Ja sam ti više majstor za jela koja se dugo spremaju, ali imam jedan recept za pizza koji ja lično moram da usavršim, pa tek onda da prosledim. Za mene je to još uvek, hajde da kažemo, proces učenja na greškama.
ALI imam neke male savete koji mogu da pomognu, nešto što sam naučio sa raznih strana, što od naših, što od slovenaca, što od italijana.
Tanka i mekana kora najbolje za leto i jesen - Cela poenta je u svežini ukusa i miksovanju namirnica koje su sveže, a serviraju se predveče kada su ljudi raspoloženiji i otvoreniji za komunikaciju. To su veće kore, preko 40cm prečnika, ne veće od 0,5cm debljine, koje se peku bukvalno minut-dva na veoma jakoj vatri u kamenim pećnicama. Na njih ide puno paradajza i stavlja se mocarela za koju neki od italijana koje sam upoznao kažu ''nije sir''. Nisam im protivurečio oko toga
Kora bude gumenkasta, slična tortilji sa vašara u koje kod nas stavljaju pljeskavice, relativno slatka i veoma lagana za jelo. Što prostije, tim bolje. Na kraju se stavlja sveže lišće bosiljka iz ''bašte'' čiji se listovi seku makazama (mada može i rukama da se čupka).
Tvrđa i pufnastija kora najbolja za zimu i proleće (to su one koje malo zagore sa strane i bucmastije su) - cela poenta je u tome da hleb bude ukusan pa se koristi najkvalitetnije maslinovo ulje za prelivanje. Vrsta maslinovog ulja je veoma bitna za ukus hleba jer daje najbitniji deo mirisa/arome za samu picu. Dok se za samu koru može koristiti i najobičnije maslinovo ulje, za prelivanje je bitno da bude što kvalitetnije. Na ovakvu picu se može staviti bilo šta što je duši volja, a ključ leži u najrazličitijim ukusima koji se balansiraju međusobno. Ovakva pizza duže ostaje toplija pa se parmezan stavlja na kraju, te se pizza ostavlja nekih 5-10 minuta da odstoji u tanjiru pre jela. Može se jesti i sa viljuškom i nožem, kako se inače servira u restoranima. U zavisnosti od priloga na pici ide i određena sorta vina.
A ovo je nešto što sam pokupio kod nas : Ispod svake kore koja se zapeče se stavlja morska so i onda se lagano zavrti po 90 stepeni levo-desno par puta tako da so uđe u koru. Pri tome se pazi da ne bude previše paradajz soka na pici jer može da naškodi ako je tanka kora u pitanju. Morska so se bukvalno upije ispod kore. Ovo dozvoljava da onaj hrskaviji deo postane mekši i ''slađi'' za jelo.
Koliko soli se stavlja zavisi od ukusa do ukusa. Ako je tvrdi sir koji se koristi već dovoljno slan, onda ne treba preterivati. Što više mesa na pizza ima, tim manje soli treba koristiti. Jedna kašičica je dovoljna.
Ja sam pristalica toga da kada se pravi pizza ne treba da se štedi na siru, nikako. Paradajz isključivo domaći i to bez koštica. Blago zaljućen.