Književnost Pablo Neruda

  • Začetnik teme Začetnik teme them
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Ako me zaboraviš
Divno je, ljubavi, znati
Da bi me mogla čuti
Farewell i jecaji
Kad umrem
Kuća
Kako te predosjetiti
Lagano umiranje
Ljubavi
Mome su srcu dovoljne
Noćas bih mogao napisati stihove
Ne budi daleko od mene
Noću
Ništa mi nisi dala
Oda srećnom danu
Ovdje te ljubim
Poći ćeš sa mnom
Prije
Pamtim kakva si bila
Sviđaš mi se kada šutiš
Srce moje
Tijelo žene
U moju kuću
Već odavno te zemlja poznaje
Znat ćeš
Živi pijesak
Žeđ za tobom što me mori u noćima …
 
Divno je, ljubavi, znati

Divno je, ljubavi, znati da si ovdje u noći,
nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena
dok rasplićem svoje brige
kao mreže zapletene.

Odsutno, tvoje srce plovi snovima,
ali tijelo ti diše tako napušteno,
tražeći me uzalud, dopunjujući moja san
kao biljka što se udvostručuje u sjeni.

Uspravna, bit ćeš druga što će živjeti sutra,
ali od onih granica izgubljenih noći,
od ovog biti i ne biti u kojem se nalazimo

nešto ostaje i vodi nad svjetlu života
kao da je pečat sjene obilježio
vatrom svoja tajnovite stvorenja
 
Farewell i jecaji

1

Iz dna tebe, na kolenima,
dete nas, tužno kao ja, gleda.

Zbog tog života što će u njemu goreti,
moraće da se vežu naši životi.

Zbog ruku tih, čeda ruku tvojih,
moraće moje ruke ubijati.

Zbog njegovih očiju otvorenih na zemlji
videću suze u tvojim jednog dana.

2

Ja to ne čelim, draga.

Neka nas nišhta ne veže,
ništa nek nas ne spaja.

Ni reč što usnom tvojom zamirisa,
ni ono što reč nijedna ne iskaza.

Ni praznik ljubavi što nas mimoiđe,
ni jecaji tvoji kraj okna u kutu.

3

(Volim ljubav mornara
što ljube i odlaze.

Ostavljaju obećanje neko
I nikad ih nema više.

U svakoj luci po jedna žena čeka,
mornari ljube i odlaze.

Jedne noći sa smrću ležu
u ložnicu mora.)

4

Volim onu ljubav što se deli
između poljuba, kreveta i hleba,

Ljubav što može biti večna
a i prolazna može da bude.

Ljubav što se zheli odvojiti
da bi ponovo voleti mogla.

Ljubav obogotvorena što se primiče,
Ljubav obogotvorena što odlazi.

5

Više se moje oči neće očaravati tvojima,
više se moja tuga kraj tebe smirivati neće.

Ali, kuda god budem išao, nosiću tvoj pogled,
kuda god putovala budeš, nosićeš moju tugu.

Beh tvoj, ti beše moja. I šta? Nas dvoje sačinismo
krivinu puta kojim je ljubav prošla.

Beh tvoj, ti beše moja. Pripašćeš onom ko te zavoli,
onom ko u vrtu tvome pokupi plodove moje setve.

Odlazim. Tužan sam, ali tužan sam uvek.
Iz tvog zagrljaja odlazim. Put moj cilja nema.

Iz tvog mi srca jedno dete kaže zbogom.
A i ja njemu kažem zbogom, takođe.


_________________________________

Kad umrem

Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmijeni moji sudbinu.

Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.

Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,

da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju

_________________________________

Kuća

Kuća ujutro s nejasnom istinom
ponjava i perja i početak dana
bez smjera, lutajuća kao uboga lađa,
između horizonata, reda i snova.

Stvari kao da žele ostaviti tragove,
privrženost bez cilja, hladna naslijeđa,
papiri skrivaju zgužvane vokale
i htjelo bi vino u boci slijediti svoje juče.

Gospodarice, prolaziš dršćući kao pćela,
dirajući područja izgubljena u sjeni,
osvajajući svjetlo svojom bijelom snagom.

I tada se ponovo podiže svjetlost:
stvari se pokoravaju vjetru života
i red uspostavlja svoj hljeb i svoju golubicu.

_________________________________

Kako te predosjetiti

Kako te predosjetiti
u trenucima turobnim
natovarenim odbojnošćću
svih gorčina
uzdisaja.

Dajući mi uzitak
tvoje bijele ruke,
dajući mi odanost
tvoje jasne oči,
sramežljive i tople.
… I, kako predosjetiti
veseli osmijeh
tvojih svježih usana,
tužan osmijeh
mojih starih usana.
U trenucima dugim
moje odbojne tjeskobe
osjećam da ničeš
iz tužne tišine.
Kako te predosjetiti,
kako te predosjetiti?
 
Ljubavi

Ljubavi, od zrna do zrna, od planete do planete,
mreža vjetra sa svojim sjenovitim mjestima,
rat sa svojim cokulama krvavim,
ili dan i noć klasa.

Kuda prođosmo, otoci, mostovi ili zastave,
violine prolazne jeseni izbodene,
radost je ponavljala usne kaleža,
bol nas je zaustavljala svojom lekcijom plača.

U svim republikama razvijao je vjetar
svoju neporočnu zastavu, svoju ledenu kosu
i zatim se vratio cvijet svome cvjetanju.

Ali jesen u nama nikada nije ovapnjela.
U našoj domovini stalnoj nicala je i rasla
ljubav sa svim zakonima rose
 
Ne budi daleko od mene

Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i čekat ću te na nekoj stanici
kad negde daleko usnu valovi.
Nemoj otići ni samo jedan čas, jer tada,
u tom času, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kuću
doći da ubije i moje izgubljeno srce.

Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pesku,
jao, neka ne lete tvoje veđe u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom otići ćeš tako daleko
da ću obići zemlju ispitujući
hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.
 
Ako me zaboraviš

https___i.pinimg.com_originals_83_94_12_839412478ad51a944adc504fdbe45ecf.jpg




Hoću da znam
jednu stvar.

Znaš kako je to
ako gledam
kristalni mesec, crvenu granu
spore jeseni u mom prozoru,
ako dotaknem
uz vatru neopipljiv pepeo
ili izborano telo klade,
sve me odvodi tebi
kao da je sve što postoji,
mirisi, svetlost, metali
poput barčica što plove
ka ostrvima tvojim koja me čekaju.

E, pa dobro,
ako malo-pomalo prestaneš da me voliš
i ja ću prestati tebe da volim
malo-pomalo.

Ako me odjednom zaboraviš
ne traži me
jer bih te ja već zaboravio.
Ako smatraš dugim i ludim
vetar zastava
što prolazi kroz moj život
i odlučiš
da me ostaviš na obali
srca u kome imam korena
zapamti
da ću toga dana,
toga časa
dići ruke
iščupati svoje korene
u potrazi za drugim tlom.

Ali
ako svaki dan,
svaki sat,
pristaneš da mi budeš sudbina
s neumoljivom slašću,
ako se svakoga dana popne
jedan cvet do tvojih usana tražeći me
o ljubavi moja, o moja
u meni se sva ta vatra ponavlja,
u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno,
moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena,
i sve dok živiš biće u tvojim rukama
ne napuštajući moje.



P.Neruda
 
Politička angažovanost

Nakon što je započeo diplomatsku karijeru i bio proglašen za konzula, često je putovao po svetu.

Kada se našao u predratnoj Španiji, upoznao je neke od najvećih umova 20. veka, među kojima je bio i Federiko Garsija Lorka, koji će mu uskoro postati blizak prijatelj. U jeku građanskog rata koji je ubrzo izbio, Lorka je ubijen, zbog čega je Pablo Neruda bio veoma potresen, a njegova želja da pomogne Špancima bivala je sve jača.

Stoga objavljuje poemu Španija u srcu i zbirku pesama Treći boravak, u kojima se njegova poezija prvi put bavi političkim i socijalnim pitanjima.

Počeo je da gaji naklonost Sovjetskom savezu i komunističkom režimu Jozefa Staljina, koju je izrazio u svojim Pevanjima Staljingradu. Ovi događaji uneli su velike kontroverze i promene u Nerudin život. Čileanske vlasti su ga svrgnule sa mesta konzula zbog podrške ukazane Španiji.

Tek nekoliko godina kasnije ponovo su postale blagonaklone prema njemu i dodelile mu titulu senatora.

Pablo Neruda kao političar među masom
Već ogrezao u politiku, Pablo Neruda je, kao senator, odlučio da se još jednom svojim pesmama bori za pravdu. Želeo je da iznese na videlo zloupotrebu vlasti i rupe u sistemu, što mu je donelo Staljinovu nagradu za mir, ali i izgnanstvo iz domovine i dve godine života u bekstvu.

Nakon što je povratio svoj uticaj u Čileu, bio je nominovan za predsednika države, ali se te titule odrekao u korist levičara Salvadora Aljendea i zadovoljio se kasnije dodeljenom zvanju ambasadora u Parizu.

Njegovo stvaralaštvo, umetnost i pesnička veličina ovekovečeni su godinu dana kasnije, 1971, kada mu je uručena Nobelova nagrada za književnost.

Stvaralaštvo Pabla Nerude

Teško je razdvojiti političko stvaralaštvo Pabla Nerude od onog apolitičkog.

Iako njegova kasnija poezija obiluje političkom tematikom, i dalje se mogu naslutiti elementi nadrealističke i ljubavne poezije njegove prošlosti.

Isto tako, u njegovim prvim radovima postoji traganje i težnja ka nečim većim i značajnijim od iskazivanja emocija individualca, nečim čime bi se izrazili politički i društveni stavovi koje je je postepeno gradio.

Pišući svoje čuvene ode, u nekima je isticao zanos, neverovatnu lepotu i smirenost, želeći da običnim ljudima peva o lepoti običnih stvari, poput luka ili paradajza. Druge su osuđivačke i bave se politikom – uglavnom američkom vojnom agresijom u Koreji i eksploataciji bakra u Čileu.

Njegova zbirka poezije Opšta pesma predstavlja prvi veliki preokret i početak drugačijeg stila – otvorenih političkih i društvenih kritika.

Sanja Đurđević
 
Zabranjeno je

Zabranjeno je plakati, a da se nešto ne nauči,
probuditi se, a ne znati šta sa sobom,
plašiti se svojih sopstvenih uspomena.

Zabranjeno je ne smejati se problemima,
ne boriti se za ono što želiš,
odustati od svega zbog sopstvenog straha
da ostvariš svoje snove.

Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje,
ne pokušati razumeti sve što ste zajedno proživeli,
i zvati ih samo onda kad su ti potrebni.

Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima,
pretvarati se pred ljudima do kojih ti nije stalo,
izigravati klovna da bi te pamtili,
i zaboraviti sve kojima je zaista stalo do tebe.

Zabranjeno je ne učiniti sve za sebe samog,
biti uplašen od života i od onoga čime te život obavezuje,
ne živeti svaki dan do poslednjeg daha.
 
canstockphoto1487212.jpg








Kad umrem


Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmijeni moji sudbinu.

Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.

Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,

da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju



P.Neruda
 
stylized-childrens-photography-sessions-fairfield-county-ct.jpg










Igraš se svakoga dana

Igraš se svakog dana svetlošću svemira.
Profinjena uzvanice, stižeš u cvetu i vodi.
Više si no ova bela glavica koju stežem
svakoga dana poput grozda.
Ne sličiš nikome otkako ja te volim.
Dopusti da te položim medju žute vence.
Ko ti zapisuje ime dimnim slovima medju južnim
zvezdama?
Ah, daj da se setim kakva si nekoć bila, kad još nisi
postojala.
Iznenada, vetar zavija i udara u moj prozor zatvoreni.
Nebo je mreža ispunjena mračnim ribama.
Ovamo svi vetrovi neba stižu, svi.
Kiša halju odbacuje.
Proleću ptice.
Vetar. Vetar.
Ja se mogu boriti protiv ljudske sile.
Oluja tamo lišće kovitla
i odvezuje sve barke što su ih sinoć vezali za nebo.
Ti si ovde. Ali ti ne bežiš.
Do posljednjeg krika ti ćeš mi odgovoriti.
Kao da te strah, sklupčaj se uz mene.
Pa ipak, ponekad ti je neka čudna sena očima prohujala.
Sada, takodjer sada, malena, cvetak mi kozje krvi pružaš,
i čak ti grudi njima odišu.
Dok žalobni vetar huji ubijajući leptire,
ja te ljubim, i radost moja grize ti šljivu usta.
Nije ti bilo lako priviknuti se na mene,
na dušu moju usamljenu i divlju, na ime moje koje svi
izbegavaju.
Toliko puta videsmo kako zornjača plamti dok smo se
ljubili u oči
i dok su se nad našim glavama sumraci rasplitali u
razigrane lepeze.
Moje su te reči zasipale, milovale.
Odavna sam voleo tvoje telo od blistavog sedefa.
Za mene ti si vladarka svemira.
Cveće ću radosno, naš copihue, s planine doneti,
lešnike zagasite i košare šumskih poljubaca.
Želeo bih učiniti s tobom
ono što proleće s trešnjama čini.


P.Neruda
 
MOŽDA sam ranjen, a da ne krvarim
jednom od zraka tvoga života
i posred šume zaustavlja me voda:
kiša koja je pala sa svojim nebom.


zatim dodirujem pokislo srce:
tamo znam da tvoje oči prodiru
u prostrano područje mog bola
i šapat sjene sam se podiže:

Tko je? Tko je? Ali bijaše bez imena
list ili tamna voda što drhti
posred šume, gluha, i na putu,

i tako, ljubavi, doznah da sam bio ranjen
i nitko nije govorio, jedino sjena,
noć koja je lutala, jedino poljubac kiše.
 
Ljubavi, sada idemo kuci
gdje se ladolež uspinje stepenicama:
prije nego što stigneš vec je u tvojoj sobi
golo ljeto s nogama kozje krvi.


Naši skitnicki poljupci obidiše svijet:
Armeniju, gustu kaplju iskopana meda,
Cejlon, golubicu zelenui Yang Tse koji odvaja
drevnim strpljenjem dane od noci.


I sad se, ljubljena, vracamo morem koje šumi
ko dvije slijepe ptice nekom zidu,
gnjijezdu dalekog proljeca,


jer ljubav ne može ljeteti ne zaustavljajuci se:
zidu i morskom kamenju odlaze naši životi,
i našem kraljevstvu vratiše se poljupci.
 
Baudrillard:
Politička angažovanost

Nakon što je započeo diplomatsku karijeru i bio proglašen za konzula, često je putovao po svetu.

Kada se našao u predratnoj Španiji, upoznao je neke od najvećih umova 20. veka, među kojima je bio i Federiko Garsija Lorka, koji će mu uskoro postati blizak prijatelj. U jeku građanskog rata koji je ubrzo izbio, Lorka je ubijen, zbog čega je Pablo Neruda bio veoma potresen, a njegova želja da pomogne Špancima bivala je sve jača.

Stoga objavljuje poemu Španija u srcu i zbirku pesama Treći boravak, u kojima se njegova poezija prvi put bavi političkim i socijalnim pitanjima.

Počeo je da gaji naklonost Sovjetskom savezu i komunističkom režimu Jozefa Staljina, koju je izrazio u svojim Pevanjima Staljingradu. Ovi događaji uneli su velike kontroverze i promene u Nerudin život. Čileanske vlasti su ga svrgnule sa mesta konzula zbog podrške ukazane Španiji.

Tek nekoliko godina kasnije ponovo su postale blagonaklone prema njemu i dodelile mu titulu senatora.

Pablo Neruda kao političar među masom
Već ogrezao u politiku, Pablo Neruda je, kao senator, odlučio da se još jednom svojim pesmama bori za pravdu. Želeo je da iznese na videlo zloupotrebu vlasti i rupe u sistemu, što mu je donelo Staljinovu nagradu za mir, ali i izgnanstvo iz domovine i dve godine života u bekstvu.

Nakon što je povratio svoj uticaj u Čileu, bio je nominovan za predsednika države, ali se te titule odrekao u korist levičara Salvadora Aljendea i zadovoljio se kasnije dodeljenom zvanju ambasadora u Parizu.

Njegovo stvaralaštvo, umetnost i pesnička veličina ovekovečeni su godinu dana kasnije, 1971, kada mu je uručena Nobelova nagrada za književnost.
Kliknite za proširenje...

Pablo Neruda je imao relativno prijatan zivot, kao i mnogi drugi komunisti kojima je igrom slucaja
( nista nije slucajno) zapala neka diplomatska sluzba u Aziji, cak je i sam pisao ( mozda je neka novela po sredi)
da je silovao jednu zenu na Cejlonu. Neruda nije umeo da odoli modi odlaska na Kapri ( Kapri je jel u Italiji)
a gde su boravili i fasisti i komunisti, ugvanom lepi i bogati, pocevsi od Markiza De Sada, preko cele Manove bulumente,
Maksima Gorkog, Musolinijia, raznoraznih lepotica tipa Brizit Bardo ili Rita Hejvort.

Poezija mu je zaista prelepa, ali nije on za mene isto sto recimo Lorka.
 
Rayela:
Pablo Neruda je imao relativno prijatan zivot, kao i mnogi drugi komunisti kojima je igrom slucaja
( nista nije slucajno) zapala neka diplomatska sluzba u Aziji, cak je i sam pisao ( mozda je neka novela po sredi)
da je silovao jednu zenu na Cejlonu. Neruda nije umeo da odoli modi odlaska na Kapri ( Kapri je jel u Italiji)
a gde su boravili i fasisti i komunisti, ugvanom lepi i bogati, pocevsi od Markiza De Sada, preko cele Manove bulumente,
Maksima Gorkog, Musolinijia, raznoraznih lepotica tipa Brizit Bardo ili Rita Hejvort.

Poezija mu je zaista prelepa, ali nije on za mene isto sto recimo Lorka.
Kliknite za proširenje...
I on je kao i mnogi drugi pisci i pesnici bio uz komuniste ili fašiste, zanimljiva je ta njihova potreba da podržavaju totalitarne sisteme, bilo leve ili desne.
 
Baudrillard:
Ima raznih prevoda na engleski, nisam siguran koji je najbolji, evo jednog od prevoda:
https://www.amazon.com/100-Love-Sonnets-Pablo-Neruda/dp/1300556153
Preporučio bih i njegove memoare:
https://www.delfi.rs/knjige/142547_priznajem_da_sam_ziveo_-_memoari_knjiga_delfi_knjizare.html
Kliknite za proširenje...
Hvala puno, pročitao sam 100 ljubavnih soneta u izdanju ˝Gradske knjige˝, mada sam Nerudu volio i prije, al sad me odnio, kakvu je snagu jezika imao, zato me interesuje da ih pročitam i na engleski kad već španski ne znam.
Znam da nije mjesto, al što mislite o Borhesu, da budem iskren, on mi je nekako čak i miliji i bliži od Nerude :) ?
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top