![Srce :heart: :heart:](/styles/krstarica/xenforo/smilies/heart.gif)
Volim ga. Bio mi je prvi. Godinama smo zajedno, zivot bez njega ne mogu ni da zamislim. Svaki put kada ga ugledam, srce zalupa jace, kao da ga vidim prvi put.
![Zaljubljena :zaljubljena: :zaljubljena:](/styles/krstarica/xenforo/smilies/girl_in_love.gif)
Na svakom vecem okupljanju, on mi je najlepsi. Medju hiljadu ljudi kad ga vidim, u mraku i glasnoj muzici, dok mi sangrija klizi niz grlo, u njega se ponovo zaljubim. Nikoga drugog ne vidim. Ni sebe. Izmedju stakla case i moga dlana, znoj. I dalje ne verujem da je samo moj i da nemam razloga za strah... Jer on voli slobodu, on voli svoje drugove. Zapravo to je njegova nasusna potreba. A moja nasusna potreba je on.
Za sve ove godine nikada me nije prevario, ja njega iz inata vise puta. Sumnjao je, nije me opterecivao svojim sumnjama. A uvek mi je govorio, mozes sve, samo nemoj da me varas. I znala sam, ako zaista sazna za moje prevare, to bi bio beskompromisan i konacan kraj godinama ljubavi. Ali bilo je jace od mene. Zelja za sirovom osvetom prostruji venama kao glad. Ni u jednom trenutku sa nekim drugim nisam uzivala. Svaki put kada se vratim kuci dugo sam spirala tudje otiske. A moja ljubav, on je letovao sam sa svojim drugovima. Proslavljao sa njma Nove godine
![zenski brrr :zzima: :zzima:](/styles/krstarica/xenforo/smilies/smilie_girl_350.gif)
i rodjendane. Njegov drustveni zivot i nas zajednicki zivot nisu imali dodirnih tacaka. Napomenucu da sada mi imamo po 21 godinu a poceli smo da se zabavljamo sa 16. Tri pune godine bio je za mene jedini. A onda su mi se promenila ocekivanja. Zelela sam ozbiljniju vezu, i kada smo prvi put imali prilike da putujemo zajedno a on otisao sa drugovima na more, te godine, zatim sledece i one tamo, pocela sam da divljam, da ga varam, da ga opterecujem svojim porodicnim problemima i namecem osecaj krivice. Postala sam depresivna. Imali smo teske svadje, ipak se mirili. Govorio mi je da me voli, da sam mu jedina, ali da ne moze da podnese tezinu mog karaktera. Objektivno, on mene voli kao na pocetku, u svom drustvu odavno nema prijateljice, ali njegov podeljen zivot- poseban segment ja- poseban posao, ISKLJUCIVO POSEBAN, PRIJATELJI- me izludjuje. Jedino sto se dobro slazem sa njgovom porodicom, a i on to voli. Nekada, kada ide na pice sa drustvom, ostavi me kod svojih, poljubi mene i svoju mamu i kaze "Cuvajte mi moju malu".
![histericna :histericna: :histericna:](/styles/krstarica/xenforo/smilies/hysteric.gif)
Mnogo ga volim, kao prvog dana i vise, da li je, kada se uzmu u obzir njegove godine, normalno da razdvoji drustveni i ljubavni zivot s obzirom da ni jedan od njegovih mnogobrojnoh drugova ne dovodi devojku medju njh, ili sam ja ipak u pravu sto zelim da vec sada sve delimo? Ipak smo pet godina u vezi? Ipak mi je tesko da budem sama svako leto i svaki drugi praznik, on kolicinski provodi vise duplo vise vremena sa drugovima nego sa mnom?!?