sve znam šta se dešava, imam čpijuna kojime je izveštavao šta se dešava, taman posla da ostanem neinformisana, gora sam od Staljina[emoji38]
joj da mi vidiš ruke, inkvizicija je bila nežnija, sve tamno modri podlivi koji ne prolaze, a zaboravila da uzmem hepalpan, ne mogu više ni onog mučenika bm da maltretiram, toliko mi čovek pomaže i trudi se, da me je bukvalno sramota više, nije fer, hebiga ima i on svoj život.....al ovo moram da ispričam, donese on meni veš i još neke stvari, zvirnem ja u kesu kad tamo pored veša, mamin donji deo pidžame koji čuvam za uspomenu i koji ja mogu da navučem na pola lista jednu nogavicu i kuhinjsku krpu koja mi ič nije trebala i pojma nemam šta je tu tražila, valjda da me podseti na kuću
da mi nije bilo Coke, svih 7 dana bih ležala gola golcata nos nigde da ne promolim, ona je sunce moje dolazila dva puta dnevno da me vidi, skroz sam je ugnjavila, obećala sam da ću kad dođe vreme da bejbisitujem kad god zatreba[emoji813]
e al ima još, sad kad sam počela da pišem teško ću stati.....slatka moja, što imam doktore, pa to ti prosto dođe milo em drago da se infarktiraš...onaj što mi ubacivao rezervne delove po venama je onako baš mljac, srednji matorac, prosed, krupan i stvarno ljubazan čovek, al je zato onaj u koronarnoj jedinici najbolji i najslađi i jednom rečju majka od čoveka, uvek ima vremena za objašnjavanje, svaki put u trku kad je ( taj ne hoda polako) ili se nasmeši ili namigne čisto da se osetiš prisutno, da brine o pacijentu, to se ne rađa dva puta, pa smo stoga moja sobna drugarica i ja odlučile da ga usvojimo, nikad nežnijeg doktora nisam u životu upoznala,
i takoc, mogla bih ja još da pišem puna sam priča, ali i ovo je dosta