Nova domovina

Tuđa su tuđa. Raznih priča ima, oni koje poznajem lično su se odlično snašli u svemu tome i jako su zadovoljni
Zaboravljas da od nasih ljudi preko uglavnom imas dva tipa, one koji kukaju ( da ti slucajno ne padne na pamet da ih pitas ima li da se radi nesto tamo) i one koji ne priznaju da nije sve tako bajno. Drug je u Nemackoj vec pet godina i prvih 2-3 godine je pricao da je sve najnaj, dok na kraju nije priznao da bi poludeo da se blizu njega nije doselio neko iz Srbije, jer sa Nemcima nije uspevao da ostvari nista vise od povrsnih odnosa.
 
Nikada nisam osetio diskriminaciju. Nostalgije nema. Moja supruga je odrasla u Nemačkoj pa se uglavnom s njima i druži. Meni je svejedno ali mahom se krećem među ljudima iz poslovnog okruženja a tu ih ima sa svih strana. Pakistanci, Ukrajinci, Rumuni, Poljaci, Indusi, Rusi... i , normalno, Nemci. Balkanaca skoro i da nema sem par nas. Nije da patim zbog toga. Najbitnije je da si dobar u struci.
 
Drugi problem je objasniti se sa Nemcima da si možda ipak ti u pravu, iako si samo stranac. 😄
Jako brzo se naučiš posvađali,ne brini.
Ovde postoji zakon da ljudi koji su neko vrijeme,ne znam tačno koliko dugo radili kad ostanu bez posla dobijaju novac sa biroa za život. Iznos je bio oko 1000 € mesečno kad sam zadnji put informisana.Nema vremenskog ograničenja.
Velika većina koja prima taj novac su stranci. Poznajem ženu koja je ovde 28 godina, ima 7 godina staža,sve ostalo uzima te pare od države. Zdrava,prava 47 godina ima. Kako da je poštuje i uvazava neko ko je naučen da radi,ko izdvaja iz svog poreza za nju? Postoje nijanse. Niko ne omalovazava ljude koji su radni,bez obzira koji posao radili ali isto tako niko nigdje ne voli dzabalebarose.
 
Ma bezi, mene bas nerviraju....nagazim milimetrom patike na biciklisticku stazu, odmah koci matori Nemac i dolazi da mi sere. Mislim se dal da mu lupim samarcinu, al kapiram zvace pandure, uhapsice me. Prekoracim brzinu minimalno, odmah me blicne neka drukara sa radarom i stize mi kazna. Napolju budemo malo glasniji, odmah svi pogledi se okrecu ka nama. Njima je u dusi da nekome za nesto kenjaju. A kad im spomenem Hitlera, kao Voldemora iz Harija Potera da sam spomenuo, "onaj cije ime se ne sme spomenuti". Licemeri su veliki. Al ja ih nisam jebavao 2%, stalno sam se svadjao :D
Ti si dosao u goste ljudima da zaradis koji dinar i stalno si se svadjao sto nisu isti kako si se navikao u Srbiji ozbiljno???
 
ja zivim 10+ god. u Nemackoj, tu sam porodicno, ok smo se uklopili... radimo svoje poslove u struci, sa faxom oboje, deca ovde rodjena. posle nekih 6 god. zivota u DE sagradili smo kucu, tu zivimo, ne planiramo da se vracamo u Srbiju. zbog roditelja dolazim u Srbiju jednom u godinu/dve na par dana, kad oni odapnu onda verovatno necu vise uopste dolaziti... da i kad sam tu vec svarim do zubara :mrgreen: nemam nikakvu nostalgiju niti sam je kad imao, valjda mi se ogadio zivotu u Srbiji pa zato to tako.
posto se ovde ne druzimo sa ljudima sa Balkana (ne jer to ne zelimo, nego jednostavno nismo nasli nikoga) ovaj forum mi dodje kao neka dopuna toga ;)
imamo nemacko drzavljanstvo svi, ali nemam neke posebne emocije ka Nemackoj, ne dozivaljavam je kao svoju zemlju, ali jako volim svoj zivot ovde jer mogu da priustim sve ono sto u Srbiji nikad ne bih mogao... kucu sa dvoristem koju smo sami planirali po svojim potrebama, uvek nov auto, dovoljno slobodnog vrmena (radim oko 35 sati nedeljno), letovanja, zimovanja, jos par kracih putovanja u toku god. itd.
ali da sutra krene nesto lose, pakujem porodicu i paljba, idemo negde gde je bolje... uspeo sam jednom od 2 kofera do svega ovog sto sam naveo, pa nema razloga da ne uspem ponovo pogotovo posle ovog celog iskustva... eto, ne znam sta bih jos dodao...

Mnoge od ovih stvari mogu da podvučem/potvrdim, samo se kod nas radi o drugoj državi i kraćem vremenskom periodu.
Mi živimo u Norveškoj, niko nas nigde nije bacio jer nismo med radnici, živimo u malom mestu u fjordu gde su se ljudi debelo potrudili da nas dovuku i zadrže.
Mi nismo želeli u Oslo, zaboga ne, što dalje od glavnih gradova, pogotovo dok je dete malo.
Moju diplomu Norveška ne priznaje, ali to nije greška ove države nego mog matičnog fakulteta. Sad sam načinila još neke korake ka tome da mi diploma bude priznata i da mogu da radim u struci ali i ako ne bude tako imam jako puno prostora za napredak na trenutnom poslu (slično kao pikaxin primer). Norveška je jedno pusto polje i vapi za ljudima, nego bi to video kao nedostatak i manu, meni je idealna sa čistim vazduhom i najukusnijom vodom na svetu.
Mi nismo pobegli iz profesionalnih ili ekonomskih razloga, otišli smo jer nam se smučila Srbija, smučila nam se srpska svakodnevica, saobraćaj, komunikacija, dvostruki aršini za pripadnike različitih kasti a ponajviše onaj što izlazi iz frižidera više od tries godina i to svaki put da bi te lupio tukijem po čelu i unizio za još jedan cm.
 
Jako brzo se naučiš posvađali,ne brini.
Ovde postoji zakon da ljudi koji su neko vrijeme,ne znam tačno koliko dugo radili kad ostanu bez posla dobijaju novac sa biroa za život. Iznos je bio oko 1000 € mesečno kad sam zadnji put informisana.Nema vremenskog ograničenja.
Velika većina koja prima taj novac su stranci. Poznajem ženu koja je ovde 28 godina, ima 7 godina staža,sve ostalo uzima te pare od države. Zdrava,prava 47 godina ima. Kako da je poštuje i uvazava neko ko je naučen da radi,ko izdvaja iz svog poreza za nju? Postoje nijanse. Niko ne omalovazava ljude koji su radni,bez obzira koji posao radili ali isto tako niko nigdje ne voli dzabalebarose.
Često čujem to o strancima i socijali. Ali, za pretpostaviti je, da socijalu više koriste domaći jer ih prosto više ima.
 
ja zivim 10+ god. u Nemackoj, tu sam porodicno, ok smo se uklopili... radimo svoje poslove u struci, sa faxom oboje, deca ovde rodjena. posle nekih 6 god. zivota u DE sagradili smo kucu, tu zivimo, ne planiramo da se vracamo u Srbiju. zbog roditelja dolazim u Srbiju jednom u godinu/dve na par dana, kad oni odapnu onda verovatno necu vise uopste dolaziti... da i kad sam tu vec svarim do zubara :mrgreen: nemam nikakvu nostalgiju niti sam je kad imao, valjda mi se ogadio zivotu u Srbiji pa zato to tako.
posto se ovde ne druzimo sa ljudima sa Balkana (ne jer to ne zelimo, nego jednostavno nismo nasli nikoga) ovaj forum mi dodje kao neka dopuna toga ;)
imamo nemacko drzavljanstvo svi, ali nemam neke posebne emocije ka Nemackoj, ne dozivaljavam je kao svoju zemlju, ali jako volim svoj zivot ovde jer mogu da priustim sve ono sto u Srbiji nikad ne bih mogao... kucu sa dvoristem koju smo sami planirali po svojim potrebama, uvek nov auto, dovoljno slobodnog vrmena (radim oko 35 sati nedeljno), letovanja, zimovanja, jos par kracih putovanja u toku god. itd.
ali da sutra krene nesto lose, pakujem porodicu i paljba, idemo negde gde je bolje... uspeo sam jednom od 2 kofera do svega ovog sto sam naveo, pa nema razloga da ne uspem ponovo pogotovo posle ovog celog iskustva... eto, ne znam sta bih jos dodao...
I bolje im je da im je takvo dijete daleko od njih, dugo nisam ništa tužnije ni odvratnije pročitala.
 
ja zivim 10+ god. u Nemackoj, tu sam porodicno, ok smo se uklopili... radimo svoje poslove u struci, sa faxom oboje, deca ovde rodjena. posle nekih 6 god. zivota u DE sagradili smo kucu, tu zivimo, ne planiramo da se vracamo u Srbiju. zbog roditelja dolazim u Srbiju jednom u godinu/dve na par dana, kad oni odapnu onda verovatno necu vise uopste dolaziti... da i kad sam tu vec svarim do zubara :mrgreen: nemam nikakvu nostalgiju niti sam je kad imao, valjda mi se ogadio zivotu u Srbiji pa zato to tako.
posto se ovde ne druzimo sa ljudima sa Balkana (ne jer to ne zelimo, nego jednostavno nismo nasli nikoga) ovaj forum mi dodje kao neka dopuna toga ;)
imamo nemacko drzavljanstvo svi, ali nemam neke posebne emocije ka Nemackoj, ne dozivaljavam je kao svoju zemlju, ali jako volim svoj zivot ovde jer mogu da priustim sve ono sto u Srbiji nikad ne bih mogao... kucu sa dvoristem koju smo sami planirali po svojim potrebama, uvek nov auto, dovoljno slobodnog vrmena (radim oko 35 sati nedeljno), letovanja, zimovanja, jos par kracih putovanja u toku god. itd.
ali da sutra krene nesto lose, pakujem porodicu i paljba, idemo negde gde je bolje... uspeo sam jednom od 2 kofera do svega ovog sto sam naveo, pa nema razloga da ne uspem ponovo pogotovo posle ovog celog iskustva... eto, ne znam sta bih jos dodao...
Jel osećaš Angst kad krene priča o desničarima? Kako se nosiš sa tom stranom Nemačke, tj. onim što se desilo u prošlosti ali i dalje vuče traume?
 
Mnoge od ovih stvari mogu da podvučem/potvrdim, samo se kod nas radi o drugoj državi i kraćem vremenskom periodu.
Mi živimo u Norveškoj, niko nas nigde nije bacio jer nismo med radnici, živimo u malom mestu u fjordu gde su se ljudi debelo potrudili da nas dovuku i zadrže.
Mi nismo želeli u Oslo, zaboga ne, što dalje od glavnih gradova, pogotovo dok je dete malo.
Moju diplomu Norveška ne priznaje, ali to nije greška ove države nego mog matičnog fakulteta. Sad sam načinila još neke korake ka tome da mi diploma bude priznata i da mogu da radim u struci ali i ako ne bude tako imam jako puno prostora za napredak na trenutnom poslu (slično kao pikaxin primer). Norveška je jedno pusto polje i vapi za ljudima, nego bi to video kao nedostatak i manu, meni je idealna sa čistim vazduhom i najukusnijom vodom na svetu.
Mi nismo pobegli iz profesionalnih ili ekonomskih razloga, otišli smo jer nam se smučila Srbija, smučila nam se srpska svakodnevica, saobraćaj, komunikacija, dvostruki aršini za pripadnike različitih kasti a ponajviše onaj što izlazi iz frižidera više od tries godina i to svaki put da bi te lupio tukijem po čelu i unizio za još jedan cm.
Bravo za oštru opasku o kastama, konačno neko da to kaže.
 
U zemljama kao što su Nemačka, Austrija, kad odem tamo osećam se kao kod kuće 😄, I to je mnogo bitnije za čoveka od toga kako će ovo, ono... Otići neko vreme I videti kako se osećaš
Naravno uzeti u obzir razne stvari, ali ovo bi za mene bilo presudno
 
Naravno, nije isto kad si negde sam ali izadjes i snadjes se i kad izadjes i gde god se okrenes ne znas nikog i niko te ne razume. Ali mislim da je to sve opet do licnih osobina, ja sam se snasao odlicno i u Indiji, tako da verujem da bih se snasao lagano i u Becu ili Oslu, ne moze da bude gore sigurno.
Nismo do sad imali nekoga ko je bio u nekog egzotičnoj zemlji. Kako je živeti i raditi u Indiji?
 
Da li si razmatrala nekad opciju emigracije?
Ne, zato što mi je lako otići tamo u neku naučnu razmenu na neko vreme, pa nekako imam osećaj da mi stacionaranost u BG znači da mogu da idem u razne druge zemlje na neko vreme. Sad su mi još deca mala. Ali kasnije svakako mogu više.

Povremeno idem u Insbruk, tamo mogu da ostajem koliko imam novca, mislim poslovno, I to mi je moje mesto, volim Ga na svoj način. Nemam za sad želju da živim bilo gde drugde. Više mi sad pada na pamet Grčka i neko ostrvo pa da online radim. Volim da menjam mesta.
 
Povremeno idem u Insbruk, tamo mogu da ostajem koliko imam novca, mislim poslovno, I to mi je moje mesto, volim Ga na svoj način. Nemam za sad želju da živim bilo gde drugde. Više mi sad pada na pamet Grčka i neko ostrvo pa da online radim. Volim da menjam mesta.
Da, Austrija, delom Bavarska, Švajcarska, to su one zemlje/delovi zemalja kao sa razglednice.

Ovo za Grčku zvuči sjajno - radiš koliko želiš, uživaš u mediteranskom suncu, vodi i osami.
 
Često čujem to o strancima i socijali. Ali, za pretpostaviti je, da socijalu više koriste domaći jer ih prosto više ima.
Najbrojniji korisnici socijale su austrijanci nezaposleni i austrijanci zaposleni u drzavnim i opstinskim sluzbama koji da ih drzava nije uhlebila na ta radna mesta ne bi mogli sami ni nos da obrisu koliko su maloumni.Ceo sistem drze balkanci koji crnce od jutra do mraka na gradjevini i njihovi poreznici,racunovodje koji sve te pare lepo doteraju na mesto.
 
Generalno, ovaj naslov nova domovina. Mi nekako ne leži, jer ja niSrbiju baš ne osećam posebno kao domovinom.. Nisam se u srbiji nikad osećala kao da tu pripadam. Osećam sebe građaninom Evrope pre svega... Tu volim da budem, a može i drugde. Jedino moj rodni grad Zemun je nešto kao domovina.
 
Da, Austrija, delom Bavarska, Švajcarska, to su one zemlje/delovi zemalja kao sa razglednice.

Ovo za Grčku zvuči sjajno - radiš koliko želiš, uživaš u mediteranskom suncu, vodi i osami.
E, Tirol volim, jug Francuske, ostrva u Grčkoj.. Da, osama i buka, kombinacije su bitne. Malo miran Tirol I Grčka, malo Pariz, malo Njujork.. Sve ima svoju čar.
 
Generalno, ovaj naslov nova domovina. Mi nekako ne leži, jer ja niSrbiju baš ne osećam posebno kao domovinom.. Nisam se u srbiji nikad osećala kao da tu pripadam. Osećam sebe građaninom Evrope pre svega... Tu volim da budem, a može i drugde. Jedino moj rodni grad Zemun je nešto kao domovina.
To je sasvim logicno osecanje i prisutno je kod vecine stanovnika Srbije,a ima svoju dugu istoriju i zbog toga ova drzava ne moze napred i prosla je sve ove golgote .i tek ce proci do konacnog nestanka.Takva osecanja postoje jos samo u Rusiji.
 
Generalno, ovaj naslov nova domovina. Mi nekako ne leži, jer ja niSrbiju baš ne osećam posebno kao domovinom.. Nisam se u srbiji nikad osećala kao da tu pripadam. Osećam sebe građaninom Evrope pre svega... Tu volim da budem, a može i drugde. Jedino moj rodni grad Zemun je nešto kao domovina.
Naivno je formirati takvo misljenje na osnovu putovanja, i Srbija je strancima super, jeftina klopa, provod, malo migranata...
 

Back
Top