Plaču li kad ih ostavljate u vrtiću?

Plače li vaše dete?

  • Da, svaki put kad ostavim dete, plače

  • Plakaolo je samo na početku dok se nije naviklo

  • Ne, nikada nije plakalo kada ga ostavim

  • Ne ide u vrtić


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
mali broj djecice ne place nikako pri dolasku u vrtic ,ali zaista jako malo njih od prve prihvate novu sredinu ,drugare,tete...velika vecina mora proci period adaptacije,neko brze neko kasnije,ali na kraju su svi srecni i jedva cekaju jutro da idu u vrtic...e,da ,roditeljima normalno plac tesko pada,pogotovo ako je dijete vece ,pa moli, jeca ,da se ne ostavlja,da zeli kuci...i meni je to bilo strasno,ali vjerujte jako brzo se adaptiraju ,a posle one suzice traju dok ne udju u sobu i vide drugare...ne brinite ,vazno je samo da imate povjerenja u vrtic u koji ide malisan i sve to brzo prodje....
 
Istina , slazem se sa gore navedenim postom ! Vazno je povjerenje :) Ako vas kikic vidi da vi sa povjerenjem komunicirate sa tetom u vrticu , automatski ce i ono dobit percepciju svega toga u pozitivnijem smislu !
Nemojte i Vi plakat pred djetetom !
I nemojte ga u nekim situacijama kod kuce strasit odlaskom u vrtic !
Adaptacija traje razlicito kod svakog djeteta jer su i njihovi karakteri drugaciji , al na kraju ce prihvatit vrtic& tetu :)

Bitno : ako mu prilikom adaptacije kad ga trebate ostavit na pola sata ( npr) kazete : idem na kratko vrijeme da kupim novine , ili njemu lizalicu onda to i zaista ucinite ! Sve te sitnice su zaista bitne !
I bez straha , vas malisan ce kad prodje to placno vrijeme zaista uzivat u svemu sto mu vrtic nudi !
 
Da vas utešim :mrgreen:, moje dete je, napokon, posle godinu dana, prestalo da plače i rado ide u vrtić. Jedino mu spavanje teško pada, ali očigledno ne previše jer i dalje hoće da ide.

Znači treba se naoružati strpljenjem i za plač i za česte odlaske kod lekara.

Reci mi, molim te, reci mi da se šališ za tih godinu dana :confused:
Znam da je svaki slučaj adaptacije individualan, ali ne bih mogla to da
podnesem, radije bih je ostavila kod kuće, kako znam i umem...
 
Reci mi, molim te, reci mi da se šališ za tih godinu dana :confused:
Znam da je svaki slučaj adaptacije individualan, ali ne bih mogla to da
podnesem, radije bih je ostavila kod kuće, kako znam i umem...

Nemoj se bojat necega sto nisi iskusila , socijaliziraj dijete .. A baka&deda servis cuvaj da ih maze ! Istina , treba bit strpljiv .. Uostalom kako su sve majke to uspjele prebrodit :)
Izvini sto sam upala da komentiram !
 
Bit cu iskrena , najteze se odvajat djeci do 4 god , sad ti je bebac u fazi i kad je jako vezano za tebe .. Ali to plakanje i protestiranje je normalno , na taj nacin ono sebi olaksava , stoga pokusaj to prihvatit smireno :)
Ovaj period od godine dana sto je spomenuto nije bilo sigurno u fazi kako si ti to zamisljas .. :) uostalom zaista je sve individualno !
Ako nista drugo .. Bebac ce ti odmalena ojacat imunitet , haha !
Prilagodba uglavnom traje od 1 tjedna -par mjeseci !
Sretno ti , velik je to dan za Vas i samo hrabro !
 
Poslednja izmena:
Hvala svima, nadam se da će biti sve u redu.
Inače, danas smo morali zbog posla da budemo odsutni i suprug i ja...
Baka je bila sa njom (inače se obožavaju), ali se naljutila na mene,
ceo dan nije htela da me pogleda ni da dođe kod mene...
zbog toga se brinem kako će proći sa vrtićem, znam da je to dobro za nju...
 
Hvala svima, nadam se da će biti sve u redu.
Inače, danas smo morali zbog posla da budemo odsutni i suprug i ja...
Baka je bila sa njom (inače se obožavaju), ali se naljutila na mene,
ceo dan nije htela da me pogleda ni da dođe kod mene...
zbog toga se brinem kako će proći sa vrtićem, znam da je to dobro za nju...
ako ti dolazš po nju, ne brini da će biti ljuta na tebe ;)
ja sam godinu dana preživljavala to da neće da me pogleda kad dođem kući s posla, dok ga je baka čuvala. baš mi je bilo teško, dođem kući dok on spava i jedva čekam da se probudi, a on me pogleda i počne da viče babu, ma ne da da ga ja izvadim iz kreveca :(
a kad dođem u vrtić po njega, čoveče, kakva sreća i ljubav :heart:
 
Hvala što brinete :heart:

mene od nervoze već dva dana boli glava, pa mi nije do pisanja...
elem, bili smo i juče i danas, juče je bilo super, igrala se igračkama, čak komunicirala
sa decom, što mi je čudno jer decu obožava, a u vrtiću se sklanja u stranu.

danas je već plakala dva puta, doduše, prvi put jer je jedan nevaspitani antihrist udario
a drugi put jer se valjda setila da nije kod kuće a nije me videla od nekog zida :confused:

Veći deo dana je provela odvojeno od grupe, gledala šta deca rade, malo đuskala kada su
pustili muziku, sve u svemu, mislim da joj se danas nije posebno dopalo.

Naravno, pred njom ne pokazujem emocije, radujem se kao, smejem i tako to, ali sada
kad spava, nekako mi je baš teško, prvo što je najmlađa u grupi, a i najmanja, a drugo
što se tako rano susreće sa stvarnim svetom, gde se susreće sa siledžijama :confused:
Ma, proći će me, pod utiskom sam ...
 
Moje klinac se danas drao nenormalno.Jedva da je ostao.Zovem vaspitacicu posle pola sata da pitam kako je,ona kaze 'ma uzivajte,plakao je 5 minuta i evo ga peva,u centru paznje je'.
Zamolilaa sam je ako place da me zove i ja cu doci.Pozvala me je oko 12 kad je spavao samo da mi kaze da se opustim,da je pojeo pun tanjir,sam obuko pidzamu,oprao ruke i lego da spava.A kuci da se obuce pred spavanje sam,nema sanse,jer ne voli da spava i nece da obuce pidzamu.
Eto,a ja se nervirala ko budala.
 
ma znam ja to...nego evo šta sam smislila...eh reći ćete luda mama,šta sve radi za svoje dete...šta da radim takva sam...na roditeljskom upoznali se sa ostalim roditeljima,neku decu i roditelje poznajem od ranije,živimo tu blizu jedni drugih...eh sada ja lepo uzela listu sa telefonima,nazvala roditelje i sada za nedelju organizujem prvi susret i druženje sa roditeljima i dečicom kod nas....verovatno neće svi doći iz grupe,ali eto čisto da se svi družimo dok ne krenu jaslice...eto jesam luda,šta da radim...
 

Back
Top