Cru, baš ovako sam ja sve to i zamislila. I zacrtala, i obećala sebi da neću jesti grickalice, slatkiše i piti koka kolu do rođendana mlađeg deteta, do 8. februara. Pa ću videti šta će se dogoditi.
Mene su povukle slike žena koje su na HI (i jeksi je među njima, i divim joj se kako joj je uspelo), ali je taj način ishrane preskup za moj džep. Ipak ja imam porodicu, ne mogu sebi da grilujem pileće belo, a oni da mažu paštetu na hleb. Ne mogu da kupujem brokoli, papriku, krastavac, tikvice što reče Bi po 200din/kg. Meni kg svega toga treba za samo jedan obrok za nas.

Ali, i kada bi zanemarila finansijski momenat, ne mogu da prisiljavam sebe da jedem nešto što mi se ne dopada. Pa po cenu da budem stokilašica do kraja života.
Ja sam gurman, ja uživam u svakom trenutku pripremanja hrane, i kasnije u svakom zalogaju. Ne mogu da sedam za sto da jedem 3 belanceta od tvrdo kuvanih jaja, koja ne jedem nikada u životu. Ne mogu da jedem taj beskvasni hleb, iako nisam neko ko voli jede dosta hleba. Ja pojedem samo jedno parče hleba u toku dana, za doručak. Ako zbog tog parčeta ne mogu da izmršavim, ni ne moram.
Pisala sam i ovde na temi, verovatno na onom prvom delu, da sam 20101. godine išla da kupim garderobu za neku svadbu. Ništa nisam kupila, jer sam bila šokirana na šta ja u tome ličim.

Besna kao ris, došla sam kući, i sebi rekla ovo što radim i danas. Bez slatkiša (torti, kolača, keksova, čokolada), bez testa za večeru (pogačica, kiflica, lepinjica), bez gaziranog, bez grickalica (smokija, pereca, čipsa). Svega onoga što se u mojoj kući konzumira svakodnevno. Jela sam normalno tri obroka, ručala ono što se kuva, jela normalne količine, i u tu svadbu obukla pantalone koje nisam mogla da navučem preko doopeta.
Tako ću i sada, pa ću videti dokle će me dovesti.