Оnkologija 1

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Veceras u 20h jedan divan covek, moj tata.. je izdahnuo. Bila sam pored njega i bar mu rekla sta sam zelela. Neka pociva u miru...
Svima vam od sveg srca zelim sve najbolje

Zao mi je .... neka pociva u miru

Jos nisi svesna ali bices ... kroz ceo svoj zivot i secanja , koliku si srecu imala sto si bila pored njega u tim trenucima i sto si imala mogucnost da mu kazes sve sto si zelela .
Ja nisam stigla biti pored mog oca i nosim jos tu dodatnu bol i tugu zbog tog
 
Likita,pa sta to bi???Ipak je ona epizoda nesto znacila...Mnogo mi je zao!Ipak,kao i Jelenina mama,preskocio je onu agoniju sporog umiranja koja mnoge zadesi...bar to nesto znaci.Drzi se!
Ne ynam sta je bilo... Prosto mi je neverovatno... Sve je bilo ok posle onoga, osim sto je imao temperaturu..Leukociti su bili bas niski ali su se za 2 dana popeli na 5,5. Desilo se isto sto i u nedelju.. Bar je isto izgledao... Ja kad sam stigla kod njih dr iz hitne ga je slusala, on je nepomicno lezao otvorenih ociju, i rekla mi je da umire.. Ja sam prisla pored njega, rekla mu da ga mnogo volim, da mi je bio najbolji otac na celom svetu, da se pusti slobodno bez straha, da cu ja brinuti o majci i bratu, da cu cuvati kucu i porodicu, i da mu obecavam da ce njegov unuk postati kao on veliki covek... Mazila ga.... I bilo mi je tesko, ali mi je sa jedne strane bilo lakse sto sam mu rekla sve sto sam htela... Misleci da je ziv.. U stvari njemu je ekg pokazivao ravnu crtu jos u 20h, a ja sam stigla tek oko 20.15h... On je vec bio umro, ja to nisam znala... Ali opet mi je nekako mir u dusi, a ne znam zasto kad me nije cuo... I crnjak... Zalio se na bol u grudima... Izgleda ga je infarkt ubio, a ne rak. Iako me dr ubedjivala da je eto rak bio rasiren svuda bla bla i da je to razlog. Bar je bila covek i uhvatila me za ruku i rekla mi da koliko god bilo surovo da zahvalim bogu sto se nije mucio, jer rak jetre najvise boli ona je to gledala kod svojih roditelja i da je blagoslov sto se nije mucio .... Koliko god bilo nestvarno i neverovatno nekako sam imala utisak da kad mu dodje sudnji dan nece da se muci i da bude u agoniji. Stvarno je bio dobar covek.. Ne zato sto mi je otac, nego zaista... I jos jedan biser... Zadnji dan tj juce iako je imao temperaturu, covek je zavrsavao posao.. Trebalo je da ide na sl. put za Varvarin, ali nije otisao jer je bio slab, pa je zamolio mene i mog muza da odemo umesto njega, da zavrsimo posao, jer eto covek je platio i nema smisla da ceka vise.. I tako ja ceo dan bila po Varvarinu, pa kod sestre, pa kod tetke... Sutra me ceka ono najteze...sahrana...ali dobro se drzim i bez lekova..Jos i taj dan da pregrmim, pa posle kako bude.
Vesna ti sutra putujes.. Lepo se provedi i pozdravi kumu.. I ne misli na nas ovde. Uzivaj sve u 16!!!
 
Poslednja izmena:
Vesna,srecan put i uzivaj za sve pare i za kusur bre!Likita,zao mi je,sta da se radi...zivot je takav al ko sto se kaze nek ide poredu,izdrzi sutra javi nam se kad sve prodje,kad dodjes sebi,ljubim te.
 
Verujem da je Vesna, ulaskom u avion, zaboravila na sve brige. To je kao neko pravilo - dobro da je tako.
Pozelh i ja putovati , ali nemam pojma kako to , u ovakvoj situaciji, izvesti. Boze, kako je sve bilo moguce- kada imas nekoga.
Davno bese kada sam sve sama cinila i sad, ajde ti ponovo kreni sama. Meni to skoro nemoguca misija, a znam da ovako,
kako funkcionisem, ne vodi nigde. Svet i ja smo se zaista mnogo promenili. Poslednje putesestvije devojacko, bilo je stopom Novigrad-Istra pa malo Trst.
Nama to bili bilo skroz normalno i prakticno i nije bilo samota, ali mojoj mami katastrofa....Od 26-te , vec ozbiljnije, brak, posao, stan pa zajedno, i ne cini mi se da je bilo tako davno. Nisam nesto u skladu ni sa godinama - dovoljno ih imam, ali ih ne osecam, a opet , sada ti svasta nesto ne prilici.
Od psihica meni nikakva vajda, sve znam, pa navikavam se istina, jedino sto se bas nesto ne snalazim. Uglavnom , razmisljam o prodaji kuce, kupovini manjeg stana, a sa ostatkom novca da izvedem sama , ono sto smo zajedno planirali. Mozda i uspem, ali mi je muka jer nasi prijatelji imaju sasvim drugacije brige... i
sa njima ne ide...., a da zlo bude vece ,nekako me pronalaze sve udovice .... pa skoro da bi pravile nekakva druzenja - meni za poludeti .Uglavnom, poceh praviti nekakve planove - i to nesto valjda znaci ... i bogu hvala da mogu ovde to pisati. Oni kucu nikako ne bi prodali, zamislite? Pa sta da radim u njoj? Verovatno je logicno cuvati , lisavati sebe svega da bi , pitaj boga kome, kad dodje vreme , to i ostavila. Rekose mi da sam poludela. Ja mislim da nisam , ali jesam zalosna.
I zamislite , to im bas nije jasno, zaboga, pa proslo je vec dovoljno vremena. Kao da je to sve sa nekim rokom. Odustah im objasnjavati - nema svrhe.
Hvala sto me citate.
Radosna sam zbog Vesne . Mene malo opet poremetila neka desavanja u mojoj blizini, pa nocas opet nesto nije za spavanje. Procice vec nekako .
Budite mi dobro i pozdrav svima.
 
Verujem da je Vesna, ulaskom u avion, zaboravila na sve brige. To je kao neko pravilo - dobro da je tako.
Pozelh i ja putovati , ali nemam pojma kako to , u ovakvoj situaciji, izvesti. Boze, kako je sve bilo moguce- kada imas nekoga.
Davno bese kada sam sve sama cinila i sad, ajde ti ponovo kreni sama. Meni to skoro nemoguca misija, a znam da ovako,
kako funkcionisem, ne vodi nigde. Svet i ja smo se zaista mnogo promenili. Poslednje putesestvije devojacko, bilo je stopom Novigrad-Istra pa malo Trst.
Nama to bili bilo skroz normalno i prakticno i nije bilo samota, ali mojoj mami katastrofa....Od 26-te , vec ozbiljnije, brak, posao, stan pa zajedno, i ne cini mi se da je bilo tako davno. Nisam nesto u skladu ni sa godinama - dovoljno ih imam, ali ih ne osecam, a opet , sada ti svasta nesto ne prilici.
Od psihica meni nikakva vajda, sve znam, pa navikavam se istina, jedino sto se bas nesto ne snalazim. Uglavnom , razmisljam o prodaji kuce, kupovini manjeg stana, a sa ostatkom novca da izvedem sama , ono sto smo zajedno planirali. Mozda i uspem, ali mi je muka jer nasi prijatelji imaju sasvim drugacije brige... i
sa njima ne ide...., a da zlo bude vece ,nekako me pronalaze sve udovice .... pa skoro da bi pravile nekakva druzenja - meni za poludeti .Uglavnom, poceh praviti nekakve planove - i to nesto valjda znaci ... i bogu hvala da mogu ovde to pisati. Oni kucu nikako ne bi prodali, zamislite? Pa sta da radim u njoj? Verovatno je logicno cuvati , lisavati sebe svega da bi , pitaj boga kome, kad dodje vreme , to i ostavila. Rekose mi da sam poludela. Ja mislim da nisam , ali jesam zalosna.
I zamislite , to im bas nije jasno, zaboga, pa proslo je vec dovoljno vremena. Kao da je to sve sa nekim rokom. Odustah im objasnjavati - nema svrhe.
Hvala sto me citate.
Radosna sam zbog Vesne . Mene malo opet poremetila neka desavanja u mojoj blizini, pa nocas opet nesto nije za spavanje. Procice vec nekako .
Budite mi dobro i pozdrav svima.

Лики, треба да радиш онако како теби одговара.
Шта кога брига шта ћеш ти са својом кућом да урадиш?
Кућа је велика брига и огроман једач новца.
Мени куповина мањег стана делује као сасвим фина опција. :)
Психијатар би ти боље дошао неки непознат.
Пријатељи су пријатељи и не могу имати над нама ауторитет који је потребан кад се раде сеансе. А колико сам схватила психијатар је особа коју дуго познајеш.
 
Kako je to lepo ............ sigurno je da jos vise uzivas svim culima nakon svih peripetija koje si prosla .
Zaboravi na sve sad i upijaj sve sto mozes

A naravno i po neka slikica neka padne ..... kao i prosli put
Nastavi svoju temu ...... br2 :D
da i mi malo uzivamo
 
E Vesna, lepo si pocela - nema dangube :klap:ocekivano .
Pozdrav.

Sofja imas pravo - dugo se poznajemo i cinimi se da pocinjem
prihvatati ono ... da zivot ide dalje i trudicu se da sebi ugodim.

Do prije 13 godina , imali smo stan i znam kakav je zivot u njemu.
Nije mi predstavljalo problem, osim sto mi lokacija nije stimala,
a bili smo nekako stalno van njega - sluzio otprilike kao spavaonica.
Nije nas dzalo mesto, a i sama sam tip kome spremanje, kuvanje ,
bastice i sve na tu temu , ne cine neko veliko zadovoljstvo.
Sa nekim koga volis, a njemu je to zadvoljstvo bilo, to je sasvim
druga prica. Ovako.... sve sto mi prestavlja teret - otkacim.
Zivot je uvek kratak, koliko god da traje i nastavicu ziveti tamo gde
sam stala... sta god to bude znacilo, a meni koristilo- da se dobro
osecam. Dozivela sam, kako se u jednom danu sve preokrene, a
sreca je, da smo do tada, jedno sa drugim uzivali. Jedino sto nije
bilo dobro - malo su nas navukli na politiku i moze biti da je to
dovelo , ona nemoc da se boris protiv birokracije, koju si ti na neki
nacin zdusno podrzavao - ucestvovao - dovela do bolesti.
Sofija, ona stara izreka je tacna - ceo zivot ucis, a lud umres.
Presabrala sam se i idem dalje... Pozdrav tebi
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top