Dobro, Slavene, valjda bi trebalo da izneseš na čemu temeljiš svoju pretpostavku o neslovenskom poreklu Srba (Porfirogenitovih?)?
Lično, najviše me je tu inspirisao Tibor Živković, koji je bio na tragu razmišljanja da bi poreklo Srba (isto kao i Hrvata) trebalo tražiti izvan slovenskog etnosa. Zapravo, možda je pomalo i neprecizno reći da je bio samo tih razmišljanja, jerbo on gotovo potpunim ubeđenjem o tome priča. Tu kažem jer u prvom redu imam na umu njegovo citiranje arapskog putopisca iz X stoleća koji narod Bohemije (iza koje bi trebalo krije Porfirogenitova Bojka) opisuje da je uglavnom crnomanjast, sa vrlo retkom pojavom riđokosih, te kombinovanje to sa Porfirogenitovim podatkom o tome da su zakavkaski Serboti 'crna deca'.
Iako je ovo izvođenje potencijalne boje kose malčice naklapanje sa svrhom da se potvrdi određena teorija, Živkovićeva opaska da bi razmišljanja pokojnog poljskog arheoantropologa Tadeuša Sulimirskog danas bila još utemeljenija stoji. Evo relevantnih stranica od Sulimirskog, koje su ponukale Živkovića u ovom smeru:
Sulimirski je ovde, naravno, prilično posvećen Sarmatima, tako da se bavio njihovim istraživanjem i dokumentovanjem u svakom smislu ali slika koju prikazuje je vrlo interesantna. Ovde treba dodati Serbote koji žive u području između Kavkaza i Azova, tj. prema Alanima, a za koje Sulimirski nije znao, a za koje doznajemo iz
O ceremonijama.
Po Živkoviću Serboti bi bili odličan kandidat za potomke onih
Serba za koje znaju Plinije u prvom i Klaudije Ptolemej u trećem stoleću. Mnogi su narodi bili pokrenuti kada su Huni naišli, a tako nešto ne bi bilo uobičajeno da se desilo upravo ovim sarmatskim Srbima, jer je već poznato da se to desilo Alanima. Seoba i učvršćenje u predbalkanskoj domovini Srba bi trebalo da se desila negde tokom V stoleća, jer Vibijus Sekvester beleži da Lab razdvaja Srbe i Sveve.
Ako mene pitaš iskreno, za mene bi tu bilo previše slučajnosti, odnosno smatram da se iza Vibijusovih Srba zaista kriju preci Polapskih Srba, kao i da su Plinijevi i Ptolemejevi Serbi, za koje nemamo niti jedan jedini razlog da smeštamo u okvire predslovenskih etnija (ma gde bila pradomovina Starih Slovena - uključiv i, recimo Podunavlju - zapravo
posebno tada), po svemu sudeći preci Porfirogenitovih Serbota.
Na već postavljenoj stranici može se videti jedna vrlo interesantna mapa; evo još jedne sa iduće stranice:
U ovoj teoriji, po mom mišljenju, ima daleko više od pokušaja spajanja zapadno-slovenskih i istočno-alanskih Srba igrom reči. Tibor Živković je tako npr. smatrao da su Srbi imali određene drugačije društvene karakteristike, koje ih razdvajaju od (ostalih) Slovena. Alani su bili vrlo organizovani borci, uspešni konjanici vični ratovanju; Al-Masudi početkom X stoleća opisuje kako su Srbi bili strašni ratnici od kojih se svi ostali Sloveni boje. Primena bugarskog modela seobe na Slovenski jug objasnila bi mnogo šta, uključiv i posebno fenomen istorijskog uspeha balkanskih Srba da, slično Bugarima, stvore organizovaju i uspešnu državu na ovim prostorima. Na kraju krajeva, kada je završen proces objedinjavanja Južnih Slovena, pored Bugara i Srba na Balkanskom poluostrvo jedino su još se Hrvati našli uspešnim ostaviti svoje istorijsko ime (relativno, zbog Ugara; fenomen Bosne je unikad koji je proizišao iz određenih geoistorijskih specifičnosti).
Ukoliko se otvorimo mogućnosti ovakvog gledišta na najraniji proces etnogeneze (Južnih) Srba, javljaju se i potencijalni odgovori na neka interesantna istorijska pitanja i stvari potencijalno postaju dosta jasnije - odgovor na pitanje zbog čega se romejski car Iraklije, ili neki njegov prethodnik ili naslednik, odlučio zatraživanje podrške (u vreme rasula Avara, koji su trebali da iskontrolišu Slovene) baš kod jednog takvog naroda kao što su Srbi - jedne jake vojske okupljene oko vrhovnoga vladara na čelu vojničke rodovske aristokratije, sa dugogodišnjim iskustvom vojevanja; veterane iz vremena sukobljavanja sa germanskim plemenima, čiji su preci stradavali na Katalaunskim poljima u borbama protiv snaga Flavija Ajcija 451. godine.