnik u tim okršajima, tek se 1154. spominje kao suborac [Od συν- (sun-, “sa”) +‎ korijen od μάχη (mákhē, “borba”)] ugarskog kralja.

Naime, ne zna se je li Borić već podložan ugarskom kralju od 1138. (kada se javlja Rama u titularu ugarskog kralja - "rex Ramae"), a Kinam koristi titulu "egzarh" samo opisno [egzarh je bila titula za upravitelja bizantskih predstraža na zapadu, nisu bili (de iure) samostalni vladari, ali su imali potpunu vojnu i civilnu upravu na tim područjima, priznavajući vrhovništvo bizantskog cara], jer mu je poznata terminologija, s kojom bi najbolje opisao stranog upravitelja - ili je tek prešao na ugarsku stranu 1154., a dotad je bio egzarh Bosne koji je priznavao bizantsko vrhovništvo, a Mađari su 1138. samo uspjeli zauzeti područje župe Rame, koje je bilo pogranično Bosni.

No, ovo još stoji:
To je ujedno i prvi spomen Bosne u dijelu, pa otuda i potreba da Kinam napomene i razjasni kako Bosna nije dio Srbije, niti je potčinjena velikom županu - da spriječi zabunu i ustanovi odakle to počinje Srbija, a odakle Bosna. Spominje je usputno u poglavlju koje se odnosi na rat sa Srbima, samo zato jer je bizantska vojska tuda prošla. Ne zato jer je Bosna (prethodno bila) u sklopu Srbije, već upravo suprotno. Razlikuje upravu i narod (ili način življenja, kako god) od onog drugog, srpskog.

- Лекизан
"Ako ti je ovo rimska Dalmacija kako ti ovo crveno predstavlja veliki deo nje! Nema smisla."

Ove granice su opet znatno veće u usporedbi sa npr. primorskim sklavinijama. Srbija se po ovim granicama prostore oko 200tinjak kilometara u visinu i u širinu. Nema razloga zašto se ovo ne bi moglo smatrati kao "veliki dio Dalmacije", pogotovo kad uračunaš one primorske sklavinije. Napominjem, veliki dio, ne veći.

- FDDD
"Prizivanje duhova je bila moja sprdnja a ti si stvarno na nekim drogama"
Iskreno se nadam da su i tvoje ostale izjave isto sprdnja. Čim se pročita jedan od tvojih postova odmah se može zaključiti da je tvoj kvocijent inteligencije troznamenkast broj - ali u minusu.

"Tvoj izvor su gljive ludare i ustaški mitomani po internetu"
I gljive ludare znaju da se Einhardov navod odnosi na rimsku Dalmaciju, za razliku od tvoje ouija ploče i duha Jovana Deretića kojeg si uspio kontaktirati.

"Tvoje tumačenje Kijama netačno i nelogično, smišljeno da obesmisli istinu.
Tako tumačiš Einhardta kako se svidja tvom bolesnom mozgu"
Teške uvrijede koje dolaze od intelektualca koji stavlja granicu Hrvatske na Sanu, a DAI mu doslovno navodi Plivu kao hrvatsku županiju :cepanje:

U usporedbi sa tobom - itekako.
 
Ove granice su opet znatno veće u usporedbi sa npr. primorskim sklavinijama. Srbija se po ovim granicama prostore oko 200tinjak kilometara u visinu i u širinu. Nema razloga zašto se ovo ne bi moglo smatrati kao "veliki dio Dalmacije", pogotovo kad uračunaš one primorske sklavinije. Napominjem, veliki dio, ne veći.
Моја примедба се односила на твоју констатацију да обележени "велики део Далмације", који си сам означио, представља велики део Далмације на карти где си Далмацију опет сам обележио.
Ово је Далмација 9. века на коју је мислио Ајнхард.
1.jpg
 
Moja primedba se odnosila na tvoju konstataciju da obeleženi "veliki deo Dalmacije", koji si sam označio, predstavlja veliki deo Dalmacije na karti gde si Dalmaciju opet sam obeležio.

Obrati se na moj prethodni post:
Karta koja je tu priložena prikazuje zapadnorimsku Dalmaciju koja ide do Drine i Kotorskog zaljeva, te nastaje tek kada se rimsko carstvo dijeli na istočno i zapadno, i uzajamno se južni i istočni dijelovi Dalmacije odjeljuju u Prevalitanu & Gornju Meziju.
Einhard očito misli na širu, originalnu rimsku Dalmaciju. Em što je ta originalna postojala duže nego ova zapadnorimska, em ti DAI doslovno daje opis granica Dalmacije kakve su se smatrale u to vrijeme:
"U stara vremena Dalmacija je počinjala na (sjevernim) granicama Drača (bizantskog temata), tj. kod Bara, i protezala se sve do planina Istre, a širila se sve do rijeke Dunava (u ovom smislu okvirno, granica nije izričito bila na Dunavu nego u blizini)."

Ovo je Dalmacija 9. veka na koju je mislio Ajnhard.
Da je Einhard mislio na zapadnorimsku Dalmaciju nemaš apsolutno nikakvih dokaza. Na drugu stranu, imaš Porfirogeneta, koji nam izričito daje granice Dalmacije kakva je se smatrala u 10. stoljeću.

Dapače, pošto su se Franci smatrali nasljednicima zapadnog rimskog carstva, vjerovatno su namjeravali uspostaviti slične granice kao što su prikazane na ovoj karti koju si priložio. E sada, pravo pitanje je koliko im je to uspjelo.
 
Obrati se na moj prethodni post:



Da je Einhard mislio na zapadnorimsku Dalmaciju nemaš apsolutno nikakvih dokaza. Na drugu stranu, imaš Porfirogeneta, koji nam izričito daje granice Dalmacije kakva je se smatrala u 10. stoljeću.

Dapače, pošto su se Franci smatrali nasljednicima zapadnog rimskog carstva, vjerovatno su namjeravali uspostaviti slične granice kao što su prikazane na ovoj karti koju si priložio. E sada, pravo pitanje je koliko im je to uspjelo.

Nema neke logike stavljati DAI u isti kontekst sa franačkim analima. To su dva različita sveta; izvori potpuno drugacije prirode, jezika, sredine, itd...sve.
 
Obrati se na moj prethodni post:
Da je Einhard mislio na zapadnorimsku Dalmaciju nemaš apsolutno nikakvih dokaza. Na drugu stranu, imaš Porfirogeneta, koji nam izričito daje granice Dalmacije kakva je se smatrala u 10. stoljeću.
Dapače, pošto su se Franci smatrali nasljednicima zapadnog rimskog carstva, vjerovatno su namjeravali uspostaviti slične granice kao što su prikazane na ovoj karti koju si priložio. E sada, pravo pitanje je koliko im je to uspjelo.
Та Далмација не постоји давно пре 9. века.Провинција Превалитана је основана источно од провинције Далмације још у 3. веку, приликом поделе царства на источно и западно, и нестала је са Словенским сеобама, она је припала источним царевима а Далмација западним, док у време Ајнхарда постоји остатак те провинције у виду византијске теме Далмације.
https://www.iib.ac.rs/assets/files/IC48(2001)-TZivkovic-TaktikonUspenskogiTemaDalmacija.pdf
Јасно је да Франци никада нису владали провинцијом Превалитаном, као уосталом ни темом Далмацијом и да тај франачки хроничар управо мисли на Далмацију коју сам поставио и која је најдуже и опстала као таква.
Marcellinus_Dalmatia.jpg
 
За почетак, обратите пажњу на старосрпско “АЗ” за прво лице једнине, које су само Бугари данас задржали.
To je srpskoslovenski deo, tj srpska redakcija staroslovenskog: uvod i obrazloženje srpskih srednjovekovnih dokumenata su bili na staroslovenskom a naredbe i zabrane na starosrpskom da bi ih oni na koje se odnose razumeli.
 
Pitanje za postavljača teme @Q. in perpetuum hibernum: Da li se na osnovu pominjanja srpskog imena u poveljama bosanskih vladara srednjevekovna Bosna može smatrati srpskom državom?
To si pitao cini mi se vec jednom, moze se smatrati srpskom drzavom ali kao poseban entitet.
Postoji analogija u savremenoj istoriji, Crna Gora
 
To si pitao cini mi se vec jednom, moze se smatrati srpskom drzavom ali kao poseban entitet.
Postoji analogija u savremenoj istoriji, Crna Gora
Pitao jesam ali mislim da nisam dobio odgovor. I ja se slažem sa tobom, mislim da je srpski narod na Balkanu u 12. veku krenuo u društveni i politički razvoj kroz dve države, Bosnu i Rašku.
 
Pitao jesam ali mislim da nisam dobio odgovor. I ja se slažem sa tobom, mislim da je srpski narod na Balkanu u 12. veku krenuo u društveni i politički razvoj kroz dve države, Bosnu i Rašku.
Ako se u izvorima javljaju kao glavna slovenska plemena Srbi i Hrvati, ako u njima nema pomena Bosanaca kao etniciteta, ako znamo da Srbi drže/poseduju/naseljavaju veliki deo rimske Dalmacije (Franacki letopis, DAI,...) onda je odgovor jasan.
 
Ako se u izvorima javljaju kao glavna slovenska plemena Srbi i Hrvati, ako u njima nema pomena Bosanaca kao etniciteta, ako znamo da Srbi drže/poseduju/naseljavaju veliki deo rimske Dalmacije (Franacki letopis, DAI,...) onda je odgovor jasan.
Plus pominjanje Bosne u Porfirogenitovom delu ,,Spis o narodima" u glavi o zemljama koje Srbi naseljavaju. To eksplicitno znači da je ta prva Bosna bila naseljena Srbima.
 
Ne znam šta je čudno. Negde do perioda svo romansko stanovništvo je u slovenskim tekstovima nazivani Vlasi pa i dalmatsko na primorju. Kod Slovenaca, Slovaka, Čeha i Poljaka se to zadržalo još duže. Tako je za Poljake Italija Włoska i Italijani Włochy i danas. Jedna od glavnih ulica u starom Pragu nosi naziv Vlaška po italijanskoj koloniji trgovaca. Kod Slovenaca je to recimo mesto Laško gde su nekad živeli italijanski trgovci.

Mislim logično je da su morali nekako da ih zovu. Nit je naziv Italijan postojao pre 1860 niti je neko upotrebljavao interno ime za Rumune - ruman. Uvek su mogli da koriste regionalne nazive, ali bi se onda ograničili na mali broj osoba u povelji.
Rim ili Rimljani niko nije koristio. Latini se odnosi na katolike i javlja se znatno kasnije.
Nisam sad uzeo da trazim ali ima nekoliko knjiga koje govore o ovom nazivu za Dalmate.
 
Nit je naziv Italijan postojao pre 1860
Тај идентитет јесте постојао и раније. У античким списима (рецимо код Полибија) користио се назив Италици, не као етничка одредница као што је данас, јер би се посевно именивали народи, него као оквирно име за све становнике Италије.
Rim ili Rimljani niko nije koristio.
Грчки раносредњовјековни аутори (рецимо Константин Порфирогенит овдје) би користили за досељенике из Рима и Италије и говорнике латинског назив Романи (Ῥωμᾶνο), што би из данашње класификација била етничка одредница. За разлику од назива Ромеји (Ῥωμαῖοι) којим су се именовали сви становници царства ма које били народности, односно из данашње перцепције политичка одредница.
Неки историци нашег говорног подручја Романе преводе као Римљани иако мислим да је боље оставити назив Романи.
Latini se odnosi na katolike i javlja se znatno kasnije.
Како гдје. Латини су заиста у бројним срењовјековним рукописима, рецимо Законоправилу Светпг Саве, назив за сљедбенике западног хришћанства, у каснијем и данашњем дискурсу католике, но имамо рукописа, и ранијих и српских из позног средњег вијека гдје је назив Латини етничка одредница.

Уопште, погрешно је називе у средњивјековним списима гледати уопштено, у средњем вијкеку није постојао задат стандард који би сви писари користили, ту имамо појаву да би се исти термин користио у различитом смислу те је потревбно погледати контекст садржаја. И термин Власи би се у рукописима користио и као етничка одредница (често у грчким списима XI-XII вијека и касније) и као социјална одредница (којим се именовало пастирско номадско становништво) а у каснијим временима колоквијалан удомаћен назив за припаднике неких народа, некад би имало и пежоративан карактер.

Како написах, важно је сагледати контекст садржаја гдје се термин помиње, некад упоредити са сличним списима из тог времена (али је и погрешно упоређивати ове повеље са списима из XIV вијека што раде предани негатори постојања српског имена јер је то касније вријеме када је владала на дворовима другачија перцепција), а ако погледамо и сврху и садржај ове три повеље, ту дилеме нема, за двор бана Матеја Ниносоава, становници Дубровника су називани Власима.
 
Тај идентитет јесте постојао и раније. У античким списима (рецимо код Полибија) користио се назив Италици, не као етничка одредница као што је данас, јер би се посевно именивали народи, него као оквирно име за све становнике Италије.

Грчки раносредњовјековни аутори (рецимо Константин Порфирогенит овдје) би користили за досељенике из Рима и Италије и говорнике латинског назив Романи (Ῥωμᾶνο), што би из данашње класификација била етничка одредница. За разлику од назива Ромеји (Ῥωμαῖοι) којим су се именовали сви становници царства ма које били народности, односно из данашње перцепције политичка одредница.
Неки историци нашег говорног подручја Романе преводе као Римљани иако мислим да је боље оставити назив Романи.

Како гдје. Латини су заиста у бројним срењовјековним рукописима, рецимо Законоправилу Светпг Саве, назив за сљедбенике западног хришћанства, у каснијем и данашњем дискурсу католике, но имамо рукописа, и ранијих и српских из позног средњег вијека гдје је назив Латини етничка одредница.

Уопште, погрешно је називе у средњивјековним списима гледати уопштено, у средњем вијкеку није постојао задат стандард који би сви писари користили, ту имамо појаву да би се исти термин користио у различитом смислу те је потревбно погледати контекст садржаја. И термин Власи би се у рукописима користио и као етничка одредница (често у грчким списима XI-XII вијека и касније) и као социјална одредница (којим се именовало пастирско номадско становништво) а у каснијим временима колоквијалан удомаћен назив за припаднике неких народа, некад би имало и пежоративан карактер.

Како написах, важно је сагледати контекст садржаја гдје се термин помиње, некад упоредити са сличним списима из тог времена (али је и погрешно упоређивати ове повеље са списима из XIV вијека што раде предани негатори постојања српског имена јер је то касније вријеме када је владала на дворовима другачија перцепција), а ако погледамо и сврху и садржај ове три повеље, ту дилеме нема, за двор бана Матеја Ниносоава, становници Дубровника су називани Власима.
Nisam mislio na grčke izvore već na generalno slovenske i to za stanovnike gradova na Jadranu i stanovnike Italije u opšte.
Grci nisu koristili taj naziv za ove, jer su dobrim delom srednjeg veka bili građani same Vizantije.
Latini se koristio za katolike ali ne generalno za romansko stanovništvo, jer jezik kao bitna odrednica identiteta na Balkanu počinje da bude bitan krajem XVIII i XIX veka. Mislim sama ideja o familijama jezika se javlja valjda tek krajem XVIII veka sa razvojem indoevropske lingvistike. U svakom slučaju Latini se pojavljuju tek posle osvajanja Konstantinopolja kao reakcija i to zbog toga što se samo carstvo zvalo Latinsko.

Što se tiče socijalnog statusa nije ga uvek označavao u kasnom srednjem veku, jer se javlja i u slučaju plemstva, zanatlija i zemljoradnika.
U vezi pežorativnog karaktera on je dobio to tek u tek dolaskom Osmanlija (mislim kasnije i od ovoga) za hrišćansko stanovništva. Što nije ni čudo jer su muslimani za hrišćane bili nevernici. Mada ne znam koliko je to produkt sve 19.veka i kasnije zloupotrebe. Ako misliš na pežorativnu upotrebu kod grčkih autora oni su imali za sve naroda sa kojima su bili u kontaktu isti diskurs.

Mislim moja poenta nije bila da se ponavlja ova već poznata priča, nego samo da ukažem na nešto sasvim drugo a to da je u svim zapadno i južnoslovenskim jezicima (napušten ranije) termin Vlah nekada označavao i stanovnike Apeninskog poluostrva, i romansko stanovništvo Dalmacije, Istre i cele obale, dok je postojalo a od formiranja Italije se menja u Italijani, pri čemu je poljski zadržao stari naziv (uz Mađarski ali to je druga priča; ovde je Italija Olaszorsag ili nesto slicno), i to u slučaju kada nisu mogli da se koriste regionalni nazivi. Kod Poljala je i deo himne
Marsz, marsz, Dąbrowski,
Z ziemi włoskiej do Polski
(Od italijanske zemlje do Poljske)
Nisam istraživao kako se Italija zvala na srpskom pre pojave Italije, znam samo da se koristion naziv Kraljevina Sardinija za deo Italije
 
Poslednja izmena:
Pitanje za postavljača teme @Q. in perpetuum hibernum: Da li se na osnovu pominjanja srpskog imena u poveljama bosanskih vladara srednjevekovna Bosna može smatrati srpskom državom?

Mogao bih se zakleti da si mi već to pitanje postavio i da sam ti odgovorio na pitanje.

Pre svega, zavisi od toga šta se podrazumeva pod sintagmom srpska zemlja. U poznim srednjem veku, Srpska zemlja, naslovimo sa početnim vekikim slovom, naziv je za jednu zemlju koja ima svoje grube istorijske granice kao istočni sused Bosne. Tek će kasnije, u vreme pojave Turaka Osmanlija, doći do pojave i drugačijeg značenja. Dakle, ako govorimo specifično u kontekstu onoga što je povremeno, tj. savremeno tom dobu o kojem govorimo, onda je odgovor očigledno negativan.

Međutim, ukoliko koristimo sintagmu u njenom modernom značenju, kakvo se upotrebljava danas, slično jednom rusizmu koji je u najnovija vremena prodro u jezik, srpski svet, one svi odgovor bio pozitivan, zato što je Bosna čedo Srbije; njeno dete, da se tako izrazim. Međutim, tom prilikom uvek treba jasno imati na umu da, bez obzira na to što o tome govorimo, ne sme se dotično koristiti za relativizaciju ili brisanje svih granica, ignorišući sve društvene i političke specifičnosti koju je Bosna imala u odnosu na srpsku državu pod dinastijom Nemanjića.
 
Mogao bih se zakleti da si mi već to pitanje postavio i da sam ti odgovorio na pitanje.

Pre svega, zavisi od toga šta se podrazumeva pod sintagmom srpska zemlja. U poznim srednjem veku, Srpska zemlja, naslovimo sa početnim vekikim slovom, naziv je za jednu zemlju koja ima svoje grube istorijske granice kao istočni sused Bosne. Tek će kasnije, u vreme pojave Turaka Osmanlija, doći do pojave i drugačijeg značenja. Dakle, ako govorimo specifično u kontekstu onoga što je povremeno, tj. savremeno tom dobu o kojem govorimo, onda je odgovor očigledno negativan.

Međutim, ukoliko koristimo sintagmu u njenom modernom značenju, kakvo se upotrebljava danas, slično jednom rusizmu koji je u najnovija vremena prodro u jezik, srpski svet, one svi odgovor bio pozitivan, zato što je Bosna čedo Srbije; njeno dete, da se tako izrazim. Međutim, tom prilikom uvek treba jasno imati na umu da, bez obzira na to što o tome govorimo, ne sme se dotično koristiti za relativizaciju ili brisanje svih granica, ignorišući sve društvene i političke specifičnosti koju je Bosna imala u odnosu na srpsku državu pod dinastijom Nemanjića.
Iskreno kada malo razmislim Bosna je postojala kao politički subjekt jer vladari/feudalci Bosne nisu hteli da priznaju vrhovnu vlast vladara iz Raške, pa otuda i Crkva bosanska, jer očigledno ta Crkva nije mogla da dobije autokefalnost od srpske Crkve, pa nije ni mogla da vrši krunidbu svojih vladara. Mislim da je zato i postojala Bosna takva kakva je i bila.
 
Iskreno kada malo razmislim Bosna je postojala kao politički subjekt jer vladari/feudalci Bosne nisu hteli da priznaju vrhovnu vlast vladara iz Raške, pa otuda i Crkva bosanska, jer očigledno ta Crkva nije mogla da dobije autokefalnost od srpske Crkve, pa nije ni mogla da vrši krunidbu svojih vladara. Mislim da je zato i postojala Bosna takva kakva je i bila.

Ta je Crkva bila jeretička. Pogrešno je reći da nije mogla da dobije autokefalnost; nije je ni tražila, niti bi srpska Crkva mogla da joj da, čak ni da je želela. Pravoslavna crkva je imala o njoj gori stav nego o Rimokatoličkoj crkvi.
 

Back
Top