Nemci o đeneralu Mihailoviću i Srbima uopšte

  • Začetnik teme Začetnik teme Koča
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
mislis ti si je takvom proglasio? :)..U njoj je sigurno ucestvovala cela nemacka oklopna armija, sa vazdusnom podrskom :)

Немци су је тако прогласили. Ево о целој операцији Форстрат.
OПЕРАЦИЈА ,,ФОРСТРАТ'' И НАРЕЂЕЊЕ ХАЈНРИХА ХИМЛЕРА

Никола Кордић који је остао на Репуташици пише како су око 15. 5. четници посели положаје на вест да надиру Немци и љотићевци, али они ,,овај пут нису дошли''(као две недеље раније.) 38) У ствари то су биле само извиднице за до тада највећу операцију на овом простору, названу ,,Форстрат'' што је Кордић дознао сутрадан, када је стигло Дражино наређење за хитно повлачење према планини Златар.
О новој немачкој акцији Дража је известио Врховну команду депешом од 16. 5.: ,,Са поуздане стране обавештени смо да Немци спремају напад на Голију са неколико дивизија. Груписани у Рашки, Краљеву, Чачку, Пожези и од Босне. У нападу учествоваће само Немци...Привремено прекинућемо везу.'' 39)
Немци су довели 714. и 717. пешадијску дивизију, али први пут и једну јединицу опремљену и обучену за специјалне подухвате-чувени Бранденбуршки пук(800 пук ,,Бранденбург''), који ће касније прерасти у истоимену дивизију. У свом саставу ова јединица је имала и фолксдојчере који су одлично говорили српски па су се често пресвлачили у недићевце, четнике или сељаке.
Наиме из низа претходних сукоба Немци су извукли два закључка. Прво класичне пешадијске јединице-нарочито оне из серије 700 са војницима старијих годишта-не дају жељене резултате у борбама против лако опремљених и покретљивих герилских формација. Друго трупе под командом Милана Недића не могу се натерати у борбу против четника. Изузетак су, наравно били љотићевци, али они никад нису успели да окупе довољно људи, пошто су у народу били још и више омражени него окупатор, нарочито од кад су опонашајући Немце увели одмазду ,,десет за једног.'' 40)
Док су се Немци прилагођавали четничком начину ратовања четници нису седели скрштених руку. Тако је средином априла према наређењу мајора Захарија Остојића Горска Гарда поручника Николе Калабића, који је сматран једним од најбољих борбених команданата, реорганиована у 4 вода од по 30 људи, сваки са аутоматским оружјем. ,,Тако ћемо имати једну јаку ударну снагу за сваки случај'' извештавао је Остојић Дражу писмом од 26. 4. Истовремено формиран је и Митраљески вод од 4 тешка митраљеза које је капетан Петровић успео да склопи од од делова више митраљеза поломљених приликом избацивања из енглеских авиона. 41)
Операција ,,Форстрат'' трајала је од 15. 5.-3. 6. 1942. У извештају немачке команде Србије од 2. 6. записано је да операција није успела и поред ,,вишенедељних брижљивих припрема. '' Немци су затим повели ,,Акцију 800'' као подоперацију операције ,,Форстрат. '' Седма чета капетана Милера, вероватно пресвучена у четничка одела имала је специјални задатак: ,, Хватање Драже Михаиловића.''
О свим операцијама генерал Бадер, немачки командант Србије, послао је 10. 6. следећи извештај генералу Леру, команданту Југоистока(тј. Балкана): ,,717. пешадијска дивизија је извршила чишћење око Чачка и Гуче. Одстрањене су мине које су устаници положили код Гуче. Заробљено је 29 устаника. ,,Акција 800'' за хватање Михаиловића је прекинута, пошто је по свој прилици на време побегао за Пријепоље. Ухваћени су један енглески капетан и један важан Михаиловићев курир...'' 42)
У исто време, 714. пешадијска дивизија ,,извела је многобројне акције чишћења око Г. Милановца и северно од Тополе и запленила оружје, опрему и муницију. '' Другим речима ова дивизија упућена је у реон претходног Дражиног боравишта, недалеко од Равне горе.
По саслушању заробљеног енглеског капетана и на основу заплењеног материјала Немци су закључили ,,да се Михаиловићев рад у погледу стварања новог устаничког покрета није променио но да му недостаје још оружја и погодног нижег руководећег кадра. ''43)
У директиви команданту Србије од 10. 7. генерал Александар Лер пише о ,,проширењу организације Михаиловића из Јужне Србије на Црну Гору и Босну, а можда и на Словенију и Хрватску, северно од Саве.'' Пошто и у Србији ,,има вести о разбијачкој и организационој активности Михаиловића'' Лер закључује: ,,Најопаснији противник је Михаиловић. Његова организација не сме доћи од изражаја. Сопственим мерам треба спречити обједињавање банди. Евентуалне покушаје устаника треба разбити путем напада још у току настајања. ''44)
Како су у Берлин свакодневно стизале вести о немирима у српским крајевима, праћене вестима о неуспесима операција против вође покрета отпора генерала Драже Михаиловића, то се за њега заинтересовао и Хајнрих Химлер, шеф немачке полиције и командант СС јединица, у то време најважнији човек из Хитлерове околине. Он је 17. 7. 1942. године једном од својих најповерљивијих људи, полицијском генералу Х. Милеру познатом као ,,Гестапо Милер'' издао следеће наређење: ,,Oсновица сваког успеха у Србији и целој Југоисточној Европи лежи у уништењу Михаиловића. Употербите све снаге да М. и његов штаб пронађете тако да би он могао бити уништен. Свако средство које томе допринесе је згодно. Очекујем најтешњу сарадњу свих установа које долазе у обзир, од полиције сигурности до СС и полиције. Шеф СС и полицие(у окупираној Србији-прим. аут.) Мајснер већ је о том случају добио од мене наредбе. Молим јавите ми исто каква обавештења ми већ имамо о Михаилећовом месту боравка. Молим обавештавајте ме једанпут недељно о напретку ове акције. '' 45)
Пошто је ова наредба дошла од Хитлерове десне руке, и то у време врхунца немачке моћи Авакумовић је коментарише следећим речима: ,,Веће признање Михаиловић и његов покрет нису могли добити. ''
Признање на највишем нивоу са питањем генерала Драже на дневном реду Немци су одржали 28. и 29. 8. 1942. године у Београду. Председавао је генерал Александар Лер. На основу поднетих извештаја он је видео да на готово свим територијама делују јединице четничке гериле. Опасан противник у Тимочкој крајини био је мајор Велимир пилетић, а јужно од њега на скоро свакој шумовитој планини постојао је наоружан четнички одред. Немачко бугарске акције између Велике Мораве и српско бугарске границе по правилу су остајале без успеха. Извештаји са запада, из Босне указивали су да се четнички покрет већ опоравио од ударца нанетог заробљавањем мајора Јездимира Дангића. Центар Шумадије као симбол отпора Немци су стално држали на оку. Само на основу вести да је капетан узелац виђен у једној колиби на Равној Гори немачка команда упутила је 714. дивизију у том правцу ,,да извиди ствар.''
Самарџић користи следеће изворе:
38. Н. Кордић, Кроз рат са Дражом, 72
39. Зборник Докумената, том 14, књига 1, 357
40. Звонко Вучковић пише да је овакве прогласе виђао током 1942. У књизи о Дражи(браћа Кнежевић) том 1, стр. 252. ево наредбе Мушицког из 22.1.1944.:,,У више махова до сада прилиокм пуштања добровољаца на одсуство дешавало се да су исти одвођени од стране ДМ. Да би се овоме стало на пут...наређујем да се из дотичног места где се овакав случај буде догодио одмах похапсе 10 аоца-присталица и симпатизера ДМ за сваког одведеног добровољца. У случају да се одведени добровољац не јави у своју команду у року од 10 дана таоце стрељати.''
41. Зборник докумената том 14, књига 1, 213
42, 43 и 44 Зборник докумената том 12, књига 2, 480, 530, 55-6
45. и 46. И. Авакумовић, Михаиловић према немачким документима, 55, 53-4.
 
da, bas mi treba cetnicki autor , koji ce mi sve lepo objasniti, i ukrasiti .....:D

Операција ,,Форстрат'' трајала је од 15. 5.-3. 6. 1942. У извештају немачке команде Србије од 2. 6. записано је да операција није успела и поред ,,вишенедељних брижљивих припрема. '' Немци су затим повели ,,Акцију 800'' као подоперацију операције ,,Форстрат. '' Седма чета капетана Милера, вероватно пресвучена у четничка одела имала је специјални задатак: ,, Хватање Драже Михаиловића.''

Dobro da nije napisao da je trajalo 6 meseci

714. pd je izvela mnogobrojne akcije čišćenja oko G. Milanovca i severno od Topole i zaplenila oružje, opremu i
municiju.9 Uhvaćeno je više ustanika, kao i mnogo pripadnika nepouzdanih četničkih odreda.

717. pd je izvela više akcija čišćenja oko čačka i Guče.Odstranjene su mine koje su ustanici položili kod Guče.
Zarobljeno je 29 ustanika. Akcija »800« za hvatanje Mihailovića je prekinuta, pošto je on po svoj prilici na vreme
pobegao za Prijepolje. Uhvaćeni su 1 engleski kapetan i 1 važan Mihailovićev kurir
.

izvor: Desetodnevni izveštaj komandujuceg generala i komandanta u Srbiji od 10. juna 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o vojno-političkoj situaciji, aktivnosti partizana, sopstvenim protivmerama i obostranim gubicima u Hrvatskoj, Bosni i Srbiji
 
Dobro da nije napisao da je trajalo 6 meseci
Не видим у чему је проблем...

izvor: Desetodnevni izveštaj komandujuceg generala i komandanta u Srbiji od 10. juna 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o vojno-političkoj situaciji, aktivnosti partizana, sopstvenim protivmerama i obostranim gubicima u Hrvatskoj, Bosni i Srbiji
Извештај је наведен у тексту, не знам шта сад хоћеш с њим...
 
a sta cemo tek sa tim sto si pisao da su Nemci 1942. ukinuli poternicu za Drazom (naravno niti kazes kad, niti to bilo cime dokazujes, niti se pozivas na bilo koga) a sad postavljas dokument o operaciji protiv njega???

Nemcima se ne ide u rusiju, na istocni front; "Neka Bog pozivi Drazu; On na brdo, mi pod brdo".......Ljudi se ladili u Vrnjackoj Banji ..Zasto zavrsiti tu idilu, i napisati , u Srbiji se nista ne desava, mi se dosadjujemo? Ovako puno administracije, malo streljanja nevinih ljudi (proglaseni cetnicima, ili komunistima prema potrebi), i miran zivot.Da su Nemci bili ozbiljni protv Draze, koji ionako nije bio u Srbiji od aprila 1942, do jeseni 1943, oni bi ga likvidirali .Ravna gora je vrlo pristupacna bila onda, kao i sada
 
objasnili smo argumentovano na prethodnim stranama da tvoja teza o ''mirnoj Srbiji'' 1942. ne stoji pa ne znam zasto se ponavljas u nedogled, a opet bez argumenata...postovi ti deluju krajnje tupavo i bespotrebni....stalnim ponavljanjem neces nista postici, ako nemas nista ozbiljno da ponudis sto bi potkrepilo to sto iznosis...ti nicim nisi opovrgnuo ono sto smo Nenad i ja izneli na prethodnim stranama, a nastavljas da trabunjas...pa jos i sam iznosis dokument o nemackoj operaciji :mrgreen:

ja te pitam sta cemo sa tvojom izmisljotinom da su Nemci 1942. ukinuli poternicu za Drazom i cime mislis da to dokazes?

____________

Nemci su do Ravne Gore i dosli pa ne znam o cemu govoris...vise puta je ovde pisano o operaciji ''Mihailovic''....nakon neuspeha usledila je poternica....te stvari su ti poznate ali ti nastavljas po starom...beskrajno izmisljanje i ponavljanje...

Pa sto ne uhvatise Tita??? (protiv njega su verovatno bili ozbiljni, po tebi) :hahaha: doduse u ovom periodu i ne znaju za njega :mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Nemcima se ne ide u rusiju, na istocni front; "Neka Bog pozivi Drazu; On na brdo, mi pod brdo".......Ljudi se ladili u Vrnjackoj Banji ..Zasto zavrsiti tu idilu, i napisati , u Srbiji se nista ne desava, mi se dosadjujemo? Ovako puno administracije, malo streljanja nevinih ljudi (proglaseni cetnicima, ili komunistima prema potrebi), i miran zivot.Da su Nemci bili ozbiljni protv Draze, koji ionako nije bio u Srbiji od aprila 1942, do jeseni 1943, oni bi ga likvidirali .Ravna gora je vrlo pristupacna bila onda, kao i sada

Шта је ово, шеста верзија потернице?
Ај да набројимо оних 5 претходних.
1. Самарџићев фалсификат
2. Укинута 1942.
3. Немци га уцењују као савезника, да му дигну углед у народу
4. Немци га уцењују као комунисту
5. Немци га уцењују као вођу оба покрета отпора
И ево шесте верзије:
6. Немцима се није ишло на Источни фронт, па су оставили
 
Сви немачки документи које су комунисти објавили а који о четницима говоре као о непријатељима(или бар сви они које сам ја нашао).

Литература.
Зборник докумената, том 12, књиге 1-4
Из књиге 1.
Posle mog zadn jeg izveštaj a došlo je i u nemačkoj okupacionoj zoni do raznovrsnih nemira i sabotažnih akata od
strane četnika. Između 22. i 28. [avgusta 1941] nemački i hrvatski bataljoni zajednički su razbili jednu veću bandu pobunjenika u prostoru Derventa — Doboj — Tuzla. Težište borbi
bio je Doboj(страна 351)
Dosada se konstatuje samo dalji porast Ustaničkog pokreta.
Razmere borbi sa bandama, činjenica da su ustanici ve-
ćinom dobro naoružani a očigledno i umešno vođeni — dopuštaju zaključak da nacionalistički srpski pokret — možda i
četnici — nekako rade ruku pod ruku sa takozvanim komunistima.(стр. 368)
Divizija je 7. 9. 41. dobila naređenje da očisti luk Sava/
Drina od četničkih i komunističkih bandi
(стр. 441)
NOSIOCI USTANIČKOG POKRETA U SRBIJI JESU:
a) četnički sastavi, kojima su se priključili ostaci jugoslovenske vojske
2
(pod uticajem Londona),
b) Komunističke bande, dirigovane od Moskve
(стр. 563).
Oni su se borili protiv nemačkog Vermahta u sledećim
slučajevima:
U severozapadnom uglu Srbije, gde su se u savezu sa
komunistima stavili u otvorenu borbu.
7
Pri borbama u dolini Zapadne Morave, oko čačka i Kraljeva, slanjem dva bataljona komunistima (navodno da ne prepuste potpuno komunističkom uticaju oblast Zapadne Morave).
U više slučajeva putem prepada na nemačke trupe, pri
čemu većinom primenjuju lukavstvo, npr. opominju trupu od navodnog komunističkog napada, dovode je u zasedu i razoružavaju
(стр. 564-5)
Četnici Draže Mihailovića nalaze svuda podršku, dok komunističke bande delom stoje u suprotnosti sa stanovništvom
(стр. 567)
Snage Mihailovića držale su južni front obruča oko Valjeva.
(стр. 569)
Potpuno seljačko stanovništvo je bez sumnje, osim jednog malog dela, antikomunistički nastrojeno. Ono želi mir
i red da bi moglo u miru da obavlja svoje poslove.
Njegove simpatije većim delom pripadaju četnicima. Od
njih se nada da će zaštititi nacionalnost kao i da će ponovo
uspostaviti redovne odnose. Komunistička nacionalno obojena propaganda imala je kod ovih lakovernih i (nesposobnih za rasuđivanje prilično laku igru. U slučaju potrebe pomagala se i terorom. Nosioci komunističke propagande
uglavnom dolaze iz gradova. Pre svega, među njima rukovodeću ulogu imaju studenti, studentkinje, lekari, advokati, propale egzistencije, robijaši, crveni španski borci i
pojedini oficiri.(стр. 570)
) Nosioci ustanka jesu:
1) Ostaci bivše jugoslovenske vojske,
2) Komunistička banda,
3) Nacionalne jedinice četnika
(стр. 575)
Sve četničke formacije Draže Mihailovića razoružati i zarobit
(стр. 655)
Prilikom operacije protiv Mihailovića
2
gubici neprijatelja iznose: 10 mrtvih i 392 zarobljena
(стр. 726-7)
Nije uspelo uništenje ove grupe četnika, koja u
ovom vremenu ima još mnogobrojne pristalice — nenaoružane — u nacionalno srpskom seoskom stanovništvu.
Hvatanjem Mišićevog štaba i udarom usred samog centra nanet je Mihailovićevom pokretu težak udarac, bez obzira što je
njegov rukovodilac uspeo da se spase.
Radi njegovog hvatanja izgleda preporučljivo raspisivanje
učene na njegovu glavu i javno saopštenje proteklih događaja.
(стр. 738)
Protiv 4
srpska žandarmerijska, odnosno četnička oficira poveden
je postupak pred ratnim sudom...Oba su oficira iz Mihailovićevog štaba, pukovnik Mišić
8
i major Fregi,
9
17. 12. 41, prema osudi prekog suda, streljani
(стр. 799)
 
Tом 2.
Treba, smatrati da su neprijatelji:
svi stranci i stanovnici koji su se, prema izjavama,
vratili tek pre kratkog vremena;
svi poznati Mihailovićevi ljiudi sa ili bez oružja i municije;
svi poznati DangićeVi četnici, kao neprijatelji Hrvata, sa ili bez oružja i municije;
svi komunisti, koji se ma gde primete, sa ili bez oru-
žja i municije;
svi oni koji prime pod svoj krov ili snabdcvaju Mihailovićeve ili Dangićeve ljude ili komuniste;
ivi oni koji učestvuju u obaveš tajnoj službi neprijatelja...Divizija će dati naročitu nagradu ako se uhvati Draža Mihailović, za koga se veruje da je u građanskom odelu. Uporediti
pode! jenu fotografiju(стр. 26)
da je jedan oficir srpske pomoćne policije
izjavio da među jedinicama nema sukoba, jer je u proleće
1942. planirana jedna zajednička akcija velike razmere, pod
komandom Mihaiiovića, za koju je potreban svaki Srbin.
Bilo bi možda značajno pretpostaviti da se ove težnje ispoljavaju sa znanjem srpske vlade, u najmanju ruku sa znanjem
organa koji su bliski vladi ilii čak sa dopuštenjem komande
srpske pomoćne policije. Uočava se da srpska pomoćna poi; licija ne odgovara zahtevima krajskomandanta za dostavljanje izveštaja o jačini Mjernih snaga, naoružanju i zadacima
i, očigledno, planska pramena komandanata pomoćne policije, rukovođena iz Beograda, čini da je jednostavno nemoguća saradnja s pomoćnom policijom.
(стр. 75)
Jače snage četnika-boljševika
5
kod Sjetline, Podgraba i Prače, koji su povremeno odsečeni od Sarajeva, zatim oko Sokolca, odakle su
hrvatske trupe ponovo uspešno prodrle do Rogatice
(стр. 199)
U rejonu Kos. Mitrovice došlo je do sukoba nemačkih
lica s četnicima koji su se navodno odvojili od Mašana
Đurovića i vode borbe protiv Albanaca
(стр. 231)
Mihailović, izgleda, po direktivi svoje »vlade« i dalje zan i m a stav iščekivanja.
6
Njega treba i sada kao i pre smatrati
Nosiocem srpskog nacionalnog oslobodilačkog pokreta, kome
bi se, prema prilikama, potčinili isvi ostali rukovodioci raznih
nacionalnih grupa
(стр. 267)
Kao neprijatelja treba smatrati i tretirati:
a) Partizane = komunističke ustanike.
Spoljni znaci razlikovanja:
Uniforme: nemačke, italijanske, srpske iil'i seljačka no-
šnja s oznakom: sovjetska zvezda na kapi;
oznaka čina: sovjetska zvezda kao čin na
rukavu.
Politički komesari: U zvezdi srp i čekić.
b) Četnike — nacionalne srpske ustanike
(ukoliko pružaju otpor).
Znak raspoznavanja: Pretežno narodna nošnja braon
boje. Oficiri u srpskoj uniformi,
crna šubara sa srpskim grbom
i trobojnicom.
c) Četnike Dangića.
(ukoliko pružaju otpor).
d) Sve koji nisu iz mesta i takve stanovnike koji, prema izjavama, tek što su se vratili.
One koji beže treba odmah goniti, pogotovu zato što
će se pri tom često raditi o vođama.
(стр. 303)
Ličnost Draže Mihailovića sve više se ističe kao organizator jednog nacionalnog srpskog ustanika u jugozapadnoj
Srbiji. Veza sa crnogorskim bandama se sasvim sigurno mo-
že pretpostaviti. Znaci i izveštaji govore o tome da Mihailović želi da privuče četnike verne vladi.
6
One koji mu se
u prostoru Novog Pazara nisu htel'i 'podrediti u dva maha je
napao i razoružao.
Pirotivtežu ovoj opasnosti koja preti od Mihailovićevih
snaga treba tražiti u nacionalnim težnjama muslimana i Albanaca, jer su oni orijentisani protiv svega što je srpsko.
Kao najbolji dokaz za takvu pretpostavku moglo bi se navesti da je među Albancima u okolini Kosovske Mitrovice i
Novog Pazara zavladalo veliko uznemirenje kada su delovi
novoformirane Srpske državne straže bili angažovani u tome
području.
(стр. 348)
Jedno nađeno naređenje Mihailovićevo, kojii se sada
nalazi u planini Goliji (severozap. od Novog Pazara), iz prve polovine marta odaje plan da sa udarnim grupama prođe
kroz crnogorski prostor radi uspostavljanja veze s Jadranskim morem.
5
U planini Kapaoniku navodno se prikupilo vi-še hiljada ustanika. Za vođu planiranog ustanka u jugozapadnoj Srbiji treba kao i ranije smatrati Mihailovića... Sada je, navodno, počela organizacija jedne nove Mihailovićeve grupe u Beogradu. Organizacija do sada još
nije otkrivena...Severno od Zapadne Morave, u planinama, 20 km severozapadno od čačka, navodno se od razbijenih delova...ranijih Mihailovičevih formacija formirala jedna jača grupa...Povećava se zategnutost u albanskom području oko
Kosovske Mitrovice. Množe se iizveštajli da se u Kopaoniku
koncentrišu Mihailoviću verni četnici. Kao napadni cilj ove
grupe treba smatrati Kos. Mitrovicu. Mihailović se, navodno, i dalje nalazi u Ostatiji (27 km severno-severozap. od
Novog Pazara). Prema najnovijim izveštajima vrše se prikupljanja Mihailovičevih četnika severoist. od Nove Varo-
ši i severno od Sjenice. Jedno manje odeljenje Mihailovičevih
'četnika izvršilo je prepade na 2 naselja severoist. od Sjenice.
Njega je razbila albanska milicija...Na Drini su zarobljeni i razoružani Dangićevi četnici koji su prešli na srpsku teritoriju
(стр. 385-6)
. Zatim bismo mogli tražiti od Italijana da se ozbiljno zauzmu za to
da se uništi pukovnik Draža Mihailović. To je utoliko ostvari jivije što stižu izveštaji prema kojima su lokalne italijanske vojne komande uspostavile s njim vezu.
(стр. 444)
Ustanici u rejo-
% mu severno od Novog Pazara (Mihailović) povuklli se ispred
' nemačkih izviđačkih delova u brda.
(стр. 449)
Draža Mihailović je verovatno pobegao u italijansku okupa
oionu zonu u Sandžak.
Povećao se broj sabotaža i prepada na opštinske organe, uz
spaljivanje arhive, pljačkanje i odvođenje osoba koje su postale opasne za ustanike, a naročito u bugarskoj okupacionoj oblasti Srbije. Na području Orne Gore je zbijanjem redova crnogorskih četnika — nacionalista stvoren faktor sile
koju treba uzeti ozbiljno.
(стр. 494)
. Saslušanje zarobljenog engleskog kapetana i zaplenjeni materijal su pokazali da se Mihaiiovićev rad u pogledu
stvaranja novog ustaničkog pokreta nije promenio, no da
mu nedostaje još oružja i pogodnog nižeg rukovodećeg kadra
(стр. 530)
Zbog proširenja organizacije Mihailovića iz južne Srbije na Crnu Goru i Bosnu, a možda i na Sloveniju i Hrvatsku, severno od Save. Iako se može sa sigurnošću smatrati
da organizacija u ovom dbirnu još nije borbeno spremna,
ipak bi -ovo moglo, zbog dobitka u vremenu za dalju izgrad- '
raju, dovesti do jedinstvenog rukovođenja svim banditskim
, grupama od strane Mihailovića
(стр. 555)
Pokret Draže Mihailovića sa uspehom nastoji da prodre u skoro sve legalne farmacije. Za vezu s ličnostima srpske uprave postoje novi oslonci. Propaganda delimično prelazi na opšti narodni ustanak. Nemački uspesi u Rusiji i severnoj Africi delovali su kao otrežnjenje i ne dopuštaju za
sada da se podigne narodni ustanak. Proveravanje svih pojedinosti pokreta Draže Mihailovića pokazuje da se radi na
nacionalnoj pobuni masa, a sam ustanak još ne predstoji.
(стр. 614)
Predsednik vlade Nedić je govorio i o Draži Mihailoviću,
»ikoji je svojevremeno pobegao u planine sa oko 2.000 ljudi
ll 100 oficira od ostataka srpske armije koja se nije bila predala Nemoima.
Zatim su Draži Mihailoviću prilazili nezadovoljni ele-
.nienti, koji su delimično paktirali i s komunistima. Predsed
i'k vlade Nedić se žalio da se pri gonjenju Draže Mihailovića
Mladinim organima nisu ostavljale slobodne ruke, pošto su oni
ijjili u stanju da preko svoje obaveštajne službe otkriju mesto
;1)oravka Draže Mihailovića i da ga unište, odnosno uhvate.
To je bilo onemogućeno samostalnom akcijom nemačkiih tru-
— bez obaveštavanja Vlade. Napominje poseban slučaj kase Draža Mihailović sa svojim pristalicama povukao u ne-
' prohodnu planinu Goliju. Njega su gtovo okružile srpske oru-
žane jedinice, tada su nemačke trupe same dalje prodirale,
Jl Draži Mihailoviću je pošlo za rulkom da se skloni u Sandžak
1 dalje u Crnu Goru...Ne može se poreći da Draža M'ihailović ima danas izvestan oreol u srpskom narodu
i može se govoriti, da tako nazovemo, o »dražizrnu«
(стр. 679-680)
Sve jača organizaciona i propagandna delatnost pokreta
Draže Mihailovića...jret Draže Mihailovića, propagandno naglašujući vernost iju, obuhvatio najveći deo srpskog naroda...Pokret još nije spreman za otpočinjanje napada, no u svako doba može se
računati sa akcijama nižih starešina, kao prilikom zauzeća
Foče,
4
koje za sobom mogu povući ceo pokret


(стр. 695-6)















Na planini Devetaku prikupljena veća grupa četnika. Vođ
ove četničke grupe, Radivoje Kosorić,
7
ponudio je pregovore
nemačkom Vermahtu. Ustaše pri izviđanjima na planini Devetaku često nailaze na snažan otpor.
U rejonu ist. i jugoist. od Vlasenice aktivnost jačih četničkih grupa.
Prema hrvatskim podacima, jača četnička grupa je 22.9.1942.
potpuno spalila mesta Džile i Sućeska (10 km zap.—severozap.
od Srebrenice),
8
a 30.9.1942. Sebiočinu (16 km ist. od Vlasenice).'
Na Romanijii je, prema hrvatsikom izveštaj u, 24.9.1942. i 1.
10.1942. izvršen prepad na jedan kamion.
Prema izveštajdma ustaša, 3.10.1942., usileđili su snažni napadi
jačih četničkih grupa na Borike (13,5 km severoist. od Rogatice, karta 1:100.000) i Bursića (11 km ist.—jugoist. od Rogatice...Četnici, uz pomoć Italijana, prebacili su se 3.10.1942. preko Drine kod ušća Lima. Iza njih je išla jedna italijanska četa
sa 3 oficira, koja je doprla do Međeđe (16 km severoist. od
Rogatice) i potom se ponovo povukla preko Drine.
Prema izveštajlima ustaša, 3.10.1942. us'lbdio je snažan napad
na Stari Brod. Četnidi isu uspeli da zauzmu ovo mesto, ali su
slledećeg dana ponovo izbačeni iz njega
(стр. 768)
 
Nema sumnje da četnički odredi koji su se organizovald u hrvatskoj državi
2
predstavljaju u oelini značajan faktor.
Oni su nastali od Srba iz bivše jugoslovenske vojske
i od dobrovoljaca iz srpskog stanovništva koji su im se pridružili delom zbog ustaškog progona, delom iz vlastitih pobuida i žeilje da budu »komite«. Tu su još i razbijeni ostaci
bivših partizanskih grupa.
Politički ciljevi četnika se ogledaju u punovažnom, osnivanju velike samostalne kraljevine Srbije.
Putevi kojima žele da postignu taj cilj su sledeći:
— privremeno prijateljstvo sa Italijanima, da bi dobili oružje ;
i muinićiju,
— ispoljavanje lojalnog držanja prema nemačkim oru-
žanim snagama, da ih one ne bi ometale u organiizovanju.
— prividni pregovori sa hrvatskim nadleštvima, da bi
i s te strane dobili municiju i bili ostavljeni na miru.
Četnici uopšte nisu za ozbiljne protivnike uzimali hrvatske domobrane, nego su ih delimično čak li trpe
1
!! na svojoj
teritoriji. Nasuprot tome, nastavljali su svim sredstvima ogor-
čenu borbu protiv ustaša.
Njihova organizacija je zasnovana na vojnim principima
i već je čvrsta. ..Komando van je je veoma dobro za ograničeni gerilski
t. Za borbena dejstva većih razmera nemaju ni (sredstava
.i dovoljno Obučenih starešilna.
Može se reći da su oni daileko nadmoćniji od hrvatskih
oobranslk'ih i ustaških jiedlinica iste jačine...Italijainske jedinice u italijanskoj interesnoj zoni ne
0 ida su koristile četnike za 'borbu protiv partizana, nesu im pomagalle pri formiranju odreda i isporučivale
"je, municiju i hranu, četnički komandanti i srpsiki po-
'Čari (Jevđević,
3
T.
4
Perović) česti su gosti kod italijanskih
landi, mada oni uopšte ne kriju da se nljihova borba od-
1 u prvom redu na ustašku državu Hrvatsku. Tako se, na
aer, dogodilo da su četnički odredi D. Jevđevića 19. avta 1942. godine napala i razbili ustašku posadu u Foči
"gled Itailijana.
5
Takođe je u poslednje vreme često doili© do nečuvenih prepada naoružanih četničkih bandi na
atsiko železničko osoblje i putnike 'na pruži Sarajevo —
Oštar u italijanskoj interesnoj zoni, naočigled Itailijana.
b) U nemačkoj zoni, pre svega u pretežno srpskim reima, postoji niz četničkih grupa, čije je držanje nejasno.
Na području osiguranja 718. pd hrvatska vlada je u leto
opila sporazume s raznim četničkim grupama,
6
koji se mogu smatrati kao sporazumi o primirju. Međutim, ni Hrvati ni četnici se nisu pridržavali obećanja. Sporazumi se
više ne uzimaju ozbiljno. Ovde polako ali sigurno ponovo
počinje ratno stanje između četnika i hrvatskih domobrana.
Između četnika i ustaša nije nikad ni prestajalo. Ono se
za sada ispoijava u malim prepadima na isturena hrvatska
uporišta i posade i u njihovom razoružavanju...Sadašnje različito tretiranje četnika (u ital. interesnoj
zoni kao apsolutni prijatelji, na području 714. pd kao savet zmici u borbi, na području 718. pd nemačka divizija ih paž-
• ljdvo odbija, uistaše ih smatraju krvnim neprijateljem a zvanični predstavnici hrvatske vlade partnerom za pregovore)
l, krije u sebi velike opasnosti. Pre svega, četnički komandanti
stiiču utisak da nemačke, italijanske i hrvatske civilne i vojne vlasti nisu jedinstvene i da se mogu izigrati jedni pomoću
dirugih.
i Potrebno je da se hitno nađe principijelno rešenje koje
š bi važilo za sve, pre nego što bude kasno. Inače postoji velika
• opasnost da će Nemačka morati prebaciti na hrvatsku teri-
\ toriju znatno jače snage nego do sada, koje bi dugo vreme
bile tu vezane.
Postoje sledeće mogućnosti za rešenje tog pitanja:
v 1.) I talijansko rešenje: Potpuna saradrtja s četnicima,
dakle i isporuka oružja i municije. To rešenje je neizvodljivo
iz političkih razloga, jer bi značilo otvorenu borbu protiv
hrvatske države.
2.) Potpuno odbijanje četnika, tj. razoružanje i razbijanje svih četničkih grupa,
3.) Saradoja s četnicima pod sledećim uslovima:
a) da priznaju hrvatsku državu,
b) da se odreknu svih oznaka i izjava koje podsećaju
na ponovno osnivanje velikosrpske kraljevine, kao što su
srpski orao, srpski pozdrav, naziv jedinice »Kralj Petar II«,
c) da polože zakletvu hrvatskoj 'državi.
Poznajući mentalitet Srba može se pretpostaviti da bi
* deo njih koji bi prihvatio te usllove učinio to samo zato da
bi dobio oružje i municiju, a da bi u pogodnom momentu
ponovo postao otvoreni protivnik...Imajiući u vidu hrvatsku državu, ova kompromisna re-
šenja izgledaju krajnje opasna. Ona će pružiti četnicima ne
samo vremena i mira za organiizovanje, nego će uništiti i ono
malo autoriteta što ga je imala hrvatska država u srpskim
oblastima. Dokaz za to isu sve češći napadi četničkih grupa s
kojima je hrvatska vlada već sklopila slične sporazume.
Najbolje je rešenje ono koje je navedeno pod tačkom
2: razoružanje i razbijanje četničkih odreda.
IMovi da se to sprovede su sledeći:
a) principijelno isiti stav italijanskih komandi prema
pitanju četnika;
b) zajednička akcija sledećilm redosledom:
— razoružanje i razbijanje itallijansklih četničkih odreda,
— razoružanje i razbijanje četničkih odreda u nemač-
koj interesnoj zoni.
U tu svrhu potrebne su zajedničke akcije.
c) zajednička nemačko-italijanska komanda za cellu Hrvatsku.
 
(стр. 788-792)
Da je Srpska državna straža većim delom naklonjena
; Mihailoviću dobijeni su novi dokazi. Razoružavanje i
hapšenja vrše se i dalje...Na Mihailovića njegovi potčinjeni vrše pritisak da ubuduće snage pokreta aktivno upotrebljava, ukazujući na
rđave posledice po moral od daljeg pasivnog držanja. On
se tom pritisku povinovao utoliko što je naredio da se
pojedini pripadnici Vermahta i manje nemačke jedinice
likvidiraju bez glasa i traga.
Razoiužavanje četničkih odreda naklonjenih Mihailoviću i hapšenje odeljenja za vršenje sabotaže na železnicama i većeg broja njegovih poznatih pripadnika u Beogradu i severoistočnoj Srbiji doveli su do izvesnog opadanja morala u pokretu. Naše more su dovele do ometanja
neprijateljskog dotura avionima.
Lažne vesti, međusobno optuživanje i nejedinstvenost
koja se na taj način ispoljava kod potčinjenog rukovodstva, stalno ukazivanje na nedostajanje oružja i opreme i
stalno Mihailovićevo isticanje zahteva za uzdržavanjem pokazuju da zasada ne treba očekivati opšti ustanak. I pored
toga, mora se kao i dosada računati s pojedinačnim akcijama fanatičnih nižih rukovodilaca.
U toku iizveštajnog perioda došlo je samo do pojedinačnih prepada, pre svega na teritoriji koju su okupirali
Bugari. Jedna veća banda (Mihailovićevih pripadnika) s
planine Kopaonilka povukla se, verovatno, u Crnu Goru
pred nemačkobugarsikom akcijom čišćenja. Prvi put posle
dužeg vremena izvršen je prepad na jedan industrijski objekat (rudnik antimona li sa) (videti izveštaj k-ta oružanih snaga na Jugoistoku — K-de 12. arm., Ia, br. 4102/42
pov. od 20.10).
(стр. 815-7)
Pristizanjem bivših srpskih oficira, koje je verovatno
uputio DM.
2
kao propagandiste pojedinim ustaničikim i pravoslavnim dobrovoljačkim grupama u Bosnu, razvila se u
pojedinim ustaničkiim i pravoslavnim dobrovoljačkim grupama življa aktivnost. Iako je ova aktivnost u prvi mah usmerena samo protiv ustaške Vladavine, njen glavni cilj sastoji
se u tome da one komandante ustaničkih i pravoslavnih dobrovoljaca koji se prema nemačkim i hrvatskim oružanim
•i snagama još lojalno odnose pridobiju za velikosrpski pokret. Konačan cilj nesumnjivo je taj da se sve ove grupe
pofcčine jedinstvenoj komandi pokreta D.M. U samim krugovima ustanika i pravoslavnih dobrovoljaca oni nailaze na
%• oduševljen odziv kod mlađih pripadnika, dok se stariji više
j. zalažu za mir i red a naročito, s obzirom na predstojeću
i zimu, za dosadanje lojalno držanje
(стр. 825)
stanovništvo na području osiguranja — pre svega u
i selima — sastoji se od Srba do 40—50%. Usled žestokih pro-
' gona i nevolja koje čine ustaše i muslimanska milicija, koju
zaštićuje hrvatska vlada, svuda su se, u cilju odbrane, obrazovale četničke formacije. Naoružanje potiče iz kontingenata bivaše jugoslavenske vojske, kupljenog od Italijana i zaplenjeIjliog od Hrvata. Kičmu većine ovih četničkih grupa sačinjavaju
danas vrlo jaki, dobro naoružani i dobro organizovani — već
:delom od Italijana obučeni četnički odredi na italijanskom in-
.jiteresnom području.
7
Od povezanosti s njima, četnički komandanti na području osiguranja divizije neprekidno su dobivali
|riova uveravanja i crpli snagu da bi izdržali.
Razbijanje ovih itailijanskih i četničkih odreda znatno bi
paralizovalo moral i volju za otporom drugih četničkih grupa
(стр. 871)
U osnovi komunisti i Mibailoviceve pristalice smatraju
se kao neprijatelji Osovine.
(стр. 876)
Komandant oružanih snaga na Jugoistoku vidi u dosadašnjem držanju Italijana ozbiljnu opasnost. Ona prven-stveno leži u neaktivnosti prema komunističkim bandama,
zatim u popuštanju »antikomunističkim« četnicima, koji
svoju privrženost Draži Mihailoviću javno ispoljavaju i koji
će se u datom momentu pobuniti protiv okupacionih sila
(стр. 845-6)
Mihailović je naredio:
9
- a) Građansku neposlušnost i zamenjivanje dosadašnjih
predsednika opština sa Mihailovićevim pristalicama.
b) Pojačane saobraćajne diverzije na glavnim linijama
snabdevanja.
c) Praćenje i izveštavanje o nemačkim vojnim transportima prema jugu.
(стр. 848)
Iz novih zaplenjenih dokumenata može se jasno videti da su
sve pravoslavne dobrovoljačke grupe u Bosni povezane sa
antikomunističkim vođom Jevđevićem. S Jevđevićem su čak
održani i dogovori vođe pravoslavnih dobrovoljaca u italijanskoj interesnoj zoni. Pošto Jevđević nije nikada krio da
je pripadnik Draže Mihailovića, to je stav pravoslavnih dobrovoljačkih grupa jasan.
Nezavisno od propagandne delatnosti koju razvija Jevđević,
njegova vojna snaga nije za potcenjivanje, koja prema najnovijim izveštajima broji oko 24.000 ljudi sa oko 23.500 pušaka
i preko 400 mitraljeza.
Sve ove antikomunisite Italijani snabdevaju oružjem i opremom.
Držanje ovih znatnih vojnih snaga, koje borave južno od
sigurnosne oblasti divizije na italijanskom području, trenutno je nejasno; ipalk postoje zapjenjeni dokumenti iz kojih
proizlazi da i ova vojna sila ima samo zadatak da pod vodstvom Draže Mihailovića pripremi osvajanje Bosne u velikosrpskom smislu.
14
(стр. 905)

Касније ћу поставити и из 3. и 4. тома...
 
Изгледа да данас нећу моћи да поставим из 3. и 4. дела Зборника немачких докумената.
П.С. Има ли неко више података о Науму Тасићу? За њега знам да је био прво четнички илегалац у БГ, па после мучења агент Специјалне Полиције, па 1945. Ознаш.
Волео бих да знам мало више о тој љиги...
 
Pokazi mi makar jedan letak koji je draza objavio kao poziv na ustanak protiv fasista.Drugo ako nije bio saradnik fasista otkud je tada moja baba(a nikad nije bila u kom.partiji) bila u cetnickom zatvoru u mestu u kom su i Nemci imali garnizon jer nemogu biti u istom mestu a da se nepobiju.I kako toj moj deda osvajajuci Trst zarobljava pored nemaca i velik broj cetnika i ustasa otkud ovi begaju zajedno sa svojim "neprijateljima".E sad druga je stvar sto bi neko zarad svog interesa bio u paktu i sa najvecim zlom 20-veka fasistima onima koji su smisljali najgore stvari za istrebljenje ljudi,ili su mozda i konc. logori izmisljotina.Casni ratnici iz 1912 i prvog rata nikad nebi bili saradnici fasista jer Srpski narod nije genocidan narod.
 
Pokazi mi makar jedan letak koji je draza objavio kao poziv na ustanak protiv fasista.Drugo ako nije bio saradnik fasista otkud je tada moja baba(a nikad nije bila u kom.partiji) bila u cetnickom zatvoru u mestu u kom su i Nemci imali garnizon jer nemogu biti u istom mestu a da se nepobiju.I kako toj moj deda osvajajuci Trst zarobljava pored nemaca i velik broj cetnika i ustasa otkud ovi begaju zajedno sa svojim "neprijateljima".E sad druga je stvar sto bi neko zarad svog interesa bio u paktu i sa najvecim zlom 20-veka fasistima onima koji su smisljali najgore stvari za istrebljenje ljudi,ili su mozda i konc. logori izmisljotina.Casni ratnici iz 1912 i prvog rata nikad nebi bili saradnici fasista jer Srpski narod nije genocidan narod.
cetnickiproglasiz1941.jpg


Зато што је твоја баба радила за Немце, а и мој деда је заробљавао читаве дивизије, на крају га убише комунисти на спавању!!!!!z:lol:
 
Pokazi mi makar jedan letak koji je draza objavio kao poziv na ustanak protiv fasista
Јавна пропаганда ме не занима, већ првенствено интерни документи. А партизански интерни документи углавном на прво место стављају борбу против четника, а не Немаца или усташа.
Drugo ako nije bio saradnik fasista otkud je tada moja baba(a nikad nije bila u kom.partiji) bila u cetnickom zatvoru u mestu u kom su i Nemci imali garnizon jer nemogu biti u istom mestu a da se nepobiju
У Србији су постојали Дражини и Пећанчеви четници. А мене приче баба и деда такође углавном не занимају осим ако се не односе на неки недокументован догађај.
.I kako toj moj dedaosvajajuci Trst zarobljava pored nemaca i velik broj cetnika i ustasa otkud ovi begaju zajedno sa svojim "neprijateljima"
У Трсту их никако није могао заробљавати, јер четнике који су отишли у Италију Савезници нису предали комунистима, док се Немци ту нису повлачили.
Четници који се јесу повлачили са Немцима су Ђуришићеви, али у Аустрију, не Италију, и они од маја 1944. више нису под Дражином, већ Недићевом командом.
Casni ratnici iz 1912 i prvog rata nikad nebi bili saradnici fasista jer Srpski narod nije genocidan narod
Највећи део тих часних ратника је припадао четницим,а не партизанима. А партизани су 1943. обећали Немцима заједничку борбу против Савезника, после рата осуђивали немачке логораше и постхумно људе заробљаване од Немаца...
 
23. septembar 1942.
Susret Hitlera, rumunskog predsednika vlade Mihail Antoneskua i
hrvatskog "poglavnika" Pavelića u Hitlerovom glavnom štabu "Vervolf".
Otvoreno se govorilo o hrvatskim problemima. Hitler je izrazio
zabrinutost zbog nestabilne situacije u Hrvatskoj, koja nije u stanju da
osigura bezbednost glavnih saobraćajnica, a to direktno šteti
nemačkim vojnim naporima. Susretu je prisustvovao i "nemački
general u Zagrebu" general Glaise von Horstenau (Glaize fon
Horstenau), koji je otvoreno kritikovao hrvatsku vlast. Skrenuo je
pažnju na četnike, koje su naoružali partizani, a koji bi se takođe mogli
upotrebiti da na svom području postanu organi reda. Hitler je na taj
predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno, da se
četnicima pruži podrška .
Nemci masovno streljaju Četnike
Hitler se bojao četničkog patriotizma i govorio da "ne smemo hraniti
zmiju koja će jednoga dana da poraste"
Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju velikosrpsku misao
("den gross-serbischen Gedanken"). Time hranimo zmiju, koja će
jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana
mogla bi da bude opasna.

Razgovoru je prisustvovao i nemački poslanik u Zagrebu Kasche
(Kaše). On je upozorio da pobunjenici ugrožavaju transport boksita do
jadranske obale. Ribentrop je predložio da se od italijana zahteva da se
angažuju u vezi zaštite hrvatskog prostora od strane četnika.
20. novembra

Srbi u "ratnom dnevniku" Vermahta

______________________

Naš osnovni zadatak u vojnim operacijama 1943. godine na Neretvi i Sutjesci, po Hitlerovom najstrožem naređenju bilo je hvatanje živog generala Draže Mihailovića i 35.000 četnika - zabeležio je Hitlerov general Aleksandar fon Ler.

Pero Simic, Smrt duza od zivota
http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:386152-Sovjeti-biraju-Tita
 
Evo ako može nešto iz prvog svetskog rata. Šta su stranci rekli o srpskoj vojsci:

Аугуст фон Макензен немачки фелдмаршал o српским војницима је једном приликом рекао: »Борили смо се против војника из бајке, који су се бранили беспримерном храброшћу. Онога тренутка, када смо Србију освојили, нас је то болело више него њене савезнице«. Немачки генерал, фелдмаршал Аугуст фон Мекензен, 1915, својим војницима пред полазак на српски фронт: "Ви не полазите ни на италијански, ни на руски ни на француски фронт. Ви полазите у борбу против једног новог непријатеља, опасног, жилавог, храброг и оштрог. Ви полазите на српски фронт и Србију, а Срби су народ који воли слободу и који се бори и жртвује до последњег. Пазите да вам овај мали непријатељ не помрачи славу и не компромитује досадашње успехе."

Адолф Хитлер: »Србе не волим,али их ценим и поштуjем,зато што су храбар народ«. Херман Нојбахер (главни Хитлеров дипломата за Балкан) је у својим сећањима написао: »Хитлер је био убеђен да ће Срби, чим им се опет пружи прилика, поново бити водећа балканска сила. Хитлер је поштовао Србе и ја претпостављам да то потиче из времена балканских ратова 1912. и 1913. године, а тај респект према Србима још је више порастао када је српска армија постигла у Првом светском рату војничке успехе против аустроугарске војне силе. Иза Хитлеровог неповерења према Србима крије се, заправо, његово потајно признање и дивљење према њима«.

Немачки цар Вилхем II у Првом светском рату: »Дајте ми Српску војску и ја ћу победити овај рат!« Немачки цар Виљем II у свом говору немачким армијама каже: “Хероји! Ја вас водим у један нови рат, против једне мале, али храбре нације. То су Срби, који су у току три непосредна рата, против Турске, Бугарске и Аустроугарске, дали свету доказе високих ратничких врлина и највећих војничких способности. И који су на заставама попрсканим крвљу исписали за ове четири године само највеће и најславније победе”.

Аустријски принц и мађарски маршал, надвојвода Јосиф Хабсбуршки, обраћајући се Јовану Дучићу: »Српска војска је прва и најхрабрија војска у Европи. Ја то знам из сопственог искуства, јер сам против ње пошао да ратујем на Дунаву. Господо, шта сте ми учинили тога дана; после борбе која је трајала свега пола сата, ви сте уништили моју дивизију. Моји батаљони били су просто збрисани вашом ужасном ватром...«

Ханс Фогел, немачки војни лекар: "У сваком рату и свакој војсци има забушаната, али у част српске војске морам рећи да у њој кукавичлук и дезертација на фронту пред непријатељем беху потпуно непознати".

Официри команде Југоистока (између осталих и генерал Александер фон Лер) стално су говорили како су "Срби најизванреднији и најдаровитији елемент на Балкану".

Француски маршал Жозеф Жофр изјавио је: “Деликатни маневри на Церу и Колубари, вођени сигурним просуђивањем, са слободом духа и снагом које испољавају мајсторство српског командовања – заслужују да заузму сјајно место у нашим стратегијским студијама”.

Председник Турске републике Кемал Ататурк приликом пријема српског посланика по завршетку рата, рекао је: “Срећан сам што примам представника најхрабријег народа на свету – Србина који је помрачио славу старе Спарте и окитио се ловоровим венцима”.

Норвешки пуковник Карстен Ангел, учесник напада на Србију у I светском рату: "Дошли смо са мало поштовања за њих, а враћамо се пуни дивљења. Видели смо народ миран, самопоуздан, родољубив. Нашли смо најбоље војнике на свету, храбре, послушне, трезвене, издржљиве, вољне да жртвују живот за земљу и националну идеју".

Неспорно, висока интелигенција ратоводства Наполеон Бонапарта пред аудиторијумом својих елитних официра, изговорио је: “Нисам ја данас највећи војсковођа на свету, него онај Црни Ђорђе, који трешњевим топовима руши турску империју на Балкану”.

Француски историчар и министар спољних послова, Габриел Антонио, записао је: “Мала Србија је својим жртвама за слободу и својим победама над много надмоћнијим непријатељима стекла еполете велике силе”.

Француски адмирал Локаз, командант француске средоземне флоте, рекао је: “Србија се уздигла међу највеће нације и чини ми част што сам на обалама Јадрана прикупио ту дивну војску”.

Када је припремана парада сила победница у И Светском рату у Паризу 1918. године, сарадници су питали генерала Де Гола: “Ко треба на челу параде први да пројаше кроз тријумфалну капију”? Де Гол је одговорио: “Па српски официр забога, зар ме и то питате”?

Маршал Лиотеј: ,,Својом храброшћу, својом отпорношћу и духом пожртвовања за време рата 1914. до 1918. године Српска војска под командом Принца Регента Александра дала је најлепши пример војничких врлина.”

Француски публициста Огист Говен: "Срби, према којима су људи Пеште и Беча показивали само презир пун омаловажавања, они ништавни људи, за које су се спремали да их у прах и пепео разнесу, учинише да беже пред њима заставе Франца Јозефа I... Ми присуствујемо ускрснућу Велике Србије на хрошћанском истоку".

Француски публицист Едуард Шире; 1917: "Својим херојством у последњем рату, својим чудним одржањем дате речи, својим узвишеним мучеништвом, које је потврдило њену неразрушиву моралну снагу и своју скору ренесансу, Србија је скоком ушла у први ранг солидарности народа који се боре против тевтонске хегемоније, а за слободу света. Племенитошћу свога држања и етничком храброшћу у патњи, она привлачи општу симпатију и дивљење. Отада, човек се пита каквим је чудом унутрашњег живота ова нација, увек гоњена и тлачена од својих суседа, умела да одржи интегритет своје савести и да проследи свој идеал упркос противних околности. То је један проблем народне психологије јединственог карактера. Уосталом, велики генији су образовали нације за њихове специјалне мисије, са најразноврснијим етничким елементима. Ми овде видимо како подсвесно народна душа следује без увијања свом идеалу са етничким елементима хомогеним и да натерају целу нацију, као своје хероје, да то реализује.

Франц Тирфалдер; 1935: "Много су ми пута учесници у тамошњем рату саопштили колико су их дубоко дирнули храброст Срба, њихово витешко понашање према победницима и према побеђенима, њихова издржљивост и војничко држање."

Енглески државник Винстон Черчил, говорио је: “Што се тиче Србије она се борила очајнички и славно”.

Амерички министар спољних послова Роберт Лесинг, записао је: “Када се буде писала историја овога рата, најславнији одељак те историје носиће назив – Србија. Српска војска је учинила чуда од јунаштва”.

Пол Пере, министар Француске: ,,Пробијајући се кроз албанске гудуре, тренутно надјачана Србија и даље живи и нада се. Она ће живети и биће освећена. Јуначки српски народ је најплеменитији пример за углед онима који би у борби за независност своје земље, за правду и права народа, дошли у искушење да напусте такву велику ствар.”

Пол Дешанел, председник француског Парламента на дан ослобођења Београда, 1. новембра 1918. године „Срби су у Београду, цела Француска је с њима! Напад на Србију изродио је рат. Србија је имала част да поднесе први ударац. Као да није довољно претрпела у току векова! Она је бранила Европу од Азије; Азија ју је смрвила за четири века! Они, које је она спасла, уместо захвалности - хтели су да је униште! Они се данас сурвавају под теретом својих злочина! Ми смо поносни што смо били поред тих хероја за време њиховог трогодишњег изгнанства. Ниједног часа они нису сумњали, ниједног часа нису поклекнули! Србија је слободна! После мучеништва, ево тријумфа!”
 
Da se ne zaboravi /Poslednja beseda nemačkog pastora

Tokom Drugog svetskog rata oko 250 000 vojnika Jugoslovenske kraljevske vojske, najvećim delom Srba, bilo je zarobljeno u logorima Trećeg rajha. Jedan od njih se nalazio se u Osnabriku. „Oflag VI/C“ je bio prisilni dom za oko 6000 srpskih oficira. Živeli su u veoma teškim uslovima, a nesreću je pogoršalo i bombardovanje britanske avijacije 1944. godine. Njihovo ponašanje tokom zarobljeništva inspirisalo je Fridriha Grisendorfa da održi svoju besedu.
Mi smo ih ranije samo donekle poznavali. Ali smo, isto tako, znali šta smo činili u njihovoj otadžbini. Ubijali smo stotine Srba koji su branili zemlju; za jednog ubijenog našeg vojnika, koji je inače predstavljao vlast okupatora – nasilnika. Pa, ne samo da smo to činili, nego smo blagonaklono gledali kako su na Srbe tamo pucali sa sviju strana.

Znali smo da se ovde, među nam, nalazi pet hiljada oficira Srba koji su nekada predstavljali društvenu snagu u svojoj zemlji, a sada su ličili na žive kosture, iznemogli i malaksali od gladi. Znali smo da kod Srba tinja verovanje: Ko se ne osveti, taj se ne posveti. I mi smo se, zaista, plašili osvete tih srpskih mučenika. Bojali smo se da će oni, po našoj kapitulaciji, raditi ono što smo mi sa njima činili. Zamišljali smo jasno tu tragediju i već videli našu decu kako plivaju kanalizacijom ili se peku u gradskoj pekari. Zamišljali smo ubijanje naših ljudi, silovanje, rušenje i razaranje naših domova!
Međutim, kako je bilo?
Kad su pukle zarobljeničke žice i kad se pet hiljada živih kostura srpskih našlo u našoj sredini, ti kosturi su milovali našu decu i davali im bombone! Razgovarali su sa nama. Srbi su, dakle, milovali decu onih koji su njihovu otadžbinu u crno zavili!
Tek sada razumemo zašto je naš veliki pesnik Gete učio srpski jezik; tek sada shvatamo zašto je Bizmarku poslednja reč na samrtnoj postelji bila “Srbija”!
Ta pobeda Srba je veća i uzvišenija od svake materijalne pobede! Takvu pobedu, čini mi se, mogli su izvojevati i dobiti samo Srbi, odnegovani u njihovom svetosavskom duhu i junačkim epskim pesmama koje je naš Gete tako voleo…
Ova pobeda će vekovima živeti u dušama Nemaca, a toj pobedi, i Srbima koji su je izvojevali, želeo sam da posvetim ovu moju poslednju svešteničku propoved.

http://savremenaistorija.com/?p=1403
 
ximage.jpg.pagespeed.ic.um7wEel6Gp.webp

ximage.jpg.pagespeed.ic.ipCNU3PS3I.webp


'Hitlers Lagebestrechungen'', Die Protokollfragmente seiner Konferenzen, 1942-1945, Stuttgart, 1962,

General Jodl, nacelnik Operativnog odeljenja nemacke Vrhovne komande saopstio je Hitleru na vojnoj konferenciji 12. Decembra 1942. godine :

‘’U Beogradu se stalno vrse hapsenja. Moze se reci da se svakog dana prosecno strelja izmedju 15 I 30 Mihailovicevih pristalica’’
 
Poslednja izmena:
General Bader je 19. januara, 1943. izdao naredbu sledede sadrzine:

"Jedna mala grupa pobunjenlka pod vodjstvom bivseg pukovnika Draze Mihailovica buni se protlv legalne srpske vlade predsednika djenerala Nedica. Ovi pobunjenici smatraju sebe redovnom jugoslovenskom vojskom i noseni zlocinackim slavoljubljem pokusavaju da produze ratno stanje izmedju nemackog i srpskog naroda, zakljuceno 17. aprila 1941. godine. Na osnovu odredaba medjunarodnog ratnog prava koje je priznato Haskom konvencijom oni nisu vise vojnici i samim tim stavljeni su pod udar ratnih zakona.

"Delatnost ovih slavoljubivih i zaslepljenih zanesenjaka, koji u svojoj zlocinackoj lakoumnosti nece da vode racuna o pravom stanju stvari, trazi od celokupnog srpskog naroda sve nove teske zrtve.

"Pozivam ceo srpski narod da saradjuje u unistavanju ovog legla nemira. Onaj, ko propusti da omoguci i potpomogne gonjenje pobunjenika u granicama svoje moci a ima za to prilike, postaje takodje njihovim saucesnikom i potpada pod odredbe ratnih zakona.

"Srbi sacuvajte red i mir"


dr Ivan Avakumovic, Mihailovic prema nemackim dokumentima, London 1969.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top