Moje iskustvo je pomalo sumanuto. Dva puta sam u zivotu gubila po 35-40 kg. Prvi put u 19 i to spontano, bez ikakve dijete, unapred odredjene, vec sam samo izgubila apetit i skoro zivot. Krvni sistem ,imunitet, hipoglikemija i jos gomila gluposti. Drugi put sam drzala strogu verziju Atkinsonove dijete i za 8 meseci skinula 35 kg.
A onda sam shvatila da je sve bezveze, da ja jedem na nervnoj bazi, i da me to nervira, pa onda jedem i zbog toga. I tako stalno. Cim se malo ugojim ja odmah na dijetu i sigurna sam da se kg tope tek posle mesecak dana; pocnu masti da se tope.
A citala sam dosta o tome. Svi kazu da je najbolje da jedemo kada postoji fizicka a ne psihicka glad, i ako nismo sigurni, da je najbolje da brojimo sate koji su prosli izmedju dva obroka.
Druga stvar je unosenje polisaharida, slozenih secera, koji se sporo razlazu i daju pre svega istrajnost organizmu. Polisaharida ima najvise u zitaricama, pasulju, socivu, pirincu.
Mada treba imati mere u svemu.I mozda nije tako losa ideje da jede vise puta u toku dana. Kada drzim dijetu(tu Atkinsonovu jer se ispostavilo da je najbolja za mene), ja uvek pripremim hranu da mi bude pri rucim kad god pomislim da mi pada secer, ja nesto ubacim u usta.
Zagrljaji za cure
