Nesumnjivo Hrvati

Poenta je, pak, ovo:

Anatomija jedne naopake jezičke politike

Pored kriterijuma „emocionalnog stava o jeziku" (kao vrhunskog sociolingvističkog kriterijuma za identifikaciju jezika) i „kriterijuma" beskriterijalnog proglašenja svega što je normalna lingvistika utvrdila za zabludu (s tim da se nerětko ta dva kriterijuma kod kvazisociolingvista kombinuju), u nas je, istina, u razgraničenju jezika, posebno „hrvatskog" od srpskog, prisutan i lingvistički kriterijum „jezičkih razlika". To je u Hrvatskoj u poslědnjem desetlěću, sve do inauguracije „ingenioznih" ideja M. Grčevića, bio gotovo jedini zadatak kroatistike. Naime, kao da se sve jezičko istraživanje svodilo samo na to da se dokaže da se srpski i hrvatski bitno leksički razlikuju, da ne može biti govora o istom standardnom jeziku.

Božo Ćorić je u posebnom radu (Božo Ćorić, Anatomija naopake hrvatske jezičke politike, Srpski jezik III/1—2. Běograd. 1998. 551—552.2.) pokazao na koji način su kod Hrvata, u nedostatku stvarnih argumenata, nalažene i propisivane jezičke (najviše leksičke) razlike između „hrvatskog'' i srpskog jezika.

„Principi kojih se neuki realizatori spomenute jezičke politike (pa Ćorić navodi razlikovne rěčnike Ivana Branka Šamije i Dražena Lukačića, i u Hrvatskoj toliko hvaljeni rěčnik Vladimira Brodnjaka) drže mogli bi se" - veli B. Ćorić – „u sažetom vidu, predstaviti u nekoliko tačaka:

a) sinonimski (dubletni) leksički par srpskog jezika razbija se tako što se jedan član tog para (prvi po redu) proglasi sredstvom hrvatskog jezičkog standarda (dopustiti : dozvoliti, mašta : uobrazilja, novac : para);

b) srpski leksički par sastavljen od neutralnog i markiranog člana (arhaizma. istorizma. varvarizma) razbija se tako što se neutralni (jezički aktuelan) član proglasi hrvatskim, a onaj drugi - srpskim jezičkim sredstvom (lim : pleh, kočiti : bremzati, naramenice : hozentregeri, prostitutka : fahšia, naročito : lišma, muka : azab);

v) srpski leksički par sastavljen od domaće i strane riječi razbija se tako što se domaća riječ proglasi hrvatskom, a pozajmljenica srpskom (bojište : fronta (sic!), metež : haos, dobit : profit, čudovište : monstrum, jelovnik : meni);

g) standardnojezička forma neke riječi proglašava se osobinom hrvatskog, a lokalna (kolokvijalna, narodska, negramatična) sredstvom srpskog jezika (hladan : ladan, pisar : ćata, pjevačica : pevaljka, palačinke : palačinci, koliba : koleba, kravata : kravatna, čašćenje : aldamaš);

d) prave se neobični (i nemogući) parovi riječi pa se onda karikaturalni član para označava srpskom crtom (zubalo : gebis, šljivik : šljivir, piliti : žagati, dječji : bebeći, doklizati : dosuljati se);

đ) sinonimska veza jednočlanog i dvočlanog naziva razdvaja se tako što se kraći naziv pripisuje hrvatskom. a sintagmatski naziv srpskom jeziku (rugoba : ružna žena);

e) navode se, jedna pored druge, riječi sasvim različitih značenja pa se onda jedna od njih označi kao hrvatska, a druga kao srpska (mošnja : tašna, mošnjar : tašnar, kamilica : promincla (sic!), jastuk : dušek);

ž) napravi se leksički par sastavljen od neutralne i stilski markirane riječi, pa se ona prva proglasi hrvatskom, a ona druga srpskom (krošnja : kruna).

Ovako naopako 'jezikoslovlje' sreće se" – nastavlja Ćorić - „uglavnom kod nedoučenih, priučenih, primitivnih, slabo obaviještenih pojedinaca koji su se sa malo znanja, ali sa puno strasti, uključili u novokomponovanu jezičku politiku."

Možda u ovome ima istine ako se primijeni na različnike Šamije i sl., no podpuno
je besmisleno ako se pokuša na značajno Brodnjakovo djelo koje ima kojih 35.000 natuknica svrstanih u četiri priroka, i u kojem se jasno razlikuju srbizmi kojima nema mjesta u hrvatskom (npr. prenebregavati ili prevashodno), hrvatske zastarjelice (otačbina i drozdak), stilski preferabilne riječi (izradba i izrada), te orijentalizmi kojih je više u srpskom , no koji u hrvatskom ili ne postoje, ili postoje s drugom čestotom porabe, il is drugim značenjem. Poglavito se to odnosi na tvorbu, npr. srpski kamiondžije u hrvatski su došli preko popularne jugo-serije, no zamijenjeni su tvorbeno smislenijim kamionašima.

Dakle, ovo je jezičnonacionalni pamflet, bezvrijedan i ignorantski. Ako je komu do informacija o kakovosnim hrvatskim jezičnim savjetnicima, mogu joj/mu preporučiti (od njekih osporavani) HJS Instituta, Govorimo hrvatski HRT-a i slične knjiže Opačićeve, te Brodnjakov rječnik.

51197-l.jpg


53621-l.jpg


67693-l.jpg


14358-l.jpg
 
Šta se ovde uopšte, bezobrazno radićevski, pokušava? Pokušava se bez argumenata u kvazi-akademskom stilu, inače već prepoznatljivom po samonaslađujućem autopolemičkom grču, zamagliti opštepoznate činjenice. Te činjenice su u svetskom lingvističkim krugovima opštepoznate, ali srpska javnost pod inercijom lažnog "bratstva" još uvek nije dovoljno o tome informisana. Avli avaj, naš sagovornik je žaba s nogom na nakovnju, čiča Kihotić pred Đerdapom 1, što se vidi, ama baš iz svakog njegovog "akademskog" sapštenja:

Hroboatos: srbizmi kojima nema mjesta u hrvatskom (npr. prenebregavati ili prevashodno),

To su rusizmi, nevežo. :bye:
klaic1985prevashodno.jpg

klaic1985prenebregnuti.jpg


Hroboatosu se činjenice ne sviđaju, pa ovo proglašava lažnim podacima:
___________________________________________________________
sadra: češ. sadra: gips

pelud: češ. pel, pyl + -ud (tvorba B. Šuleka)

-podob-: подóбие - rus. sličnost; подобáть - rus. priličiti, dolikovati; (štokavski) toponim Pòdoba (nadomak Nove Gradiške)

latica: prasl. *lata (rus. láta, polj. łata)

klesati: prasl. *klestiti (rus. klestít', polj. kleszczyć); prasl. klestja (rus. kleščí, polj. kleszcze), lit. klišė: klešta
___________________________________________________________

Ovi podaci, kao što pokazuju linkovi, nisu "lažni", a da ne želiš, ili si razvojno onemogućen, u njima naći "smisao" to je jasno svima koji prate tvoja saopštenja.

Hroboatos: Normalno je da se jezik obogaćuje i riječima bliskih jezika s istim ili sličnim značenjem
Jeste, ali je abnormalno da se to čini samo kako bi se napravilo što više razlika u odnosu na beogradsku varijantu srpskog jezika - o čemu svedoče nepobitne činjenice - uzimaju se rusizmi i turcizmi kojih nema u srpskom, a oni koji su u srpskom se (etnički) čiste iz zagrepske varijante.

RUSIZMI:
Reč "nijekati" je rusizam, nijekati (negirati) - rus. nékatь, i spada u grupu onih rusizama poput izvešće, točka, zadaća, Kitaj (Kina), odnošaj, neveža, usredotočiti (se), nabožan, obitavati, pokrovitelj, poset, predel, prelestan (ugodan), revan, kraljevna, roptati, jantar (ćilibar) itd. kao i adaptacije: priopćenje (saopštenje), zametiti (primetiti), preporan (sporan) itd. te izvedenice (nužnik, nukati, ponukati (potaći, podsticati; etim. rus. nu! = hajde!), ropotarnica) itd. koje su zgodne jer su u Srbiji zabačene. Treba reći da su rusizmi u zagrebačkoj varijanti relativno retki jer su iz nje nedavno masovno p(r)očišćeni budući da su odomaćeni u beogradskoj varijanti, a na osnovu ne tako kratke srpsko-ruskoslovenske tradicije.

TURCIZMI:
su još možda jasniji primer tendencioznog pravljenja razlika, forsiranja varijantskog raslojavanja: kat (sprat), deva (kamila), dućan (prodavnica) itd.


Još je nešto interesantno. Industrija novotvorbe pravila je i pravi za svaki pojam po 5-6 reči; ako je neka od njih u srpskom jeziku, odbacuje se, proglašava "nametnutom od srane srpsko-komunističko-karađorđevićevske hegemonije" i kao takva odbacuje. To je npr. slučaj sa rečima kao što je otadžbina.

Kao ilustracija činjenice da fabrika kovanica radi tendenciozno i kad već Hroboatos pomenu kolodvor, može nam upravo taj primer poslužiti kao kuriozitet:

pre reči kolodvor, za železničku stanicu korišćene ove:

- kolodvor (železnička stanica) ← mađ. pályaudvar :
: kolnica, istrkalište, dvor koloteka. :hahaha:

A kao senzacija:

- železnica ← mađ. vaspálya ← nem. Eisenbahn :
: gvozdenica (!), gvozdeni put, železni put;

Gvozdenica... :hahaha: ... istrkalište...:think: :hahaha::hahaha::hahaha:
 

Занимљива ствар....

Ово су (како Хрвати инсистирају) два различита језика:

Хрватски:

http://en.wikipedia.org/wiki/Croatian_language

Lord's Prayer

Oče naš, koji jesi na nebesima,
sveti se ime Tvoje.
Dođi kraljevstvo Tvoje,
budi volja Tvoja,
kako na Nebu, tako i na Zemlji.
Kruh naš svagdašnji daj nam danas,
i otpusti nam duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla.


Српски:

http://www.st-george-church.org/Prayer-Oce_Nas.htm

The Lord's Prayer in the Serbian Language

Oce nas koji si na nebesima, da se sveti ime Tvoje, da dodje carstvo Tvoje, da bude volja Tvoja i na zemlji kao na nebu; hleb nas nasusni daj nam danas; i oprosti nam dugove nase kao sto i mi oprastamo duznicima svojim, i ne uvedi nas u iskusenje. nego izbavi nas od zla.


А сад,са друге стране ово је све један језик (Хрватски),по Хрватима:

Штокавски:

Lord's Prayer

Oče naš, koji jesi na nebesima,
sveti se ime Tvoje.
Dođi kraljevstvo Tvoje,
budi volja Tvoja,
kako na Nebu, tako i na Zemlji.
Kruh naš svagdašnji daj nam danas,
i otpusti nam duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla.

Кајкавски:

http://en.wikipedia.org/wiki/Kajkavian_dialect

traditional Kajkavian "Paternoster" : Japa naš kteri si f 'nebesih nek sesvete ime Tvoje, nek prihaja cesarstvo Tvoje, nek bu volya Tvoja kakti na nebe tak pa na zemle. Kruhek naš sakdajni nam daj denes ter odpuščaj nam dugi naše, kakti mi odpuščamo dužnikom našim ter naj nas fpelati vu skušnje, nek nas zbavi od sekih hudobah. F'se veke vekof, Amen.

Чакавски:
http://en.wikipedia.org/wiki/Chakavian_dialect
Čakavian 'Paternoster' of Adriatic islanders : Elatjaće kyeš vaneh nebah, senay elamy urudba tvoja, nay ariva una carmada tvoja tar naybi utemba tvoja koti va nebah osce vaneh tlah. Sey noas pohlib seydni naydas nami danaske tarnay laškas nami une darzi nase koti mye laškamo darznikon nasin, osce nayne pejas noas vane uocani, lehnay bukšas noas ud seyh hudobih. Vasye vykoj vykov, Amen.


:dontunderstand:
 
Занимљива ствар....

Ово су (како Хрвати инсистирају) два различита језика:

Хрватски:

http://en.wikipedia.org/wiki/Croatian_language




Српски:

http://www.st-george-church.org/Prayer-Oce_Nas.htm




А сад,са друге стране ово је све један језик (Хрватски),по Хрватима:

Штокавски:



Кајкавски:

http://en.wikipedia.org/wiki/Kajkavian_dialect



Чакавски:
http://en.wikipedia.org/wiki/Chakavian_dialect



:dontunderstand:

I naravno da ne razumiješ, kad su hrvatski kajakvski i čakavski tekstovi namjerno iskrivljivani (npr. kajkavski je "sloveniziran", dok je čakavski dijalektiziran na razinu pučkoga idioma pretovarenoga tuđicama).

No, o čem ja to uopće pišem komu ?

Hrvatski paternoster iz Kašićeva Rituala Rimskog, 1640., je ovaj.
http://www.hercegbosna.org/ostalo/jezik3.html

Oče naš, koji si na nebesih. Sveti se ime tvoje. Pridi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja, kako na nebu, tako na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše, kakono i mi otpušćamo dužnikom našim. I ne uvedi nas u napast: nego nas oslobodi od zla. Amen.

A to što je austrijska politika Srbima nametnula ponešto poturčeni hrvatski jezik- nismo vam za to mi krivi, nego Vuk Karadžić i njegova ekipa.
 
I naravno da ne razumiješ, kad su hrvatski kajakvski i čakavski tekstovi namjerno iskrivljivani (npr. kajkavski je "sloveniziran", dok je čakavski dijalektiziran na razinu pučkoga idioma pretovarenoga tuđicama).
.
А ко их је то "намерно искривљавао",да нису можда непостојећи Срби?

Hrvatski paternoster iz Kašićeva Rituala Rimskog, 1640., je ovaj.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Bartol_Kašić

Povijesno je i veoma zanimljivo Kašićevo »bosanstvo«, jer iako rodom čakavac s otoka Paga, odlučio se za »općeni jezik« (lingua communis) oblika štokavske ikavice (iako je Bibliju preveo na dubrovačku štokavsku ijekavicu), kojim je i govorio najveći dio hrvatskoga naroda. Taj štokavski ikavski idiom Kašić zove »naški« ili »bosanski« (dok je za ijekavicu rabio nazivak »dubrovački«, a za čakavštinu »dalmatinski«).
Ни на једном месту не спомиње Хрватски језик нити Хрвате-дакле Хрватски писац...:mrgreen:

Ritual_rimski.jpg


Словински-значи Хрватски,иако нема Хрватског

399px-Bartol_Kasic_Institutiones_linguae_Illyricae.jpg


Linguae Illyricae наравно значи Хрватски,иако нема Хрватског што значи да је то Хрватски.:mrgreen:

abcamber11.jpg


Све пршти од спомена Хрвата....:worth:

Oče naš, koji si na nebesih. Sveti se ime tvoje. Pridi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja, kako na nebu, tako na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše, kakono i mi otpušćamo dužnikom našim. I ne uvedi nas u napast: nego nas oslobodi od zla. Amen.

То је Штокавица.

Ево га Хрватски:

:hahaha1:

str2.gif


A to što je austrijska politika Srbima nametnula ponešto poturčeni hrvatski jezik- nismo vam za to mi krivi, nego Vuk Karadžić i njegova ekipa.

А ко је наметнуо Хрватима Чакавцима и Кајкавцима језик?
Деда Мраз?
 
A to što je austrijska politika Srbima nametnula ponešto poturčeni hrvatski jezik- nismo vam za to mi krivi, nego Vuk Karadžić i njegova ekipa.

.

Ево пар занимљивости....

Овај човек се сматра "Хрватским просветитељским прозаиком":
http://hr.wikipedia.org/wiki/Matija_Antun_Relković
Био је Католик,Словенског порекла...


Најпознатији је по делу "Сатир или дивљи човек":

STG30749.gif


Приметити како се он и овде дичи својим Хрватством...:mrgreen:

Ово је текст "Сатира" са Хрватског линка-комплетно дело...

http://dzs.ffzg.hr/html/Relkov.htm

Шта он каже о језику којим говоре Славонци...

Одељак IV.
SATIR KAŽE UZROK ZAŠTO U SLAVONIJI NEJMA SKULA


Jer Slavonac ne da svoje dice,
da se idu učiti A, B, C,

nego ima običaj ovaki:
kad mu rekneš, odgovori svaki:
"Ni moj otac nije znao štiti,
al je mogo malo bolje piti;
naši stari nisu pisat znali,
al su bolje neg mi sastajali".
O Slavonče! ti se vrlo varaš,
kojigod mi tako odgovaraš.
Vaši stari jesu knjigu znali,
srpski štili, a srpski pisali;
al vi sada nikako nećete
neg za nemar svakoja mećete.

Шта би несретни Матија сад рекао за Славонце?:mrgreen:

Са линка можете прочитати целу песму,па погледајте на колико места се Срби спомињу,а на колико Хрвати.....
 
Poslednja izmena:
Čakavski jezik je hrvatski jezik. I hleb je hrvatska reč, ali je interesantno kako se izbegava u normi...

Oče naš - hrvatski jezik:
Elatjáće k'jéš vanéh nebáh, senáj elamí urúdba tvojá, naj arivá una carmáda tvojá tar najbí utémba tvojá kóti va nebáh oscé vanéh tlah. Séj noás pohlíb sejdní najdás nami danáske tarnáy laškás nami uné dárzi náse kóti m'je laškámo darzníkon násin, oscé najné pejás noás vané uocáni, lehnaj bukšás noás ud sej'h hudóbih. Vasj'e vikój vikóv, Ámen.



Hroboatos: Hrvatski paternoster iz Kašićeva Rituala Rimskog, 1640., je ovaj.
http://www.hercegbosna.org/ostalo/jezik3.html

Da i to je srpski jezik sa pokojim čakavizmom. Kašić taj jezik naziva ilirskim, slovenskim (slovinskim) i bosanskim, a nikad hrvatskim. Dakle, bez laganja, moliću. ;)

Hvala lijepo na takovoj "tvorbi riječi", a hrvatski jezikotvorci, od Kurelca, Šuleka, Šenoe, ..do Ladana i Laszla, obavili su velik posao, riješivši nas tvorbenih turcizama na -džija, te grčkobizantskih -isanja & -isati, učinivši hrvatski još sustavnijim i smislenijim.

Još jedan markantan primer selektivnog preuzimanja reči iz stranih jezika a uslužbi tendencioznog forsiranja varijantskih razlika:

Danas se u Srbiji za slavuja kaže da poje. To je ostavilo mogućnost da se na to mesto u zagrebačku varijantu srpskog jezika uglavi upravo "grko-bizantizam" biglisati. Sećam se Predraga Markovića, istoričara koji je tokom 1980-tih razbio Kviskoteku, kako je na Mlakarovo pitanje "Kada slavuj peva, kažemo da: ..." - Tačan odgovor je bio bigliše, a Marković je odgovorio "poje" što mu Lazo Goluža nije priznao, valjda da ga ne optuže za nepotizam. ;)

Biglisati, biglisanje je prema starogrčkoj reči biglízein. I tako, eto u zagrepskoj varijanti "grčkobizantskog" -isanja. :per:


Sličan primer predstavlja sistemsko proterivanje svih oblika glagola stranih korenova na -ovati i zamena njihova nemačkim oblikom na -irati. (kritikovati -> kritizirati), ali se zato favorizuje upravo oblik na -ovati kod glagola koji je preuzet i češkog, a to je glagol glasovati (glasati, to vote) - češ. hlasovat. :worth:
 
Poslednja izmena:
Ево пример лепе средњевековне Ијекавице,од Стјепана II Котроманића:

Charterofstjepan.GIF


Као што видимо све пуца од Хрваштине....:mrgreen:

Ево га овде се,на пример налази Хрватски грб,али шта пише:

nemanjic.jpg


Шта ли каже о себи Матија Змајевић,чувени "Хрват":

istorijazmajevic.jpg


:klap:

Хрватска до Токија!
 
Poslednja izmena:
Mrkalj:

Hroboatos: srbizmi kojima nema mjesta u hrvatskom (npr. prenebregavati ili prevashodno),

To su rusizmi, nevežo. :bye:

Ovi bi rusizmi u sistemu srpskog jezika bili adaptirani kao: prenebrinuti i preushodno.

Međutim, rusizmi odvetnik, odvetništvo baš su se razbašakarili u zagrepskoj varijanti srpskog standardnog jezika. A zašto? Zato što ih nema u beogradskoj varijanti - a to je jedini kriterijum kroatistike! :worth:
 
А ко их је то "намерно искривљавао",да нису можда непостојећи Срби?

Možda i njeki Srbi-protuhrvatskih patogena uvijek dosta.
Tako se književni čakavski pokušao prikazati kao neki nerazumljiv
idiom, kao i kajkavski, dok su prosječnomu Hrvatu sigurno razumljiviji
od nekakvih preispoljnjih abadžija koji kurtališu ...i sličnoga turskoga jezičnoga "blaga".

Evo npr. strašno nerazumljive čakavske pjesme Hanibala Lucića
iz 1530-ih:
http://hr.wikisource.org/wiki/Hanibal_Lucić

Gospoje, nemilo vidim da me rani
Tvoje lišce bilo, tvoj pozor izbrani,
Da 'vo li gdi mogu k njima se utiču,
Za da se pomogu, za da se izliču.
Običan jest poraz, slatka je bol i zled
Ku čini tvoj obraz, ku čini tvoj pogled.
I ako ć' učinit dužna me očima,
Ako li na saj svit draže se što ima;
Oči t' ću dat i rič ako je kâ draža,
Pozorom mene lič', premda me poraža.

Ili čakavsko-kajkavski Frakapana iz 1660-ih:

http://www.ffzg.hr/infoz/dzs/html/Frankop.htm

SRIĆA DAJE KAJ MISAL ZE ZGAJE

Bisno jaše Horvatjanin junak
Priko polja viteškoga konja;
Na junaku perje risovina,
A na konju sprava pokovana.
Tu zasreti lipotom gospoju,
Koja cvitje i rožice brala,
Fijolice u nadra metala.
Al joj side junak govoriti:
Od Boga te dobra srića najde,
A od mene milo pozdravlenje.
Je l’ dopustak ruku celovati,
Ter u družbi cvitje pobirati?
Gospoja ga lipo pozdravila,
Da odsede, drago ponudila,
Sama sobom tiho govoreći:
Od kada se ja na svit porodih,
Ne b’junaka ki b’ mi omilio,
Kaono sada neznan Horvatjanin.
Vred od konja junak odskočio,
Ter gospoji bilu ruku ljubi,
Proma nebu milo izdihuje:
Ajme meni, što se sad prigodi,
Od liposti sam se preminio,
Od dragosti srce pogubio.
Još govori lipotom gospoja:
Kamo si junak odputio,
Noćevati gdi si naminio?
Ako t’drago konak učiniti,
Oto su ti bili dvori moji;
Rada ću te va nje upeljati,
Vsu moguću službu iskazati.
Na to se je junak poklonio,
Na milošći lipo zahvalio:
Nisan vridan, lipotom gospojo,
Da ulizem u dvorove tvoje,
I poklonim ljubeznosti moje.
Aj odkud mi dobra srića dojde,
Tebe vidit, tebe poslužiti?
Vse sam gotov za te učiniti.
Cvitje beruć malo poštentahu,
A k večeru na dvor ušetjahu.
Što su bila drag govorenja,
A za njimi bolja pripećenja,
Lasno more vsaki upetiti,
Kak si znaju srca ugoditi.


http://hr.wikipedia.org/wiki/Bartol_Kašić


Ни на једном месту не спомиње Хрватски језик нити Хрвате-дакле Хрватски писац...:mrgreen:

Ritual_rimski.jpg


Словински-значи Хрватски,иако нема Хрватског

399px-Bartol_Kasic_Institutiones_linguae_Illyricae.jpg


Linguae Illyricae наравно значи Хрватски,иако нема Хрватског што значи да је то Хрватски.:mrgreen:

abcamber11.jpg


Све пршти од спомена Хрвата....:worth: SRIĆA DAJE KAJ MISAL ZE ZGAJE




То је Штокавица.

Ево га Хрватски:

:hahaha1:

str2.gif

Kasniš koje stoljeće, jer slovinski ili ilirski znači isto što i - hrvatski:

mikalja-8a3.gif


dakle, Za Mikalju 1649. vrijedi:


hrrivat, Hervat; Croata; Illyricus, i. Croata; ae

hrrivacia, Hervatska zemglja; Croatia; Illyris, dis. Illyricum, ci, Croatia; ae


А ко је наметнуо Хрватима Чакавцима и Кајкавцима језик?
Деда Мраз?

Hrvatima kajkavcima i čakavcima nitko ništa nije "nametnuo". Oni su
tvorci hrvatskoga književnoga jezika, i izvorni govornici njemačkog (Gaj, Šenoa),
i njekog vida kajkavskog (Kukuljević) i čakavštine 8Mažuranići) i madžarskog
(Bogović) i grčkog (Demetar) i slovačkog (Šulek) i hrvatskog štokavskog
(Babukić, Kaznačić, Martić, Jukić,..).

Znam da je to njekim teško prihvatiti jer ih grubo rasplinjava njihove fantazme-
no što ću vam kad su muževi ilirske dobe krenuli i nisu stajali.

jpg_.php
 
.

Ево пар занимљивости....

Овај човек се сматра "Хрватским просветитељским прозаиком":
http://hr.wikipedia.org/wiki/Matija_Antun_Relković
Био је Католик,Словенског порекла...

Најпознатији је по делу "Сатир или дивљи човек":

STG30749.gif


Приметити како се он и овде дичи својим Хрватством...:mrgreen:

Ово је текст "Сатира" са Хрватског линка-комплетно дело...

http://dzs.ffzg.hr/html/Relkov.htm

Шта он каже о језику којим говоре Славонци...

Jel' to neki kognitivni poremećaj ?
Poznato je da Hrvati svoj jezik zovu, nerijetko, i slavonskim.
Tako ga je još Petar Krešimir IV. zvao- u povelji
iz 1060. zove ga slavonski (Rački, Doc. 73.), a u povelji iz godine
1070. slavenskim (Rački, Doc. 88), dostupno u CD Regni CDS, 1 & 2.
Ovo je, usput, Krešimirova država:
Hrv1070.jpg


U 18. i početku 19. st. mnogi su Slavonci svoj jezik, štokavsko-ikavski, ali
i jekavski i ekavski zvali slavonskim, nasuprot "horvatskom" kajkavskom.
Što je sve palo u vodu nakon provedene nacionalne integracije kad svi Slavonci
koji se pera mašaju svoj jezik zovu hrvatskim
(Josip Kozarac, Vjekoslav Klaić, Mijat Stojanović, Ferdo Šišić,
Stjepan Ivšić, Tomo Maretić, ..).
I prije se, glede Srba, tom Kanižlić jasno očitovao:
http://www.matica.hr/Kolo/kolo0401.nsf/AllWebDocs/molitvenici
U vremenu neposredno nakon odlaska Turaka, kaže Kanižlić, u Slavoniju i Srijem dolaze Srbi iz države Raše, koji ilirički, »slavonski slavni jezik« porugljivo zovu racki. Kanižlić to vrlo temperamentno, emocionalno komentira:

»Prišiše nam po rugu, vlašku ovu peraču, kojom valjalo bi takva usta otarti, da se po koji način oprati mogadiahu sa svim Dunavom, po komu se dovezoše iđući s-tarbuhom, za našim kruhom.«

(Kanižlić, 1760: <11>)

O nacionalnim imenima u starijim hrvatskim gramatikama:
http://hrcak.srce.hr/file/29865

Sedi i plači, bedo nabeđena :hahaha1:

NABEĐEN
:hahaha::hahaha1:

Одељак IV.
SATIR KAŽE UZROK ZAŠTO U SLAVONIJI NEJMA SKULA




Шта би несретни Матија сад рекао за Славонце?:mrgreen:

Са линка можете прочитати целу песму,па погледајте на колико места се Срби спомињу,а на колико Хрвати.....

Rakoh- sedi i plači.
Taj odlomak "srpski štili" (dakle, ćirilica) jedini je razlog
zbog kojega Srbići uopće Relkovića spominju.

Pa kad je taj bio neki veliki "Srbin"- zašto, pobogu, ne
proučavate vašega znamenitoga sunarodnjaka ? Ne pišete
o njemu ? Ne držite da su njegovi jezični savjeti i oblici vaš poklad ?
A držite da su to pisanija Venclovića, Obradovića, Solarića,
Stojkovića,...
Pa zašto onda bibliografija radova o reljkoviću nije bar 50% iz pera
srpskih auktora ?

http://www.matica.hr/Vijenac/Vij189.nsf/AllWebDocs/razneprofile

Što zapustiste ovoga znamenitoga Srbljina ?:dash::dash:
 
Možda i njeki Srbi-protuhrvatskih patogena uvijek dosta.
Tako se književni čakavski pokušao prikazati kao neki nerazumljiv
idiom, kao i kajkavski, dok su prosječnomu Hrvatu sigurno razumljiviji

Све је то древна Српска завера противу Хрватскога језика и културе:

Кајкавштина:


Ово су савремени Хрвати...ето како им је разумљив говор.
Мени је лакше да разумем Руски од овога.

Ако је оно што говоре Срби уствари Хрватски,онда Чакавци и Кајкавци нису Хрвати.
А ако је оно што говоре Чакавци и Кајкавци Хрватски,онда Штокавски Хрвати нису Хрвати.
Још треба приметити да Кајкавски и Чакавски немају везе једни са другим,па се воде као исти језик.
Словенци ваз оптужују да сте им украли Кајкавски,који они такође говоре...:mrgreen:
Можда су вам Словенци такође украли језик,под утицајем злог Вука.
 
Poslednja izmena:
Urvan Hroboatos;

Ajd` ovako;Navedi ti meni bar jedan(a bilo bi pozeljno vise) stokavski dokument u originalu iz npr 12.ili 13.stoleca koji eksplicitno,nesumljivo govori o hrvatskoj politici,narodu,drzavi,tradiciji ili vec necemu...Znaci original,ne necije teorije prepise,crkvene tekstove,strana pisanija i sl,i Ne iz 17,18... stoleca.Recimo nesto kao Bascanska ploca na cakavskom.
 
od nekakvih preispoljnjih abadžija koji kurtališu ...i sličnoga turskoga jezičnoga "blaga".

Немој тако,то је "Бошњачки"...;)
Хего рахметли Хробоатосе болан,бани у шехер Сарајево на један рахатлук и кахву,па подивани у авлији код Бошњачке раје.:mrgreen:


Evo npr. strašno nerazumljive čakavske pjesme Hanibala Lucića
iz 1530-ih:
http://hr.wikisource.org/wiki/Hanibal_Lucić

http://hr.wikisource.org/wiki/Hanibal_Lucić
Lucić je pisao na južnočakavskom dijalektu s primjesama štokavštine.

RIIC-8-74_0005_m.jpg


:per:

Ili čakavsko-kajkavski Frakapana iz 1660-ih:

http://www.ffzg.hr/infoz/dzs/html/Frankop.htm

http://www.ffzg.hr/infoz/dzs/html/Frankop.htm

MUČEĆA LJUBAV

U mučanju trvdnom je zaljubljen živil,
Milost, najam, dragost prositi želići,
Od vile predrage, vim se ni podstupil,
Neg z vustmi je mučal, srcem govoreći,
Z gustim zdihavanjem plamen svoj skazival,
Čudeć, razmišlajuć u njem izgoriti,
Prem ne prosil milost, milost je ufival,
Z mučećim jezikom htil to izprositi.
Štimal je nevojlnik z mučanjem bit srićan,
Al gorući plamen nastal objačati,
Da ni mogal dalje prebolit nesrićan,
Neg kot verna Fenix moral izažgati.
Tako služeć, mučeć oh prez smilovanja,
U ljubavi stalan volil pretrpiti;
Zamiru je štimal pomoć, zazivanja,
Ne hteć reć: vrmiram, moral je umriti.

Леп Словеначки језик,али какве све то има везе са Српским говором који је украо Немац Ludwig Gay?:D

Узгред о Франкопанима:

http://en.wikipedia.org/wiki/Frangipani_family
The Frangipani or Frangipane ("Breadbreakers", from Italian frangere il pane)[1] was a powerful Roman patrician clan in the Middle Ages.
In the early thirteenth century the Colosseum was fortified by the Frangipani and the Annibaldi. One of the cadet branches of the family gave rise to the Croatian family of the Frankopan.

Угарски племић,пореклом Италијан,који је писао на Словеначком дијалекту је стога "Хрват"?:sad2:
 
Možda i njeki Srbi-protuhrvatskih patogena uvijek dosta.
Tako se književni čakavski pokušao prikazati kao neki nerazumljiv
idiom, kao i kajkavski, dok su prosječnomu Hrvatu sigurno razumljiviji
od nekakvih preispoljnjih abadžija koji kurtališu ...i sličnoga turskoga jezičnoga "blaga".

Evo npr. strašno nerazumljive čakavske pjesme Hanibala Lucića
iz 1530-ih:
http://hr.wikisource.org/wiki/Hanibal_Lucić



Ili čakavsko-kajkavski Frakapana iz 1660-ih:

http://www.ffzg.hr/infoz/dzs/html/Frankop.htm






Kasniš koje stoljeće, jer slovinski ili ilirski znači isto što i - hrvatski:

mikalja-8a3.gif


dakle, Za Mikalju 1649. vrijedi:


hrrivat, Hervat; Croata; Illyricus, i. Croata; ae

hrrivacia, Hervatska zemglja; Croatia; Illyris, dis. Illyricum, ci, Croatia; ae

Хрвати и Срби су се населили у Илирику,тако да је сасвим нормално да се и Хрватске земље и народ називају "Илирским".
Чакавци (изворни Хрвати) сви живе на подручју старог Илирика,па се стога могу назвати и "Илирима".
Ово каже Ајнхард (Einhard),Франачки историчар 8-9 век...
ANNALES REGNI FRANCORUM

http://www.thelatinlibrary.com/annalesregnifrancorum.html
На латинском,о бегу Људевита Посавском међу Србе (Хрвате неко не спомиње у целом делу),чак се ни не каже да је Људевит Хрват,како Хрвати тврде....али није важно,важно је ово:

Одељак DCCCXXII,на латинском:

Exercitus de Italia propter Liudewiticum bellum conficiendum in Pannoniam missus est, ad cuius adventum Liudewitus Siscia civitate relicta ad Sorabos, quae natio magnam Dalmatiae partem optinere dicitur, fugiendo se contulit et uno ex ducibus eorum, a quo receptus est, per dolum interfecto civitatem eius in suam redegit dicionem. Missis tamen ad exercitum imperatoris legatis suis ad eius praesentiam se velle venire promisit.

"Ка Србима,народу који заузима велики део Далмације".


Само нешто не бих рекао да је цели Илирик Хрватска:

614px-Rascia01.jpg

Тако да не би превише потезао ту аналогију:
1849serbischillirische.jpg

main.php


main.php



А што се тиче "Словинског",онда испада да су и Руси Хрвати јер су Словени...

Тако да ни овде не бих потезао ту аналогију:

istorijaj.jpg


Orfelin_magazin.jpg
 
Jel' to neki kognitivni poremećaj ?
Poznato je da Hrvati svoj jezik zovu, nerijetko, i slavonskim.

Relkovic_gramatika.gif


Хратима,него шта...."Slavonische jugend",су наравно Хрвати,али неко упорно заборавља да их спомене....:mrgreen:

Упоредима то са Српским ауторима из истог периода:

bukvarorfelin1.jpg


istorijaj.jpg





Tako ga je još Petar Krešimir IV. zvao- u povelji
iz 1060. zove ga slavonski (Rački, Doc. 73.), a u povelji iz godine
1070. slavenskim

Наравно да га зове Славенским,кад су Хрвати Словени,као и Срби, Чеси,Руси,Пољаци...итд,што каже и сам Рељковић,ако си га уопште читао.

Ово је дело Јована Рајића:

r5a.gif


Ovo je, usput, Krešimirova država:

Лепа савремена карта,ја имам још лепшу и много старију:

albaserblia.jpg


:per:

U 18. i početku 19. st. mnogi su Slavonci svoj jezik, štokavsko-ikavski, ali
i jekavski i ekavski zvali slavonskim, nasuprot "horvatskom" kajkavskom.
Što je sve palo u vodu nakon provedene nacionalne integracije kad svi Slavonci
koji se pera mašaju svoj jezik zovu hrvatskim

Значи да су Хрвати кроз "интеграцију" наметнули свој идентитет људима,који се уопште нису сматрали Хрватима.
И још имаш петљу да Србе оптужујеш за некакву "крађу".


Sedi i plači, bedo nabeđena

Зар није "биједа",откад си постао екавац?


Rakoh- sedi i plači.
Taj odlomak "srpski štili" (dakle, ćirilica) jedini je razlog
zbog kojega Srbići uopće Relkovića spominju.

А где уопште у том делу он спомиње Хрвате и у ком контексту?

:hahaha:

Па зар није Ћирилица "старо Хрватско писмо" како тврдите,а сад је ћирилица Српска.
:mrgreen:


А ко жели може прочитати цело дело,па да се види колико пута се Срби,а колико Хрвати спомињу.

Pa kad je taj bio neki veliki "Srbin"- zašto, pobogu, ne
proučavate vašega znamenitoga sunarodnjaka ? Ne pišete
o njemu ?

А на основу чега га ви присвајате?


П.С


Hrvatima kajkavcima i čakavcima nitko ništa nije "nametnuo". Oni su
tvorci hrvatskoga književnoga jezika, i izvorni govornici njemačkog (Gaj, Šenoa),
i njekog vida kajkavskog (Kukuljević) i čakavštine 8Mažuranići) i madžarskog
(Bogović) i grčkog (Demetar) i slovačkog (Šulek) i hrvatskog štokavskog
(Babukić, Kaznačić, Martić, Jukić,..).

Све је то изговорио,и још има петљу да дрско оптужује Србе да су присвојили "Хрватски" језик.:roll:
А ова папазјанија од народа која се скрпила под "Хрватским" именом се усуђује са Србе оптужује за крађу нечега.
Још им је штокавски језик дао и азбуку направио Немац....:mrgreen:

У ствари садашњи Хрвати штокавци су Хрвати од пре 150-ак година,кад су све католике штокавце претворили у Хрвате,али пошто не могу да се суоче са собом помоћу психолошке пројекције то пројектују на Србе.

Ево како он сам то признаје (још једном):


U 18. i početku 19. st. mnogi su Slavonci svoj jezik, štokavsko-ikavski, ali
i jekavski i ekavski zvali slavonskim, nasuprot "horvatskom" kajkavskom.
Što je sve palo u vodu nakon provedene nacionalne integracije kad svi Slavonci
koji se pera mašaju svoj jezik zovu hrvatskim
 
Poslednja izmena:
Занимљива ствар....

Ово су (како Хрвати инсистирају) два различита језика:

Хрватски:

http://en.wikipedia.org/wiki/Croatian_language




Српски:

http://www.st-george-church.org/Prayer-Oce_Nas.htm




А сад,са друге стране ово је све један језик (Хрватски),по Хрватима:

Штокавски:



Кајкавски:

http://en.wikipedia.org/wiki/Kajkavian_dialect



Чакавски:
http://en.wikipedia.org/wiki/Chakavian_dialect



:dontunderstand:

Ал се разликује!:hahaha1::hahaha1::hahaha1:
 
Hroboatos:

dakle, Za Mikalju 1649. vrijedi:


hrrivat, Hervat; Croata; Illyricus, i. Croata; ae

hrrivacia, Hervatska zemglja; Croatia; Illyris, dis. Illyricum, ci, Croatia; ae

Tačno. Za Jezuite, Hrvat je bio i Croata i Illyricus - i Hrvat i Ilir (širi pojam). Međutim, Mikalja (sin molizejskog Srbina Mihajla iz Peskića) srpki jezik naziva samo i isključivo SLOVINSKI. Nikad i nigde hrvatski jezik.


Nadalje, pošto je reč o jeziku, bitno će biti šta Mikalja smatra pod pojmom slovinski, a nebitno šta smatra pod pojmom hrvat(ski). Glasno pitam: zašto se nikad ne citira šta za Mikalju znači "slovinska zemlja":

micaglia1649slovinska.jpg


slovinska zemglja: slavonia dalmatia Illyricum, ci; Dalmatia, ae; Macedonia, ae

Pa, majkoviću, zašto si zaboravio "Croatia, ae"? :whistling:

Jakovu Mikalji, koji je "Blago jezika slovinskoga" napisao u (tada) srpskom Temišvaru, slovinski nikad nije (bio) hrvatski.

Eto, to je relevantno. Dabome. :kafa:

Toliko. :bye:
 
Poslednja izmena:
Na početku Mikaljinog rečnika nalazi se jedna poslanica na latinskom, apel Kardinalima sv. Kongregacije za širenje katoličke vere, u kojem se Mikalja ljuto žali na teškoću ispovedanja te vere i nedovoljan kadar sveštenstva pod Turcima i dodaje:

"Zaista među drugim narodima koji pod tvrdim turskim jarmom trpe i u tome naročito oskudevaju, takođe je i slovinski narod" (natio Illyrica). Njemu je najteže što nema dovoljno sveštenika, naročito onih koji taj jezik znaju. Zato su im potrebne gramatike i rečnici. "Baš zbog toga, želeći tom zlu stati na put, ja sam se poduhvatio ovoga posla, koji sadrži reči slovinske dodavši im reči italijanske, latinske koje slovinskima odgovaraju ..." U pravom predgovoru na italijanskom jeziku datiranom 8. septembra 1646. kaže Mikalja da se odavna oseća velika potreba za "dikcionarom slovinskim".

Odavde je jasno da je Mikalja Blago jezika slovinskog pisao radi katoličenja štokavaca pod Turcima, a ne radi Hrvata, čakavaca i katolika.

Franc Miklošič, kaže za rečnike Mikalje i Stulija da su srpski iako ih oni tako ne nazivaju. To kaže u svom Staroslovenskom rečniku, a navodi to sa čuđenjem njegov kasniji naslednik na Bečkoj katedri i njegov obožavalac Vatroslav Jagić u prikazu tog Miklošičevog rečnika u zagrebačkom časopisu "Književnik" za 1865 (str. 449). To je pisao mladi Jagić, ostrašćen Hrvatstvom, i to je preštampano od komunističkog režima, ali i nasleđeno od današnjih potkupljenih lenjivaca.

micaglia1649slavonia.jpg
 
Poslednja izmena:
Све је то древна Српска завера противу Хрватскога језика и културе:

Кајкавштина:



Ilustrirajući svoju tezu da su na ujedinjenju više insistirali Hrvati nego Srbi spomenuo sam u svom tekstu i činjenicu da su Hrvati imali cijelu jednu jezikoslovnu školu pod nazivom hrvatski vukovci kojoj je u osnovi bila potpuna vjernost jezičnim i pravopisnim nazorima Vuka Karadžića, a da Srbi ne samo da nisu imali ništa sličnoga nego ni neke od temeljnih Karadžićevih zahtjeva nisu nikada prihvatili (npr. ijekavicu). Sada Ćorić tvrdi kako se iz toga »može jedino zaključiti da su Hrvati svojom upornošću postigli to da im Vuk Karadžić ustupi svoj model književnog jezika«. Da! Moglo bi se tako nešto zaključiti, pogotovo sa stajališta vukovaca, s tim da je Karadžićev model model hrvatskoga, a ne model srpskoga književnog (standardnog) jezika. Karadžić se naime gotovo u cijelosti oslonio na postojeću hrvatsku štokavsku standardnojezičnu tradiciju i u njegovu modelu vrlo je malo ičega što nije (bilo) dijelom te tradicije.

Ako su imali cijelu jezikoslovnu školu hrvatskih vukovaca, nejasno je, nastavlja dalje Ćorić, »zašto su docnije Hrvati napadali nevinog čovjeka, tj. Vuka Karadžića«. Odgovoriti bi se moglo da Hrvati nisu napadali Karadžića zbog onoga u čemu je »nevin«, a u to bi svakako išlo i samo postojanje hrvatskih vukovaca (sam Karadžić doista nije vukovce ni utemeljio niti je tražio od njih da mu budu onoliko vjerni koliko su bili). Napadali su ga međutim, i to Ćorić vrlo dobro zna, ali naravno da ne spominje, zbog teze iz članka Srbi svi i svuda prema kojoj su svi štokavci Srbi, a to bi značilo da je srpska i cijela štokavska književnojezična tradicija, uključujući npr. i franjevačku ili isusovačku. Izrazito kritički odnos prema Karadžiću imali su kasnije Hrvati i zbog onoga što Karadžić doduše uglavnom nije bio niti izravno učinio, ali su učinili sljedbenici velikosrpske politike koji su od njega napravili mitsku ličnost, proglasili ga simbolom (sve)srpstva, ekstremnoga unitarizma i hegemonizma.

Čudi se Ćorić i tome zašto Hrvati napadaju svoje vukovce (T. Maretića, I. Broza, F. Ivekovića, P. Budmanija, A. Musića) kad su oni »velika imena hrvatske nauke«. Štoviše, Ćorić misli da ih »nema smisla napadati za nešto za šta im treba zahvaliti: doneli su Hrvatima standardni jezik«. Prije svega, složio bih se s Ćorićevim mišljenjem da vukovce nema smisla napadati, čak ni zbog njihovih zabluda. Oni doduše nisu Hrvatima donijeli strandardni jezik, ali jesu odigrali vrlo važnu ulogu u njegovu gramatičkom i pravopisnom ujednačavanju. Neka njihova djela, kao što su npr. Maretićeva Gramatika, Brozov Hrvatski pravopis ili Iveković-Brozov Rječnik hrvatskoga jezika, imaju trajnu i neprolaznu vrijednost. Hrvati međutim nikako ne misle da su vukovci bili bezgrešni, kao što im se vrlo dugo i stručno i politički sugeriralo. Naprotiv, vukovci su imali dubokih i dalekosežnih zabluda.
................................
Toliko o ovim nevježama.
 

Back
Top