OD DROGE DO BOGA

nije ni bitno...

2 potpuno razlichita sveta koja na slichnim pitanjima nikako ne mogu da kohabituju...

mozemo da prichamo o ribolovu
ili da li muckalici treba paprika iz zive turshije da bi imala onu "nijansu"
(dogod ne krene da provejava "bozja promisao" ;) )

o metafizci nikako! 8)
 
Bog nije isključivo vlasništvo nijedne religije ili ubjeđenja, jer je zajedničko dobro svih. On nije neko nadkosmičko biće, već prožima cijeli univerzum kao inteligencija i svijest. Svuda je jednako prisutan, On je Život i Substratum svih entiteta, od atoma do najvišeg proroka.Ista ogromna količina vode suština je kako pjene i mjehurića, tako i ogromnih talasa. Razlika između čovjeka i čovjeka, kao i između živih i neživih objekata, leži u stepenu njihove manifestacije. Kada je Bog prisutan, onda je On zrno pijeska, a kada je manifestovan, onda je Isus Hrist.
Bog je jedan i nedjeljiv. Mnogobrojni bogovi raznih religija su samo različiti aspekti Apsoluta kako ga shvataju ograničeni ljudski umovi. Otac na Nebu, pravedni i moralni Vladar, Vječni Duh, Nirvana ili utrnuće svih želja, Svjetlost, Zakon itd, su samo različita lica jednog glavnog Boga. On je sve ovo i beskrajno više od onoga što bilo koji ljudski um to može zamisliti. Bog koji je od strane različitih religija definisan kao najviše cilj, jeste, prije svega, samo najviša predstava o Apsolutu do koje je došao ograničeni ljudski um i izrazio je nesavršenim ljudskim jezikom.
Da li Bog ima formu ili je besforman? Bog je i sa formom i bez nje, a opet ih obje transcendira. Bog bez forme i Bog sa formom su slični ledu i vodi. Kada se voda smrzne u led, ona dobija formu. Kada se isti led otopi u vodu, svaka forma se gubii. Bog sa formom i Bog bez forme nijesu dva različita bića. Onaj koji ima formu, istovremeno nema formu. Za posvećenika, obožavaoca personalnog Boga, on se manifestuje u različitim formama. Samo pomisli na beskrajni okean – beskrajnu masu vode – đe god pogledaš nema kopna; samo se poneđe vide sante leda koje se formiraju zahvaljujući izuzetno niskoj temperaturi. Slično tome, pod izuzetno snažnim uticajem duboke predanosti svog posvećenika, bekonačno se tako reći smanjuje na konačno i pojavljuje pred njim kao Biće u formi. Kao što se sa pojavom Sunca sav led topi, tako se i sa probuđenim znanjem Bog u formi topi u Besformno. Voda okeana, kada se gleda iz daljine, izgleda tamnoplava, ali postaje bezbojna kada se uzme u ruku; na isti način se i Bog povezuje sa određenom bojom, ali je On istina bez atributa kada se posvećenik sa njim stopi.

Religiozne rasprave nastaju kada insistiramo na spoljašnjim pravilima religije. Nikada nije postojala moja religija ili tvoja religija, moja nacionalna religija ili tvoja nacionalna religija, već je oduvijek postojala smo jedna – Vječna religija – u odnosu na koju su sve religije samo različite manifestacije koje odgovaraju različitim temperamentima. Ne radi se o tome da je ova ili ona religija istinita po ovom ili onom pitanju, već o tome da su sve religije podjednako dobre u svakom pogledu pošto odgovaraju različitim stanjima našeg uma. Ako je jedna religija istinita, onda su sve religije istinite. Ali, ako se jedna religija pokaže lažnom, onda se sve religije mogu pokazati lažnima. Ljudi se sukobljavaju oko religija zato što one naglašavaju određene ličnosti, riječi i objašnjenja, ne dopirući do suštine. Različite religije nijesu ništa drugo do sile pod patronatom jednog istog Boga. One su neophodne kako bi se postigla harmonija u svijetu i kako bi se povećalo bogatstvo kreacije. One nijesu antagonističke, već komplementarne. Kao različite fotografije neke zgrade koje su slikane sa različitih tačaka, različite religije takođe daju sliku o Istini sa različitih tačaka. Mnogobrojne religije su tek raznobojni cvjetovi koje nitima ljubavi treba povezati u divan buket i položiti ga na oltar Istine.
 
. Svuda je jednako prisutan,
Pa neko reče da je na nebu. To ipak znači da nije nigde prisutan, čim nagađate gde je.
On je Život i Substratum svih entiteta, od atoma do najvišeg proroka.
Hoćeš li da obnoviš malo fiziku VIII razreda pa da vidiš da u atomu nema nikakvog Boga a i proroci su bili sastavljeni od atoma, nadam se.
Mnogobrojni bogovi raznih religija su samo različiti aspekti Apsoluta kako ga shvataju ograničeni ljudski umovi.
.............
Pa to ti i mi pričamo ovde na Forumu. Ograničen ljudski um kada nije u stanju da prihvati prirodu onakvu kakva jeste i kakvu nam nauka objašnjava, onda izmišlja Boga(ove). Pa to je vazda bilo a na žalost i danas toga ima, no nadam se sve manje.
 
Pa neko reče da je na nebu. To ipak znači da nije nigde prisutan, čim nagađate gde je.

Hoćeš li da obnoviš malo fiziku VIII razreda pa da vidiš da u atomu nema nikakvog Boga a i proroci su bili sastavljeni od atoma, nadam se.
.............
Pa to ti i mi pričamo ovde na Forumu. Ograničen ljudski um kada nije u stanju da prihvati prirodu onakvu kakva jeste i kakvu nam nauka objašnjava, onda izmišlja Boga(ove). Pa to je vazda bilo a na žalost i danas toga ima, no nadam se sve manje.


Kažemo da je Njutn pronašao gravitaciju. Zar ga je ona čekala neđe u nekom uglu? Bila je već u njemu, a on je, kada je došlo vrijeme, iznio van. Sve znanje koje je svijet ikad dobio dolazi iz uma. Beskonačna biblioteka Univerzuma je u našem vlastitom umu. Spoljnji svijet je samo podsticaj, prilika da počnemo upoznavati svoj um. Pad jabuke dao je Njutnu samo nagovještaj da prouči svoj um.Preispitao je i preusmjerio sve do tada uspostavljene veze u svome umu i otkrio jednu novu vezu koju zovemo „zakon gravitacije“.

Znanje je skriveno u čovjeku. Nikakvo znanje ne dolazi izvana. U strogo psihološkom smislu, možemo reći da čovjek ne ’nauči’, nego ’otkrije u sebi’, da razotkriva svoju dušu koja je istinski rudnik beskonačnog znanja. Duša je sveznajuća, svemoguća, sveprisutna.
Nauka je otkrila mnoge zakone koji važe u Prirodi. Nauka nije stvorila, već otkrila pojedine zakone! Ali nauka nije otkrila Zakonodavca! Ko je On, Zakonodavac, pitanje je svih pitanja. Nauka nema odgovor na to.

Koji to fizičar se u određenom trenutku otkrivanja tajni Univerzuma nije „sudario“ sa Bogom? Bor, Njutn, Ajnštajn, Hoking...da ne nabrajam ili citiram ih. Naravno, ne vulgarizovano shvatanje Boga kao nekog čikice koji sjedi neđe gore na nebesima i posmatra nas šta radimo, već shvatanje Boga kao neke vrhovne inteligencije, sveprožimajuće svijesti, snage, energije, svjetlosti...

Filozof Đuro Šušnjić kaže da čovjek o Bogu svjedoči na dva načina: njegovim priznanjem i njegovim poricanjem. Dok Boga poriče, on ga se ne odriče. Pobuna protiv Boga moguća je samo uz pretpostavku postojanja Boga, inače je besmislena borba protiv nečega što ne postoji. Ovaj ateizam i nesvjesno priznaje da poriče nešto što jest, a ne nešto što nije.

Ljudsko biće, u istoriji svog razvoja od podanika do građanina svijeta, izborilo je slobodu koja se ničim ne smije dovesti u pitanje: da vjeruje ili da ne vjeruje, po sopstvenom ophođenju. Ako se garantuje sloboda da se vjeruje, mora se garantovati i sloboda da se ne vjeruje. O tom pravu se ne može pregovarati, mora važiti za sve ljude. Ako vjernici i nevjernici zajedno grade ovaj svijet, onda to ne mogu bez uzajamnog razumijevanja , razgovora i dogovora. Ono što će se dešavati vjernicima ne može se odvojiti od onoga što će se dešavati nevjernicima. Jedan uistinu dijaloški način mišljenja i življenja imao bi za posljedicu da među vjernicima ne bi bilo fanatika, među misliocima dogmatika, a među političarima tirana.
 
Filozof Đuro Šušnjić kaže da čovjek o Bogu svjedoči na dva načina: njegovim priznanjem i njegovim poricanjem. Dok Boga poriče, on ga se ne odriče. Pobuna protiv Boga moguća je samo uz pretpostavku postojanja Boga, inače je besmislena borba protiv nečega što ne postoji. Ovaj ateizam i nesvjesno priznaje da poriče nešto što jest, a ne nešto što nije.

Ljudsko biće, u istoriji svog razvoja od podanika do građanina svijeta, izborilo je slobodu koja se ničim ne smije dovesti u pitanje: da vjeruje ili da ne vjeruje, po sopstvenom ophođenju. Ako se garantuje sloboda da se vjeruje, mora se garantovati i sloboda da se ne vjeruje. O tom pravu se ne može pregovarati, mora važiti za sve ljude. Ako vjernici i nevjernici zajedno grade ovaj svijet, onda to ne mogu bez uzajamnog razumijevanja , razgovora i dogovora. Ono što će se dešavati vjernicima ne može se odvojiti od onoga što će se dešavati nevjernicima. Jedan uistinu dijaloški način mišljenja i življenja imao bi za posljedicu da među vjernicima ne bi bilo fanatika, među misliocima dogmatika, a među političarima tirana.

U osnovi, viđenje Šušnjića je čist gnosticizam.
‘Ajde da obrnemo stvar i pođemo od gledišta nevernika: ateisti se, po mom poimanju, ne bune protiv postojanja Boga. Oni polaze od toga da Bog ne postoji pa iz toga dalje proističe da nemaju protiv koga (čega) da se bune.
Ovo su, naravno, jednostavne logičke premise.
Mnogi filozofi su se bavili pitanjem postojanja Boga i tražili ga na različitim mestima: na nebu, u prirodi, u samom čoveku. Pitanje vere je, zapravo, pitanje egzistencijalizma jer svako, na svoj način, traži svrhu svog postojanja i razmatra sopstvenu ulogu u Univerzumu. Ali, nema univerzalnog odgovora.
Reč ateist doslovce znači: bezbožnik, i samo je nesrećno odabrana reč za suprotnost pojmu deist (vernik). Nije ateist onaj koji misli da nije moguće doživeti Boga, već onaj koji ne veruje da takav entitet (realno, materijalno, idealistički, metafizički) uopšte postoji.
Ateizam nije pobuna, već skepsa.
Pitanje slobode mnogo je važnije od podele na deiste i ateiste.
 
Teizam je, naravno, verovanje u postojanje jednog Boga kao tvorca sveta. Ali, nikada ne kažemo "teist". Deizam je religiozno-filozofsko učenje koje prihvata ideju o Bogu, po kojoj je on prauzrok i tvorac sveta, a to je, dalje, jednako teizmu. Deist je pristalica deizma. E, sad, ne može da se kaže ni "teolog" jer taj izraz podrazumeva poznavaoca ili studenta teologije.

Btw, sto puta sam se pokajala zbog ovog nadimka! Šta mi bi? Ishitrenost, u žaru pregalaštva...
 
Ok u redu je do onog dela o bogu kao prauzroku i tu svo njegovo delovanje prestaje,teizam je verovanje takođe s tim što takav entitet aktivno utiče na sve sfere i aspekte ljudskih života.U principu poznajem veoma mali broj deista ,pa čak i ovde na forumu ih malo ima.S pravom mogu da kažem da su poimanjem sveta u neku ruku približniji ateistima nego teistima.

Nick ti je verovatno uslovljen tragičnim događajem u ZOO.
 
Dostojevski u Zlim dusima kaže: Ako Stavrogin vjeruje, on ne vjeruje da vjeruje. Ako ne vjeruje, on ne vjeruje da ne vjeruje". Poricanje vjere ima smisla samo u odnosu na vjeru i zato obje spadaju u isto duhovno polje. Vjernik i nevjernik jesu dva zamjenljiva pola istog stava: vjera se lomi u nemoći da se ostvari, nevjera se rađa iz očaja što je vjera iznevjerila. Koliko je razum nepouzdan, toliko je vjeja nesigurna; samo onaj ko živi obje istine, cijeli je čovjek. Odvažnost se sastoji u tome da se prihvate obje strane života: sumnja nije poricanje vjere, već njen neodvojivi sastojak. Sumnja više upućuje na svu ozbiljnost vjere, nego što joj poriče vrijednost.
 
Ok u redu je do onog dela o bogu kao prauzroku i tu svo njegovo delovanje prestaje,teizam je verovanje takođe s tim što takav entitet aktivno utiče na sve sfere i aspekte ljudskih života.U principu poznajem veoma mali broj deista ,pa čak i ovde na forumu ih malo ima.S pravom mogu da kažem da su poimanjem sveta u neku ruku približniji ateistima nego teistima.

Nick ti je verovatno uslovljen tragičnim događajem u ZOO.

Hm... Do sada nisam pravila razliku između deista i teista. Uopšteno gledano, onaj koji veruje u postojanje Boga, taj je, po meni, jednostavno rečeno, vernik. Sasvim mi je svejedno da li on veruje u jednog ili više Bogova. Trebalo bi i njemu da bude svejedno to što ja ne verujem ali - ne! - on, najčešće, želi da me ubedi u postojanje Boga. Što je još gore, ukoliko mu je napor uzaludan, trudi se da mi stavi do znanja kako sam intelektualno i duhovno inferiorna samim tim što nisam "prosvetljena". Dalje, ateisti su često okvalifikovani kao "prizemni materijalisti", koji, pošto nemaju dovoljno senzibiliteta za otkrivanje Boga, nemaju senzibilteta ni za šta drugo.
Eto, juče mi na vrata došli Jehovini svedoci. Nude spasenje istim rečnikom kao tipovi iz Kirbija: lažni osmesi, napamet naučen tekst, izveštačena ljubaznost. Pustila sam ih da odrecituju svoje, a onda sam im rekla da sam ateista. Ni to nije bilo dovoljno, pa su se bacili na ubeđivanje. Bila sam poslovično vrlo ljubazna (mislim, volim da budem ljubazna), i to bi trajalo pola sata, da nije zalajao moj pas... E, tada su otišli.

- Jeste, zbog toga imam ovaj nick (postoji ovde par diskusija na temu zoo vrta). Htela sam da budem Shiva, kao na drugim forumima, ali je to ime bilo zauzeto. Šteta!
 
Sumnja više upućuje na svu ozbiljnost vjere, nego što joj poriče vrijednost.

Sve duhovne tvorevine i sve ideologije imaju ozbiljnost. Sumnja - kao neki znak pitanja - često otvara mogućnosti da se neka ustaljena i prihvaćena stanovišta iznova kritički analiziraju.
Bez sumnje ne bi bilo ni novih saznanja.
Bez slobode mišljenja i govora ne bi bilo ni sumnje.
 
Hoćeš li da obnoviš malo fiziku VIII razreda pa da vidiš da u atomu nema nikakvog Boga a i proroci su bili sastavljeni od atoma, nadam se.
.............
Pa to ti i mi pričamo ovde na Forumu. Ograničen ljudski um kada nije u stanju da prihvati prirodu onakvu kakva jeste i kakvu nam nauka objašnjava, onda izmišlja Boga(ove). Pa to je vazda bilo a na žalost i danas toga ima, no nadam se sve manje.
Je li atom apsolutno proučen, je li sve spoznato o njemu? Pošto si fizičar mogao bi da, nam laicima iz te oblasti, predočiš koliko novih subatomskih čestica se otkrije godišnje. A šta misliš kad će se to otkrivanje završiti i da li je atom u mikro smeru konačan?
Iz ateističkog ugla, ograničenost automatski sledi za vernike. Svet kakav jeste još uvek nije onakav kakvim ga nauka vidi, jer ona do sada nije otkrila ni milijarditi dio njegovih tajni. Prema tome, i ono što nauka tvrdi kao nepobitnu istinu, veliko pitanje je da li sve to baš tako. Zar ateisti imaju neograničeni um?
 
Ok u redu je do onog dela o bogu kao prauzroku i tu svo njegovo delovanje prestaje,teizam je verovanje takođe s tim što takav entitet aktivno utiče na sve sfere i aspekte ljudskih života.U principu poznajem veoma mali broj deista ,pa čak i ovde na forumu ih malo ima.S pravom mogu da kažem da su poimanjem sveta u neku ruku približniji ateistima nego teistima.
Nick ti je verovatno uslovljen tragičnim događajem u ZOO.
A da li je Dostojevski u pravu?
Dostojevski u Zlim dusima kaže: Ako Stavrogin vjeruje, on ne vjeruje da vjeruje. Ako ne vjeruje, on ne vjeruje da ne vjeruje". Poricanje vjere ima smisla samo u odnosu na vjeru i zato obje spadaju u isto duhovno polje. Vjernik i nevjernik jesu dva zamjenljiva pola istog stava: vjera se lomi u nemoći da se ostvari, nevjera se rađa iz očaja što je vjera iznevjerila. Koliko je razum nepouzdan, toliko je vjera nesigurna; samo onaj ko živi obje istine, cijeli je čovjek. Odvažnost se sastoji u tome da se prihvate obje strane života: sumnja nije poricanje vjere, već njen neodvojivi sastojak. Sumnja više upućuje na svu ozbiljnost vjere, nego što joj poriče vrijednost.
Čini mi se da obadva nicka pripadaju istoj osobi, samo je jedna arogantnija (gordija) a druga malo učtivija.
 
Hm... Do sada nisam pravila razliku između deista i teista. Uopšteno gledano, onaj koji veruje u postojanje Boga, taj je, po meni, jednostavno rečeno, vernik. Sasvim mi je svejedno da li on veruje u jednog ili više Bogova. Trebalo bi i njemu da bude svejedno to što ja ne verujem ali - ne! - on, najčešće, želi da me ubedi u postojanje Boga. Što je još gore, ukoliko mu je napor uzaludan, trudi se da mi stavi do znanja kako sam intelektualno i duhovno inferiorna samim tim što nisam "prosvetljena". Dalje, ateisti su često okvalifikovani kao "prizemni materijalisti", koji, pošto nemaju dovoljno senzibiliteta za otkrivanje Boga, nemaju senzibilteta ni za šta drugo.
Eto, juče mi na vrata došli Jehovini svedoci. Nude spasenje istim rečnikom kao tipovi iz Kirbija: lažni osmesi, napamet naučen tekst, izveštačena ljubaznost. Pustila sam ih da odrecituju svoje, a onda sam im rekla da sam ateista. Ni to nije bilo dovoljno, pa su se bacili na ubeđivanje. Bila sam poslovično vrlo ljubazna (mislim, volim da budem ljubazna), i to bi trajalo pola sata, da nije zalajao moj pas... E, tada su otišli.

- Jeste, zbog toga imam ovaj nick (postoji ovde par diskusija na temu zoo vrta). Htela sam da budem Shiva, kao na drugim forumima, ali je to ime bilo zauzeto. Šteta!

Greška nastaje kada se ateizam poistovećuje sa nihilizmom ili hedonizmom.Često ateistima lepe takve etikete premda ateisti često se dobro snalaze u ulozi humanista.Ipak ateizam ne isključuje ova dva navedena pravca.

Što se tiče deizma njegov najslavniji predstavnik je Volter ma znaš onaj čikica koji je izjavio da je crkva besramnica.

Žao mi je što si morala da trpiš tiradu JS,ipak suptilne metode nemaju nikakvog uticaja ni efekta na navalentne ljude .
 
A da li je Dostojevski u pravu?

Čini mi se da obadva nicka pripadaju istoj osobi, samo je jedna arogantnija (gordija) a druga malo učtivija.



Uz svo poštovanje ruskoj knjževnosti i Dostojevskom ne priznajem nikakvu bipolarnost niti takve poglede na svet.Papagajski ponavljam na ovom forumu ništa nije isključivo ni crno ni belo postoje i druge nijanse.Čovek je kompleksno biće i ponekad ta kompleksnost prerasta u kontradiktornost.

Što se tiče nicka možda si pravu :mrgreen::rolleyes: Čekamo Bzpž da razrešimo dilemu. :)
 
........................................................
Znanje je skriveno u čovjeku. Nikakvo znanje ne dolazi izvana. U strogo psihološkom smislu, možemo reći da čovjek ne ’nauči’, nego ’otkrije u sebi’, da razotkriva svoju dušu koja je istinski rudnik beskonačnog znanja. Duša je sveznajuća, svemoguća, sveprisutna.
Nauka je otkrila mnoge zakone koji važe u Prirodi. Nauka nije stvorila, već otkrila pojedine zakone! Ali nauka nije otkrila Zakonodavca! Ko je On, Zakonodavac, pitanje je svih pitanja. Nauka nema odgovor na to.
Ovde si verovatno dobro mislio, ali se nisi dobro izrazio.Pretposltavljam da si mislio na nova znanja, ili naučna otkrića, inače nam škole ne bi bile potrebne. Ne slažem se da je duša istinski rudnik beskonačnog znanja. Prvo šta je duša, drugo zašto samo pojedinci mogu da otkriju zakone koji su eto prisutni u svakoj duši i treće zanemario si iskustvo (eksperiment) koje je vrlo bitno u svakom otkriću, pa čak je u nekim slučajevima bio od presudnog značaja i potpuno nezavisno of čovekove volje (Ersteded, Bekerel...).
I naravno uvek prisutno pitanje Zakonodavca. Kome on treba? Svakako vama vernicima, dok nauku on uopšte ne interesuje. Ako si već pomenuo gravitaciono polje ne znam zašto tebi nije dovoljna činjenica da masa stvara gravitaciono polje, da to polje deluje na druga tela i ta sila zavisi od mase i rastojanja kako je to Njutn utvrdio, a sam oblik zakona je takav kakav jeste u sistemu vrednosti koji je čovek stvorio i tu nema mesta ni za kakvog Zakonodavca.
 
Je li atom apsolutno proučen, je li sve spoznato o njemu? Pošto si fizičar mogao bi da, nam laicima iz te oblasti, predočiš koliko novih subatomskih čestica se otkrije godišnje. A šta misliš kad će se to otkrivanje završiti i da li je atom u mikro smeru konačan?
Iz ateističkog ugla, ograničenost automatski sledi za vernike. Svet kakav jeste još uvek nije onakav kakvim ga nauka vidi, jer ona do sada nije otkrila ni milijarditi dio njegovih tajni. Prema tome, i ono što nauka tvrdi kao nepobitnu istinu, veliko pitanje je da li sve to baš tako. Zar ateisti imaju neograničeni um?

Opet u ovim tvojim postovima provejava ideja trenutnog, konačnog, stvorenog. Pa nauka nije svemoguća to je jasno. Ako si već pomenuo atom, ti pretpostavljam da znaš da je još Demokrit izneo ideju atoma (iako bez ikakvih dokaza) a struktura je otkrivena posle više od 2000 godina, a sada očekuješ da posle 100 godina od otkrića strukture nauka da poslednju reč (znači još ima nade za tvog Tvorca:D). Nauka se stalno razvija, razvija nove tehnike, dolazi do novih otkrića, ponekad i pogreši ali i ispravi grešku jer je u njenoj suštini dolaženje do istina o svetu koji nas okružuje.
Što se tiče ograničenosti koju pominješ pogledaj post na koji sam odgovorio i biće ti jasno.
Ma ko postavlja ovo pitanje koje sam podvukao? Ti? Svi vernici? Naučnici? Mnogo puta si ovo pitanje postavio, sa tendencijom da nam ukažeš da je taj svet koji si umislio stvaran. One je tvoj i samo tvoj, čak smo ovde videli da je svet drugih vernika nešto drugačiji od tvog.
Pa daj evo kada si pomenuo atom šta je tu pod sumnjom? Po čemu atom nije onakav kakvim ga nauka prikazuje? Ili, iznesi iz nekih drugih oblasti sumnju da nije tako kako nauka kaže. Ili, iznesi konačne istine o svetu koji nas okružuje, pobij naučne dokaze i proslavi se, ali pazi da to ne budu don kihotovske budalaštine.
 

Back
Top