Паклене муке по учењу Светих Отаца Цркве

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
:eek:
Da,da,...tvoj autoritet je daleko veci od autoriteta Svetih Otaca pa cu te,evo chim pre,poslusati:hahaha:....
To "pucanje momcica" je svakodnevna pojava ali u katolickoj crkvi....sto i nije cudno obzirom da njih odavno ne zanima Bog vec samo kesh i papa....:per:
Gledam slike(ikone) tih Svetaca i molim im se da se mole Gospodu za mene....
Kome si se ti molio kad su ti zivci toliko zeznuti....:think:

Ma slušaj koga hoćeš.
Tvoja stvar.
Još najbolje da se za mene zaljepiš pa da te za rukicu vodim kao malo djete.
Ne pada mi napamet.
 
Pa neće se ni sećati ničeg i nikog iz ovozemaljskog života, pošto je vreme u Raju beskonačno, a biiti u nekom stanju beskonačno dugo, bez mogućnosti povratka iz tog stanja, znači nemogućnost da se iskusi bilo šta drugo, Dakle, ni tamo niko nema referentnu tačku, odnosno ne zna za lošije. :think:

Vreme je jedna od referentnih tacaka u ovom svetu.Zemlja se okrece oko sebe,tako da imamo dane i noci.Okrece se oko sunca,tako da imamo godine.
Ali u ljudskom umu vreme je varijabilno .5 sati provedenih na nekoj zabavi izgledaju kao 5 minuta.Istih tih 5 sati na nekom sastančenju izgledaju kao vecnost.Minuti cure kao svetlosne godine..:mrgreen:
A ipak u oba slucaja kazaljke na satu,pardon sada digitalni brojevi,pokazuju da je proslo 5 sati u oba slucaja.
 
Poslednja izmena:
Kratak prikaz zanimljive knjige Žana Delimoa --Strah na Zapadu

http://ivan-simic.blogspot.com/2008/06/prikaz-na-knjigu-strah-na-zapadu.html

Strah od nepoznatog je najgori strah.

U svom remek delu ,nadam se da se može naći online , u trećem delu opisuje

Treće poglavlje posvećuje kolektivnom ponašanju stanovništva u vreme epidemije kuge. Upečatljivo je opisao kolektivnu paniku i ponašanja u gradu koga bi zadesila epidemija. Najpre uočavajući da ljudi ustvari nisu znali šta je pravi uzrok epidemije, autor opisuje brojne umetničke slike sa košmarnim scenama kuge i strahom sa kojim su ljudi konstantno živeli. Bez razvijenih mehanizama reakcije na zarazu, Delimo opisuje haotičnu situaciju u gradu gde se ljudi boje i samog vazduha koji dišu. Strah od pokojnika, živih, pa i samih sebe, pretvaraju se u kolektivnu psihozu očajnog stanovništva grada u kome su zavladali tišina i sveopšte nepoverenje.
Ljudi nisu znali ni ko je krivac: najčešće se povezivalo sa rasporedom planeta, a često je bio ispoljen i strah od stranaca izražen u antisemitizmu ili u pronalaženju drugih žrtvenih jaraca. Nakon prolaska kuge ljudi bi ubrzano obnavljali život i zaboravljali na strah, a autor poglavlje završava upečatljivim pitanjem za koje vreme?
 
Спајаш сасвим различите ствари из јеванђеља, угађање Богу и саблажњивање људи.

Ти не разумеш разлику између осуђивања и расуђивања, јер не читаш свете оце неко екуменисте и јеретике, они су ти учитељи.

Прочитај о саблазнима у Јеванђељу. Ако Господ каже Тешко њима, боље да се нису ни родили, онда то значи ТЕШКО ЊИМА!

Ја расуђујем мером светих отаца, а којом ти мером расуђујеш то само Бог зна.

Ти Сале судиш по телу.Односно неосуђујем те због тога.Али такав је дух садашњег времена.Таквим погледима на свет си научен.

када се у човеково срце усели царство Божије, тада ће му се открити тајне о животу, о смрти, о паклу, о рају. човек ће тада разумети и самог себе и човек ће созерцавати Бога, онда је човек једино с Богом и Бог у њему делује. такав само телом живи на земљи, а духом је у царству небеском.
 
када се у човеково срце усели царство Божије, тада ће му се открити тајне о животу, о смрти, о паклу, о рају. човек ће тада разумети и самог себе и човек ће созерцавати Бога, онда је човек једино с Богом и Бог у њему делује. такав само телом живи на земљи, а духом је у царству небеском.

Da li si siguran da želiš da otkrivaš takve tajne?
Šta će ti to?
Jednostavno živi... ne opterećujući se stvarima koje bi te mogle mučiti, ne vidim razlog za tako nešto.
Razumevanje i saznanje dolaze sami po sebi, sa Bogom, ili bez njega.
 
Da li si siguran da želiš da otkrivaš takve tajne?
Šta će ti to?
Jednostavno živi... ne opterećujući se stvarima koje bi te mogle mučiti, ne vidim razlog za tako nešto.
Razumevanje i saznanje dolaze sami po sebi, sa Bogom, ili bez njega.

Stavise, Bog cesto tek u kasnijim godinama otkrije nekom svoju blagodat i "smisao' zivota, (zasto je bas tako moralo da bude), kao kod apostola Pavla velikog gresnika, i onda se covek sam popravi. Nema potrebe za siljenjem.
 
Stavise, Bog cesto tek u kasnijim godinama otkrije nekom svoju blagodat i "smisao' zivota, (zasto je bas tako moralo da bude), kao kod apostola Pavla velikog gresnika, i onda se covek sam popravi. Nema potrebe za siljenjem.

Smisao sam po sebi dolazi tek na kraju puta.. tačnije, njegovo shvatanje.
Inače, živimo ga ceo život. ;)
 
Smisao sam po sebi dolazi tek na kraju puta.. tačnije, njegovo shvatanje.
Inače, živimo ga ceo život. ;)

Ma sto je najvaznije, neko se ceo zivot trudi da shvati Boga, da shvati, i nista na kraju ne postigne, iako je postio, molio se i pridrzavao "pravila".
A nekom tek iznenada, cesto jos u mladosti ili zrelom dobu, iako nijebio vernik, otkrije Svoje postojanje i to tako da ovaj postane prosveceni vernik, koga ne interesuju mnogo forme i "zakoni", jer ZNA da Bog postoji i to osecanje nikad ne iscili iz njega.
Doduse, u Svetom pismu i pise: Spasce se onaj koga sam Ja pozvao", tako da...dzaba su mnogi "krecili", kako ja tumacim...:cool:
 
Da li si siguran da želiš da otkrivaš takve tajne?
Šta će ti to?
Jednostavno živi... ne opterećujući se stvarima koje bi te mogle mučiti, ne vidim razlog za tako nešto.
Razumevanje i saznanje dolaze sami po sebi, sa Bogom, ili bez njega.

многи овде сматрају себе невернима, а кад размислиш видиш мало боље око себе нема човека који не чезне срцем за животом и за апсолутном љубављу. апсолутна љубав се не мења, она траје довека, чезнеш за апсолутно добром, за апсолутним миром, мисли, жеље, расположење руководе нашим животима. нема никаквог оптерећења у тој чежњи, а све ово што наводим то зовем Бог, међутим ми срцем чезнемо за Богом, а мислима се противимо.
 
многи овде сматрају себе невернима, а кад размислиш видиш мало боље око себе нема човека који не чезне срцем за животом и за апсолутном љубављу. апсолутна љубав се не мења, она траје довека, чезнеш за апсолутно добром, за апсолутним миром, мисли, жеље, расположење руководе нашим животима. нема никаквог оптерећења у тој чежњи, а све ово што наводим то зовем Бог, међутим ми срцем чезнемо за Богом, а мислима се противимо.

Jeste, zato sto nas okolina od malena pokvari.

A i za mene mir i harmonija u dusi su najveci dokaz da je covek na Bozjem putu, tj. na dobrom putu, kako god.
 
Jeste, zato sto nas okolina od malena pokvari.

A i za mene mir i harmonija u dusi su najveci dokaz da je covek na Bozjem putu, tj. na dobrom putu, kako god.

вера се не добија нагло, већ постепено расте и кад се учврсти у Господу она је силна моћна.
 
вера се не добија нагло, већ постепено расте и кад се учврсти у Господу она је силна моћна.

Da, silna je i mocna, ali mnogo od nas i trazi, da cesto ne mozemo da odgovrimo tim zahtevima, pa se osecamo napusteni, manje vredni i nedostojni vere.
S druge strane, zivot "zove" i nemoguce je umedjuvremenu ne pogresiti. I tako sve ukrug.
Cak i najveci sveci i isposnici osecali su ovu "Bogoostavljenost".:neutral:
 
многи овде сматрају себе невернима, а кад размислиш видиш мало боље око себе нема човека који не чезне срцем за животом и за апсолутном љубављу. апсолутна љубав се не мења, она траје довека, чезнеш за апсолутно добром, за апсолутним миром, мисли, жеље, расположење руководе нашим животима. нема никаквог оптерећења у тој чежњи, а све ово што наводим то зовем Бог, међутим ми срцем чезнемо за Богом, а мислима се противимо.

Apsolutno ne postoji... niti je išta večno... u tom smislu.
Vera nije Bog... to za čim ja čeznem nema nikakve veze sa Njim.
Ne protivim se mislima, već razumom.

Svi nečemu teže, svi se nadaju, čeznu, očekuju... ali treba shvatiti da prvenstveno od sopstvenih napora zavisi koliko će se taj trud isplatiti.
 
Da, silna je i mocna, ali mnogo od nas i trazi, da cesto ne mozemo da odgovrimo tim zahtevima, pa se osecamo napusteni, manje vredni i nedostojni vere.
S druge strane, zivot "zove" i nemoguce je umedjuvremenu ne pogresiti. I tako sve ukrug.
Cak i najveci sveci i isposnici osecali su ovu "Bogoostavljenost".:neutral:

Zašto si sigurna da to Bog traži?
Je li moguće da to tvoje Nad Ja moralno traži ???
 
Apsolutno ne postoji... niti je išta večno... u tom smislu.
Vera nije Bog... to za čim ja čeznem nema nikakve veze sa Njim.
Ne protivim se mislima, već razumom.

Svi nečemu teže, svi se nadaju, čeznu, očekuju... ali treba shvatiti da prvenstveno od sopstvenih napora zavisi koliko će se taj trud isplatiti.

апсолутно постоји ако верујеш и битно у шта верујеш, какав је твој циљ у животу, шта желиш од живота итд.
шта је разум, оно што видиш?
често са нама бивају многе невоље и тешкоће, а све то јер се нисмо смирили, кад се душа (у коју ти не верујеш) смири онда престају за нас страдања и патње.
 
Da, silna je i mocna, ali mnogo od nas i trazi, da cesto ne mozemo da odgovrimo tim zahtevima, pa se osecamo napusteni, manje vredni i nedostojni vere.
S druge strane, zivot "zove" i nemoguce je umedjuvremenu ne pogresiti. I tako sve ukrug.
Cak i najveci sveci i isposnici osecali su ovu "Bogoostavljenost".:neutral:

битно је из срца веровати.
зна наш Отац да смо не савршени и грешни.
јер ко је први биће последњи и обратно.
 
Zašto si sigurna da to Bog traži?
Je li moguće da to tvoje Nad Ja moralno traži ???

божанска љубав не трпи егоизам. а човек кад је пао испразнио се и нема никога ближег него своју личност. човек се својој личности окренуо и чува је не дозвољавајући да га неко вређа, жели да се о њему добро мисли, а при том не обраћа пажњу каквим животом живи, шта ради и како ради.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top