Naravno, jedino ako je cijela Bosna bila ikad srpska, i to u etničkom smislu. Postoji li sumarum dokaza, kao beyond reasonable doubt, da je upravo to slučaj? Bojim se da baš niti ne. Prvo treba definirati što i gdje je ustvari srpsko političko i etničko jezgro, i što je tada značilo biti Srbinom uopće. Ne vjerujem da je to bio servium ili netko tako kao rob, šta se kaže. S druge strane serboli, ili sebri su ustvari klasa ili stalež u srednjevjekovnom feudalnom srpskom društvu. Prema tome, što su Srbi, koji im je naziv, gdje im je čisto etničko jezgro. I koji jezik je onda izvorni Srpski? Ako se za hrvate zna da je to čakavica, koja i nije nešta prerazličita od ostalih staroštokavskih govora, što je onda za Srbe? Štokavica znamo da jest, ali koja, ima ih mnogo?
-
- Popularno:
- Autokefalnost srpske Crkve 1219.
- Vožd Karađorđe vs knez Miloš. Ko je...
- Просечни мушкарци и њихове шансе код...
- Totalna propast dolara: Indija odbacila...
- Преко 300.000 шиптара напустило Космет...
- Veštaci utvrdili koja su 4 RAZLOGA PADA...
- Posle sklapanja vojnog saveza Srbija i...
- Da li smo vece dno od Albanije?
- Plenković tvrdi: Pitanje vlasništva...
- Da li je lepim ljudima lakši život?
Nesumnjivo Hrvati
- Začetnik teme Mrkalj
- Datum pokretanja
Naravno, jedino ako je cijela Bosna bila ikad srpska, i to u etničkom smislu. Postoji li sumarum dokaza, kao beyond reasonable doubt, da je upravo to slučaj? Bojim se da baš niti ne. Prvo treba definirati što i gdje je ustvari srpsko političko i etničko jezgro, i što je tada značilo biti Srbinom uopće. Ne vjerujem da je to bio servium ili netko tako kao rob, šta se kaže. S druge strane serboli, ili sebri su ustvari klasa ili stalež u srednjevjekovnom feudalnom srpskom društvu. Prema tome, što su Srbi, koji im je naziv, gdje im je čisto etničko jezgro. I koji jezik je onda izvorni Srpski? Ako se za hrvate zna da je to čakavica, koja i nije nešta prerazličita od ostalih staroštokavskih govora, što je onda za Srbe? Štokavica znamo da jest, ali koja, ima ih mnogo?
Viden
Primećen član
- Poruka
- 765
Čakavica nije hrvatska.
Nadji Dalimilovu hroniku, tamo je opisano ko govori spski jezik.
Nadji Dalimilovu hroniku, tamo je opisano ko govori spski jezik.
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.248
Ako supatareni, krstjani, rimokatolici i muslimani srpskog jezika etničkog srpskog porekla, a jesu ako izjednačavamo etničko i jezičko, onda možemo mirne duše reći da je Bosna većinski bila etnički srpska, makar u poslednjih hiljadu godina.
"Postoji li sumarum dokaza, kao beyond reasonable doubt, da upravo cijela Bosna" nije većinski "bila srpska, i to u etničkom smislu"? Bojim se da baš niti ne.
Da li je potrebno za srednji vek definirati političko jezgro? Kako su Sloveni znali da su Sloveni? Koje je političko jezgro Slovena i da li su oni uopšte znali da su Sloveni i da li su se osećali Slovenima? Ne. Niti su imali poslitičko jegro, niti su znali da su Sloveni niti su se osećali Slovenima. Činio ih je jezik, kao i danas uostalom. Primenjivo je i na ostale narode. U srednjem veku se narodi nazivaju i jezicima, jer se tada nikom nije palo na um ići dalje od zdravorazumske tvrdnje da jedino jezik narod čini narodom.
Šta ti je to "čisto etničko jezgro"? Srbi je stariji naziv za Slovene. Na primer, u gotovo svim starijim izvorima naći ćeš da je Biblija prevedena na srpski jezik u 9. veku od strane Ćirila i Metodija. Etimologija etnonima nije važna za ovu temu, osim ako ne dovodimo u pitanje da se uopšte radi o etnonimu. Dovodiš li to u pitanje?
Dijalekti su normalna pojava u jezicima. Srednjovekovni narodni srpski jezik, kojeg je današnji stadardni srpski jezik slednik, u srednjem je veku omeđen teritorijalno nekolicimom međa koje su uslovile njegovu odvojenost i posebnost u odnosu na susedne slovenske i neslovenske jezike. To su države Ugarska, Habsburška, Mletačka, Vizantija i narodi Grci, Mađari, Tatarobugari, Romejoromani, Hrvati, Venetoromani, Nemci, Šiptari itd. Unutar tog dinamičnog kruga razvija se štokavica koja prerasta u standardni srpski jezik 1818., odnosno službeno 1867. u Srbiji i 1892. godine u Austro-Ugarskoj ukazom Hedervarija.
Ono što nije zvanična istoriografija, a što jeste moj stav, neophodan za konačno objašnjenje postavljenih pitanja, to je da su Hrvati bili neslovensko pleme koje je došlo na Slovenaski Jug među Slovene (ili radije, Srbe, kako su ih u to vreme zvali). Ja smatram da deo turkijskog plemena Horvati dolazi početkom 10. veka među pretke čakavaca i tu se čakavizuje. (To implicira da sveta braća nisu videla ni H od Hrvata.) Slično je sa Tatarobugarima na istoku čiji narod uz pomoć reke Romejoromana odvaja preteču bugarskog jezika od srpskog i Francima na severozapadu čija država uslovljava nezavisno formiranje kajkavskog (vendskog ili venetskog) jezika.
Staroslovenski jezik nastao je od dijalekta srpskog jezika kakav se govorio u Sremu, današnjoj sremskoj Mitrovici koja je bila u sastavu Velike Moravske. Već u to doba jezik makedonskih Srba bio je u stalnom dodiru s Grcima i Tatarobugarima pojednostavljene deklinacije, tako da bogat staroslovenski jezik nije mogao doći sa periferije srpskog jezika, pre iz centra. Popularna i zvanična teza da su svi Sloveni u 9 veku govorili istim dijalektom je budalaština koja služi da pokrije ostale nelogičnosti koje proističu iz političke potrebe Nemaca da se Sloveni predstave kao evropski dođoši ("Južni Sloveni došli su na Balkan iz Zakarpaća, a Rusi u Rusiju iz Podunavlja").
oralni terorista
Domaćin
- Poruka
- 4.013
Prebacujem ja tako po kablovskoj televiziji i naiđe HRT 2. Prenos neke službe iz crkve tj katedrale. Nisam kompetentan ali primetih da je izgled ako u pravoslavnim crkvama i sl.Ispostavi se da je u pitanju grkokatolička tj unijatska katedrala (negde u Hr. reče spiker).
Počinje spiker da priča (onim smaračkim tonom i izveštačenim govorom) i objašnjava otkud Grkokatolici u Hr. Ja se stavim u ulogu totalnog nepoznavaoca teme i slušam.
Priča je sledeća.
Oko 1500-tih dolaze Hrvati u Žumberak...iz Istočne Hrvatske, Dalmacije, Bosne....pod naletom Turaka..bla bla bla...i još se naseljavaju po Hrvatskoj vojnoj krajini, Civilnoj Hrvatskoj, i ostalim krajevima bla bla...
Sad ja sebi postavljam pitanja, očekujući odgovore.
"Došli Hrvati"...znači već su bili Hrvati ili ne, šta su bili po veroispovesti, kako i zašto su postali Grkokatolici...
Šta je to "Istočna Hrvatska" u 1500-tim...
Naravno odgovore dobio nisam...
Ali najvažnije je da su "došli Hrvati"...
Treba odati priznanje današnjim Hrvatima na upornom ponavljanju onoga što njima odgovara (da tako kažem). Znači tupi 100 godina nešto i posle će stvar leći...
Tako da kad uzmemo prosečnog Hrvata danas i zadnjih nekoliko decenija koji je pod stalnim "punjenjem mozga" šta da očekujemo, da li je tu moguća bilo kakva konstruktivna rasprava i dokazivanje bilo čega.Teško.
Počinje spiker da priča (onim smaračkim tonom i izveštačenim govorom) i objašnjava otkud Grkokatolici u Hr. Ja se stavim u ulogu totalnog nepoznavaoca teme i slušam.
Priča je sledeća.
Oko 1500-tih dolaze Hrvati u Žumberak...iz Istočne Hrvatske, Dalmacije, Bosne....pod naletom Turaka..bla bla bla...i još se naseljavaju po Hrvatskoj vojnoj krajini, Civilnoj Hrvatskoj, i ostalim krajevima bla bla...
Sad ja sebi postavljam pitanja, očekujući odgovore.
"Došli Hrvati"...znači već su bili Hrvati ili ne, šta su bili po veroispovesti, kako i zašto su postali Grkokatolici...
Šta je to "Istočna Hrvatska" u 1500-tim...
Naravno odgovore dobio nisam...
Ali najvažnije je da su "došli Hrvati"...
Treba odati priznanje današnjim Hrvatima na upornom ponavljanju onoga što njima odgovara (da tako kažem). Znači tupi 100 godina nešto i posle će stvar leći...
Tako da kad uzmemo prosečnog Hrvata danas i zadnjih nekoliko decenija koji je pod stalnim "punjenjem mozga" šta da očekujemo, da li je tu moguća bilo kakva konstruktivna rasprava i dokazivanje bilo čega.Teško.
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 104.984
Uz iskustvo hrvatsko-srpskog sukoba i naslijeđa ratnohuškačke propagande devedesetih godina prošlog stoljeća, mislim da je malo naivno iščekivati da se na hrvatskoj nacionalnoj televiziji naglasi da su ti Hrvati srpskoga porijekla.
Što bi neki rekli za ćiriličke table, još je 'rano'.
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.248
Šta zna Neno Kužina?
Neno Kužina rođen je u Šibeniku, a danas živi i radi u Zagrebu. Urednik je Programa religijske kulture HTV-a. Također je urednik i voditelj emisije Riječ i život. Televizijskoj javnosti poznat je po dugogodišnjem uređivanju i vođenju emisije Mir i Dobro. Za posjeta sv. Oca Dubrovniku i Banjoj Luci Neno Kužina bio je televizijski komentator. U trinaest godina televizijskog rada ostvario je velik broj izvještaja i reportaža kako u Programu religijske kulture tako i u Informativnom programu HTV-a. Autor je niza dokumentarnih emisija koje su javnosti predstavile rad hrvatskih katoličkih emisija u Skandinavskim zemljama, Njemačkoj i Francuskoj. Također je bio i dopisnik Glasa koncila iz šibenske biskupije. Od 1990. godine stalni je suradnik Radio Vaticana.
Na godišnjoj izbornoj skupštini Hrvatskog društva katoličkih novinara (HDKN) održanoj početkom 2010. godine u Zagrebu Neno Kužina izabran je za novog predsjednika HDKN-a. Taj čin bio je svojevrsno priznanje za dugogodišnji rad u katoličkom novinarstvu.
Ergo - da muti.
oralni terorista
Domaćin
- Poruka
- 4.013
Obrni-okreni takvo stanje vlada unazad 100-150 godina.
"Vuk Karadžić je govorio da Hrvatima ništa ne fali nego - narod."
Vuk Karadžić u Srbi svi i svuda.-samo pravoslavci sebe zovu Srbima.Katolici i muslimani su Srbi zato šta on tako tvrdi a ne zato što narod sebe tako zove.
Čak se i žali u stilu " eh da se bar i katolici zovu Srbima,pa bismo i mi Srbi imali imali velikaše i knezove,ovako imamo samo seljake".
“Da sam sve napečatio Hercegovački (npr. djevojka, djeca, vidjeti, lećeti i pr.), onda bi rekli Sremci, a osobito varošani i varoške: pa šta sada nama ovaj nameće Horvatskij jezik.”
izgleda da srbokatolici pričaju nekim hrvatskim jezikom
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.248
“Da sam sve napečatio Hercegovački (npr. djevojka, djeca, vidjeti, lećeti i pr.), onda bi rekli Sremci, a osobito varošani i varoške: pa šta sada nama ovaj nameće Horvatskij jezik.”
izgleda da srbokatolici pričaju nekim hrvatskim jezikom
Elem, to je sahranjena tema. Hrobi je pokušao to da brani, ali se završilo kao sa Ćipurovim Elis Ajlendom tj. bugarskom skupštinom:
Vuk kaže, u kondicionalu, da bi mu to rekli Sremci da nije u pesmaricu ubacio i ekvaske pesme. A zašto je ubeđenje Vuka da je tadašnje ubeđenje Sremaca bilo da Hrvaćani govore ijekavski i to sam odgovorio ranije, pre četiri godine: Hrvaćani (Ličani, Kordunaši, Banijci) su jedini Austrijanci, jedini zemljaci Sremaca, koji govore ijekavicu - "hrvatski" (jezik Srba Hrvaćana).
Original postavio Hrobi
Ne znam po čemu je nešto bitno to što se radi o kondicionalu.Karadžić veli da bi Srbi Srijemci tako rekli, prama tomu on -Karadžić- tako misli. A ne bi to napisao tek tako ili izvukao iz džepa, da nije imao i njekih iskustava. Radi se ipak o predgovoru važnoj knjizi,a ne o nečem vida rekla-kazala.
Argument tipa da bi to bio jezik banijskih itd. Srba-pravoslavaca nije loš, nu ima bar dvije slabosti:
1. zašto onda Vuk, koji je kasnije izrijekom upotrijebio pojam Hrvaćani za stanovnike Hrvatske, nije napisao da bi Srijemci rekli da si te pjesme na "h(o)rvaćanskom" jeziku ? Zašto baš horvatski ?
2. no važnije je sljedeće: budući da su Srbi-Srijemci bili u kontaktu s pravoslavcima u susjednoj Slavoniji, koja je bila zasebna upravna jedinica u vezi s civilnom Hrvatskom (otud i prijedlozi da se hrvatski službeno zove hrvatsko-slavonski), a štokavsko-ijekavski pravoslavci su živjeli blizu Srijemaca i bili u kontaktu s njima: zašto nije rekao da bi Srijemci percipirali da im se "uvaljuje" slavonski jezik ? Pogotovo jer su u to doba sami Hrvati bili dosta regionalno razdijeljeni, pa je "horvatski" često-ne uvijek- značio jezik iz županija oko Zagreba, dok su ostali, u to doba, nerijetko koristili pojmove za jezik "slavonski", "slovinski", "dalmatinski", a najviše "ilirski". Jer, ta predpostavka znači da su Srbi u Srijemu, najobrazovaniji (fruškogorski manastiri i dr.) bili nacionalno-povijesni dunsteri jer im je "hercegovački"-po Vuku- bio isto što i "horvatski".
Zgodna ideja, no to onda govori o svijesti Srba onoga vremena, o tom da su pravoslavci u sadašnjoj Hrvatskoj mogli postati "Hrvati" i bez nekog "pokatoličavanja", ili da je onda vladao takav kaos oko imena i naroda da su i "hrvatski" i "srpski" bila neka indijanska imena, ne samo za strance, nešto kao Apači ili Komanči, pa može 'vako, može 'nako.
Prvo, segment percepcije Sremaca.
a) Ne "slavonski jezik" zato što su Hrvaćani (Srbi iz Hrvatske) bili isključivo ijekavci, a Slavonci ne.
b) Ne "slavonski jezik" jer ga ni Slavonci nisu tako zvali, već naški i racki.
c) Da "hrvatski" jer se jezik austrijskih Srba ijekavaca iz Banije, Korduna i Like tj. ijekavica Srba Hrvaćana percipira kao "hrvatski" ("horvacki")
d) Pridev "hrvaćanski" ("horvaćanski") bio bi precizniji, ali se, naprosto, nikad nije koristio.
Drugo, segment Vukove percepcije.
a) Radi se o Vukovoj doskočici iz koje normalan proučavalac ne može izvući relevantne činjenice o svesti onih na koje se doskočica odnosi.
b) Radi se o argumentacijskoj prečici tj. Vukovom emocionalnom argumentu u kojem se pravda dajući primer kojim potencijalnu kritiku, u nameri njene diskvalifikacije, predstavlja apsurdom.
c) Apsurd je u tome što Vuk zna da Hrvati ijekavci ne postoje.
Može to i dalje da bude efektno za široke narodne mase po forumima, materijal za šegačenje, ali - neozbiljno je i ne prolazi u naučnim okvirima.
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.248
Jedna upadica - šta su po tvom mišljenju i saznanju bili štokavski muslimani u etničkom smislu, pre nego što su postali muhamedanci?
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.248
Kako će to da priznaju kada ne priznaju da su postali Hrvati tek 1900 godine
Gdje su bili ovi grkokatolici tu noć 1900 kada se prelazilo na hrvatstvo,vjerovatno nisu spavali jer su dokasna gledali TV pa je njih mimoišlo pohrvaćenje
againstallodds
Aktivan član
- Poruka
- 1.167
наравно да је тако[/SIZE]
Fućkaj ti koliko god hoćeš, čak i da je tako, nastali su od onih koji srbima neće da se zovu nit se Srbima nazivaju, a jako dobro znaju razliku između sebe i pravoslavaca zapadno od Drine i to ohoho prije 19. stoljeća. Možemo ih nazvati i Bosancima, ako tako želiš. Dakle katolički Bosanci, su rađe postali Hrvati negoli bi bili Srbi. A to si Srbi najviše mogu sami sebi i Pravoslavnoj crkvi zahvaliti. Jer nijesi Srbin ako nisi pravoslac: Što ćeš, fućkaj i na Crnu Goru, fenomen taj u kojoj su vam braća pravoslavci koji također neće Srbima da se zovu. A za to vam Vatikan nije kriv.
ко их приморава,могу се и пањевима називати
,препливали острвљани океан и постали"јенкији"...
,толико о вештачким и политичким нацијама
пре 19.столећа су појам о"Хрватима"као етичкој припадности имали већином"свеЋеници",многи су се називали обласним именима
,чак су и"свој"језик називали"нашки"какви црни"Босанци"
Срби Кордуна,Срби Лике,Срби Далмације,Срби Славоније,Срби Босанске Крајине,Срби Херцеговине,....
вишестолећне одлике Срба између осталог су и православље
,ћирилица...
Viden
Primećen član
- Poruka
- 765
Kako će to da priznaju kada ne priznaju da su postali Hrvati tek 1900 godine
Дубровник, 1896, бр. 12, у чланку под насловом „Genealogija hrvatske misli u Dubrovniku“, даје се преглед развоја Хрватства у Дубровнику према плану аустроугарских власти:
„Do nazad malo godina amo ne bijaše nastanjenih ni cigli jedan Hrvat, a i sada ih ima samo četiri. Barjaktari hrvatske misli u Dubrovniku bijahu u prvom redu neki Dalmatinci, činovnici i profesuri, kojijem se malo docnije pridružiše i gdjekoji naš pop i fratar, a na vlastito mladi učitelji, bili rodom iz našeg kotara ili iz gornje Dalmacije.“.
http://www.rastko.rs/rastko-du/istorija/jmitrovic/1992/jmitrovic-dubrovnik_l.html
Četiri Hrvata 1896.godiine
Jedan
Dva
Tri
Četiri
Poslednja izmena:
Дубровник, 1896, бр. 12, у чланку под насловом „Genealogija hrvatske misli u Dubrovniku“, даје се преглед развоја Хрватства у Дубровнику према плану аустроугарских власти:
„Do nazad malo godina amo ne bijaše nastanjenih ni cigli jedan Hrvat, a i sada ih ima samo četiri. Barjaktari hrvatske misli u Dubrovniku bijahu u prvom redu neki Dalmatinci, činovnici i profesuri, kojijem se malo docnije pridružiše i gdjekoji naš pop i fratar, a na vlastito mladi učitelji, bili rodom iz našeg kotara ili iz gornje Dalmacije.“.
http://www.rastko.rs/rastko-du/istorija/jmitrovic/1992/jmitrovic-dubrovnik_l.html
Četiri Hrvata 1896.godiine
Jedan
Dva
Tri
Četiri
Vjerovatno Jeremija nije čitao Crvenu Hrvatsku ,politički tjednik Hrvata Dubrovnika iz toga toba
GUNDULIĆEVA SVEČANOST
... U analima dubrovačke povijesti ostaje Gundulićeva svečanost upisana zlatnijem slovima, a našem narodu služi na ponos i diku. Kroz sva ova tri dana, gdje se miješalo toliko hiljada naroda, nije nigdje bio red pomućen. To je nešto čime se dičiti možemo
Mi smo u svemu nadvladali: brojem, inteligencijom, društvima, prestavnicima, vijencima - svačijem a nadasve narodnom sviješću. Jutro dvadeset i šestoga i narodna slava u Gružu zapečatila je ovu tvrdnju. Tamo je bilo hiljada naših seljaka u narodno nošnji. Nijedan nije na sebi imao drugoga znaka do li hrvatskoga.
CH br. 27 / 8. VII. 1893, str. 4.
Mnogi se nadahu da će se prigodom otkrića Gundulićeva spomenika povesti riječ o slozi Srba i Hrvata ... Kad ovamo - mi ostasmo iza spomenika još više razdijeljeni
... Sloga može biti samo onda kad smo mi sporazumni u svim važnijim pitanjima. Mi bi na pr. imali biti sasvim na čistu sa pitanjem imena, sa državnopravnim i narodnim pitanjem; u stvarima vjerskim, školskim, književnim, sa pitanjem pisma i uopće sa svim onim što nas danas dijeli. Iz ovakog sporazuma razvila bi se sloga a obojica malo po malo porodili bi i onu toli željenu bratsku ljubav...
Nego sve nam se čini da će se ovo do daleka teško izvršiti. Srbi bi morali raditi s nama za neodvisnost i ujedinjenje ovih zemalja na temelju hrvatskog državnog i narodnog prava, koje je za nas conditio sine qua non. Ovo kažemo čisto i bistro. Pod našim pravom i pod autonomijom hrvatskom i oni bi se mogli lijepo razvijati, jerbo složan Srb i Hrvat ne bi imali što jedan drugomu otimati. Ali oni to ne razume. Vole lutati bez cilja, prkositi i gubit se u pustim riječima. Što nam dakle ostaje? Borba!
Borba žestoka, pa nek se vodi na smrt ili na život. Mi koji znamo da bez sjedinjenja i samostalnosti utopićemo se ali ne ni u srpsko, ni u mađarsko a još manje u talijansko, već u njemačko more, ne smijemo se za živu glavu toga odreći. Moramo se boriti sa svijem onijem koji nas priječe da izvedemo naše pravedne želje ...
Između nas i Srba koji ne mogu ili neće da se slože s nama u bitnoj točki načela ne ostaje dakle nego rat. Jedan treba da nadvlada drugoga. Ovo je logičan zak ljučak naše situacije. Mi smo istinu rekli... Narodu se govori istina pa bila i teška. Jaoh onome koji ga vara. Mi mu kazasmo zašto se pred Gundulićevim spomenikom nije mogla polučiti sloga, zašto će se teško i polučiti.
CH br. 28/15. VII. 1893, str. 1-2.
Gundulićeva svečanost pokazala je kolika je razlika između Hrvata i Srba. Gundulićeva svečanost pokazala je da Dubrovnik nije srpski grad, da Dubrovčani nijesu Srbi. Na Gundulićevoj svečanosti dvadeset i pet općina južne Dalmacije izjaviše čisto i bistro da su hrvatske općine, da je dakle narod južne Dalmacije hrvatski narod. Mi znamo da to Srbe boli, ali što ćemo im mi?
Mi znamo da ih boli što su ih u Dubrovniku hladno dočekali, što je 5.000 Dubrovčana uz barjake i hrvatske trobojnice ušlo u grad klicajući: »Živjela Hrvatska«. Nu neka se tješe.
Njima su za naknadu zadarski talijanaši vikali »Evviva i Srbi!« a to je dična naknada za moralni poraz u Dubrovniku.
CHbr. 32/12. VIII. 1893, str. 1-2.
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.248
Ivana Banfić (Bánffy), po majci Srpkinja, po ocu mađarskog porekla.
Ivana Banfić (Zagreb, 16. studenog 1969.) hrvatska pop pjevačica i plesačica, poznata je i pod umjetničkim imenom I Bee. Poznata je postala početkom 90-ih kada je u Hrvatskoj rasla popularnost dance glazbe. Dosada je izdala devet studijskih albuma, te jednu kompilaciju. Neki od njenih najpopularnijih singlova su Šumica, Godinama (duet s Dinom Merlinom), Lav u srcu, Vjerujem i mnogi drugi.
- Poruka
- 2.540
Što si i ti pao pod utjecaj Deretića, Jarčevića i sličnih???
Koji kompleksi kod Srba tu, uporno pokušavaju Hrvate proglasiti Srbima...
Toliko ste ljubomorni i zavidni???
Kako će to da priznaju kada ne priznaju da su postali Hrvati tek 1900 godine
Precijenjuješ ih. Mirjana Gros, koja se najviše bavila hrvatskim političkim pokretom, tvrdi da tek od 30-tih godina 20. vijeka možemo govoriti o masovnom političkom hrvatstvu. Odakle i ta ostrašćenost par godina kasnije i sve do danas. Svi politički štokavci su proizvod Jugoslavije, tj. gluposti srpske poltičke elite.
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 104.984
Što si i ti pao pod utjecaj Deretića, Jarčevića i sličnih???
Koji kompleksi kod Srba tu, uporno pokušavaju Hrvate proglasiti Srbima...
Toliko ste ljubomorni i zavidni???
Kakvi crni Deretići, Jarčevići i njima slični?
Nema ljubomore niti zavisti...opšte je poznata činjenica da su žumberački unijati prevashodno srpskoga porijekla - zapravo, to je prihvaćeno čak i u najnacionalističkijim kutovima hrvatske nauke (prema kojima su svi Srbi u Hrvatskoj zapravo stari Romani, dok su samo oni u Žumberku Srbi - mada u skorijoj prošlosti, pohrvaćeni).
Imam osjećaj da ti je nešto što je zapravo notorni fakat poprilično poznat svima koji se razumiju u ove teme nepoznato...te da odatle dolazi ta zabuna...?
Preporučujem ti: D. Roksandić, Srbi u Hrvatskoj — od 15. stoljeća do današnjih dana, Vjesnik, Zagreb 1991.
Okreni poglavlje U obrani Hrvatske i Kranjske, str. 20/21.
Poslednja izmena:
Poslednja izmena:
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 104.984
Odakle izlazite više sa ovakvim budalaštinama?
Ne, mislim da je prenio dobar podatak. Međutim omasovljenje je počelo ipak nešto ranije, dijelom zahvaljujući Stjepanu Radiću.
Kod Srba to se odvilo nešto ranije (otprilike poslije 1903. godine), zahvaljujući boljem odnosno naprednijem političkom položaju i stupnju nacionalnog razvoja.
Po kojoj onda logici npr narodnjci osvajaju cijelu Dalmaciju krajem 19.stoljeća,mislim da je zadarska općina zadnja osvojena?
Sve se razvija ovisno u situaciji,tako će mnogi reć da je nacionalizam u SFRJ buknio tek krajem 80-ih.Tada se javno pokazao jer je opala represija režima,a on je oduvijek tu.
Kao da nisu ljudi u Hrvatskoj bili svjesni svoga hrvatstva npr 1918 kada su pohrlili u Jugoslaviju.Oni su je4dnostavno mislili da će tako lakše ostvarit svoje želje.
Pojednostavljeno,da li su Hrvati hrlili u Jugoslaviju jer nisu bili dovoljno Hrvati ili su imali drugi interes?
Cijela Hrvatska i Slavonija su na nogoma 1882 kada se ruše dvojezični natpisi na željeznici.
1860 su protjerani njemački glumci iz kazališta u Zagrebu i od tada nema više njemačkih predstava.
1911 se osniva HNK Hajduk sa povijesnim hrvatskim grbom i zastavom crven plavi sa bijelim slovima u sredini....
O čemu mi pričamo?
Poslednja izmena:
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 104.984
Na području Austrougarske monarhije, izborni cenz je bio izuzetno nizak; zapravo ograničen na jednu omanju šačicu ljudi, koja je uglavnom iznosila manje od 1% stanovništva. Mislim da je recimo na području Hrvatske i Slavonije od oko dva i po miliona ljudi bilo svega pedesetak hiljada glasača.
Ti govoriš o vremenu represije, ali ovdje nije riječ o tome (bar ne u tolikoj mjeri); nacionalizam na ovim područjima tokom XIX stoljeća nije bio masovnog tipa ne zbog suzbijanja, već zato što se u takvom smislu uopšte još nije bio razvio.
U onome što sam na početku rekao se krije jedan od (naravno ne jedini) ključnih srpsko-hrvatskih nesporazuma prve jugoslovenske države. U Srbiji je već u prošlosti postojala politička borba i narodni radikali ne ulaze u srpsko-hrvatsko-slovenačku državu kao nacionalna srpskoga naroda, jer je postojala već izrazita partijska razdijeljenost (koja nastaje nakon ostvarenja nekog cilja, a koji je već u neku ruku zahvaljujući Berlinskom kongresu već bio i ostvaren prije uvođenja modernog partijskog parlametarnog sistema u srbijansko društvo). Na području krajeva pod Austrougarskom to nije bio slučaj, tako da je H(R)SS u hrvatskim zemljama preuzeo ulogu nacionalnog pokreta, a ne političke stranke, te djelomice došlo i do revolucionarne smjene persona u vrhu političke elite zahvaljujući mogućnostima koje je novi sistem (jugoslovenski) omogućio.
Odatle dolazi, odnosno tu leže korijen, srpskim predstavama da se Srbi svi izrazito dijele, za razliku od Hrvata koji postupaju 'nacionalno svjesni', 'jedinstveno' itd...
Osim toga, šta je poenta; on je citirao jednu od najvećih hrvatskih historika ikada, i svakako najvećeg poznavaoca hrvatskog nacionalnog pokreta i njegovog povijesnog razvoja...
P. S: Nigdje ja nisam napisao da nije bilo nacionalnog pokreta u Trojednici u XIX stoljeću (i to brojnog)...mada čisto sumnjam da je čitava H-S na nogama bila oko tih natpisa na željeznici. Nisam nigdje ni pominjao da nema hrvatstva, već kako je i napisao sinisa123, nema masovnog političkog pokreta hrvatstva. Čega zaista i nema (a kako bi i bilo kada nema uslova).
Poslednja izmena:
