Ako ti je promaklo, hrvatsko-srpski je u drugoj polovini 19. stoljeća jedan jezik. On se u 19. stoljeću u (današnjoj) Hrvatskoj zvao srpski, narodni ili irirski. Hrvatski ne, jer hrvatski jezik nije bio štokavica. U Zagrebu današnji hrvatski ili srpski jezik u 19. stoljeću nije govorio niko. Govorili su njemački, mađarski, a priprost narod kajkavski. Tako da je normalno da su u Dalmatinskom saboru, Srbi katolici iz Dalmacije govorili materinjim jezikom - srpskim, kojeg je Bečka administracija nazivala ponekad i hrvatskim u cilju stvaranja hrvatske nacije.
.
Nema potrebe za osvrtom na sve ove besmisli.
Dosta je jasno navesti osnovno.
Važniji hrvatski rječnici
...........
19. stoljeće
..
Ivan Filipović (uz sudjelovanje Gjure Deželića i Ljudevita Modca), Novi rječnik hrvatskoga i njemačkoga jezika, I–II, Zagreb 1869.
Bogoslav Šulek, Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenog nazivlja, I–II, Zagreb 1874–1875. Pretisak: Zagreb 1990.
Ivan Filipović (uz sudjelovanje Gjure Deželića, Ljudevita Modca i Gjure Šimončića), Neues Wörterbuch der kroatischen und deutschen Sprache, I–II, Zagreb 1875.
Josip Kostić – Franjo Maixner – Franjo Petračić, Gèrčko-hèrvatski rěčnik za škole, Zagreb 1875.
Bogoslav Šulek, Jugoslavenski imenik bilja, Zagreb 1879.
Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, I–XXIII, JAZU, Zagreb 1880–1976. Uobičajena kratica: ARj. Obrađivači-urednici: Đuro Daničić (I–II, g. 1880–1882, 1015 str.),
Sebastijan Žepić (uz suradnju Mirka Divkovića, Matije Valjavca i Franje Petračića), Latinsko-hrvatski rječnik, Zagreb 11881, Mirko Divković (dorađeno prvo izdanje), 21900. Od 1980. više pretisaka. Mirko Divković je napisao i zagubljeni priručni rkp. jednojezični hrvatski rječnik.
Dragutin A. Parčić, Rječnik talijansko-slovinski (hrvatski), Zadar 11868, Senj 21887, Senj 31908, Zadar 41909.
August Musić, Rječnik hrvatsko-slovenski, Zagreb 11887, 21895, 31919, 4192
Važnije gramatike...
http://www.hrvatskiplus.org/index.p...catid=41:bibliografije&Itemid=75&limitstart=1
19. stoljeće
..
Vjekoslav Babukić, Osnova slovnice slavjanske narěčja ilirskoga, u: Danica ilirska, II, br. 10–15, Zagreb 1836. Pretisak Danice 1835–1837: Zagreb 1970. Poseban otisak (uz neznatne izmjene): Zagreb 1836. Prijevod na njemački: Grundzüge der illirischen Grammatik, prev. R. Fröhlich (Veselić), Beč 1839. Prijevod na talijanski: Elementi della grammatica illirica, prev. I. Kaznačić, Zadar 11846, 21851, 41865. Prijevod na njemački i talijanski: Grundzüge der ilirischen Sprachlehre, Fondamenti della grammatica illirica, uz Ilirsko-němačko-talianski mali rěčnik J. Drobniča i A. Mažuranića, prev. na tal. V. Vežić, Beč 1849.
Ignac Kristijanović, KGrammatik der Kroatischen Mundart, Zagreb 1837, Anhang zur Grammatik der kroatischen Mundart…, Zagreb 1840.
Antun Mažuranić – Josip Drobnič, Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za početnike, Zagreb 11839, 21842.
Rudolph Frölich [Veselić], Der kleine Ilirer, Beč 1840.
Ilija Rukavina Ljubački, Kroatische Abänderungs- und Abwandlungsformen nebst den Regeln der Aussprache und Rechtsschreibung, Trst 1843.
Rudolph Frölich [Veselić], Anleitung zur Erlerung der vier slavischen Hauptsprachen, Beč 1847.
Lavoslav Fürholzer, Horvatsko-slavonska slovnica za početnike, Varaždin 11847, 21850.
Šime Starčević, Ričoslovje, u: Glasnik dalmatinski, I–II, br. 34–57, Zadar 1849–1850.
Rudolf Fröhlich [Veselić], Theoretisch-praktische Taschen-Grammatik der ilirischen Sprache, Beč 11850, (preradio I. Macun) 41865.
Andrija Stazić, Grammatica della lingua illirica…, Zadar 1850. Namijenjena školama, tiskana Gajevom grafijom, primjeri iz stare književnosti ikavske i jekavske.
Jerolim Šutina, Principi di grammatica illirica, u: Voccaboli di prima necessità…, Zadar 1850.
Andrija Barić, Slovnica sèrbsko-ilirskoga jezika za děcu u Dalmacii i u druzih dèržavah jugoslavjanskih, Split 11851, 21861.
Franjo Volarić, Ilirska slovnica za početne učionice, Trst 1852.
Vjekoslav Babukić, Ilirska slovnica, Zagreb 1854.
Andrija Torkvat Brlić, Grammatik der illyrischen Sprache, wie solche im Munde und Schrift der Serben und Kroaten gebräuchlich ist, Beč 1854.
Fran Volarić, Ilirska slovnica za početne učionice, Trst 1854.
Ivan Danilo, Grammatica illirica, Zadar 1855.
Andrija Stazić, Grammatica illirica prattica…, Split 11855, Trst 21861.
Antun Mažuranić, Slovnica hèrvatska. Dio I. Rěčoslovje, Zagreb 11859, 21861, 31866, 41869. Pretisak: Zagreb 2008.
Adolfo Veber [Tkalčević], Skladnja ilirskoga jezika, Beč 11859, 21862. Pretisak: Zagreb 2005. Prva hrvatska sintaksa.
Vinko Pacel, Slovnica jezika hrvatskoga ili srbskoga. Dio I. Nauka o prieslovu, Zagreb 1860.
Rudolf Fröhlich [Veselić], Grammatik der illirischen Sprache, wie solhe in Dalmatien, Kroatien, Slawonien, Serbien, im südlichen Ungarn und einem Theile der Militärgrenze gesprochen wird, 31861, 41865.
Adolfo Veber [Tkalčević], Slovnica za četvrti razred katoličkih glavnih učionah u carevini austrijanskoj, Beč 11862, 21863, 31867, 41868, 51870, 61875, Slovnica hrvatska, Beč 71876, 81978, 91879.
Vatroslav Jagić, Gramatika jezika hèrvackoga. Osnovana na starobugarskoj slověnštini. Dio pèrvi. Glasovi, Zagreb 1864.
Vinko Pacel, Oblici književne hrvaštine, Karlovac 1865.
Pero [Pietro] Budmani, Grammatica della lingua serbo-croata (illirica), Vienna (Beč) 1867.
Paul Pierre, Abrégé de grammaire française-croate et de dictionnaire français-croate, Zagreb 1869.
Adolfo Veber [Tkalčević], Slovnica hèrvatska za srednja učilišta, Zagreb 11871, 21873, Slovnica hrvatska za srednja učilišta 31876.
Josip Vitanović, Slovnica hèrvatskoga jezika za nižu realku, Osijek 1872.
Ivan Danilo, Slovnica za srednja učilišta nižega reda, Zadar 1873. Uređena prema Budmanijevoj.
Dragutin A. Parčić, Grammatica della lingua slava (illirica), Zadar 11873, 21878. Prijevod na francuski: Grammaire de la langue serbo-croate, prev. J.-B. Feuvrier, Pariz 11877, 21904.
János Miháilovics, Gyakorlati Ilir Nyelvtan [Praktična ilirska gramatika], Baja 1874.
Mirko Divković, Hrvatske gramatike I. dio. Oblici, Zagreb 11879, Oblici hrvatskoga jezika, Zagreb 21887, 31890, 41894, 51895, Oblici i sintaksa hrvatskoga jezika, Zagreb 61897, 71898, 81899, 91900, 101903, 111908, 121917.
Josip Vitanović, Gramatika hrvatskoga jezika, Osijek 11880, 21882, Zagreb 31888, 41891.
Mirko Divković, Nauka o izreci, Zagreb 11880, 21881, 31885, 41888, 51892, Rečenica (Nauka o izreci), Zagreb 61895, 71898, 81899, 91901, 101907, 111911, 121914, 131917.
Mirko Divković, Hrvatske gramatike II. dio. Sintaksa za školu, Zagreb 11881, Hrvatska sintaksa, Zagreb 21889, 31893, 41896, Oblici i sintaksa hrvatskoga jezika, Zagreb 61897, 71898, 81899, 91900, 101903, 111908, 121917.
József Margitai, Horvát Nyelvtan [Hrvatska gramatika], Nagy-Kanizsa 1884.
Rudolf Strohal, Hrvatska slovnica, Bjelovar 1893.
Tomo Maretić, Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika, Zagreb 11899, 21931, 31963.
Tomo Maretić, Gramatika hrvatskoga jezika za niže razrede srednjih škola, Zagreb 11899, 21901, Hrvatska ili srpska gramatika za srednje škole, 31906, 41913, 51918, 61921, 71923, Beograd 81926, 91927, 101928.
M. Emil Muža, Praktische Grammatik der kroatischen Sprache für den Selbstunterricht, Beč – Pešta – Leipzig, oko 21900, oko 31900. Više kasnijih izdanja (npr. 71921).
Službeni jezik u Hrvatskoj je imanovan izrijekom hrvatski, u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi, 1868.
http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=povijest&chapter=20-hrv_ugar_nagodba
HRVATSKO-UGARSKA NAGODBA (1868)
[Josip Šarinić, Nagodbena Hrvatska, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1972, str. 288–289]
čl. 56.
U svemkolikom obsegu kraljevinah Hrvatske i Slavonije službeni je jezik hrvatski toli u zakonarstvu koli u sudstvu i upravi.
čl. 57.
Za organe zajedničke vlade ustanovljuje se također hrvatski jezik službenim jezikom unutar granicah kraljevinah Dalmacije Hrvatske i Slavonije.
čl. 58.
Predloge i spise u hrvatskom jeziku sastavljene, pa iz kraljevinah Hrvatske i Slavonije na zajedničko ministarstvo podnešene imade to ministarstvo primati i riešitbe svoje na istom jeziku izdavati.
čl. 59.
Obzirom na to, da su kraljevine Hrvatska i Slavonija politički narod imajući posebni svoj teritorij i u pogledu unutarnjih svojih poslovah vlastito zakonarstvo i autonomnu vladu, ustanovljuje se nadalje, da se zastupnici istih karaljevinah tako na zajedničkom saboru, kao i u delegaciji mogu služiti i jezikom hrvatskim.
čl. 60.
Na zajedničkom saboru stvoreni i podpisom Nj: ces: kr: apoštolskog Veličanstva proviđeni zakoni izdavat će se za kraljevine Dalmaciju Hrvatsku i Slavoniju u izvorniku hrvatskom, i odaslati Saboru tih kraljevina.