
















Imam snage samo da vam javim da moje lepe Kevice nema više. U subotu uveče otrovana je kreozanom ispred ulaza. Celu noć smo se borili svi zajedno i za trenutak pomislili da smo uspeli, ali... uginula je u nedelju u zoru ... Bila je toliko dobra, pitoma i umiljata i volela je da jede...To poverenje prema ljudima, koštalo je života...uzela je otrovanu hranu iz ruke svog ubice....kada smo primetili da dahće...bilo je kasno. Umrla je u velikim mukama. Od 7 uveče (kada smo primetili) do pola pet ujutru borila se jadna kao lavica, od tog vremena pola je provela u buretu sa hladnom vodom, jer smo joj skidali temperaturu, toplomer meri do 41,5 više nije mogao, a ko zna kolika je bilil...ja nemam snage više ništa da napišem, jer sam bolesna od tuge...juče nisam mogla ni na posao da dođem....Pola komšiluka je plakalo za njom...sahranili smo je u nedelju oko šest...mom tati je najgore, išla je na pijacu sa njim svaki dan, sada je otišao sam, ne smem ni da ga zovem, da vidim, kako je...
Protiv, za sada nepoznatog mostruma, podnećemo krivičnu prijavu, ne znam da li je dobro da saznam koje, mislim da ću ga golim rukama zadaviti...nadam se da će uskoro umereti (ko god da je i koliko god da je star) u mugama mnogo gorim od onih u kojma je ona umirala i da će mnogo duže umirati nego što je ona....ne bojim se više tko nešto da želim i kažem, neki ljudi (ako se uopšte mogu dako nazvati) zaslžuju samo da umru u najgorim mukama...

tkacio:.kad mi mogao takvim ljudima život da se oduzme i dodeli onima koji umiru, a zalužuju da žive, ovaj svet bi bio divno mesto.
Ja ću ovog puta ići do kraja!