Pejotl biljka koja izaziva halucinacije

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
334.965
iceers_peyote_psycheplants-e1612526611101.jpg


Upotrebu Lophophora williamsii, povezivao je sa sticanjem mudrosti ili sa saznanjem kako treba živeti. Važnost tih biljaka sastojala se, za don Huana, u njihovoj sposobnosti da čoveka dovedu do stanja naročite percepcije. Tako sam, pod njegovim vođstvom, doživeo niz takvih stanja zato da bi mi on otkrio svoje znanje i da bi ga potvrdio. To sam nazvao “stanjima neobične stvarnosti”.

Na ovaj način Karlos Kastaneda započinje svoje maestralno delo “Učenje don Huana”, koje je sredinom prošlog veka dovelo do revolucije u književnim krugovima, izazivajući osude, ali i razumevanje publike koja se osećala zarobljenom u standardima življenja poteklim od zapadne civilizacije.

Kroz eterične opise načina života starosedelaca Latinske Amerike i savete šamana don Huana Matusa, upoznajemo se sa običajima, verovanjima i ritualima Indijanaca iz plemena Jaki i dejstvom tamo sveprisutnog i čuvenog pejotla.

Kaktus pejotl (Lophophora williamsii) može se naći u severnom Meksiku i južnom Teksasu, u pustinji Čivava. Ova malena biljka sadrži na desetine alkaloida, uključujući i moćan, halucinogeni meskalin. Religijska upotreba pejotla seže u daleku istoriju; najraniji španski osvajači zabeležili su upotrebu ove biljke, dok su istovremeno katolički misionari pokušavali da ograniče njeno korišćenje u verskim obredima lokalnog stanovništva.

Pejotl u ritualima južnoameričkih šamana

catarino-and-brant-secunda-in-mexico-1030x685.jpg


Za pleme Hujčol, ne samo kaktus sam po sebi, već i mitsko okruženje pustinje pejotla čine jezgro religije i spiritualizma. Šamani ovog plemena svake godine odlaze u hodočašće u svetu pustinju pejotla, koja uključuje potragu za ovim čudotvornim kaktusom. Tokom potrage šamani personifikuju likove iz mitologije Hujčola. Nakon povratka u selo, šamani koriste dugmiće pejotla u obredima prelaska u paralelnu stvarnost, komuniciranja sa bogovima i duhovima prirode i ispraćanja duša umrlih.
I pripadnici Tarahumara, tradicionalno koriste pejotl. Međutim, šamani ovog plemena do njega dolaze trgovinom sa Hujčolima, koji žive bliže lokalitetima bogatim ovom vrstom.

Kaktus-dugmić
Pejotl je mali, okrugli kaktus bez bodlji koji raste u visinu do 20 cm. Samo okruglasto stablo veoma podseća na dugmiće. Ima crvene ili bele cvetove, a kako veoma sporo raste, do prvog cvetanja može proći i do 30 godina. Vrh kaktusa koji se označava kao kruna, sadrži meskalin, i to obično 0,4% u svežoj biljci i od 3% do 6% u sušenoj formi. Pri prikupljanju odseca se vrh krunice koji viri iz zemljišta, dok donji deo stabla sa korenom ostaje u tlu. Na ovaj način održava se brojnost ovog kaktusa čija je konzumacija mnogo intenzivnija od njegove moći obnavljanja.
Obično raste u grupama i može se naći u isušenim rečnim koritima, kamenitoj podlozi i zemljištu bogatom kalcijumom.
Clipgrupno.jpg

Zbog konstantnog sakupljanja kaktusa, brojnost populacija se drastično smanjuje. Takođe, pretvaranjem terena u agrikulturno pogodno zemljište,
eliminiše se čitava nativna vegetacija na tom području, uključujući i pejotl.

Delovanje i efekat meskalina

Meskalin izaziva halucinogene efekte stimulišući receptore serotonina i dopamina u centralnom nervnom sistemu. Selektivno se vezuje i aktivira serotoninski-5-hidroksitriptamin-2A kao delimični agonist. Još uvek je nejasno kako aktiviranje 5-XT2A receptora dovodi do psihodelije, ali verovatno uključuje ekscitaciju noradrenergičkih neurona u locus coeruleus i područjima prefrontalnog korteksa gde halucinogeni ispoljavaju svoje najznačajnije efekte. Takođe je poznato da se meskalin veže i aktivira serotoninske 5-XT2C receptore.

Pored dejstva na serotoninske receptore, meskalin aktivira i receptore za dopamin, međutim, nije još uvek definisano da li deluje kao agonist ili pospešuje oslobađanje dopamina.Najjači efekat zapaža se 2 sata nakon ingestije, međutim, delovanje može potrajati i do 8 sati. Potrebne su veće količine meskalina za izazivanje psihodeličnih efekata, ne zbog slabog intenziteta ovog alkaloida, već zbog njegove strukture i teškog prolaska kroz krvno-moždanu barijeru.

Konzument doživljava ugodnost, halucinacije različitog tipa, gubitak osećaja za vreme, a veoma česti efekti su i izražena anksioznost i paranoja. Ko bi rekao da ovako pitom kaktus – bez bodlji, mali i lenj u rastu, može dovesti do ovakvih posledica. Međutim, Lophophora williamsii se, osim u obredima, danas koristi i u medicini.

Priču o pejotlu možemo završiti pričom o zakonima. U najvećem broju država, kao npr. u Meksiku, njegova konzumacija i trgovina je ilegalna. Ovo se, naravno, ne odnosi na indijanske šamane koji ga upotrebljavaju u religijskim obredima. Pejotl predstavlja neizostavni deo i centar kulture, tradicije i filozofije latinoameričkih plemena.
link
 
I mislio sam si.
Nešto u vezi teme - danas se za trip u 99% slučajeva koristi San Pedro, zbog toga što su pohlepni crvenokošci po rezervatima Peyote doslovno dogurali na rub nestanka.
Osim toga, Peyote mora biti minimalno 8 ili više godina star da bi sadržavao dovoljno alkaloida za kakav takav trip i ne smije biti kalemljen.
Praktički sve ove sjemenke koje se nalaze u prodaji potječu od kalemljenih kaktusa. Kalemljen kaktus znači praktički 0% alkaloida.
U svakom slučaju, meskalin u svom čistom, kristalnom obliku (recimo kao hidroklorid) jedna je od najrijeđih, ako ne i najrijeđa droga na svijetu.
Komercijalno je neisplativ, može se dobiti pomoću narančinog ulja koje košta kao dragi kamen.
Zamisli sada potrošiti nekih 1000 eura na ulje i dobiti kaktus s 0% alkaloida, to je da si pucaš u glavu od muke.
Što se tiče žvakanja kaktusa, za koliko toliko valjan trip potrebno je pojesti oko metar, pa eto, tko voli neka izvoli jesti nešto što se kolokvijalno naziva "slonove bale".
 
Poslednja izmena od moderatora:

Back
Top