Evo i povelje vojvode Transilvanije Stefana (1260-1270, kasnije poznatog krao kralj Stefan V, 1270-1272):
Stephanus dei gratia iunior rex Vngariae, dux Transiluaniae et dominus Comanorum, omnibus praesens scriptum inspecturis salutem in omnium salvatore. Inter ceteras do[ ] ornamenta regalia thronum decorat regalem nutrix virtutum pietas, prudenter intuens et pie sublevans inopias oppressorum, quia dum provisione moderationis regalis eorum excutiuntur onera augetur numerus et ad ferventiora fidelitatis obsequia crescit affectus et excitatur devotio subiectorum. Ad universorum igitur notitiam volumus pervenire, quod cum hosp[ites nostri] de Karako et de Yguen per descensus continuos vaivodae Transiluani pro tempore existentis querelarentur plurimum se gravari, querelis etiam propulsassent frequentibus aures nostras, quod viceiudex vaivodae pro tempore constitutus suo eos astare compellens iudicio, multoties afficeret eosdem laboribus sumptuosis, vaivoda etiam ipsos contra libertatem eorum, placitantes int[ ]m evocando examen damnorum et laborum gravamen irrogaret eisdem, nos condescendentes querelis et iustis inclinati precibus eorundem, gratiam eis infrascriptam fecimus in praemissis. Volumus igitur et ipsis hospitibus nostris irrevocabiliter indulgemus, quod nullus omnino vaivoda Transiluanus praesens vel futurus debeat et praesumat descensum facere [ ] nisi tunc demum, cum aliqua, quod absit, gravis et inurgens regno nostro immineret adversitas, propter cuius necessitatem instantem, ipsum vaivodam debita sollicitudine invigilantem defensioni et remediis regni nostri Transiluani oporteret divertere ad praedictos hospites nostros, cum in eo casu ipsius adventus hospitibus nostris praedictis affe[ ]um et tutelam, in quo casu eundem descendentem inter eos libenter et liberaliter procurabunt. Praeterea volumus ut vaivoda, qui nunc est vel fuerit in futurum, dictos hospites nostros super quacumque causa litigantes inter se iudicandi non habeat facultatem, nisi forte vel ipsi aliquem extraneum vel aliquis extraneus [contra eos] vaivodae iudi[cium] evocaret, viceiudex tamen vaivodae in nullo casu ipsos hospites nostros poterit iudicare. Ad haec cum dicti hospites nostri terram pro agricultura et usu suo sufficientem non haberent, quandam terram nostri castri Albensis ad nostram collationem pertinentem Gyvmurd vocatam et vacuam eisdem concessimus de liberalitate [nostra] pleno iure perpetuo possidendam, et hanc terram concessimus eisdem cum omnibus utilitatibus et pertinentiis suis sub eisdem metis et terminis, quibus antea fuerat limitata, ratas habentes elevationes metarum, quas homines nostri Paulus comes frater Andreae comitis de Gyog et Lewe iobagio castri Albensis, praesentibus iobagionibus castri [ ] de mandato nostro super terra praedicta iuste et rationabiliter erexerunt. Super decimis etiam more Saxonum persolvendis et libera electione plebanorum et super facto collectae generalis, de qua in privilegio carissimi patris nostri inveniuntur exempti, ac aliis in privilegio carissimi patris nostri super libertate praedictorum hospitum nostrorum statutis et ordina[tis iuribus et] continen[ter] indulto eisdem privilegio carissimi patris nostri ratificantes et confirmantes dictis hospitibus nostris privilegium carissimi patris nostri concedentes eisdem specialiter, ut iidem hospites cum quatuor militibus loricatis bene praeparatis ac decenter ornatis, cum totidem equis satis honestis et coopertis ac duobus tentoriis sub nostro vexillo millitare et c]um nostris militibus non in societate baronum nostrorum descendere teneantur, prout in praedicti patris nostri privilegio clare et expresse vidimus contineri. Ut igitur haec nostra concessio et ordinatio seu collatio robur obtineat perpetuae firmitatis nec per quempiam in aliquo cursu temporum possit vel debeat in irritum revocari seu aliquatenus retractari, praedictis hospitibus nostris de Karako et de Ygun praesentes concessimus literas duplicis sigilli nostri munimine roboratas. Datum per manus mag[l]istri Lodomerii, dilecti et fidelis nostri, aulae nostrae vicecancellarii, anno domini M. CCLXV.
Stefan, božjom milošću mlađi kralj Ugarske, vojvoda Transilvanije i gospodar Kumana, svima koji će pogledati ovo pismo, pozdrav u Spasitelju svih.
Među ostalim ukrasima kraljevskog prestola, dojilja vrlina — pobožnost — krasi ga, mudro posmatrajući i sažaljivo podižući siromaštvo potlačenih. Jer kada se tereti takvih ljudi uklone kraljevskom umerenošću, njihov broj raste, a naklonost za revnije služenje u odanosti se povećava i budi se odanost podanika.
Stoga želimo da svi saznaju da su Naši gosti iz Karakoa i Jegina dugo prigovarali, kroz ponovljene posete, tadašnjem transilvanijskom vojvodi da su teško opterećeni, i takođe su često donosili svoje žalbe i do naših ušiju: da ih je zamenik vojvodinog sudije, primoravajući ih da se pojave pred njegovim sudom, često opterećivao skupim poslovima; a vojvoda im je, protivno njihovoj slobodi, kada su među sobom vodili parnice, pozivanjem na sud nanošio teret gubitaka i poslova.
Mi, dakle, popuštajući njihovim žalbama i pravednim molbama, dali smo im milost niže navedenu u ovim stvarima. Hoćemo i neopozivo dajemo Našim gostima da nijedan vojvoda Transilvanije, sadašnji ili budući, ne sme niti može vršiti silazak među njih osim — ne daj Bože — ako neka teška i hitna nevolja zapreti Našem kraljevstvu, u kojem slučaju bi bilo potrebno da pomenuti vojvoda, sa dužnom pažnjom, dođe u odbranu i pomoć Našem kraljevstvu Transilvanije odlaskom kod pomenutih gostiju. U tom slučaju, oni će rado i velikodušno snabdeti njegov dolazak među njih, radi svoje zaštite i bezbednosti.
Dalje hoćemo da vojvoda, sadašnji ili budući, nema pravo da sudi Našim pomenutim gostima u bilo kom sporu koji vode među sobom, osim ako sami ne pozovu nekog stranca na suđenje, ili ako neki stranac pokrene parnicu protiv njih pred vojvodom. Zamenik vojvodinog sudije, međutim, ni u kom slučaju neće imati vlast da sudi Našim pomenutim gostima.
Pošto Naši pomenuti gosti nisu imali dovoljno zemlje za poljoprivredu i sopstvene potrebe, dodelili smo im iz naše darežljivosti izvesnu zemlju zvanu Gjvmurd, koja pripada Našem utvrđenju Alba, a bila je prazna, da je poseduju punim pravom zauvek. I dodelili smo im tu zemlju sa svim njenim koristima i pripadcima, pod istim međama i granicama kao što je ranije bila omeđena, potvrđujući podizanje međa koje su Naši ljudi Pavle, knez, brat kneza Andrije iz Đoga, i Leve, kmet grada Albe, u prisustvu tamošnjih kmetova, po Našoj zapovesti, pravedno i zakonito postavili na pomenutoj zemlji.
Što se desetka tiče, plaćaće ih po običaju Sasa, i imaće slobodu izbora svojih župnika. U vezi sa opštim nametom (collecta generalis), od kojeg su oslobođeni poveljom Našeg predragog oca, kao i u drugim pravima i zakonima o slobodi Naših pomenutih gostiju sadržanim u toj povelji, potvrđujemo povelju Našeg predragog oca, dajući im posebno da će služiti pod oružjem sa četiri oklopljena viteza, dobro pripremljena i pristojno opremljena, sa isto toliko dovoljno dobrih i pokrivenih konja, i dva šatora, pod našom zastavom, u društvu naših vojnika, a ne u društvu Naših barona, kao što smo jasno i izričito videli da stoji u povelji našeg oca.
Da bi, dakle, ova naša darovnica i uredba ili poklon imali snagu trajne važnosti, i da je niko tokom vremena ne bi mogao ili smeo opozvati ili povući, dali smo Našim pomenutim gostima iz Karakoa i Jegina ovo pismo, učvršćeno Našim dvostrukim pečatom.
Dato rukom gospodara Lodomerija, Našeg dragog i vernog vicekancelara Našeg dvora, godine Gospodnje 1265.
je „zemlja“ (mađ.
), več politička celina sa svojom teritorijom, narodom, institucijama, običajima i tradicijom i sa svojim saborom koji je uživao određena autonomna prava. To jeste bila Transilvanija (kao i Slavonija).
