Nesumnjivo Hrvati

Nije valjda da su Nemci nešto slagali. Ne bi oni nikad...

ozbiljno kazem, otkud Hrvati iz tog prerioda od prije 400 godina? Tada nisu postojali Hrvati, nema ih do stvaranja Kraljevine Jugoslavije kao citam po ovom forumu. Vjerojatnije je da se radi o Srbima jer se radi o vojnicima sa podrucja Hrvatske, odnosno Vojne krajine a tamo nikad nije bilo Hrvata kao mogu procitati ovdje. Dakle radi se o zabuni. Iz razloga sto dolaze iz hrvatskih zemalja, njemci su nazivali te srbe hrvatima, dakle svabe nisu znali za srbe, samo za Hrvatsku ali opet tada po srbima nito u europi nije znao za nekakvu hrvatsku ili hrvate.

Malo je konfuzno ali sigurno se radi o Srbima jer Hrvati tada nisu postojali a i ta vojska je bila sa podrucja Vojne krajine a ne civilne Hrvatske a u Vojnoj Krajini su sve Srbi.
 
Poslednja izmena:
ozbiljno kazem, otkud Hrvati iz tog prerioda od prije 400 godina? Tada nisu postojali Hrvati, nema ih do stvaranja Kraljevine Jugoslavije kao citam po ovom forumu.
То углавном ниси могао да прочиташ на овом форуму.
Натпис "Боже сачувај нас куге, глади и Хрвата" на катедрали у Минхену се односи на револуционарну 1848 годину као успомена на посету Јосипа Јелачића и његових Хрвата.Минхен није био једини град који су посетили тада, међу њима је био и Магдебург где је доста дуго Хрватима био забрањен улаз тамо.
Иначе не знам због чега би Хрвати чинили злочин у току тридесетогодишњег рата у Хабзбуршком и римокатоличком Минхену.
Иначе у време тридесетогодишњег рата који је Европу коштао доста а који се водио између да кажемо римокатоличког Југа и протестанског Севера уз учешће Француске као римокатоличке земље на страни протестаната из својих интереса, добар део словеначког кајкавског становништва већ се претопио у Хрвате тј. Хрвати су им наметнули хрватско име, нешто слично као Бугари Словенима на источном Балкану.Из рата је иначе Француска једино профитирала и постала доминантна сила у Европи.
 
Poslednja izmena:
То углавном ниси могао да прочиташ на овом форуму.
Натпис "Боже сачувај нас куге, глади и Хрвата" на катедрали у Минхену се односи на револуционарну 1848 годину као успомена на посету Јосипа Јелачића и његових Хрвата.Минхен није био једини град који су посетили тада, међу њима је био и Магдебург где је доста дуго Хрватима био забрањен улаз тамо.
Иначе не знам због чега би Хрвати чинили злочин у току тридесетогодишњег рата у Хабзбуршком и римокатоличком Минхену.
Иначе у време тридесетогодишњег рата који је Европу коштао доста а који се водио између да кажемо римокатоличког Југа и протестанског Севера уз учешће Француске као римокатоличке земље на страни протестаната из својих интереса, добар део словеначког кајкавског становништва већ се претопио у Хрвате тј. Хрвати су им наметнули хрватско име, нешто слично као Бугари Словенима на источном Балкану.Из рата је иначе Француска једино профитирала и постала доминантна сила у Европи.

Lekizane, kakav Jelačić i njegovi Hrvati?! Ban Jelačić je bio Srbin katolik i predvodio je iste contra ondašnjeg dela EU.
 
То углавном ниси могао да прочиташ на овом форуму.
Натпис "Боже сачувај нас куге, глади и Хрвата" на катедрали у Минхену се односи на револуционарну 1848 годину као успомена на посету Јосипа Јелачића и његових Хрвата.Минхен није био једини град који су посетили тада, међу њима је био и Магдебург где је доста дуго Хрватима био забрањен улаз тамо.
Иначе не знам због чега би Хрвати чинили злочин у току тридесетогодишњег рата у Хабзбуршком и римокатоличком Минхену.
Иначе у време тридесетогодишњег рата који је Европу коштао доста а који се водио између да кажемо римокатоличког Југа и протестанског Севера уз учешће Француске као римокатоличке земље на страни протестаната из својих интереса, добар део словеначког кајкавског становништва већ се претопио у Хрвате тј. Хрвати су им наметнули хрватско име, нешто слично као Бугари Словенима на источном Балкану.Из рата је иначе Француска једино профитирала и постала доминантна сила у Европи.

Koje gluparije ti umeš da napišeš :worth:

Da staviš sliku toga natpisa iz mihenske katedrale :manikir:


Tridesetogodišnji rat je trajao od 1618 do 1648, počeo kada su protestantski češki činovnici kroz balkon bacili katoličkog kneza kojega je poslao austrijski car.
U ratu su sudjelovale Katolička Liga (Habsburška Monarhija, Španjolska, Belgija, njemačke katoličke kneževine i papinske čete) protiv Protestantska Unija (Švedska, Francuska, Nizozemska, protestantske njemačke kneževine, mađarski i češki pobunjenici).
Rat se većinom vodio na njemačkom tlu i otuda velika razaranja u Njemačkoj.Rat je završio primirjem i otada je odlučeno da narod bude iste vjere kao i njihov vladar.

U XVII. stoljeću riječ hrvat označavala je rod vojske u habsburgovaca.
Radilo se o lakoj konjici koja je imala zadatak izviđati bojište i vršiti strateška izviđanja u što je ulazilo i zauzimanje gradova u neprijateljskoj pozadini čime je neprijatelj bio prisiljavan da ih brani i time slabi glavninu vojske. Kasnije će prevladati mađarski naziv husar (ponekad se izvodi od riječi gusar)

Slijedeći zadatak bio im je opskrba glavnine vojske, u prijevodu pljačkanje civila.

Takvu taktiku uveli su Hrvati s granice za tridesetogodišnjeg rata, a do vrhunca je dovedena za rata za austrijsko nasljeđe kada je pruska vojska takvim načinom rata bez velike bitke bila prisiljena napustiti Češku te u sedmogodišnjem ratu. Tijekom tog rata 1760. pod zapovjedništvom mađarskog grofa Hadika hrvatski krajišnici i mađarski husari zauzeli Berlin i prisilili ga da im plati 200 000 talira.
Kao odgovor na to Prusi su ustrojili slične trupe - Bosniaken.
Inače, nakon završetka rata vladari su se često odricali takvih pomoćnih trupa radi osude javnosti. Primjer je Trenk koji je osuđen kao ratni zločinac zbog silovanja redovnica.

Na našim prostorima akindžije su upravo omogućile osmanlijskom carstvu vojne uspjehe.
Kopiranjem njih nastala je laka konjica istog tipa u vojnoj krajini, koja je kasnije kopirana diljem Evrope, i prozvana "hrvatima" prema zemlji odakle je preuzeta.

Krvoločnost "hrvatskog" tipa konjice je rezultat kopiranja osmanlijskog tipa, akindžija.
 
Poslednja izmena:
Ovo gore, izazvano jednom jedinom mojom rečenicom tipičan je primer "galame" o kojoj sam govorio. To su poslednja psiho-pribežišta, a iza njih - nema više.

Elem, da ne izlazimo iz nametnute retorike, istom ćemo odgovoriti:

Otkud Hrvati prije 400 godina? Koliko znam Hrvati postoje s pocetka 20.st kako sam ovdje procitao.

Prema Hroboatosu, to i nisu Hrvati nego Srbi:

Samo valja pridodati jednu stvar: "Hrvati" ovdje spomenuti mješavina su potonjih Hrvata i Srba iz krajiške vojske. Naime, Vojna krajina ili Vojna granica opskrbljivala je- za razliku od civilne Hrvatske- vojnike za imperijalne pohode, a konfesionalni je sastav cijele Granice bio oko pola katolika i pola pravoslavaca (kako gdje- http://hr.wikipedia.org/wiki/Vojna_krajina ). Tako da je dobar dio tih zvjerstava (uostalom propagandno napuhanih, a u ostalom "u duhu vremena") počinila mješavina predaka sadanjih Hrvata i Srba s toga područja, a teško je reći koliko "kojih", jer nije obrazloženo iz kojeg su dijela regrutirani i kakav je bio konfesionalni sastav.

No, možda je to najbolj idokaz da Srbi u to doba u Vojnoj krajini njisu ni postojali. Uz sve vlaške statute i priviliegije ove i one, to su bili za cijeli svijet- Hrvati.
 
Lekizane, kakav Jelačić i njegovi Hrvati?! Ban Jelačić je bio Srbin katolik i predvodio je iste contra ondašnjeg dela EU.
Колико знам изјашњавао се као Хрват шта је био пореклом то не знам.
Koje gluparije ti umeš da napišeš :worth:
По глупаријама си углавном ти познат, шта ти није јасно у оном посту конкретно?
Da staviš sliku toga natpisa iz mihenske katedrale :manikir:
Питај неког ко је из Минхена за слику.
Кажем да тај натпис води порекло из 1848 године и везује се за бана Јелачића, и да нема везе са тридесетогодишњим ратом, јеси то успео да укапираш, не улазећи у то да ли је стварно тако нешто било написано тамо или није.
U XVII. stoljeću riječ hrvat označavala je rod vojske u habsburgovaca.
Radilo se o lakoj konjici koja je imala zadatak izviđati bojište i vršiti strateška izviđanja u što je ulazilo i zauzimanje gradova u neprijateljskoj pozadini čime je neprijatelj bio prisiljavan da ih brani i time slabi glavninu vojske. Kasnije će prevladati mađarski naziv husar (ponekad se izvodi od riječi gusar)
Krvoločnost "hrvatskog" tipa konjice je rezultat kopiranja osmanlijskog tipa, akindžija.
Добро сад имамо да Хрват током XVII века уствари значи род војске код Аустријанаца.:per:
Први пут чујем да ово неко тврди.Имаш ли "Обилићу" било какав доказ за ову тврдњу???
До сада сам мислио да су Хрвати за Аустријанце у XVII веку сви становници аустријске административне јединице Хрватске па ме баш занима где си то прочитао да се ради о неком роду војске.
Хусар није мађарски назив већ србски, јер су Срби први и формирали хусарске пукове који су се касније проширили по свим европским земљама, у суштини то је лака коњица, до тада је у европским армијама преовладала тешка коњица као ударна снага војске.
И да Срби су то прекопирали од турске лаке коњице азапа и акинџија, будући да су Срби први и дошли у додир са Турцима и њиховим начином ратовања.
И колико знам Јелачић се борио са пешадијом ако не грешим.
 
Колико знам изјашњавао се као Хрват шта је био пореклом то не знам.

По глупаријама си углавном ти познат, шта ти није јасно у оном посту конкретно?

Питај неког ко је из Минхена за слику.
Кажем да тај натпис води порекло из 1848 године и везује се за бана Јелачића, и да нема везе са тридесетогодишњим ратом, јеси то успео да укапираш, не улазећи у то да ли је стварно тако нешто било написано тамо или није.

Добро сад имамо да Хрват током XVII века уствари значи род војске код Аустријанаца.:per:
Први пут чујем да ово неко тврди.Имаш ли "Обилићу" било какав доказ за ову тврдњу???
До сада сам мислио да су Хрвати за Аустријанце у XVII веку сви становници аустријске административне јединице Хрватске па ме баш занима где си то прочитао да се ради о неком роду војске.
Хусар није мађарски назив већ србски, јер су Срби први и формирали хусарске пукове који су се касније проширили по свим европским земљама, у суштини то је лака коњица, до тада је у европским армијама преовладала тешка коњица као ударна снага војске.
И да Срби су то прекопирали од турске лаке коњице азапа и акинџија, будући да су Срби први и дошли у додир са Турцима и њиховим начином ратовања.
И колико знам Јелачић се борио са пешадијом ако не грешим.

Težak slučaj,nema pomoći :lol:
 
koliko gluposti mozes izreci to je cudo :D vidim da se dobro zabavljas
Нису то глупости него си ти задрти Хрват па то не можеш да схватиш.
Težak slučaj,nema pomoći :lol:
Чекам да видим деманти мог поста.
Или боље да дигнем руке од тога јер ћеш да одговориш са нечим десетим или да побегнеш са форума ко по обичају.
 
srpski konjanici :rotf:

Riječ kravata dolazi od francuske riječi "croata". U svojoj knjizi "La Grande Historie de la Cravate", francuski pisac Francois Chaille, na slijedeći način govori o kravati:

"... Oko 1635. godine, nekih šest tisuća vojnika i vitezova, stiglo je u Pariz kao podrška francuskom kralju Luju XIII. među njima je bio veliki broj hrvatskih plaćenika koji su, predvođeni banom, ostali u službi francuskog kralja. Tradicionalna odora s vezanim, oslikanim, maramama oko vrata pobuđivala je pažnju francuskog dvora. Marame su bile napravljene od različitih materijala, od grubih, koje su nosili obični vojnici, do svilenih i onih od finog pamuka koje su nosili časnici. Taj "hrvatski elegantni stil", potpuno nepoznat u tadašnjoj Europi, oko 1650. godine biva prihvaćen na francuskom dvoru i postaje modni odjevni predmet među buržoazijom tog vremena kao simbol kulture i elegancije. Osim ljepote, te marame su bile i u mnogome praktičnije nego do tada nošeni kruti čipkasti okovratnici francuskih vojnika i časnika. U Englesku je kravatu donio Karlo II. po svom povratku iz izgnanstva. Kravata je ubrzo osvojila, kao modni odjevni predmet, i cijelu Europu. ....."
 
srpski konjanici :rotf:

Riječ kravata dolazi od francuske riječi "croata". U svojoj knjizi "La Grande Historie de la Cravate", francuski pisac Francois Chaille, na slijedeći način govori o kravati:

"... Oko 1635. godine, nekih šest tisuća vojnika i vitezova, stiglo je u Pariz kao podrška francuskom kralju Luju XIII. među njima je bio veliki broj hrvatskih plaćenika koji su, predvođeni banom, ostali u službi francuskog kralja. Tradicionalna odora s vezanim, oslikanim, maramama oko vrata pobuđivala je pažnju francuskog dvora. Marame su bile napravljene od različitih materijala, od grubih, koje su nosili obični vojnici, do svilenih i onih od finog pamuka koje su nosili časnici. Taj "hrvatski elegantni stil", potpuno nepoznat u tadašnjoj Europi, oko 1650. godine biva prihvaćen na francuskom dvoru i postaje modni odjevni predmet među buržoazijom tog vremena kao simbol kulture i elegancije. Osim ljepote, te marame su bile i u mnogome praktičnije nego do tada nošeni kruti čipkasti okovratnici francuskih vojnika i časnika. U Englesku je kravatu donio Karlo II. po svom povratku iz izgnanstva. Kravata je ubrzo osvojila, kao modni odjevni predmet, i cijelu Europu. ....."

Francois Chaille piše u 19. stoleću nagađajući o događaju od pre dva veka o kojem nema pojma. Ne zna ni koje godine, ne zna ni koliko vojnika. To sa kravatom u Hravtskoj preraslo je u kolektivno ludilo.

http://forum.krstarica.com/entry.ph...du-falsifikati-Hrvatska-uvela-Praznik-kravate

- - - - - - - - - -

Dakle Srbi bili poznati po tim strasnim zlodjelima i to se htjelo pripisati Hrvatima.

Nije Hroboatos nazočan da bi s njim mogao da nastaviš folie à deux.
 
srpski konjanici :rotf:
Riječ kravata dolazi od francuske riječi "croata". U svojoj knjizi "La Grande Historie de la Cravate", francuski pisac Francois Chaille, na slijedeći način govori o kravati:
"... Oko 1635. godine, nekih šest tisuća vojnika i vitezova, stiglo je u Pariz kao podrška francuskom kralju Luju XIII. među njima je bio veliki broj hrvatskih plaćenika koji su, predvođeni banom, ostali u službi francuskog kralja. Tradicionalna odora s vezanim, oslikanim, maramama oko vrata pobuđivala je pažnju francuskog dvora. Marame su bile napravljene od različitih materijala, od grubih, koje su nosili obični vojnici, do svilenih i onih od finog pamuka koje su nosili časnici. Taj "hrvatski elegantni stil", potpuno nepoznat u tadašnjoj Europi, oko 1650. godine biva prihvaćen na francuskom dvoru i postaje modni odjevni predmet među buržoazijom tog vremena kao simbol kulture i elegancije. Osim ljepote, te marame su bile i u mnogome praktičnije nego do tada nošeni kruti čipkasti okovratnici francuskih vojnika i časnika. U Englesku je kravatu donio Karlo II. po svom povratku iz izgnanstva. Kravata je ubrzo osvojila, kao modni odjevni predmet, i cijelu Europu. ....."
Тачно сам знао, ја о једном а мупи о краватама које нису ни тема, а које се помињу у француској много пре тридесетогодишњег рата али ни он није тема, већ слоган "Боже сачувај нас глади, куге и Хрвата" који се веже за Јелачића и нема везе са тим ратом уопште.

Него реци ти мени ко то каже да реч Хрват XVII веку означава род аустријске војске??????????

Да су хусаре створили Срби као облик лаке коњице за борбу против турских азапа и акинџија је већ ноторна чињеница али о томе не бих на овој теми.
 
То углавном ниси могао да прочиташ на овом форуму.
Натпис "Боже сачувај нас куге, глади и Хрвата" на катедрали у Минхену се односи на револуционарну 1848 годину као успомена на посету Јосипа Јелачића и његових Хрвата.Минхен није био једини град који су посетили тада, међу њима је био и Магдебург где је доста дуго Хрватима био забрањен улаз тамо.
Иначе не знам због чега би Хрвати чинили злочин у току тридесетогодишњег рата у Хабзбуршком и римокатоличком Минхену.
Иначе у време тридесетогодишњег рата који је Европу коштао доста а који се водио између да кажемо римокатоличког Југа и протестанског Севера уз учешће Француске као римокатоличке земље на страни протестаната из својих интереса, добар део словеначког кајкавског становништва већ се претопио у Хрвате тј. Хрвати су им наметнули хрватско име, нешто слично као Бугари Словенима на источном Балкану.Из рата је иначе Француска једино профитирала и постала доминантна сила у Европи.

Moja informacija se između ostalog temelji na sledećem:
U istoj svojoj knjizi se Kostić poziva citatima i na knjigu Evropska pozornica iz godine 1653. koja je izašla u Frankfurtu na Majni a u kojoj se navode konkretni primeri i dokazi o zverskim hrvatskim zločinima, iživljavanjima nad civilnim stanovništvom i nezasitom plačkaškom karakteru koji su hrvatski vojnici pokazali u toku Tridesetogodišnjeg rata. Tako se na primer kroz opis događaja iz godine 1621. u Evropskoj pozornici govori o velikom broju divljih Hrvata koja je posle borbe kod Praga, tj. nakon bitke kod Bile Hore koju su češki protestanti izgubili od habzburških katolika, sakupila pljačkom veliki plen ne samo od protestantskih neprijatelja već i od svojih saveznika bohemskih katolika uz monstruozna ubistva žena, muškaraca i dece kojima su odsecali glave, ruke i noge i nakon toga ih sekli u komade.

Međutim, najstravičnija zverstva je hrvatska vojska prema knjizi Evropska pozornica (drugi tom koji je štampan godine 1679.) počinila u nemačkom gradu Magdeburgu nakon čega je i nastala krilatica ali i molitva Gospodu poznata širom Evrope pod sloganom: „Sačuvaj nas Bože kuge, gladi i Hrvata!” Naime, godine 1630. Hrvati su ušli u ovaj istočnonemački grad i prema pisanju Evropske pozornice kao istorijskog izvora desilo se sledeće:

“Tada je zapravo počelo i pljačkanje, otimanje, mrcvarenje, sramoćenje devojaka i žena, i postupalo se preko svake mere užasno i grozno. U crkvi Katarine oni su pedesettrojici, uglavnom žena, sasvim nemilosrdno odrubili glave, tu su one pronađene mrtve sa savijenim i preklopljenim rukama. Neke su žene prilikom porođaja od tiranskih vojnika pogubljene. Uopšte ne može da se opiše ni izreče kakav je to bio jad, kakva beda i žalost… Oni su, ipak, pored konja i nešto stoke, odveli sobom u logor mnogo žena i devica sa nešto muškaraca, povezane lancima. Ženske su tu zloupotrebljavali u njihovoj đavolskoj požudi na bedan način, da su mnoge, naročito male devojčice od deset ili dvanaest godina, koje takođe nisu poštedeli, morale platiti glavom…”

Kada su se posle pijančenja, orgijanja, pljačkanja i svakovrsnih zločina nad mesnim stanovništvom konačno Hrvati povukli iz grada Magdeburga:

“10, 11. i 12. maja se tako žalosno jaukanje i deranje od preostale dece čulo, koja su stalno dovikivala oca i majku i koja zbog nerazumnosti nisu mogla da saopšte čija su. Neka su sedela pored svojih pobijenih roditelja koji su na ulicama ležali u krvi, i uvek su dozivali i vikali: o tata, o mama! Neka su deca sisali njihove mrtve dojke i pri tome tako žalosno se drala da bi se i kamen u zemlji smilovao i da bi se najokrutniji tirani pokrenuli na samilost.”

http://www.novinar.de/2010/01/04/sacuvaj-nas-boze-kuge-gladi-i-hrvata.html
 
Тачно сам знао, ја о једном а мупи о краватама које нису ни тема, а које се помињу у француској много пре тридесетогодишњег рата али ни он није тема, већ слоган "Боже сачувај нас глади, куге и Хрвата" који се веже за Јелачића и нема везе са тим ратом уопште.

Него реци ти мени ко то каже да реч Хрват XVII веку означава род аустријске војске??????????

Да су хусаре створили Срби као облик лаке коњице за борбу против турских азапа и акинџија је већ ноторна чињеница али о томе не бих на овој теми.



Ratujuæi diljem Europe hrvatski su laki konjanici u¹li i u slu¾bu francuskog "Kralja sunca" Luja XIV. Osim ratnièke vje¹tine i slave donijeli su i maramu vezanu oko vrata, koja je u¹la u europsku modu pod imenom lakih konjanika Hrvata, kao kravata

U sklopu jedinica lake konjice carske vojske Habsburgovaca Hrvata je bilo u relativno malom broju u odnosu na Maðare i Poljake. Ipak, zanimljivo je da njihovo ime od oznake za teritorijalnu i "nacionalnu" pripadnost postaje, tijekom 17. stoljeæa, naziv za laku konjicu pritom istisnuv¹i gotovo u potpunosti naziv husar, koji se do toga i nakon toga vremena rabio. Hrvati su donijeli specifièan, dotad u Europi, praktièki nepoznat naèin borbe. Odlikovali su je brzi i odva¾ni juri¹ u raspr¹enom poretku, brzo povlaèenje i okupljanje, te ponovni iznenadni udar na najslabija i na najmanje oèekivana mjesta u neprijateljskom poretku, iz pozadine ili s boka. U ratnoj terminologiji onoga vremena kao oznaka za ovakav naèin borbe uvrije¾io se izraz za juri¹ ‡ la cravatte.

Pukovnije Hrvata u francuskoj slu¾bi

Boreæi se protiv hrvatskih lakih konjanika Francuzi su ubrzo uvidjeli njihovu vrijednost. Nemajuæi im se sami s èime suprotstaviti, ¾eljeli su privuæi ove konjanike na svoju stranu i ustrojiti sliène jedinice vlastite lake konjice. U francuskoj vojsci naziv Cravattes (Hrvat) prvi put se spominje veæ 1632. godine, a vjerojatno se odnosio na manje formacije slobodnih satnija Hrvata (compagnies franches Croates). Te su satnije ustrojene od bjegunaca i prebjega, odnosno maðarskih i hrvatskih skupina konjanika koje su nakon bitke kod LŸtzena i smrti ¹vedskog kralja Gustava Adolfa 1632. godine pusto¹ile pograniène pokrajine Alzas i Lorenu, te Valoniju. U krajevima Valonije i Lorene godina 1636. se zbog pogor¹anja nazivala "godinom Hrvata".

Osnutak i povijest pukovnije Kraljevskih Hrvata (RŽgiment Royal-Cravates)

Tijekom 1643. godine spominju se èetiri pukovnije Hrvata u francuskoj slu¾bi, ali smræu kralja Luja XIII broj opada tako da se 1645. godine navode jo¹ samo dvije. Jedna od njih je bila novoosnovana pukovnija Hrvata Balthazar. Ustrojena je 13. kolovoza 1643. od ostataka nekada¹njih pukovnija Hrvata dÕEspenan, Sirot i Wurmberg. Tada se ujedno i prvi put spominje kao konjanièka pukovnija "Kraljevskih Hrvata" (Royal-Cravattes). Sastojala se od ¹est eskadrona svrstanih u tri satnije, a bila je pod zapovjedni¹tvom pukovnika Johanna Balthazara. On je podrijetlom bio iz Njemaèke, a do 1643. kada je pre¹ao Francuzima, borio se u ¹vedskoj vojsci.
Pukovnija nakon ustrojavanja odlazi ratovati protiv ©panjolaca u Kataloniju. Tijekom 1645. godine sudjeluje u opsadi Llorensa i Balaguera, a 1646. i 1647. godine u dvije opsade LŽride. Tijekom prve opsade LŽride osobito se istaknula razbiv¹i osam eskadrona ¹panjolske konjice.
Pukovnija Balthazar je s vremenom svedena na jaèinu jedne satnije, koja je vjerojatno veæ od 1659. slu¾ila kao garda vojvode od Lorraine. Satniju je ponovno u bojnu slu¾bu uveo Luj XIV. kad je 1663. godine osobno sudjelovao u opsadi Marsale. Na kraju prema raznim elementima tradicije, koje je te¹ko negirati, ova postrojba je 1664. godine kao dio korpusa od 6000 vojnika pod zapovjedni¹tvom grofa Colignya i vojvode od Lorraine poslana u pomoæ Ugarskoj. Nakon povratka unovaèeni su novi konjanici i 20. svibnja 1667. pukovnija je progla¹ena kraljevskom, odnosno 8. pukovnijom kraljevskih Hrvata (RŽgiment Royal des Cravates).

Pi¹e: Vladimir Brnardiæ
 
U Tridesetogodišnjem ratu (1618-1648) nakon zatišja u ratu s Turcima Hrvati se po prvi puta odlaze boriti u Europu, kao plaćenici u sklopu carske vojske. Ratovali su pretežito kao laki konjanici često zajedno s lako naoružanim pješacima – hajducima, pod zapovjedništvom poduzetnih kapetana. Novačeni su uglavnom privremeno, samo za vrijeme trajanja vojnog pohoda, za plaću ako su imali sreće ili često samo za mogućnost stjecanja plijena. Ove isprva, slobodno ustrojene postrojbe (Kriegsvolk) raspuštale bi se na koncu pohoda i vojne sezone i okupljale ponovno sljedećega proljeća za novu vojnu kampanju. Vojnici bi se pridružili istom zapovjedniku i postrojbi ili bi okušali sreću u drugim postrojbama. Ovi laki konjanici, naoružani kratkim puškama, gotovo uvijek se u carskim zapovijedima nazivaju “Hrvatima” ili “hrvatskim arkebuzirima.” Naziv potječe s početka Tridesetogodišnjeg rata kada je car i hrvatsko-ugarski kralj svoju laku konjicu, po savjetu hrvatskoga bana Franje Batthánya, ponajprije novačio u Hrvatskoj i Vojnoj krajini zbog toga što nije imao previše povjerenja u lake konjanike iz Mađarske.

Kada je Francuska ušla u Tridesetogodišnji rat carska je vojska upala u Francusku, a njezine prethodnice sastavljene od pukovnija Hrvata stigle su sve do St. Dennisa, današnjeg predgrađa Pariza. Francuzi u nedostatku vlastitog lakog konjaništva od zarobljenika, prebjega i dezertera ustrojili su vlastite hrvatske konjaničke pukovnije. Na tradiciji triju pukovnija Hrvata koje su ratovale u sklopu francuske vojske tijekom Tridesetogodišnjeg rata francuski je kralj Luj XIV godine 1667. ustrojio elitnu konjaničku pukovniju Kraljevskih Hrvata (Royal Cravates).

Po završetku Tridesetogodišnjeg rata mnogi hrvatski najamnici ostali su bez posla, ali sa sjajnom reputacijom hrabrih i odvažnih ratnika. Zahvaljujući tome saski je knez izbornik Johann Georg II., koji je u Češkoj ratovao s braćom Zrinski i upoznao njihove vrline, ustrojio 1656. jednu satniju Hrvata i priključio je svojoj dvorskoj gardi. Ova postrojba nazvana Kurfürstliche Kroaten Leib Compagnie zu Ross ostala je u službi saskoga dvora sve do 1680. kada je Johann Georg II. umro, a njegov je nasljednik raspustio.

Hrvati su sa sobom donijeli vlastiti način ratovanja koji su naučili i primjenjivali u dugotrajnim borbama s Turcima. Tako zvani “mali rat” sastojao se od zasjeda, prepada, smjelih prodora i brzog povlačenja, napada na neprijateljsku pozadinu i opskrbu, pustošenje i pljačku. Osim toga zapovjednici carskih vojski često su ih koristili za izviđanje i osiguranje glavnine vojske, kao prethodnice i zalaznice te opskrbu vojske. U bitkama su Hrvati zauzimali mjesto na krilima bojnog poretka sa zadatkom da natkrile protivnika i upadnu u njegovu pozadinu izazivajući nered i konfuziju. Prije bitaka često su uznemiravali neprijatelja zadržavajući ga prilikom dolaska do glavnine vlastite vojske i prilikom razvijanja u bojni poredak. U samim bitkama nisu bili previše postojani i kada bi naletjeli na jačeg ili bolje oklopljenog i naoružanog protivnika jednostavno bi se raspršili i ponovno sakupili na nekom drugom mjestu. U slučaju pobjede poslali bi ih da progone protivnika u čemu su bili vrlo uspješni. Hrvatski konjanici ubrzo su postali poznati po svojoj smjelosti, vještini, brzini i hrabrosti, ali zbog zadataka koji su im povjeravani bili su prisiljeni živjeti od plijena i područja na kojem su se nalazili tako da su ubrzo stekli reputaciju pljačkaša iako se po tome nisu ništa manje razlikovali od ostalih vojnika svih zaraćenih strana. Naime u to vrijeme nije postojala sustavna opskrba vojske, a i sam je rat uskoro potpuno izmakao kontroli tako da je Njemačka koja je bila glavno bojište gotovo potpuno opustošena, a izgubila je više od trećine stanovnika.

Zanimljivo je da se još u mnogim krajevima Njemačke i Švedske djecu kada su zločesta plaši prijetnjom da će doći Hrvati i odnijeti ih. Osim toga još i danas se ponegdje u molitvama sačuvala uzrečica:

“Sačuvaj nas Bože kuge, gladi, rata i Hrvata!”
 
Да знам за тај Сотировићев текст, многи га преносе, међутим данас многи сматрају да се то управо односи за бана Јелачића и његово гушење побуна против царске власти 1848-49, па то и ја преносим.Неки чак то приписују и Тренковим пандурима сто година раније, наводно Аугуст Шеноа пише:
...Brzo glas im zaorio,
Svuda prati Trenka slava;
Ali tko je pri tom bio,
Ne boli već nikog glava.
Nijemci mole još i danas:
Osvrni se, Bože, na nas,
Izbavi nas kuge, rata,
Zle godine i Hrvata!!! "
док се то некако најчешће веже за тај рат, час за Минхен час за Магдебург, дефинитивних података нема како би отклонили дилему, бар ја нисам успео да нађем нешто подробније.
Ratujuæi diljem Europe hrvatski su laki konjanici u¹li i u slu¾bu francuskog "Kralja sunca" Luja XIV. Osim ratnièke vje¹tine i slave donijeli su i maramu vezanu oko vrata, koja je u¹la u europsku modu pod imenom lakih konjanika Hrvata, kao kravata
Boreæi se protiv hrvatskih lakih konjanika Francuzi su ubrzo uvidjeli njihovu vrijednost. Nemajuæi im se sami s èime suprotstaviti, ¾eljeli su privuæi ove konjanike na svoju stranu i ustrojiti sliène jedinice vlastite lake konjice. U francuskoj vojsci naziv Cravattes (Hrvat) prvi put se spominje veæ 1632. godine, a vjerojatno se odnosio na manje formacije slobodnih satnija Hrvata (compagnies franches Croates).
Pi¹e: Vladimir Brnardiæ
Као што већ рекосмо назив кравата се код Француза појављује много пре него је почео тај рат тако да теорија дотичног господина Vladimir Brnardiæ пада у воду, који је изгледа обичан публициста који пише за неки часопис "Хрватски војник", и није ти неки извор података, а то је могао само да извуче од оног Француза Francois Chaille који пише два века касније о том догађају и који такође нема никаквих доказа за ту теорију, сем што му сам назив кравата и кроати наликује једно другом па је претпоставио да можда има неке везе.
Ни за ово друго не видим да постоје неки извори сем неког наклапања дотичног Владимира о неким хрватским јединицама код Француза, да не напомињем да си тврдио да реч Хрват значи род војске код хабзбурговаца, али не видех неки доказ евентуално документ где се спомињу везано за то.
Zanimljivo je da se još u mnogim krajevima Njemačke i Švedske djecu kada su zločesta plaši prijetnjom da će doći Hrvati i odnijeti ih. Osim toga još i danas se ponegdje u molitvama sačuvala uzrečica:
“Sačuvaj nas Bože kuge, gladi, rata i Hrvata!”
Наравно данас Хрвати би да задрже податак да су учествовали у том рату, али не да су били познати по злочинима већ је кованица “Сачувај нас Боже куге, глади, рата и Хрвата!” настала због неке неизмерене хрватске храбрости показане на бојишту, што се среди врло брзо после новог ретуширања историје по ономе што је баби мило то јој се и снило.

Што се тиче хусара, лаке коњице, састављене од Срба организују још Јанош Хуњади и његов син Матија I Корвин последњи велики мађарски владар у 15 веку.Тај исти је обновио српску деспотовину у Угарској 1471.
 
nikica-kalogjera.jpg

Nikica Kalođera, dirigent
Prema njegovim rečima, Kalođere su poreklom sa Sicilije.

[/TD]
[TD="class: etichetta"] [/TD]
[/TR]
[/TABLE]
 
Poslednja izmena:
Prema njegovim rečima, Kalođere su poreklom sa Sicilije.

Кад смо код порекла презимена , низ личности са презименом Хорват, преузето са хрватског форума
"Hrvatski prezimenik" dr. Petra Šimunovića i Franje Maletića... Horvat najfrekventnije prezime u Sloveniji, Slovačkoj, Mađarskoj, austrijskom Burgenlandu i Hrvatskoj.


-Aladár Horváth
horvathalad7.jpg
75062_547613041915614_637235847_n.jpg

Aladar Horvath, čelnik Pokreta za prava Roma, optužio je vladu da nije učinila ništa za zaštitu romskih obitelji.
 
Poslednja izmena:
Momo-s-cigareton.jpg

Momčilo Popadić Pop, pesnik
srpske nacionaslnosti

Momčilo Popadić
Pop (Blato na Korčuli, 25. ožujka 1947. - Split, 20. studenog 1990.), hrvatski novinar, pjesnik i esejist.[SUP][1][/SUP]

Objavio je šest zbirki pjesama i jednu knjigu memoarskih proza, te brojne članke u novinama, posebice u Slobodnoj Dalmaciji, u kojoj je radio do smrti.
U suradnji sa skladateljima Zdenkom Runjićem i Rajkom Dujmićem, Popadićeve su pjesme postigle veliku popularnost u izvedbama Olivera Dragojevića, skupine Novi fosili i Jasne Zlokić, naročito:
"Oprosti mi, pape",
"Tonka",
"Ne budi me mati",
"Skitnica",
"Ča je život vengo fantažija",
"Da mi je biti morski pas",
"Košulja plava",
"Čuješ li me, je l' ti drago",
"Ključ je ispod otirača",
"Momo, zašto plačeš" i druge.
Gospodin-O-i-njegova-ljubav-Momcilo-Popadic_slika_O_243232.jpg


...mnoge se njegove pjesme i danas izvode i pjevaju, poput Ča je život vengo fantažija, Oprosti mi pape, Skitnica, Tonka, Ne budi me mati, Da mi je biti morski pas... Za ostali se dio njegova bogatog književnog opusa na žalost manje zna, za knjige pjesama Glasno doba godine, Igračke mutnog uma, Gospodin O i njegova ljubav, Sunce šafranove boje, Pučke svečanosti i Finski nož te knjigu proza Živit u strpjenstvu ili Momo, zašto se kriviš.
Momčilo Popadić (Pop ili Pope za prijatelje) živio je za pisanje i od pisanja, on je naprosto pisanje živio, disao. Bio je zakleti hedonist riječi pa, osim u onom formalnom žanrovskom smislu, gotovo kao da i nije bilo razlike u naravi njegovih tekstova. Strast za pisanjem kod njega je bila sveobuhvatna, za njega se moglo reći da mu je pisanje bilo način života jer gotovo sve u što je ulazio i što je osjećao pretvarao bi u tekstove. Pisanje mu je najčešće bilo rezultat putovanja i skitnji, nazočnost događanjima, pa i aktivno sudjelovanje u njima, ali i dugi razgovori s ljudima različitih profila, od akademika do pometača ulica. Kad bi se latio rukopisa, ništa drugo nije priznavao, čak ni neizlječivost bolesti za koju je slutio da će mu oduzeti dah.
Njegovo pjesništvo kao da je odredio već sam naslov njegove prve knjige — Glasno doba godine iz 1966. godine, tiskane kao dio zbirke Stepenište, zajedničke knjige s potpisnikom ovih redaka. No, koliko njegovo pjesništvo bilo glasno i otvoreno, veselo i puno svjetlosti, iz njega nisu bile isključene sjene, lamentacije, svojevrsna trpka sjeta. U svakom pogledu, Popadićevo pjesništvo jest pjesništvo zavičaja, osunčanoga mediteranskog, korčulanskog, blajskog krajolika u kojem treperi bogati život, čudesno djetinjstvo, radost življenja, uspravni ljudi, obični susretaji, osjećanje tla i pripadajuće mu flore i faune, vjernost tradicijama, poštovanje velikog u malom, gomile, uvale... Bio je majstor pretvaranja vidljivog u apstraktno, pejsaža u raspoloženja, ulice u intimu, tvarnog u krilati ugođaj.

Popadićev grob u Blatu na Korčuli nema oznake koje bi upućivale namjernike na to da mu je tu posljednje stanište, a nema čak ni naznaka konkretnih inicijativa da se u vezi s tim nešto poduzme. I njegov nezavršeni opus (ostavio je dosta rukopisa, a mnogi su rasijani diljem časopisa ili, u jednom primjerku, poklanjani — pisani čak i na stolnjacima — prijateljima na koje se stihovi odnose) očekuje sustavniju (re)valorizaciju, tiskanje kritičkog izbora, zadržavanje u uspomeni. Jer ono što je zapisano ostaje, a sve drugo — ča je život vengo fantažija.
 

Back
Top