Plaču li kad ih ostavljate u vrtiću?

Plače li vaše dete?

  • Da, svaki put kad ostavim dete, plače

  • Plakaolo je samo na početku dok se nije naviklo

  • Ne, nikada nije plakalo kada ga ostavim

  • Ne ide u vrtić


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Mi smo danas bili svega sat vremena u vrtiću :(
Dok sam joj kod kuće pričala da ćemo ići, radovala se jako i čekala me pored vrata da krenemo,
došli smo pred zgradu i skoro da je trčala da uđe, e kad je trebalo u sobu, nije htela ni za živu glavu,
stajala je kod vrata i plakala :(

Posle se smirila, igrala se sa decom, ja sam se sklonila malo, da me ne vidi, da vidim kako će
reagovati... U prvo vreme nije bilo ništa, kad je shvatila da nisam tu, plakala je tako tužno i neutešno
da sam mislila kako ću se raspasti :(
Čak ni kada sam je uzela nije mogla da se smiri nikako, pa sam je odvela kući, čisto da ne stvori
otpor i odbojnost prema vrtiću. U ponedeljak nastavljamo, pa neka nam je Bog u pomoći.
 
ma znam ja to...nego evo šta sam smislila...eh reći ćete luda mama,šta sve radi za svoje dete...šta da radim takva sam...na roditeljskom upoznali se sa ostalim roditeljima,neku decu i roditelje poznajem od ranije,živimo tu blizu jedni drugih...eh sada ja lepo uzela listu sa telefonima,nazvala roditelje i sada za nedelju organizujem prvi susret i druženje sa roditeljima i dečicom kod nas....verovatno neće svi doći iz grupe,ali eto čisto da se svi družimo dok ne krenu jaslice...eto jesam luda,šta da radim...

ovo ti je pametno..
 
micimacko svaka cast za volju ;)

Feel, uzimas je prije nego odu van na zrak ? Ma samo pomalo , bit ce okej :)
Kako si ti ?

Inace i ja ti vodim ovih dana jednog 3-godisnjaka u vrtic, prvi dani ..
Nije moje dijete .. ( ja sam mu Teta cuvalica :) ) i ok je .. Vjerujem u njega da ce se opustit !
Inace je karakterno veoma sramezljiv i sutljiv, i iznenadjena sam kako sve to ipak dobro podnosi :)
 
imam ja volje,nego se plašim da ne preterujem...znaš taj zaštitnički stav majke,ne treba preterivati,mislim ja...a onda se mislim da li ja tako postupam...valjda ne...treba im dati krila da lete,ali kontrolisati let dok ne odrast...tako ja mislim...a onda kada budem videla kako mu se usnice prevrnu ka dole i krenu krokodilske suze,najradije bi da ga ščepam i pobegnem što dalje od jaslica...ali možda on neće plakati....videćemo za 2 nedelje kada krene,a dotle se družimo sa vršnjacima kod kuće,u gostima,u šetnji...
 
Tako je ! Ma koliko i sami patili , roditelji trebaju biti svjesni da dijete ne mogu i ne trebaju zastititi od svih nepovoljnih okolnosti ! Podrrzat ga u toj slatkoj maloj teskoci !

I nekako si mislim , pa bolje da dijete place nego da se sabije njemo u kut ! ( a i toga zna bit ) :(
Jucer jedna majka ( znam da joj je tesko ) na izlazu iz vrtica udarila u plac ( onaj tjeskobni , kad hvatas zrak ) i psuje tete kako mogu pustit da djeca placu , zasto ih ne tjesi .. Kako mogu bit takve , a pored sebe vuce drugo dijete , takodjer maleno koje jos nije dala u vrtic !
Mislim si : zeno draga .. Teta nema 20 pari ruku , normalno je da ce plakat .. Ona moze malo utjesit.. Al da uzme njeno dijete u ruku i da ga nosa, kako bi se to odrazilo na ostalu grupicu !?
I prvenstveno kakvu poruku salje tim svojim ne kotroliranim placem djetetu kojeg ostavlja i djetetu kojeg vuce sa sobom ?!

Malo treba gledat sa sireg aspekta !
 
Poslednja izmena:
Moja starija, Ana, nikada nije plakala. Išla je u vrtić bez ikakvih problema. Desilo se par puta da se tako zaigrala da nije htela da ide kući kada bih došao po nju.

Mlađa, Tanja, bila je sasvim drugačija. Svakog dana smo morali sa vaspitačicama da smišljamo neki drugi fazon kako bi joj odvukli pažnju, a mi šmugnuli dok ne gleda prema nama.
Jednom smo je ostavili posle dugo natezanja. Kada je ukapirala da nas nema, ona je sela u ćošak, dohvatila svoju flašicu i iz besa odgrizla cuclu i ispljunula je vaspitačici pod noge.
A jednom je vaspitačicu šutnula u cevanicu.
Na kraju se ipak privikla (posle nekih mesec dana) i nadalje nismo imali problema.
 
Zdravo dragi roditelji. Moja cerkica, koja u decembru puni 3 god, je 1. ovog mjeseca krenula u vrtic. Bila je jako uzbudjena i radovala se polasku. Pripremala sam je pricom i lijepo joj objasnila da mame ne budu sa djecom u vrticu. Prvo jutro, jedva je cekala da krenemo, bila sam ponosna,.........ali kada sam je trebala ostaviti haos. Plakala je sat vremena. I tako je bilo i sledeca tri dana. Prvi dan sam joj kuci napravila i proslavu povodom polaska, da bi to shvatila kao nesto lijepo, ali uzalud, cula sam je i na ulici koliko je plakala. Sledeci ponedjeljak sam odlucila da je muzeva sestra odvede. Ni taj, ni sledeci put vise nije plakala.
 
Mi smo danas bili svega sat vremena u vrtiću :(
Dok sam joj kod kuće pričala da ćemo ići, radovala se jako i čekala me pored vrata da krenemo,
došli smo pred zgradu i skoro da je trčala da uđe, e kad je trebalo u sobu, nije htela ni za živu glavu,
stajala je kod vrata i plakala :(
i moj klinac ima 14 meseci, sutra krece, ali mislim da kad bih ja sad njemu neshto prichala "idemo kod babe, ili idemo u vrtic ili neshto da on mene nishta ne bi razumeo..." mozzda jedino "idemo papa", pa da krene ka vratima... bozze, moj sin je izgleda tupav. :D

mi smo inache otishli danas, al` su nas vratili - rekli, ugovor je od sutra, ne mozzemo da vas primimo, sutra ide na pola sata/sat, posle toga na dva, pa verovatno na dva sata ostaje cele nedelje... ja sam opet danas plakala - poshto smo otishli, sva ona deca koja su tek ostavljena su plakala, neko klinche je uhvatilo mog muzza za nogu i vikalo ne daj me, dok je moje dete samo ushlo u uchionicu i krenulo da razbacuje kocke...
sutra je znachi, dan d.
 
i moj klinac ima 14 meseci, sutra krece, ali mislim da kad bih ja sad njemu neshto prichala "idemo kod babe, ili idemo u vrtic ili neshto da on mene nishta ne bi razumeo..." mozzda jedino "idemo papa", pa da krene ka vratima... bozze, moj sin je izgleda tupav. :D

mi smo inache otishli danas, al` su nas vratili - rekli, ugovor je od sutra, ne mozzemo da vas primimo, sutra ide na pola sata/sat, posle toga na dva, pa verovatno na dva sata ostaje cele nedelje... ja sam opet danas plakala - poshto smo otishli, sva ona deca koja su tek ostavljena su plakala, neko klinche je uhvatilo mog muzza za nogu i vikalo ne daj me, dok je moje dete samo ushlo u uchionicu i krenulo da razbacuje kocke...
sutra je znachi, dan d.


ma gde tupav, bre, mali je on....
potpuno te razumem kako se osećaš
ajd piši nam sutra kako je prošlo..
 
...ja znam da je to smeshno, ali ja se bojim da se moje dete ne izmeni u vrticu...
...znachi on je jedno raspolozzeno, veselo bice, kojen eplache ni kad padne, ni kad se udari malo i tako.... valjda na psiholoshki sklop i ne mozzesh da delujesh toliko... ne zzelim da postane cmizdravac koji ce da mi se hvata za nogu kad god vidi nekog nepoznatog.
e to je mene strah.
a tamo sva deca plachu. kazzu da je plach normalna reakcija i da postoje dve faze adaptacije - prva je da pochne da jede tamo, druga je da pochne da spava tamo.... ako to dvoje radi, a svejedno plache, dete je potpuno adaptirano. :D kakav je to super sistem.
i mislim da zzene koje rade u vrticu treba da imaju beneficirani radni stazz.

inache, ovo sa salmonelom je totalno preuvelichano (za sada...:)).
sad tek vidim shta nam plasiraju za vest.
kod nas sve radi, inspekcija je bila u nashem vrticu, nisu nashli nishta.

c.c.c.c.c...
 
...ja znam da je to smeshno, ali ja se bojim da se moje dete ne izmeni u vrticu...
...znachi on je jedno raspolozzeno, veselo bice, kojen eplache ni kad padne, ni kad se udari malo i tako.... valjda na psiholoshki sklop i ne mozzesh da delujesh toliko... ne zzelim da postane cmizdravac koji ce da mi se hvata za nogu kad god vidi nekog nepoznatog.
e to je mene strah.
a tamo sva deca plachu. kazzu da je plach normalna reakcija i da postoje dve faze adaptacije - prva je da pochne da jede tamo, druga je da pochne da spava tamo.... ako to dvoje radi, a svejedno plache, dete je potpuno adaptirano. :D kakav je to super sistem.
i mislim da zzene koje rade u vrticu treba da imaju beneficirani radni stazz.

inache, ovo sa salmonelom je totalno preuvelichano (za sada...:)).
sad tek vidim shta nam plasiraju za vest.
kod nas sve radi, inspekcija je bila u nashem vrticu, nisu nashli nishta.

c.c.c.c.c...

..maslachak - izmenice se svakako, ali najverovatnije ne tako kako ti ne bi volela.. :)
..postace samostalniji, ozbiljniji, drushtveniji..
..srce ce da ti raste k'o kvasac kad ga vidish sa "drugarima".. :heart:

..za plakanje su u pravu - vec sam pisala da su nama rekle da su obavezne
da kontaktiraju roditelje i obaveste psihologa ustanove ako dete ne pokazuje znake
straha i stresa zbog odvajanja..ako mu je svejedno s kim je.. :(

..ne zaboravi da je sad septembar i da sad vecina plache - ili su prvi put krenuli,
ili se solidarishu s ovima shto su prvi put krenuli... :roll: :lol:

..a za staz se slazem..svaka im chast.. :worth:
 
.
..za plakanje su u pravu - vec sam pisala da su nama rekle da su obavezne
da kontaktiraju roditelje i obaveste psihologa ustanove ako dete ne pokazuje znake
straha i stresa zbog odvajanja..ako mu je svejedno s kim je.. :(

..ne zaboravi da je sad septembar i da sad vecina plache - ili su prvi put krenuli,
ili se solidarishu s ovima shto su prvi put krenuli... :roll: :lol:

..a za staz se slazem..svaka im chast.. :worth:

Nama su takođe rekli da su vaspitačice obavezne da kontaktiraju roditelje onog trenutka
kada dete preterano plače zbog odvajanja. Lično sam gledala dete koje je povraćalo zbog
toga što je mnogo plakao, pa nisu nikoga zvale... Toga je mene strah...

Inače, spoznala sam da mi je možda dete zrelo za vrtić, ali da ja svakako nisam.
 
kazzu da je plach normalna reakcija i da postoje dve faze adaptacije - prva je da pochne da jede tamo, druga je da pochne da spava tamo.... ako to dvoje radi, a svejedno plache, dete je potpuno adaptirano.

Ovo je istina. Moj sin uopšte nije plakao, nešto malo par dana ali zanemarljivo
u odnosu na scene koje su druga deca priređivala. Vaspitačice ga hvale kao:
ja kako se lepo adaptirao, uopšte ne plače, super je i sve tako, naj, naj... Da
bi mi nakon mesec dana oduševljena rekla: Jao super, počeo je da priča.
A ja: :eek: On je tada imao dve godine, propričao je sa 1g i bio pravi mali brbljivac.
Mesec dana je tamo ćutao ne progovorivši ni reči a kao super se adaptirao.
I da, to što nije spavao i nije jeo su komentarisale da to tako mora u početku,
bitno je da ne plače:roll:
 

Back
Top