- Poruka
- 212
Ovde si verovatno dobro mislio, ali se nisi dobro izrazio.Pretposltavljam da si mislio na nova znanja, ili naučna otkrića, inače nam škole ne bi bile potrebne. Ne slažem se da je duša istinski rudnik beskonačnog znanja. Prvo šta je duša, drugo zašto samo pojedinci mogu da otkriju zakone koji su eto prisutni u svakoj duši i treće zanemario si iskustvo (eksperiment) koje je vrlo bitno u svakom otkriću, pa čak je u nekim slučajevima bio od presudnog značaja i potpuno nezavisno of čovekove volje (Ersteded, Bekerel...).
I naravno uvek prisutno pitanje Zakonodavca. Kome on treba? Svakako vama vernicima, dok nauku on uopšte ne interesuje. Ako si već pomenuo gravitaciono polje ne znam zašto tebi nije dovoljna činjenica da masa stvara gravitaciono polje, da to polje deluje na druga tela i ta sila zavisi od mase i rastojanja kako je to Njutn utvrdio, a sam oblik zakona je takav kakav jeste u sistemu vrednosti koji je čovek stvorio i tu nema mesta ni za kakvog Zakonodavca.
Ovo ću pokušati da objasnim pomoću joga filozofije. A joga je sprječavanje da naš mentalni sadržaj (ćita) uzima različite oblike (vriti). No, treba da razumijemo šta je ćita i šta su vritiji.
Ja imam oči, ali u stvari ne vide oči. Ako uklonimo nervni centar koji se nalazi u mozgu, oči će i dalje biti tu, sa čitavim mrežnjačama, a takođe i slike predmeta na njima, ali oči neće viđeti. Dakle, oči su samo sekundarni instrument. Ponekad čovjek zaspi otvorenih očiju – svjetlost je tu, i slika je tu, ali, da bi vidio, neophodna je i treća stvar – duh mora da bude povezan sa organom. Oko je samo spoljni instrument i, pored njega, neophodni su nam i centar u mozgu i djelatnost duha. Kola mogu da prolaze pored mene a da ih ja ne čujem. Zašto? Zato što moj duh nije povezan sa organom sluha. Prvo- postoji instrument, drugo-organ, i treće-veza duha sa jednim i drugim. Duh prenosi utisak dalje, prema unutrašnjosti, i predaje ga sposobnosti odlučivanja ili intelektu, koji onda reaguje. Sa tom reakcijom pojavljuje se ideja o Ja. Zatim ta mješavina akcije i reakcije biva predata Duši, koja u toj mješavini opaža objekat.
Organi, duh, sposobnost odlučivanja i rasuđivanja i ja-osjećanje, sve zajedno, čine grupu koja se zove - unutrašnji instrument. Oni su, u stvari, različiti procesi, koji se odvijaju u sadržaju svijesti (ćita). Talasi misli u ćiti zovu se vriti (doslovno – vrtlozi).
Šta je misao? Misao je jedna sila kao što je sila gravitacije ili sila odbijanja. Iz beskrajnog rezervoara energije koji postoji u prirodi, instrument nazvan ćita crpi izvjesnu količinu, apsorbuje je i šalje napolje u obliku misli. Tijelo dobija snagu iz hrane, a druge, suptilnije snage, emituju se u obliku koji nazivamo misao. Tako vidimo da duh nije inteligentan, a ipak izgleda kao da jeste. Zašto? Zato što je iza njega inteligentna Duša. Duša je jedino osjetljivo biće sposobno za opažanje, duh je samo instrument pomoću koga ona opaža spoljni svijet. Uzmimo, na primjer, knjigu – kao knjiga, ona ne postoji izvan nas; to što postoji izvan nas je nepoznato i nesaznatljivo. Nesaznatljivo utiče na duh, zadajući mu jedan „udarac“, duh reaguje, i ta reakcija se ispoljava u obliku knjige, isto kao što, kada se kamen baci u vodu, voda reaguje u obliku talasa. Stvarni univerzum je povod za reagovanje duha. Oblik knjige, oblik slona ili oblik čovjeka ne postoje izvan nas. Sve što saznajemo, jesta naša mentalna reakcija na spoljašnji nadražaj. Samo nadražaj je izvan nas, sve ostalo je u nama. Uzmimo, na primjer, ostrigu. Znamo kako se obrazuju biseri: strano tijelo prodre u školjku, što nju iritira, pa ostriga luči jednu vrstu gleđi oko njega i tako se obrazuje zrno bisera. Iskustveni univerzum je, da tako kažemo, naša sopstvena gleđ, a stvarni univerzum je strano tijelo, koje služi kao jezgro.
To je objašnjenje toga šta znači vriti. Pravi čovjek je iza duha, duh je instrument u njegovim rukama. Njegova inteligencija je ono što izbija kroz duh. Samo kada mi postojimo iza duha, on postaje inteligentan. Kada ga ostavimo, duh se raspada u komade i više nije ništa. Tako razumijemo šta se podrazumijeva pod ćita. To je mentalni sadržaj, a vriti su talasi i nabori koji se pojavljuju na njemu kada spoljni uzroci djeluju na njega. Ti vriti su naš univerzum.
Mi ne možemo da vidimo dno jezera, zato što je njegova površina prekrivena talasima. Mi možemo da opazimo dno jedino kada se talasi slegnu i voda postane mirna. Ako je voda mutna ili se neprestano komeša, dno se neće viđeti. Ako je voda bistra i ako nema talasa, viđećemo dno. Dno jezera je naše istinsko Ja, Duša, jezero je ćita, a talasi su vriti.
