Nemoj da se ljutis, ali to sto ti opisujes je sve drugo, samo ne porodica. Mislim, smesno bi mi bilo da u petak kazem kolegi na poslu "jedva cekam da budem sa mojom porodicom", a da me on pita "Fino. A sta ce te danas jos raditi?", pa da mu kazem "Pa ovaj, danas nista. Znas ja njih samo posecujem subotom. Dakle moja bivsa zena i deca zive kod njenog novog muza, pa idem sutra sa njima tu i tu".

Nismo mi vise nikakva porodica tj. ta deca (u koliko bi nastavile da zive sa majkom i njenim novim suprugom) imaju novu porodicu, a ja im ostajem otac, to nije sporno. Mene bi vidjali onoliko cesto koliko se dogovorim sa bivsom suprugom odnosno kako sud odluci, a njihova porodica su majka i ocuh. Tu ta sva modernica i taj trip o modernim vezama i porodicama ne mogu da promene nista.
Sam sam dete razvedenog braka i znam o cemu pricam.
Oca sam dozivljavao kao oca kada sam bio sa njim, ali nikada kao porodicu. Moja porodica su bili majka, brat i sestra.
p.s.: ja nisam nigde spomenuo razvod braka. Za mene je rasturanje porodice i to da mi drustvo u kojem zivim ne dopusta da provodim onoliko vremena sa njima koliko bi ja hteo. A kao rasturanje/posledicu te cinjenice vidim udaljavanje, distancu izmedju mene i njih (na primer). Krajnja posledica moze naravno biti i razvod braka, ali na to nisam mislio.