Паклене муке по учењу Светих Отаца Цркве

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Da, ali meni se ucinilo citajuci Jevandjelje da se to odnosi i na ovdasnji zivot, na zemlji, u smislu ostvarenja neke pravde....ako nista drugo, a ono mira i harmonije.

дефинитивно смо сви сведоци да на земљи нема правде.
а мир и хармонију и царство божије ствараш сам у срцу свом, самим тим стварњем вероватно добиајаш и оно горе (моје гледиште).
а тај наведени стих се односи како сам ја схватио на небеско царство јер даље ИС ХС описује у 20 глави параболом преко винограда и посланика.
јер на крају позива све, што би се могло протумачити да никад није касно.
 
дефинитивно смо сви сведоци да на земљи нема правде.
а мир и хармонију и царство божије ствараш сам у срцу свом, самим тим стварњем вероватно добиајаш и оно горе (моје гледиште).
а тај наведени стих се односи како сам ја схватио на небеско царство јер даље ИС ХС описује у 20 глави параболом преко винограда и посланика.
јер на крају позива све, што би се могло протумачити да никад није касно.

To da, ovo oko vinograda, i ja to tako tumacim, ali nekad, jednostavno ne moze covek sam da stvori mir u srcu i harmoniju, i tu je tacka. Dugo se muci, trudi, i na kraju i postigne, znam, ali to su paklene muke, a mir je opet samo tren.
Zato se i pitam sto je tema o paklenim mukama, kad one vec postoje na zemlji (ajde, preterujem malo, ali to je to, otprilike). Cemu dalje plasiti vernike koji su ionako skloni samoispitivanju i samoosudi? Ili bar ja tako mislim...
 
божанска љубав не трпи егоизам. а човек кад је пао испразнио се и нема никога ближег него своју личност. човек се својој личности окренуо и чува је не дозвољавајући да га неко вређа, жели да се о њему добро мисли, а при том не обраћа пажњу каквим животом живи, шта ради и како ради.

To ti za sebe govoriš.
 
To da, ovo oko vinograda, i ja to tako tumacim, ali nekad, jednostavno ne moze covek sam da stvori mir u srcu i harmoniju, i tu je tacka. Dugo se muci, trudi, i na kraju i postigne, znam, ali to su paklene muke, a mir je opet samo tren.
Zato se i pitam sto je tema o paklenim mukama, kad one vec postoje na zemlji (ajde, preterujem malo, ali to je to, otprilike). Cemu dalje plasiti vernike koji su ionako skloni samoispitivanju i samoosudi? Ili bar ja tako mislim...

е па то је она истрајност у вери о којој си писала, човек сам ствара пако у овоземаљском животу због егоизма и брига, а смиреност је тешка. зашто би се верник плашио, како он доживљава онда Бога, зар Он не очекује да се наше срце, наша душа распламса још јачом жељом и чежњом за Њим, да никад не отпаднемо од Његове љубави, зар није послао свог Сина да нас спаси, зар васкрснућем нисмо добили царство небеско, зар нам није Син опростио све грехе на крсту...
ја се плашим своје глупости!!!:D
 
To da, ovo oko vinograda, i ja to tako tumacim, ali nekad, jednostavno ne moze covek sam da stvori mir u srcu i harmoniju, i tu je tacka. Dugo se muci, trudi, i na kraju i postigne, znam, ali to su paklene muke, a mir je opet samo tren.
Zato se i pitam sto je tema o paklenim mukama, kad one vec postoje na zemlji (ajde, preterujem malo, ali to je to, otprilike). Cemu dalje plasiti vernike koji su ionako skloni samoispitivanju i samoosudi? Ili bar ja tako mislim...

Prestani se boriti i mučiti.
Prepusti se osjećaju koji je mučan i shvati ga.
I nema šanse da te više okupira.
Opiranje borba utječe da se potiskuju negativne emocije koje ponovno traže izlaz jer trebaju da budu shvaćene ali nisu.
Vrlo jednostavno.
 
е па то је она истрајност у вери о којој си писала, човек сам ствара пако у овоземаљском животу због егоизма и брига, а смиреност је тешка. зашто би се верник плашио, како он доживљава онда Бога, зар Он не очекује да се наше срце, наша душа распламса још јачом жељом и чежњом за Њим, да никад не отпаднемо од Његове љубави, зар није послао свог Сина да нас спаси, зар васкрснућем нисмо добили царство небеско, зар нам није Син опростио све грехе на крсту...
ја се плашим своје глупости!!!:D

Da, ali ne zna se ko ce da se spase, zato stalno mislim da treba jos i jos da dam od sebe...a onda pogresim grozno. I ne znam gde je kraj?

Prestani se boriti i mučiti.
Prepusti se osjećaju koji je mučan i shvati ga.
I nema šanse da te više okupira.
Opiranje borba utječe da se potiskuju negativne emocije koje ponovno traže izlaz jer trebaju da budu shvaćene ali nisu.
Vrlo jednosta
vno.

Nije jednostavno. Ne shvatam.
 
Nije jednostavno. Ne shvatam.

Ako se bojiš prepustiti negativnom osjećaju onda nije jednostavno.
Ako osjećeš da gubiš mir u sebi onda pusti neka pliva emocija ,neka te preplavi
taj nemir,pokušaj analizirati zašto se pojavljuje.
Nemoj ga se bojati jer to je trenutno,ne potiskuj,ne bježi od toga.
Treba se shvatiti zašto te takve emocije preplavljuju.
Kad shvatiš neće se pojavljivati.
Već samim time kad se prestaneš bojati negativiteta u sebi ,već si mu intezitet smanjila iako ga ne shvaćaš zašto se pojavljuje.
 
Da, ali ne zna se ko ce da se spase, zato stalno mislim da treba jos i jos da dam od sebe...a onda pogresim grozno. I ne znam gde je kraj?

а какав би ти био живот да знаш?
још пакленији, зато је ово ВЕРА са тежњом достигнућа божанске љубави.
 
Ako se bojiš prepustiti negativnom osjećaju onda nije jednostavno.
Ako osjećeš da gubiš mir u sebi onda pusti neka pliva emocija ,neka te preplavi
taj nemir,pokušaj analizirati zašto se pojavljuje.
Nemoj ga se bojati jer to je trenutno,ne potiskuj,ne bježi od toga.
Treba se shvatiti zašto te takve emocije preplavljuju.
Kad shvatiš neće se pojavljivati.

Već samim time kad se prestaneš bojati negativiteta u sebi ,već si mu intezitet smanjila iako ga ne shvaćaš zašto se pojavljuje.

Hvala, ali kao sto si i sam malopre rekao - to je vrlo jednostavno i ne pomaze.
A ova zadnja recenica - tacno je, ali sama svest o negativitetu malo pomaze coveku i ne cini ga manje plasljivim.
 
Hvala, ali kao sto si i sam malopre rekao - to je vrlo jednostavno i ne pomaze.
A ova zadnja recenica - tacno je, ali sama svest o negativitetu malo pomaze coveku i ne cini ga manje plasljivim.

Ne pišem da bih se sad mi potvrđivali je li to ili nije.

Već sam ti sugerirao rješenje ako želiš probaj.
Prepusti se osjećaju i neka te prožima.
Ne bježi od toga.
Recimo pusti osjećaj zašto si ljuta na insajdere tipa Imortalka.
Hajde pusti i analiziraj .
Zašto je to tako??
Upitaj sebe i dobićeš odgovor.
 
ма важно је да смо ми румуне напунили са 5:0:klap::super::D

Ma da...!:klap:(:sad2:)...:lol:

Ne pišem da bih se sad mi potvrđivali je li to ili nije.

Već sam ti sugerirao rješenje ako želiš probaj.
Prepusti se osjećaju i neka te prožima.
Ne bježi od toga.
Recimo pusti osjećaj zašto si ljuta na insajdere tipa Imortalka.
Hajde pusti i analiziraj .
Zašto je to tako??
Upitaj sebe i dobićeš odgo
vor.

Pa stvar je u tome sto ne dobijam odgovor.
 
"referentna tacka" ...zanimljivo Borac ,svidja mi se ova nova slagalica u pazlu zvanom paklene muke.
Zaista na osnovu cega gresnik u paklu zapravo uopste zna da je u paklu i da trpi paklene muke,bez neke referentne tacke?

Vrlo dobro.
Ali ja imam ipak jači udarac toj paklenoj teoriji.

Zamisli situaciju da netko od ljudi ide u raj a netko od njegove rodbine u pakao vječni.
Kako će taj u raju biti smiren ako zna da netko njegov koga je volio gori u paklu i to vječno.Biće tužan ako je normalan i to neće biti raj onda već pakao.
E sad jedino ako je za nenormalne raj namjenjen onda bi bilo logike.
:hahaha:

Ajd da vas pitam nesto, vezano za biblijsku predstavu o Paklu:

Jer, čak i pod uslovom da se grešnici sećaju trenutaka zadovoljstva u ovozemaljskom životu, šta su ta sećanja iz ovozemaljskog, vremenski ograničenog života u odnosu na beskonačnu, n-ti put ponovljenu patnju? Kakav je onda uopšte smisao biblijskog Pakla?


Odgovor je jednostavan, bar meni, na ovo.

Elem, nece odmah svi biti baceni u pakao. Nego ce neki biti privremeno u paklu. Kad dodje Dan suda (i zivima i vec umrlima), onda ce se traziti samo jedan odgovor od njih (ma koliki gresnici bili i ma koliko dugo pre toga boravili u paklu) - Da li verujete sada u Isusa Hrista, tj. u Boga?
Logicno je, bar meni da ce i ovi iz Pakla odgovriti da veruju.
Jedino oni koji i tada ostanu nepokajani (tj. i pored paklenih muka i dalje ne veruju da Bog postoji), onda ce oni definitivno biti baceni u taj "vecni oganj", ustvari, milsim da ce se raspasti u nistavilo, ako se dobro secam...znaci nece biti Raja i Pakla, vec samo Raja, a ostali u svemirsko nistavilo.


Znaci (mozda ce me demantovati neko, ali mislim da je iz Otkrovenja) Raj je vecan, a Pakao je privremena kategorija.

Medjutim, ono sto je glavno u tome, trenutak proveden u Paklu izgledace kao citava vecnost. Tolike ce biti to muke, kazu Sveti oci.
 
Poslednja izmena:
Dobro,ajde neka bude da se nismo dobro razumeli....:think:
Koje se to strasti rukovode kojim darovima?...ajde daj neki konkretan primer...
Sto se tiche tih stvari koje Samson i Vlada prichaju one spadaju u monaski odnos prema svetu...tako da iznosenje toga na ovom forumu je obicno sablaznjivanje ljudi...jer koliko je meni poznato,oni nisu monasi..

Ne verujem da su strasti odnosno motivi negde uredno klasifikovani. Sve ono što jesmo - to ti je mešavina motivacija iz kojih proizilazi naše delovanje. A nekakav zombi bez strasti, kakvima bi hteli da nas vide fundamentalisti, bio bi neko ko jednostavno jede da ne bi umro od gladi, pije kad ožedni i pere se kad znoj počne da ga nagriza. Da li će pri tom izgovarati srčanu molitvu dok mu jezik ne odeblja, mislim da je bogu prilično svejedno. A meni pogotovo. Rade na prazno, tako reći. :confused:

Inače, ne osećam se ni malo sablažnjen Samsungovim i Vladinim postovima. :)
Zapravo je vrlo ljubazno što su nam pokazali nekoliko primera koncentrisanog zla koje nastaje u dokonom mozgu. Jer samo mozak koji u sebi gaji zlo i pušta ga da se razvija i grana na hiljade perverznih načina, može da sklopi ovako nastrane slike.
To su njihove, svetootačke strasti, pretočene u deprimantnu, destruktivnu sliku koja obitava između zidova njihovih lobanja.
I onda pomisliš - umesto što su se ranili bobicama po pustinji i samobičevali dok nisu dobili ovakve halucinacije, bolje da su gajili zmije. Bar bi bilo manje glodara na ovom svetu, a i oni bi bili zdraviji. :D
 
апсолутно постоји ако верујеш и битно у шта верујеш, какав је твој циљ у животу, шта желиш од живота итд.
шта је разум, оно што видиш?
често са нама бивају многе невоље и тешкоће, а све то јер се нисмо смирили, кад се душа (у коју ти не верујеш) смири онда престају за нас страдања и патње.

Terminologija je sudbina. :mrgreen:
To što ti nazivaš stradanja i patnje, za konstruktivnu osobu su prepreke koje služe da se prevaziđu.
A smirivanje duše je onaj trenutak kada ti se encefalogram ispegla u ravnu liniju. :sad2:
 
апсолутно постоји ако верујеш и битно у шта верујеш, какав је твој циљ у животу, шта желиш од живота итд.
шта је разум, оно што видиш?
често са нама бивају многе невоље и тешкоће, а све то јер се нисмо смирили, кад се душа (у коју ти не верујеш) смири онда престају за нас страдања и патње.

Apsolutno postoji koliko i to u šta veruješ.
Sigurno se ne nadam, niti želim bilo šta apsolutno u životu... jer znam da realno ne mogu da dobijem tako nešto.

Ne ono što vidim... razum je funkcija uma... sposobnost logičkog rasuđivanja. Imaš racionalni i iracionalni utisak.. pa odaberi sam koji ti više odgovara.

Ne težim smiraenju, niti je moguće tako nešto, u smislu o kome ti pričaš... Život čine nevolje i nedaće samo sa jedne strane, nešto što bi trebalo da nam pomogne da se duhovno uzdignemo, ovo u slučaju da si spreman i sposoban za tako nešto... Ishod je nebitan, bitna je pouka, suština.

Kada se sve smiri, više nisi živ... ako i jesi fizički, duhovno si svakako mrtav... da li tome težiš?
 
е па то је она истрајност у вери о којој си писала, човек сам ствара пако у овоземаљском животу због егоизма и брига, а смиреност је тешка. зашто би се верник плашио, како он доживљава онда Бога, зар Он не очекује да се наше срце, наша душа распламса још јачом жељом и чежњом за Њим, да никад не отпаднемо од Његове љубави, зар није послао свог Сина да нас спаси, зар васкрснућем нисмо добили царство небеско, зар нам није Син опростио све грехе на крсту...
ја се плашим своје глупости!!!:D

Nemoj je zbunjivati još više, pobogu...

Niko ništa od tebe ne očekuje, sve što radiš radiš za sebe, ili protiv sebe... nagrada/kazna su samo uslovi... koje sami sebi namećete... neki od vas su zbunjeni, izgubljeni, neki ne plaše, neki se nadaju... a svima vam je zajedničko to što čekate.

Šta čekate?
Da vam nešto padne sa neba?

Hvala, ali kao sto si i sam malopre rekao - to je vrlo jednostavno i ne pomaze.
A ova zadnja recenica - tacno je, ali sama svest o negativitetu malo pomaze coveku i ne cini ga manje plasljivim.

Mir i harmonije u srcu ti ne trebaju kao trajno stanje.. osim ako ne planiraš da vegetiraš. Teži tome i dalje, dobijaćeš kratke trenutke predaha i to je sve.
Strah je u nekim trenutcima zdrav, problem jeste ako ne znaš odakle potiče... čega se plašiš. Plašićeš se sve više ako bežiš od sebe... jeste teško kopati po podsvesti i preispitati se povremeno... ali je strašnije živeti u konstantnom strahu, ne znajući čega se plašiš.

Nemam ni ja odgovore... mada i ne kopam u poslednje vreme... stra' me šta ću naći. :lol:
 
Apsolutno postoji koliko i to u šta veruješ.
Sigurno se ne nadam, niti želim bilo šta apsolutno u životu... jer znam da realno ne mogu da dobijem tako nešto.

воли мале ствари и тежи за оним што је скромно и просто, тада добијаш унутрашњи мир, тешко је живети са ближњима ако се упушташ у мислени рат с њима, није довољно само уздржавати се од отвореног рата речима и делима. од тога се губи мир и љубав према ближњима, њима се не треба супростављати нити их убеђивати. немој придавати толики значај спољним догађајима, буди више унутра у срцу и наћи ћеш апсолутно.
Ne ono što vidim... razum je funkcija uma... sposobnost logičkog rasuđivanja. Imaš racionalni i iracionalni utisak.. pa odaberi sam koji ti više odgovara.

оно што је у неком тренутку логично у другом постаје алогично.
нпр. традиционална логика и даље се држи принципа или је неко јак или је слаб. нешто је или истина или лаж. нешто или јесте или није. нема те гаранције да ти или било ко други има рационалан утисак, закључујеш према својој традиционалној логици.

Ne težim smiraenju, niti je moguće tako nešto, u smislu o kome ti pričaš... Život čine nevolje i nedaće samo sa jedne strane, nešto što bi trebalo da nam pomogne da se duhovno uzdignemo, ovo u slučaju da si spreman i sposoban za tako nešto... Ishod je nebitan, bitna je pouka, suština.

Kada se sve smiri, više nisi živ... ako i jesi fizički, duhovno si svakako mrtav... da li tome težiš?

:D:D:D у човеку се води вечити рат између добра и зла, ми желимо да будемо добри, а нешто нам се неда. душа (разум, логика...) која је запала у круг хаоса, атмосферу пакла или само дотакла ње осећа паклене муке. нпр листаш новине, гледаш тв, читаш моје постове или шеташ улицом и после тога одједном осетиш да се нешто унутра поремитило, променило, осећаш празнину, тугу, чуђење, бесмисао. то је што си читањем, гледањем разноразних ствари изгубила смиреност, јединствен ум, постајеш расејана и атмосфера пакла стиже.
 
Terminologija je sudbina. :mrgreen:
To što ti nazivaš stradanja i patnje, za konstruktivnu osobu su prepreke koje služe da se prevaziđu.
A smirivanje duše je onaj trenutak kada ti se encefalogram ispegla u ravnu liniju. :sad2:

па зашто се конструктивној особи догађају такве ствари...?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top