Nova domovina

Naivno je formirati takvo misljenje na osnovu putovanja, i Srbija je strancima super, jeftina klopa, provod, malo migranata...

Vidi, kogod želi da bude stacioniran negde treba da razmotri sve. Ali ako poslom neko može da putuje, onda mu nisu važni detalji. Ne bih volela nigde da baš budem stacionirana... Čovek bar u današnje vreme može da živi na više mesta i ima i više pasoša. Pitanje je posla najviše gde nekome odgovara. Danas je idealno vreme da se negde živi neko vreme van srbije
 
Pitanje za sve, žene i muškarce, koji su se odselili u inostranstvo.
Koliko se osećate kao "svoj na svome" (Nemci kažu Zuhause, kotkuće) u toj novoj zemlji?
Puca li nostalgija za zavičajem?
Osećate li diskriminaciju jer ste stranci?

Kada sam se vratio sa poslednjeg odmora imao sam osećaj kao da sam konačno došao kući.
Živim i radim u Češkoj već 6 godina. Na sistem sam se brzo navikao i odgovara mi više nego u Srbiji.
Nostalgija mi nije problem, fali mi par drugara sa kojima se redovno čujem preko neta, isto je i sa familijom.
Nema toliko diskriminacije ako vide da hoćeš da naučiš jezik i da se uklopiš u sistem, ako ne namećeš svoja pravila i slično.

Generalno sam zadovoljniji svojim životom ovde nego što sam bio u Srbiji. Šanse da se vratim su male, jedino ako se poklopi par stvari.
 
Pitanje za sve, žene i muškarce, koji su se odselili u inostranstvo.
Koliko se osećate kao "svoj na svome" (Nemci kažu Zuhause, kotkuće) u toj novoj zemlji?
Puca li nostalgija za zavičajem?
Osećate li diskriminaciju jer ste stranci?
Biće ti teško da se uklopiš ako ideš u Swiss. Uglavnom idu u Nemačke kantone gde se dosta radi. Strance ne vole,...imaju (u odnosu na Balkan) čudna pravila, prilično su škrti i rezervisani.
Sad,...ako ideš dole u "Susie Swiss" ili Italijanski kanton, to je druga i mnogo opuštenija priča. Nostalgija nije problem, ako imaš nekog tamo ili idete zajedno. Što je moja preporuka, jer za početak imaš "rodnu grudu" pored sebe, dok se u sistem uklopiš vremenom (osim u Švajcarski u koji se nikada uklopiti nećeš,...jer jedni govore samo jedan jezik (French) drugi govore Nemački (sa sto dijalekta) i međusobno se i sami ne trpe, već se tolerišu. Državljanstvo je tek "misaona imenica". 😁
Nije mi problem da se uklopim bilo gde u Evropi, ali mi nije svuda lepo.
 
Pitanje za sve, žene i muškarce, koji su se odselili u inostranstvo.
Koliko se osećate kao "svoj na svome" (Nemci kažu Zuhause, kotkuće) u toj novoj zemlji?
Puca li nostalgija za zavičajem?
Osećate li diskriminaciju jer ste stranci?
Zuhause, kao jedna reč, bukvalno znači dom.

Nikad nisam osetio diskriminaciju, ziveo u Holandiji, N. Zelandu i sada u Nemackoj.
Nostalgije nema, ima nedostajanje nekih ljudi.

I gde god sam bio osecao sam se kao svoj na svome.
Ko nije srecan kad je sam sa sobom, nigde mu nece biti lepo. I obrnuto - ko je srecan sam sa sobom, svuda ce lako napraviti dom.

Ljudi koji se zale na diskriminaciju su uglavnom plitki ljudi koji nisu sposobni da razumeju druge obicaje i kulturu, lenji da nauce jezik zemlje u kojoj zive, itd.
 
Zuhause, kao jedna reč, bukvalno znači dom.

Nikad nisam osetio diskriminaciju, ziveo u Holandiji, N. Zelandu i sada u Nemackoj.
Nostalgije nema, ima nedostajanje nekih ljudi.

I gde god sam bio osecao sam se kao svoj na svome.
Ko nije srecan kad je sam sa sobom, nigde mu nece biti lepo. I obrnuto - ko je srecan sam sa sobom, svuda ce lako napraviti dom.

Ljudi koji se zale na diskriminaciju su uglavnom plitki ljudi koji nisu sposobni da razumeju druge obicaje i kulturu, lenji da nauce jezik zemlje u kojoj zive, itd.
Hvala što si podelio iskustvo. Za poslednji pasus mogu da kažem da seruckaš :)
 
Biće ti teško da se uklopiš ako ideš u Swiss. Uglavnom idu u Nemačke kantone gde se dosta radi. Strance ne vole,...imaju (u odnosu na Balkan) čudna pravila, prilično su škrti i rezervisani.
Sad,...ako ideš dole u "Susie Swiss" ili Italijanski kanton, to je druga i mnogo opuštenija priča. Nostalgija nije problem, ako imaš nekog tamo ili idete zajedno. Što je moja preporuka, jer za početak imaš "rodnu grudu" pored sebe, dok se u sistem uklopiš vremenom (osim u Švajcarski u koji se nikada uklopiti nećeš,...jer jedni govore samo jedan jezik (French) drugi govore Nemački (sa sto dijalekta) i međusobno se i sami ne trpe, već se tolerišu. Državljanstvo je tek "misaona imenica". 😁
Nije mi problem da se uklopim bilo gde u Evropi, ali mi nije svuda lepo.
Dobro znati ako nekad budem bila u prilici da odem u Švajcarsku. 👍
 
Generalno, ovaj naslov nova domovina. Mi nekako ne leži, jer ja niSrbiju baš ne osećam posebno kao domovinom.. Nisam se u srbiji nikad osećala kao da tu pripadam. Osećam sebe građaninom Evrope pre svega... Tu volim da budem, a može i drugde. Jedino moj rodni grad Zemun je nešto kao domovina.
Pa kao, trebalo je da bude "provokativan", kao i ta nemačka reč Zuhause. Mogla sam i Heimat da upotrebim, ili nedaj bože, Lebensraum 🙃
 
Zbog ovakvih šabana i budalla nas smatraju "balkancima". Dzabe što se 95% ljudi ponaša pristojno i civilizovano kada imaš ovakvih imbecila.
Ali nema potrebe po svaku cenu trpeti izdrkavanje nekog dokonog dedušine. Sad ne znam koja je zaista priča bila, ali od jedne Amerikanke sam čula da ju je neka baba žvajznula novinama po glavi jer je stavila nogu na sedište. Pa tačno bih joj zvala policiju.
 
Pitanje za sve, žene i muškarce, koji su se odselili u inostranstvo.
Koliko se osećate kao "svoj na svome" (Nemci kažu Zuhause, kotkuće) u toj novoj zemlji?
Puca li nostalgija za zavičajem?
Osećate li diskriminaciju jer ste stranci?
Искуства су разна.
И зависе од човекове суштине и потреба.
Нема јединственог одговора.

Моја бакута је дуго живела у Немачкој. Она, деда, ујак, моја мама.
Она је била до коске интегрисана, а деда чак и више, ако је могуће.
До смрти се дописивала са Фрау Ритом. Нису никад једна другој заборавиле да честитају Божић.
Њен менталитет се уклапао са швапским. Баш швапским јер је живела тамо где живе Швабе-Баден Виртенберг. Од потрошње новца, преко рада и зараде, реда.
Од ње сам покупила филозофију да је земља свуда где се гази ногом. Хтела је рећи, разлике нема, где год да си, људи су свуда људи.
Нормално не да Немци у својој земљи не дају на себе/своје, као и сви остали.
Интегриши се у друштво ако желиш остати и нећеш се осећати одбачено.
Е сад, то што се мени не свиђа што је нпр. Аустрија полицијска држава и што је сваки хаусмајстор тастер, то је већ мој проблем ако сам одабрала тамо да живим и задатак ми не да се томе прилагодим.
Свака држава има свој културни образац и то је то.
И наравно да није мачији кашаљ интегрисати се међу хладни западно европски менталитет. Дакле, није све и до нас.
Ја имам теорију да нас на различитим деловима планете очекују и различита дешавања, понуде, искуства.
И ако се неко не осећа добро ту где је рођен, зашто да не проба негде другде?
Једино што ми никад не би било мотив је новац. А коме јесте, па Боже мој.
 
Nismo do sad imali nekoga ko je bio u nekog egzotičnoj zemlji. Kako je živeti i raditi u Indiji?

Ne mogu da kazem ziveti, vise ici tamo redovno. Licno mi nista nije bio problem, nije mi falilo nista, prebacis u glavi shvatis gde si i uzimas pozitivno iz toga. Imam i tamo ljude, imao sam teretanu za trening, uzivao koliko sam mogao i to je to. Zato i kazem tek mi ne bi bio problem u nekoj zemlji sa blizom kulturom i uredjenoj zemlji. Ako sam ovamo gde zive i spavaju na ulici prosao i uzivao, sta mi tesko u Pragu ili Becu.
 
Vrtiguzi. Nema orijentacije u životu, pa da malo smucamo guzicom.
Imao je Koba pravo za takve, a to je sad dobar dio pripadnika zapadne civilizacije i pridruženih : izrođeni kozmopoliti.
Dante je rekao:

“Se tu segui tua stella, non puoi fallire a glorioso porto.”​


Kakva zvijezda, ovo je sve nešto yebivjetarski i vrtiguzno.
 
Ne mogu da kazem ziveti, vise ici tamo redovno. Licno mi nista nije bio problem, nije mi falilo nista, prebacis u glavi shvatis gde si i uzimas pozitivno iz toga. Imam i tamo ljude, imao sam teretanu za trening, uzivao koliko sam mogao i to je to. Zato i kazem tek mi ne bi bio problem u nekoj zemlji sa blizom kulturom i uredjenoj zemlji. Ako sam ovamo gde zive i spavaju na ulici prosao i uzivao, sta mi tesko u Pragu ili Becu.
Znam da se tamo neki antibiotici, neke tablete, šta li, moraju uzeti da čovek ne bi dobio trovanje.
Imam poznanika koji se penzionisao i sad tako ide po svetu, bio je u Indiji, sad je u Vijetnamu. Lud čovek 😄
 
Poslednja izmena:
Искуства су разна.
И зависе од човекове суштине и потреба.
Нема јединственог одговора.

Моја бакута је дуго живела у Немачкој. Она, деда, ујак, моја мама.
Она је била до коске интегрисана, а деда чак и више, ако је могуће.
До смрти се дописивала са Фрау Ритом. Нису никад једна другој заборавиле да честитају Божић.
Њен менталитет се уклапао са швапским. Баш швапским јер је живела тамо где живе Швабе-Баден Виртенберг. Од потрошње новца, преко рада и зараде, реда.
Од ње сам покупила филозофију да је земља свуда где се гази ногом. Хтела је рећи, разлике нема, где год да си, људи су свуда људи.
Нормално не да Немци у својој земљи не дају на себе/своје, као и сви остали.
Интегриши се у друштво ако желиш остати и нећеш се осећати одбачено.
Е сад, то што се мени не свиђа што је нпр. Аустрија полицијска држава и што је сваки хаусмајстор тастер, то је већ мој проблем ако сам одабрала тамо да живим и задатак ми не да се томе прилагодим.
Свака држава има свој културни образац и то је то.
И наравно да није мачији кашаљ интегрисати се међу хладни западно европски менталитет. Дакле, није све и до нас.
Ја имам теорију да нас на различитим деловима планете очекују и различита дешавања, понуде, искуства.
И ако се неко не осећа добро ту где је рођен, зашто да не проба негде другде?
Једино што ми никад не би било мотив је новац. А коме јесте, па Боже мој.
I ja sam bila u BW. Schaffe, schaffe, Häusle baue filozofija 😀

Inače, pred polazak tamo, čujem se sa tetkom koja je u Bavarskoj a tu je i teča Nemac (pustili me na spikerfon, kao svi penzosi). I kaže tetka: "Ma šta ćeš tamo kod tih š..." I onda se setila da reč "švaba" za nas ima drugačije značenje, a da i teča zna to drugačije značenje (jer je naučio srpski), pa je dodala "kod tih seljaka" 😄
 
I ja sam bila u BW. Schaffe, schaffe, Häusle baue filozofija 😀

Inače, pred polazak tamo, čujem se sa tetkom koja je u Bavarskoj a tu je i teča Nemac (pustili me na spikerfon, kao svi penzosi). I kaže tetka: "Ma šta ćeš tamo kod tih š..." I onda se setila da reč "švaba" za nas ima drugačije značenje, a da i teča zna to drugačije značenje (jer je naučio srpski), pa je dodala "kod tih seljaka" 😄
Протестантски менталитет. :)
Радити, радити, уштедети, уложити у посао. Материјализам на н-ти.

Баварска је другачија. Они су католици и много су другачији од шкртих Шваба. Сличнији су нама. Мада ни они нису нешто дарежљиви.
Имам трауме из детињства од њихове шкртости. :lol:
 
Jel osećaš Angst kad krene priča o desničarima? Kako se nosiš sa tom stranom Nemačke, tj. onim što se desilo u prošlosti ali i dalje vuče traume?
ta priča oko "desnice" je preuveličana. pre svega ta jedna partija koja zastupa desne stavove jeste u jačanju i kreću se sada negde oko 20% ali to je to... neku još značajniju podršku teško da mogu da dostignu, a ni jedna druga partije neće sa njima da sarađuje tako da nema izgleda da ikada formiraju vladu.
ali sve i da formiraju, ne bi se išta bitno promenilo po obične strance koji tu rade. ta partija kao članove ima i strance, mislim i čak na visokom stranačkim pozicijama i generalno (var tako pričaju) nemaju ništa protiv stranaca, već protiv izbeglica koji tu dolaze i žive godinama na račun države, ali ima ovde na forumu jedan pacijent koji za sebe tvrdi da je i član te partije, pa sam siguran da će da se javi i da to objasni...
uglavnom ima veću podršku na istoku, ex DDR gde je niži standard, gde ljudi "nisu navikli na strance" jer su do pre 30ak god. živeli u komunizmu i jednostavno lako nasedaju na te populističke priče.
i svakom slučaju potpuno prenaduvana i beznačajna priča....

što se tiče "onoga što se desilo u prošlosti" Nemci generalno imaju izuzetno smešan o toj epizodi nemačke istorije. oni govore da su to radili "nazis"... kao "kakve veze imamo mi sa tim?! pa to su radili nacisti!" stav kao da su ti nacisti bili neki vanzemaljci, a ne njihovi dedovi i pradedovi :mrgreen:
 
ta priča oko "desnice" je preuveličana. pre svega ta jedna partija koja zastupa desne stavove jeste u jačanju i kreću se sada negde oko 20% ali to je to... neku još značajniju podršku teško da mogu da dostignu, a ni jedna druga partije neće sa njima da sarađuje tako da nema izgleda da ikada formiraju vladu.
ali sve i da formiraju, ne bi se išta bitno promenilo po obične strance koji tu rade. ta partija kao članove ima i strance, mislim i čak na visokom stranačkim pozicijama i generalno (var tako pričaju) nemaju ništa protiv stranaca, već protiv izbeglica koji tu dolaze i žive godinama na račun države, ali ima ovde na forumu jedan pacijent koji za sebe tvrdi da je i član te partije, pa sam siguran da će da se javi i da to objasni...
uglavnom ima veću podršku na istoku, ex DDR gde je niži standard, gde ljudi "nisu navikli na strance" jer su do pre 30ak god. živeli u komunizmu i jednostavno lako nasedaju na te populističke priče.
i svakom slučaju potpuno prenaduvana i beznačajna priča....

što se tiče "onoga što se desilo u prošlosti" Nemci generalno imaju izuzetno smešan o toj epizodi nemačke istorije. oni govore da su to radili "nazis"... kao "kakve veze imamo mi sa tim?! pa to su radili nacisti!" stav kao da su ti nacisti bili neki vanzemaljci, a ne njihovi dedovi i pradedovi :mrgreen:
Pitala sam te to jer su mnogi stranci paničili nakon izbora za EU parlament. A paničili su i nemci pre toga:
Screenshot_20240711-201908.png
 
Iskusila, javljam.
Diskriminacija nije samo na radnom mestu, diskriminacija je i istorijski rasizam prema Balkanu (o tome možeš više, ako te zanima, pročitati u Imaginarni Balkan M.Todorove).

U mojoj zgradi u Nemackoj su sve Nemci, nijedan stranac. Imam odnos sa njima kao sto sam imao osamdesetih sa komsijama u svom rodnom mestu u Srbiji. Ko se seca osamdesetih, zna o cemu pricam.

Kakva crna diskriminacija, ni trenutka je nisam osetio ni u jednoj sferi zivota.

Zali se jedan lik da je diskriminisan jer ga prijavio komsija sto burgija nedeljom.
Ne kapira balkanac da postoji kucni red i da propisi nisu mrtvo slovo na papiru, kao sto je naucio u svom selu uBosni.
 

Back
Top