Оnkologija 1

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Jeste,mama nas je volela mnogo,i stedela i previse,mozda je ipak trebala da bude malo otvorenija,da nam bar za taj bol kaze,ali dobro,sa njene tacke gledista,potpuno je razumem. Ipak mi je zao,da nam je rekla,ja sigurno ne bih cekala 20 dana i pustila je da trpi bolove,ranije bismo nabavili lek,i mozda bi jos bila medju nama...
Hvala za moju devojcicu,i jeste predivna i definitivno moj najveci motiv da nastavim dalje,jer da nemam nju,sigurno bi bilo jos gore(a gde ces gore od ovoga)...
Redovno vas citam,i naravno da cu nastaviti,sad sam se malo ispraznila,pa se nadam da cu se sledeci put javiti sa malo vedrijim postom :)

Da ti kažem nešto.. Nijedan roditelj ne želi da njegovo dete pati zbog njega i da ga na taj način sputava. Nismo svi isti i ne reagujemo svi isto na bol. Snovak je vas htela da zaštiti i potpuno je razumem i podržavam u tome. Ta bolest je surova i nemilosrdna i nema svako sreću (da tako kažem) da sa ovog sveta ode lagano.. Ti si se već dovoljno istraumirala što si bila pored nje taj zadnji njen dan i gledala je kako se muči. I da ste ranije uzeli lekove, to ništa ne bi promenilo ishod.. Jer nažalost, bolest je uzela maha i nije joj bilo spasa. Veruj mi, a to ćeš i sama videti kad pročitaš sve mamine postove od početka, da ste ti i tvoj brat, a naročito njen mali zvrk, tvoja Helena, bila razlog da ona gura dalje i bori se kao lav! Ne muči sebe time šta da sam ovo ili ono uradila, jer veruj mi da si svojoj majci pružila sve i to što ste ti i muž trčalo po gradu kad je ona ostala bez lekova, njoj je to mnogo značilo. Tebi se sada čini da možda nisi uradila sve za nju ili da nisi dovoljno ozbiljno shvatila njenu bolest, ali znaj, da ti JESI sve za nju uradila. To što si bila pored nje i pružila joj svu svoju ljubav je sve što je mami trebalo. Bez obzira što to tebi deluje nedovoljno i malo, veruj mi, da je to nešto najveće što si mogla mami da pružiš.
I ne brini. Slobodno se isprazni i piši o svemu, svima ovde nam je to itekako poznato, a snovak je bila naš prijatelj, tako da nema potrebe da se izvinjavaš i da misliš da nas smaraš :heart:
 
Potpuno se slazem sa vama,ali preko dana moram da se suzdrzavam od suza i loseg raspolozenja zbog male,ne zelim da me gleda takvu,ali me uvece sve stigne. U pocetku je bilo bas grozno,cim je stavim u krevetac,suze same pocnu da liju i liju i tako sve dok ne popijem neki lek za spavanje i ne zaspim. Ranije sam jedva cekala uvece da je stavim na spavanje,i onda imam malo vremena za sebe,da odgedam nesto na miru,popricam sa muzem na miru...,a sada vise nije tako,sada mi je to najgori deo dana,samo cekam da mi se dobro prispava,da bih mogla odmah zaspati i eto.
Jedva cekam kada cu moci da je se secam sa osmehom na licu,da se prisecam veselih trenutaka,a da ne osecam ovoliki bol,a znam da ce to doci,i da moram da budem strpljiva...

Još je sve svježe,da bi bilo lako .........................ne znam,pokušaj da kad god ti krenu neke teške i ružne misli vezane za poslednje dane tvoje mame,da to presječeš i da počneš da razmišljaš o lijepim trenutcima provedenim sa njom,o nekim vašim razgovorima,šetnjama.......ne kažem da je i to lako,ali bar je lijepo,a vremenom ćeš uspjeti da potisneš one teške trenutke! :zag: :heart:
 
Da ti kažem nešto.. Nijedan roditelj ne želi da njegovo dete pati zbog njega i da ga na taj način sputava. Nismo svi isti i ne reagujemo svi isto na bol. Snovak je vas htela da zaštiti i potpuno je razumem i podržavam u tome. Ta bolest je surova i nemilosrdna i nema svako sreću (da tako kažem) da sa ovog sveta ode lagano.. Ti si se već dovoljno istraumirala što si bila pored nje taj zadnji njen dan i gledala je kako se muči. I da ste ranije uzeli lekove, to ništa ne bi promenilo ishod.. Jer nažalost, bolest je uzela maha i nije joj bilo spasa. Veruj mi, a to ćeš i sama videti kad pročitaš sve mamine postove od početka, da ste ti i tvoj brat, a naročito njen mali zvrk, tvoja Helena, bila razlog da ona gura dalje i bori se kao lav! Ne muči sebe time šta da sam ovo ili ono uradila, jer veruj mi da si svojoj majci pružila sve i to što ste ti i muž trčalo po gradu kad je ona ostala bez lekova, njoj je to mnogo značilo. Tebi se sada čini da možda nisi uradila sve za nju ili da nisi dovoljno ozbiljno shvatila njenu bolest, ali znaj, da ti JESI sve za nju uradila. To što si bila pored nje i pružila joj svu svoju ljubav je sve što je mami trebalo. Bez obzira što to tebi deluje nedovoljno i malo, veruj mi, da je to nešto najveće što si mogla mami da pružiš.
I ne brini. Slobodno se isprazni i piši o svemu, svima ovde nam je to itekako poznato, a snovak je bila naš prijatelj, tako da nema potrebe da se izvinjavaš i da misliš da nas smaraš :heart:
ti uvek kazes bas kako treba:heart:
 
Da ti kažem nešto.. Nijedan roditelj ne želi da njegovo dete pati zbog njega i da ga na taj način sputava. Nismo svi isti i ne reagujemo svi isto na bol. Snovak je vas htela da zaštiti i potpuno je razumem i podržavam u tome. Ta bolest je surova i nemilosrdna i nema svako sreću (da tako kažem) da sa ovog sveta ode lagano.. Ti si se već dovoljno istraumirala što si bila pored nje taj zadnji njen dan i gledala je kako se muči. I da ste ranije uzeli lekove, to ništa ne bi promenilo ishod.. Jer nažalost, bolest je uzela maha i nije joj bilo spasa. Veruj mi, a to ćeš i sama videti kad pročitaš sve mamine postove od početka, da ste ti i tvoj brat, a naročito njen mali zvrk, tvoja Helena, bila razlog da ona gura dalje i bori se kao lav! Ne muči sebe time šta da sam ovo ili ono uradila, jer veruj mi da si svojoj majci pružila sve i to što ste ti i muž trčalo po gradu kad je ona ostala bez lekova, njoj je to mnogo značilo. Tebi se sada čini da možda nisi uradila sve za nju ili da nisi dovoljno ozbiljno shvatila njenu bolest, ali znaj, da ti JESI sve za nju uradila. To što si bila pored nje i pružila joj svu svoju ljubav je sve što je mami trebalo. Bez obzira što to tebi deluje nedovoljno i malo, veruj mi, da je to nešto najveće što si mogla mami da pružiš.
I ne brini. Slobodno se isprazni i piši o svemu, svima ovde nam je to itekako poznato, a snovak je bila naš prijatelj, tako da nema potrebe da se izvinjavaš i da misliš da nas smaraš :heart:

Sve sam procitala,detaljno,njene postove od pocetka,zato mi je i krivo,da sam ih bar procitala na vreme...Ali opet kazem,potpuno je razumem,i ja imam dete,i sigurno bih postupila kao i ona. Nisam se nadala cudu,potpunom ozdravljenju,znala sam koliko je ozbiljno i da je vec bila u IV stadijumu kad je otkrila(iako ni to nije htela da kaze,nasla sam medju dijagnozama),ali nadala sam se barem stagnaciji,ili da barem jedna terapija ucini nesto da malo krene na bolje,ali nista. Ne mogu vam opisati moju srecu kada sam cula za kubansku vakcinu i da stize kod nas,ali nije stigla ni da proba.
Hvala Bogu i mom muzu sto je imao strpljenja,pa smo poslednjih mesec dana Helena i ja po ceo dan bili kod nje i uz nju,iako ona nije vise bila ona,mnogo se promenila poslednjih 15 dana,ali i to razumem,i ne sumnjam u opste u to koliko nas je volela,a pogotovo Helenu.
Hvala puno :heart:
 
  • Podržavam
Reactions: D&J
Još je sve svježe,da bi bilo lako .........................ne znam,pokušaj da kad god ti krenu neke teške i ružne misli vezane za poslednje dane tvoje mame,da to presječeš i da počneš da razmišljaš o lijepim trenutcima provedenim sa njom,o nekim vašim razgovorima,šetnjama.......ne kažem da je i to lako,ali bar je lijepo,a vremenom ćeš uspjeti da potisneš one teške trenutke! :zag: :heart:

Slabo se i secam,pravo da vam kazem onih poslednjih dana,i tih losih trenutaka,imala sam utisak da sam polu-ziva,kao zombi,spavala po nekoliko sati,trcala kod mame,trcala oko male,trcala kod lekara,kada sednem to je da bih nahranila Helenu i mamu i to je to,nisam stizala da jedem,spala na 44 kile,kao podgrejani les.
Secam se u glavnom lepih tenutaka,od kad se Helena rodila,pa njihovih igrica,smeha,ludiranja,bekeljenja,i samo mi se place. Najtuznije mi je to sto se Helena nece secati svoje bake koja je maltene odgajila(dok je mogla),bila tu svaki dan,volela je najvise na svetu,e to me ubija. Pokazujem joj slike i snimke svaki dan,sve mislim tako c joj ostati u secanju.:andjeo:
 
Jeste,mama nas je volela mnogo,i stedela i previse,mozda je ipak trebala da bude malo otvorenija,da nam bar za taj bol kaze,ali dobro,sa njene tacke gledista,potpuno je razumem. Ipak mi je zao,da nam je rekla,ja sigurno ne bih cekala 20 dana i pustila je da trpi bolove,ranije bismo nabavili lek,i mozda bi jos bila medju nama...
Hvala za moju devojcicu,i jeste predivna i definitivno moj najveci motiv da nastavim dalje,jer da nemam nju,sigurno bi bilo jos gore(a gde ces gore od ovoga)...
Redovno vas citam,i naravno da cu nastaviti,sad sam se malo ispraznila,pa se nadam da cu se sledeci put javiti sa malo vedrijim postom :)
Mame i treba da stede decu ,znas to i sama ,sigurno stedis i stedeces svoju devojcicu od svega ruznog.To je deo ljubavi
Ja, kad sam operisana, rekla sam mojoj deci ( sin tad 18,cerka 24 godine ) da je cista jer nisam zelela da se uznemiravaju.medjutim posle prve hemoterapije mi opala kosa i ... nije bilo vise lazi .Ali najteze u svemu nije mi bio tumor, terapije, vec sto su mi se deca traumirala i uznemirila .I nikad vise nisu bili opusteni - kad me frizerka malo vise osisala ( zanela se :D ) cerka odmah pita ' mama da nisi opet na terapiji?, da se nije vratilo ?" E to mi je najgore
A mama bi sigurno zelela da sto manje patis,znas to i sama ,ali za to treba vreme da prodje .Bolje da se isplaces kad ti dodje ,uzdrzavati se pada kao kamen na dusu
 
Danas je tacno mesec dana od kada moje mame vise nema,a ja sam je sinoc sanjala,predivan san,probudila sam se sa blagim osmehom posle dugo,dugo vremena i izljubila maminu sliku.
Malo se bolje osecam danas u odnosu na predhodne dane,da li zbog sna ili zbog toga sto sam se vama izjadala,ne znam :)
 
Mame i treba da stede decu ,znas to i sama ,sigurno stedis i stedeces svoju devojcicu od svega ruznog.To je deo ljubavi
Ja, kad sam operisana, rekla sam mojoj deci ( sin tad 18,cerka 24 godine ) da je cista jer nisam zelela da se uznemiravaju.medjutim posle prve hemoterapije mi opala kosa i ... nije bilo vise lazi .Ali najteze u svemu nije mi bio tumor, terapije, vec sto su mi se deca traumirala i uznemirila .I nikad vise nisu bili opusteni - kad me frizerka malo vise osisala ( zanela se :D ) cerka odmah pita ' mama da nisi opet na terapiji?, da se nije vratilo ?" E to mi je najgore
A mama bi sigurno zelela da sto manje patis,znas to i sama ,ali za to treba vreme da prodje .Bolje da se isplaces kad ti dodje ,uzdrzavati se pada kao kamen na dusu
Tacno tako,verujem da je i njoj to bilo najgore. Negde sam procitala njen post gde je napisala "sva sreca pa cerka ima malo dete,ne moze da stigne puno da razmislja o meni",i dobro je sto je ona tako mislila,a to je dalko od istine. Od trenutka kada mi je saopstila da boluje od karcinoma,ja sam svako vece plakajucii molila boga da je ne uzima,da je prerano,da mora da zivi i dozivi jos puno lepih stvar koje treba da se dese(kao npr.zenidba njenog sina miljenika :),pa njegova deca,pa mozda i jos neko moje,pa razne proslave...),svako jutro se budila sa sunim ocima,zasto to nije bio samo ruzan san...
Mama je znala koliko cu ja pasti kad ona ode,poslednji njen dan kad vise nije mogla ni da prica,pruzila mi je ruku da sednem pored nje,i krenula da place,htela je nesto da mi kaze,ali sam je prekinula i zagrlila,rekla da se ne napreze,da treba da stigne hitna pomoc i da ce biti dobro,nisam htela da zna da je gotovo i da se oprasta,a mozda sam trebala cuti sta je htela da mi kaze :(
I uvek ce me muciti pitanje da li je ona tog poslednjeg dana bila svesna da umire,da li je znala da je kraj...
 
Cao curice moje malene!:heart:
Ja sinoc taman da napisem kakva kisa ovamo je nema,kad oko pola 12 uvece sastavi kisa i neki ludi vjetar,istraumirala sam se sama,nisam smjela ni proviriti kroz prozor:sad2:
Gagice kod mene imas nesto vrlo slicno tom jezercetu,a ja sam ti i najblize,ako ti muzic pozelite nekada,da malo uzivate dodjite...postavila bi slike da vidite ljepotu,ali nisam se jos uhodala kako ad stavim...
 
Ivanice dobro dosla,zao mi je sto si sa nama iz ovakvih razloga,ali nadam se da ce ti forum i pozitiva ovih curki pomoci da ides dalje kako znas i moras...
Mozda si i citala i moj muz je imao bolest kao i tvoja mama,i ja sam bila uz njega,i da ti kazem ne zali za vakcinama,ne zali za icim,mi smo sve to uzeli,hvala dragom Bogu imali smo novac za sve sto smo culi i sto je zelio da proba...
Kada bi ti pisala sta je sve uzimao mogla bi roman da napisem...
On,tvoja mama,Vesna i jos mnogi drugi su stvarno bili posebni ljudi,ne kazem to onako,vec sto to stvarno mislim,Snezana mi je prirasla srcu,jer sam se sa njom dopisivala jos na jednom forumu,najvise u PP,prosla je isto sto i ja jer je izgubila muza od iste bolesti kao ja pa smo se nekako ,,nasle,, imala je veliko srce!
Sve sto je radila,da vas postedi,bolje je tako,vjeruj mi,vi niste nista vise mogli da ucinite,i ono sto ti je Likita napisala se slazem u potpunosti,slicno sam htjela da ti napisem,takva bolest,nista se nije moglo napraviti i to je to...
Razumijem tvoje razocaranje,zeljela si da neka terapija djeluje i ja sam...
I mi smo znali sta je ova bolest ali se do zadnjeg nadali,nada poslednja umire ne kazu dzaba...
I ja sam uz svog dragog bila poslednja 48 sata konstantno,u bolnici,hvala Bogu tu zadnju noc umalo da odem,jer je ljekar koji ga nije vodio trazio da napustim bolnicu oko 12 noci,jer su vidjeli da nece docekati jutro,docekao je,oko 20 minuta do 7 je uzeo svoj poslednji dah i ,,otisao,, daleko negdje bez boli...
Svaki dan,ali svaki dan zahvaljujem sto sam slucajno ostala tu noc,umalo da odem,jer....
Pise nastavak dosli mi gosti....
 
Tacno tako,verujem da je i njoj to bilo najgore. Negde sam procitala njen post gde je napisala "sva sreca pa cerka ima malo dete,ne moze da stigne puno da razmislja o meni",i dobro je sto je ona tako mislila,a to je dalko od istine. Od trenutka kada mi je saopstila da boluje od karcinoma,ja sam svako vece plakajucii molila boga da je ne uzima,da je prerano,da mora da zivi i dozivi jos puno lepih stvar koje treba da se dese(kao npr.zenidba njenog sina miljenika :),pa njegova deca,pa mozda i jos neko moje,pa razne proslave...),svako jutro se budila sa sunim ocima,zasto to nije bio samo ruzan san...
Mama je znala koliko cu ja pasti kad ona ode,poslednji njen dan kad vise nije mogla ni da prica,pruzila mi je ruku da sednem pored nje,i krenula da place,htela je nesto da mi kaze,ali sam je prekinula i zagrlila,rekla da se ne napreze,da treba da stigne hitna pomoc i da ce biti dobro,nisam htela da zna da je gotovo i da se oprasta,a mozda sam trebala cuti sta je htela da mi kaze :(
I uvek ce me muciti pitanje da li je ona tog poslednjeg dana bila svesna da umire,da li je znala da je kraj...

Znala je da je kraj, a bilo joj je teško što zna koliko ćeš ti teško podneti njen odlazak. Drago mi je da si je sanjala jer će ti biti lakše bar malo i verujem da će ti kroz san reći ono što je htela tog zadnjeg dana.
Ja mog oca stalno sanjam, barem jednom nedeljno. On je otišao iznenada, naglo i nije bio svestan da je kraj. Prvi put kad sam ga sanjala on se čudio zašto ga niko ne gleda u oči i zašto ga svi ignorišu, ja sam mu rekla da je umro,a on mi nije verovao pa sam mu opisivala sve od trenutka smrti, pa sahranu i onda je počeo da plače, jer nije uspeo da završi sve poslove.
Drugi put kad sam ga sanjala bio je veseo i lepo je izgledao, jedino ga nerviralo što mu je telo hladno kao led, i gde god da se pipne, leden je :(
Tako da čvrsto verujem da će i tvoja mama naći način da ti kaže ono što je htela kroz san..
Ćera ti je kao šećer! Neka ti je živa i zdrava najmanje još 100 godina!!!
 
Cao curice moje malene!:heart:
Ja sinoc taman da napisem kakva kisa ovamo je nema,kad oko pola 12 uvece sastavi kisa i neki ludi vjetar,istraumirala sam se sama,nisam smjela ni proviriti kroz prozor:sad2:
Gagice kod mene imas nesto vrlo slicno tom jezercetu,a ja sam ti i najblize,ako ti muzic pozelite nekada,da malo uzivate dodjite...postavila bi slike da vidite ljepotu,ali nisam se jos uhodala kako ad stavim...

E hvala D&J na pozivu,pa ko zna možda nekad i bude prilika da dođemo,a možda nekad popijemo i kafu u Bl kad budem dolazila pa da i ti dođeš,nije ti daleko jel'da?
 
A gde nestade Lili?

Pa znas, kisa prestala, obilazi drzavne organe, u povratku svrati u neki trgovacki centar po namirnice,
sa Nedom negde posti ... juce kaze nisu nista jeli, :hahaha: samo nesto "ONO" , a moze biti da im se
i Bikilix prikljucila ...nema ni nje .....:lol:

Kod nas malo kisa padala i sada nesto malo sipi, nista znacajno... bas je sumorno .:dosadno:
 
Pa znas, kisa prestala, obilazi drzavne organe, u povratku svrati u neki trgovacki centar po namirnice,
sa Nedom negde posti ... juce kaze nisu nista jeli, :hahaha: samo nesto "ONO" , a moze biti da im se
i Bikilix prikljucila ...nema ni nje .....:lol:

Kod nas malo kisa padala i sada nesto malo sipi, nista znacajno... bas je sumorno .:dosadno:
evo kuci , bila cerka na racunaru , kisa pljusti jos uvek , i nismo juce nista jele ja sam samo kiselu vodu i kafu , a ono je cuce te vec kad dodjete , lepo iznenadjenje:D
 
Ivanice dobro dosla,zao mi je sto si sa nama iz ovakvih razloga,ali nadam se da ce ti forum i pozitiva ovih curki pomoci da ides dalje kako znas i moras...
Mozda si i citala i moj muz je imao bolest kao i tvoja mama,i ja sam bila uz njega,i da ti kazem ne zali za vakcinama,ne zali za icim,mi smo sve to uzeli,hvala dragom Bogu imali smo novac za sve sto smo culi i sto je zelio da proba...
Kada bi ti pisala sta je sve uzimao mogla bi roman da napisem...
On,tvoja mama,Vesna i jos mnogi drugi su stvarno bili posebni ljudi,ne kazem to onako,vec sto to stvarno mislim,Snezana mi je prirasla srcu,jer sam se sa njom dopisivala jos na jednom forumu,najvise u PP,prosla je isto sto i ja jer je izgubila muza od iste bolesti kao ja pa smo se nekako ,,nasle,, imala je veliko srce!
Sve sto je radila,da vas postedi,bolje je tako,vjeruj mi,vi niste nista vise mogli da ucinite,i ono sto ti je Likita napisala se slazem u potpunosti,slicno sam htjela da ti napisem,takva bolest,nista se nije moglo napraviti i to je to...
Razumijem tvoje razocaranje,zeljela si da neka terapija djeluje i ja sam...
I mi smo znali sta je ova bolest ali se do zadnjeg nadali,nada poslednja umire ne kazu dzaba...
I ja sam uz svog dragog bila poslednja 48 sata konstantno,u bolnici,hvala Bogu tu zadnju noc umalo da odem,jer je ljekar koji ga nije vodio trazio da napustim bolnicu oko 12 noci,jer su vidjeli da nece docekati jutro,docekao je,oko 20 minuta do 7 je uzeo svoj poslednji dah i ,,otisao,, daleko negdje bez boli...
Svaki dan,ali svaki dan zahvaljujem sto sam slucajno ostala tu noc,umalo da odem,jer....
Pise nastavak dosli mi gosti....
sve si ucinila , savest ti mirna , ali je tuzno mnogo tuzno..
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top