NASTANAK SVETA

Interesantno ali i prilicno nerazumno. Pre svega, mogao si da postavis pitanje kako znamo da postoji sicusni atom i jos sicusnije jezgro i jos sicusniji elementi koji ga cine. Ako to ne znas, onda verujes da je onaj, za koga ti tvrdis da je vecan, a ne znas sta to znasi, stvorio iz nicega, ama bas iz nicega, ceo Kosmos i zivot na nasoj planeti.

То није одговор на моје питање. Знамо да постоје сићушни атоми, електрони, протони, неутрони, кваркови, бозони итд.(мада ја помало сумњам и у то, ал ајде нека буде да постоје) Ја сам питао како знаш да је постојало неко сићушно језгро из којег је све експлодирало.
Dakle, pre velikog prasca, more biti da je bio jos veci prasac, tedoh reci prasak.

Хммм, занимљиво. Онда испадне да се све врти у круг, тако рећи да универзум нема почетак и нема крај. Универзум је вечан? :think:
 
Kako mu sve to dođe jedno s drugim...

Isak Asimov (kad smo već kod naučne fantastike
clip_image001.gif
) je svojevremeno postavio interesantan misaoni eksperiment. Ulazimo u bilijarsku salu kada su se svi igrači razišli, a sve kugle izuzev bele su u rupama. Ako ništa ne znamo o pravilima igre, možemo pretpostaviti da su kugle jednostavno rukom stavljene u rupe, ali to rešenje, mada najjednostavnije, verovatno nećemo odabrati. Jer takvo rešenje nije estetsko.

Ako razvijemo ovu analogiju, možemo pretpostaviti da igrač kaže "Raziđite se po rupama svojim" i svaka kugla ode u svoju rupu, a bela kugla je singularitet.
Jednostvnom proverom možemo videti da na kugle možemo vikati, možemo im pretiti da ćemo ih baciti u vatru ako nas ne poslušaju, možemo ih moliti, ali kugle se neće mrdnuti.
Ovde možemo uvesti slobodnu pretpostavku da igrači bilijara imaju natprirodne sposobnosti pa ih kugle ipak poslušaju. I ovo rešenje pada kao ... neestetsko. Svaka igra zasniva se na približnoj jednakosti šansi, što ovde nije slučaj.

Možemo naći i takove i trougao za početni udarac i iz toga izvući zaključke kako bi se ta igra mogla igrati. Svaka pretpostavka je dobra jer nema protiv-primera.
No, naša pretpostavka kako bi se igra mogla igrati nema nikakvog uticaja na to kako se takva igra uistinu igra.

Zatim, možemo naći u nekom mračnom kutku bilijarske sale odštampana pravila igre. To nam ipak neće pomoći da odredimo kako je igrana igra na centralnom stolu jer je mogučnosti da se stigne do finalnog rezultata zaista bezbroj.

Možemo naći i video zapis poslednje igre na centralnom stolu i tek tada ćemo znati kako je ta igra odigrana. Ali, bez drugog video zapisa nećemo znati kako je odigrana igra na susednom stolu, pa ni na tom istom centralnom stolu dva dana ranije.

I sve to za desetak kugli koje se kreću u ravni na horizontalnoj površini od par kvadratnih metara!

E, tako nekako.
clip_image002.gif
O.K., znamo sta je poenta mastovitog autora Asimova, ali ostavlja mnoga pitanja nejasna. Prvo, Asimovo mudrijanje je nelogicno, nije potrebno znati kakva su pravila igre, ili tok jedne partije, ali je sasvim dovoljno ako poznajemo kako se koriste rekviziti za odredjenu igru. Moja supruga nikada nije igrala fudbal, ali jako dobro zna da je za tu igru potrebna lopta koja se pokrece svim delovima igracevog tela osim rukama, da mora da bude odredjene velicine i tezine, i zna sta je to penal, faul, ofsajd i, kao osnovni cilj, gol. Takodje, zna da je Crvena Zvezda bila svetski klupski prvak iako nije gledala tok utakcmice, kao ni utakmice prethodnih kola. Kad govorimo o nauci, mi polazimo od pretpostavke, pa i ubedjeni smo, da se njome bave visoko uceni i genijalni tipovi, i da imaju veliko znanje kada krecu da ispituju i proucavaju pojave koje ne mozemo eksperimentalno da izvodimo i dokazujemo. Poseduju unutrasnje “idejne vodice” koji im ne dozvoljavaju da zastranjuju ili da nagadjaju, vec da na osnovu stecenih iskustava i znanja iz raznih oblasti nauke (ili, u tvom slucaju sporta, ako se to ubraja u sport?) shvate osnovne postavke, teze i hipoteze. Ako shvatimo da nikada necemo moci da odgonetnemo nastanak Svemira i nase postojanje, onda cemo, a to nam je najlakse, i ne zahteva nikakvo znanje osim nesto skromne mastovitosti, izmisliti bozanstvo, nije vazno kako se zove, Zevs, Amon Ra, Jupiter, Svarog, Perun ili Jahveh, Alah, itd, dati mu natprirodna svojstva i moc stvaranja te ga proglasiti za kreatora svega vidljivog i nevidljivog.
 
Po pojedincima ono su su radili Platon,Aristotel,Kant,Hegel,Ajnstajn....to su samo mastarije jer su daleko od naseg iskustva, nema objasnjena, jer objasnjenje moze nastati samo na osnovu naseg iskustva...nemojte vise pucicu od smeha HAHAHAHAHA HEHEHEHEHE HIHIHIHIHIHI HOHOHOHOHOHO.....

Нема потребе за подврискивањем, као иначе истина је негде на средини.
Ја веома волим космологију, од разних митова, посебно до данашњих теорија. Међутим, не тврдим да је знање о томе у рангу знања о процесу полимеризације. Просто, да би се експериментално доказало, потребно је уништити Универзум (створивши нови). Фотоне из првих 100.000 година космоса ионако не можемо видети - ерго, путовање кроз простор јесте путовање кроз време, али само до извесне границе. Дакле остају мање или више лепе теорије (у метематичком сленгу ова реч има нешто другачије значење). То не значи да се треба ругати филозофима или теоријској физици, то значи да не можемо тек тако без резерве узети теорије које ипак нису експериментално проверене.
Уосталом, да ли ће се неко ограничавати на оно што је само њему видљиво, његов проблем. То није мој избор. Такође није да налазим коначна знања тамо где их (још увек? никад?) нема...
 
То није одговор на моје питање. Знамо да постоје сићушни атоми, електрони, протони, неутрони, кваркови, бозони итд.(мада ја помало сумњам и у то, ал ајде нека буде да постоје) Ја сам питао како знаш да је постојало неко сићушно језгро из којег је све експлодирало.


Хммм, занимљиво. Онда испадне да се све врти у круг, тако рећи да универзум нема почетак и нема крај. Универзум је вечан? :think:

Сасвим могуће.
Стара идеја из разних религија и филозофија. Ајнштајна је навело на његову "највећу грешку" - космолошку константу која би спречила гравитациони суноврат све материје (ерго, он је замишљао вечан и статичан космос). Он сам је то одбацио. Кад пази врага, испада да свемир убрзава у удаљавању. То значи да постоји енергија која је јача од гравитације, и одбија. Дакле, Ајнштајнова замисао. Данас то зову тамна енергија.
Осим тога, постоји претпоставка да различити свемири настају као у мехурима кључале воде, према теорији хаоса. Онда би стално негде настајао нови свемир, већине таквих не можемо бити ни свесни, јер су у другим димензијама.
 
jos kad bi neko bio sposoban da prezivi unistenje univerzuma, i po mogucstvu snimi sve kamerom damoze da posvedoci o nastanku (novog) sveta...
inace ako je tako onda nije iskljuceno da je pre ovog pocetka, nastanka za koji mislimo da znamo otprilike kad i kako je bio, vec bilo unistenja i ponovnog radjanja :)
 
Испада да је то као и питање о животу пре живота. Пази, пре... мада исто можемо рећи и после. Да ли се неко поуздано сећа?! Не. То што неко прича да има сећања, може свашта да значи. Тако и ово, само на научном нивоу.

Занимљива емисија
 
Нема потребе за подврискивањем, као иначе истина је негде на средини.
Ја веома волим космологију, од разних митова, посебно до данашњих теорија. Међутим, не тврдим да је знање о томе у рангу знања о процесу полимеризације. Просто, да би се експериментално доказало, потребно је уништити Универзум (створивши нови). Фотоне из првих 100.000 година космоса ионако не можемо видети - ерго, путовање кроз простор јесте путовање кроз време, али само до извесне границе. Дакле остају мање или више лепе теорије (у метематичком сленгу ова реч има нешто другачије значење). То не значи да се треба ругати филозофима или теоријској физици, то значи да не можемо тек тако без резерве узети теорије које ипак нису експериментално проверене.
Уосталом, да ли ће се неко ограничавати на оно што је само њему видљиво, његов проблем. То није мој избор. Такође није да налазим коначна знања тамо где их (још увек? никад?) нема...

Od neceg se polazi. Na cemu su temelji nauke,filozofije, civilizacija na cemu pociva ? Slazem se da tobom, nauka je svesna svojih ogranicenja. Trebaju nam objasnjenja.
 
Сасвим могуће.
Стара идеја из разних религија и филозофија. Ајнштајна је навело на његову "највећу грешку" - космолошку константу која би спречила гравитациони суноврат све материје (ерго, он је замишљао вечан и статичан космос). Он сам је то одбацио. Кад пази врага, испада да свемир убрзава у удаљавању. То значи да постоји енергија која је јача од гравитације, и одбија. Дакле, Ајнштајнова замисао. Данас то зову тамна енергија.
Осим тога, постоји претпоставка да различити свемири настају као у мехурима кључале воде, према теорији хаоса. Онда би стално негде настајао нови свемир, већине таквих не можемо бити ни свесни, јер су у другим димензијама.

То је само теорија. Доказа за тамну материју и тамну енергију још нема. Такође и теорија да постоје паралелни свемири нема доказа. За сад нам је знање ограничено.
 
Сасвим могуће.
Стара идеја из разних религија и филозофија. Ајнштајна је навело на његову "највећу грешку" - космолошку константу која би спречила гравитациони суноврат све материје (ерго, он је замишљао вечан и статичан космос). Он сам је то одбацио. Кад пази врага, испада да свемир убрзава у удаљавању. То значи да постоји енергија која је јача од гравитације, и одбија. Дакле, Ајнштајнова замисао. Данас то зову тамна енергија.
Осим тога, постоји претпоставка да различити свемири настају као у мехурима кључале воде, према теорији хаоса. Онда би стално негде настајао нови свемир, већине таквих не можемо бити ни свесни, јер су у другим димензијама.
Sam trenutak stvaranja i kratak period od 10[SUP]-44[/SUP] sekundi nakon "praska", još uvijek su izvan domašaja znanosti. Naime, Einsteinova opća teorija relativnosti, jedina opće prihvaćena teorija prostora i vremena, ne funkcionira za sisteme manje od tzv. Planckove udaljenosti (10[SUP]-35[/SUP] metara) i za događaje koji traju kraće od tzv. Planckovog vremena (10[SUP]-44[/SUP] sekundi). Unutar Planckovog vremena ni prostor ni vrijeme više nemaju isto značenje kao u svakodnevnom životu. Tu bi granicu trebala srušiti kvantna teorija gravitacije, koja još uvijek nije razvijena. Ovaj početni period svemira zovemo "epoha kvantne gravitacije".
Vidi: http://bs.wikipedia.org/wiki/Veliki_prasak

Dokazi


Prema teoriji Velikog praska, svemir se širi iz točke beskonačnog pritiska i gustoće (singularnosti).
http://bs.wikipedia.org/w/index.php...se_expansion.png&filetimestamp=20050411152425

Kosmičko mikrovalno pozadinsko zračenje, Hubbleov zakon, količina i lokacija lakih elemenata, radio-galaksije i kvazari razlozi su zašto većina kosmologa danas prihvaća teoriju Velikog praska, a ne suparničku teoriju stalnog stanja.

1. Kosmičko mikrovalno pozadinsko zračenje
Zasigurno najjači dokaz teorije Velikog praska je kosmičko mikrovalno pozadinsko zračenje (eng. Cosmic Microwave Background Radiation, CMBR). To je difuzno izotropno zračenje čiji spektar odgovara spektru zračenja crnog tijela pri temperaturi od 2.73 K.

2. Hubbleov zakon
Edwin Hubble otkrio je 1929. godine proporcionalnost između udaljenosti pojedine galaksije i brzine kojom se ona udaljava od nas. Ta se proporcionalnost naziva Hubbleov zakon.

3. Omjeri lakih elemenata
Nukleosinteza velikog praska (engl. Big Bang Nucleosyntesis, BBN) je dio teorije Velikog praska koji objašnjava omjere količine različitih lakih elemenata u svemiru. U trenucima nakon Velikog praska, svemir je bio vruća mješavina raznih vrsta čestica. Kako se svemir hladio, barionske čestice, kao što su elektroni, protoni i neutroni, počele su se vezivati u atome, većinom vodonika i helijuma. Teorija BBN ne samo uspješno predviđa da su vodik i helij dominantni elementi u svemiru, nego predviđa i njihov međusobni omjer.
4. Kvazari i radio-galaksije
Radio-galaksije i kvazari također su jedan od jakih dokaza teorije Velikog praska. Radio-galaksije su galaksije koje su iznimno svijetle u radio dijelu spektra. Kod većine otkrivenih radio-galaksija utvrđena je jaka emisija radio-valova iz područja u blizini središta galaksije, a često se javlja i radio-svijetli halo. Otkriveni Radio-valovi su vrlo često jako polarizirani, što su astronomi protumačili kao radio-emisiju elektrona vrlo velikih energija, koji se kreću brzinama bliskim brzini svjetlosti. Smatra se da je uzrok tome neka vrlo dramatična pojava pri čemu se oslobođa energija ekvivalentna onoj koja se oslobađa anihilacijom desetak miliona zvijezda.
Godine 1963. astronom Martin Schmidt otkrio je dva objekta (3C 273 i 3C 48) na kosmološkim udaljenostima od z=0.16 i z=0.37, što znači da se udaljavaju od nas brzinama jednakim 15% i 31% brzine svjetlosti. Ovi su objekti nazvani kvazarima (engl. quasar, quazi-stellar object, QSO).

Vidi pun tekst: http://bs.wikipedia.org/wiki/Veliki_prasak.
 
Овако говори Господ, Избавитељ твој, који те је саздао од утробе материне: ја Господ начиних све: разапех небо сам, распрострех земљу сам собом;
 
Do nastanka velikog praska to jest big benga je doslo jer postojanje nije moglo da izdrzi veliku boziju ljubav, zbog toga je doslo do najvece eksplozije najvece moguce,ekvavilentne bozijoj ljubavi
 
Sam trenutak stvaranja i kratak period od 10[SUP]-44[/SUP] sekundi nakon "praska", još uvijek su izvan domašaja znanosti. Naime, Einsteinova opća teorija relativnosti, jedina opće prihvaćena teorija prostora i vremena, ne funkcionira za sisteme manje od tzv. Planckove udaljenosti (10[SUP]-35[/SUP] metara) i za događaje koji traju kraće od tzv. Planckovog vremena (10[SUP]-44[/SUP] sekundi). Unutar Planckovog vremena ni prostor ni vrijeme više nemaju isto značenje kao u svakodnevnom životu. Tu bi granicu trebala srušiti kvantna teorija gravitacije, koja još uvijek nije razvijena. Ovaj početni period svemira zovemo "epoha kvantne gravitacije".
Vidi: http://bs.wikipedia.org/wiki/Veliki_prasak

Dokazi


Prema teoriji Velikog praska, svemir se širi iz točke beskonačnog pritiska i gustoće (singularnosti).
http://bs.wikipedia.org/w/index.php...se_expansion.png&filetimestamp=20050411152425

Kosmičko mikrovalno pozadinsko zračenje, Hubbleov zakon, količina i lokacija lakih elemenata, radio-galaksije i kvazari razlozi su zašto većina kosmologa danas prihvaća teoriju Velikog praska, a ne suparničku teoriju stalnog stanja.

1. Kosmičko mikrovalno pozadinsko zračenje
Zasigurno najjači dokaz teorije Velikog praska je kosmičko mikrovalno pozadinsko zračenje (eng. Cosmic Microwave Background Radiation, CMBR). To je difuzno izotropno zračenje čiji spektar odgovara spektru zračenja crnog tijela pri temperaturi od 2.73 K.

2. Hubbleov zakon
Edwin Hubble otkrio je 1929. godine proporcionalnost između udaljenosti pojedine galaksije i brzine kojom se ona udaljava od nas. Ta se proporcionalnost naziva Hubbleov zakon.

3. Omjeri lakih elemenata
Nukleosinteza velikog praska (engl. Big Bang Nucleosyntesis, BBN) je dio teorije Velikog praska koji objašnjava omjere količine različitih lakih elemenata u svemiru. U trenucima nakon Velikog praska, svemir je bio vruća mješavina raznih vrsta čestica. Kako se svemir hladio, barionske čestice, kao što su elektroni, protoni i neutroni, počele su se vezivati u atome, većinom vodonika i helijuma. Teorija BBN ne samo uspješno predviđa da su vodik i helij dominantni elementi u svemiru, nego predviđa i njihov međusobni omjer.
4. Kvazari i radio-galaksije
Radio-galaksije i kvazari također su jedan od jakih dokaza teorije Velikog praska. Radio-galaksije su galaksije koje su iznimno svijetle u radio dijelu spektra. Kod većine otkrivenih radio-galaksija utvrđena je jaka emisija radio-valova iz područja u blizini središta galaksije, a često se javlja i radio-svijetli halo. Otkriveni Radio-valovi su vrlo često jako polarizirani, što su astronomi protumačili kao radio-emisiju elektrona vrlo velikih energija, koji se kreću brzinama bliskim brzini svjetlosti. Smatra se da je uzrok tome neka vrlo dramatična pojava pri čemu se oslobođa energija ekvivalentna onoj koja se oslobađa anihilacijom desetak miliona zvijezda.
Godine 1963. astronom Martin Schmidt otkrio je dva objekta (3C 273 i 3C 48) na kosmološkim udaljenostima od z=0.16 i z=0.37, što znači da se udaljavaju od nas brzinama jednakim 15% i 31% brzine svjetlosti. Ovi su objekti nazvani kvazarima (engl. quasar, quazi-stellar object, QSO).

Vidi pun tekst: http://bs.wikipedia.org/wiki/Veliki_prasak.


Све то стоји, само има неких празнина. Рецимо, како се шири видљив универзум позадинска температура је свуда иста 2,3 К. Требало би да се нове области разликују од старих, ако се енергија само тако шири. То ће рећи да је "нешто" већ пренело информације, наравно брже од светлости. То је баш та инфлаторна ера. Могао бих и ја стављати линк, него ме мрзи. Може се изгугловати, и ја сам тако истраживао. Мада сам прво прочитао књигу професора Линдеа, није лака за читање...
 
S kraja na kraj Kosmos se, dakle, proteže 90 milijardi svetlosnih godina.

S nace tacke gledista ogromna je to razdaljina, kad sve uporedimo sa nasom duzinom zivota i aktuelnom maksimalnom brzinom putovanja,
no verujem da ce doci vreme kad ce tehnologija omoguciti da se sa jednog na drugi kraj svemira dodje u jednoj sekundi,
da li ce i tada ljudima svemir izgledati tako velik? :)
 
Kosmologija bi se mogla uvrstiti kao grana filzike,jer se bavi izučavanjem nastanka svih osobina sveta kojeg nas okružuje(sila i materija).Sad,da li je to neki nasumični proces ili nešto uzrokovano od strane nekog višeg bića,ili je sve ovo samo jedan virtuelni konstrukt poput Matrixa,ili nešto potpuno četvrto,tek treba da otkrijemo.
No,meni se najviše sviđa Tolkinova kosmogonija-nastanak sveta Arde poput muzičke kompozicije.Mogu dodati i Pelaški mit o nastanku sveta ;)
 
Онај ко би ти могао на то одговорити би био раван Створитељу.
Vujadine, ne znam da se ijedan pecinar bavio naukom. Uostalom, niko do danas nije rekao da je eksperimentalno otkrio kako je stvorena Vasiona. Mozda gresim, trebao bih da poverujem Mojsiju kada je napisao, tj. opisao kako dragi bogec napravio nebo i zemlju, odvajao svetlo od mrka, sve zivo i mrtvo, sve vidljivo i nevidljivo sa samo ciglih sest dana. Svaka mu cast. Po tebi, i po uverenju "Pecinskog coveka", nauka ne bi smela da se mesa u ono sto je Stvoritelj kreirao. A, vas dvojica, vidim, znate bolje da objasnite nastanak Sveta od tih samozvanih naucnika.
 

Back
Top